U Caffe-galeriji „Đina“ u Zadru, 12. kolovoza 2021. godine otvorena je prva samostalna izložba slika Matee Radobuljac. Izložbu je otvorio književnik, slikar i književni i likovni kritičar Tomislav Marijan Bilosnić.

Matea Radobuljac, rođena je 1992. godine u Zadru gdje je završila Srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna (odsjek za grafički dizajn), a 2016. godine diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Stekla je zvanje magistra primijenjenih umjetnosti. Završila je i PPDMO (pedagoške kompetencije) na Sveučilištu u Zadru te radi kao učiteljica likovne kulture. Sudjelovala mnogobrojnim skupnim izložbama i radionicama te dobila nagradu Akademije u području slikarstvo/primijenjena umjetnost. Članica je HDLU-a Zadar.

KAO I SVAKA MLADOST, MATEA SE NE LIBI OSOBNE SMJELOSTI

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

“Matea Radobuljac, u takvim je godinama kada se dami još može navoditi i otkrivati datum rođenja, ali i takva umjetnica da se s pravom u tim godinama odvažila upriličiti svoju samostalnu izložbu. Članica HDLU-a Zadar, školovana dizajnerica i slikarica, s već zasluženim priznanjima za svoj rad, predstavlja nam se sa svojim vrlo samosvojnim slikama u tehnici akrila na platnu i papiru, iz prve nam otkrivajući kako se njezin slikarski izlet ostvaruje kroz gestu i akciju, pored kojima ne možemo ostati ravnodušni.
Matea je, odmah mi valja reći, ugodno osvježenje, na vrlo bogatoj i raznolikoj zadarskoj likovnoj sceni, s jasnim nagovještajima da se na tome ne namjerava i zaustaviti. Kadrovi njezinih slika, mjesto su dijaloga obojenih ploha s nizom amorfnih prizora gotovo odvojenih slika, oblika u rasjedu, koji se ostvaruju crtačkim, pa i dizajnerskim zahvatima i detaljima. Služeći se poetikom zajedničkog života različitih dijelova, istodobno stvarajući slikarski i crtački mozaik razbijenog ogledala, međusobno različitih znakova, Matea nas uvodi u uzbudljivi likovni doživljaj geometrijske raspodjele plohe i pomalo u simfonijsku orkestraciju čistih boja, boja koja svaka za sebe čini jednu cjelinu i zahtjeva svoje polje.
Kao i svaka mladost, Matea se ne libi osobne smjelosti, što se u ovim radovima pokazalo dobitnom kombinacijom, glede tehnike apstraktne figure naknadno su crtački dorađene, a što se ugođaja tiče, materijalno i duhovno u presudnom su psihološkom odnosu, što slike čini dojmljivim i ugodnim oku. Zašto ne reći: slike su svježe i dopadljive. Kadar je privlačan. Boje su tople. A kada se preliju, uokviri ih gotovo geometrijski znak. Dramatično prelazi u lirsko. Različiti znakovi i crte puni su žara, i dopuštaju nam različita tumačenja. Slikajući spontano i instinktivno, ali uvijek uravnoteženo, nalazeći inspiraciju u zbilji svog vremena, prihvaćajući subjektivizaciju, Matea i od obične skice stvara novi prostor. Prostor svijetlih ploha i uznemirene geste.

Sa zadovoljstvom mogu zaključiti da u budućnosti možemo s pravo očekivati maksimalno
ispunjenje slikarskih gestualnih i crtački jasnih darova ove umjetnice.”