Connect with us

Hrvatska

Plenković: Neću reći na koga me ljepotan s Pantovčaka podsjeća

Objavljeno

-

Predsjednik Vlade Andrej Plenković posjetio je danas Grad Karlovac, gdje se sastao sa zamjenicom župana koja obnaša dužnost karlovačke županice Martinom Furdek Hajdin i gradonačelnikom Damirom Mandićem.

Na pitanje zašto je odbio položiti vijenac zajedno s predsjednikom Milanovićem na obilježavanju 30. obljetnice akcije Plitvice.

– Nikada nije bilo predviđeno zajedničko polaganje vijenaca niti je nas kao Ured Vlade to pitao, rekao je Plenković.

Osvrnuo se na sastanak ministra Beroša s predstavnicima veledrogerija rekavši kako vjeruje da će uspjeti pronaći rješenje.

– Svaki put dolazimo u istu situaciju pa se kreira veliki pritisak kada veledrogerije angažiraju PR agencije, zovu medije da se to pitanje postavi sto puta. Mi smo prije tri mjeseca dali milijardu i 350 milijuna kuna, još 300 i nešto milijuna kuna za ljekarne. Beroš  i Marić vode o tome računa, naći će rješenje. Troškovi u zdravstvu su veliki. Beroš ima zadaću da razgovara s njima, rekao je premijer.

– Zadaća ministra Beroša i svih ljudi na čelnim funkcijama zdravstvenih ustanova je da vode računa o rashodima i financijama jer troškovi u zdravstvu stalno rastu. Uvijek ima prostora da nešto košta manje nego što košta trenutno. To je prvi korak, a sve ostalo je dio šire reforme zdravstvenog sustava.

Dug prema veledrogerijama


Na pitanje kolika je odgovornost ministra Beroša, Plenković je rekao da nije primijetio niti jedan slučaj da je nekome nedostajalo lijekova.

– Ako se dogodila situacija da je nekome falio lijek duže od jedan dan, ja bih to volio znati. Dostavljat će oni lijekove, siguran sam, tako je svaki put.

– Reforma zdravstva traje, sigurno ste pratili koliko je zakona u zdravstvu izmijenjeno, koliko se radi na povezivanju zdravstvenih ustanova, koliko se nastoji zdravstvene usluge učiniti dostupnijima. Uz sve ovo koliko nas je koštala kriza covida, mislim da je situacija realna, rekao je.

Na pitanje može li kategorički potvrditi da neće ići na povećanje doprinosa, Plenković je rekao da o toj temi nisu raspravljali na razini Vlade te da nema namjeru odgovarati na hipotetska pitanja.

– Bit će lijekova, veledrogerije će ih dostavljati, niti jedan pacijent neće ostati bez lijekova. U ovom trenutku 3,5 milijarde kuna nisu opcija, poručio je pacijentima i predstavnicima veledrogerija.

– Snažni su oni, imaju velike zarade, ne vidim da je itko od njih gladan kruha, dodao je.

– Čudo su ove agencije koje rade za veledrogerije, ja ću ih tražiti da rade za Vladu.

Nove mjere 

Premijer je komentirao i nove mjere Stožera.


– Nije na meni da podržavam ili ne. Ublažavanje mjera mora ići u korak s osobnom odgovornošću. Nošenje maski je u svakom slučaju korisno. Tu smo abecedu prošli prije godinu dana.

Danas zasjeda Državno sudbeno vijeće, a Plenković je rekao da ne zna kakve će odluke donijeti jer Vlada nema veze s DSV-om.

– DSV je sastavljeno od sudaca, profesora prava i gotovo simbolično jedno predstavnika parlamentarne većine i jednog oporbe. Nemam uvid u to kako ti ljudi razmišljaju. Mi smo rekli da je pravosuđe neovisno.

Na pitanje je li sudac Turudić dobar odabir, Plenković je rekao da se previše toga povezuje s HDZ-om.

– Ja sam ga možda sreo jednom ili dvaput u životu. Previše je tog imputiranja i povezivanja s HDZ-om. Nikada niti u jednom trenutku nisam znao što je na dnevnom redu DSV-a. Važno je da vidimo tu jasnu podjelu odgovornosti i nadležnosti. Nikako nije dobro da se nastoji dovesti u pitanje nešto što smo zajednički odlučili prije desetak godina, a to je da se suci biraju od strane tijela u kojem je utjecaj politike sveden na minimum.

O Milanoviću

– MUP je bio organizator. Nas nitko nije pitao za zajednički protokol. Vidim da je to iskoristio kao da mi nismo htjeli zajednički protokol i što da ja nisam htio da se mi sretnom “face to face”? U ovom cijelom kontekstu što ono radi oko Vrhovnog suda, on je trebao doći na konferenciju o potresu pa je naglo otkazao.

– Prolazimo fazu normalizacije ovog što slušamo. Što se više ponavlja takav stil u političkom prostoru, ispada da je to normalno, a sve što gledamo je nenormalno. Imamo ponašanje koje je nemoralno. Zašto je iskompleksirano? Imate nekoga tko ničim izazvan govori koliko je dobio glasova na izborima. Nek’ se sjeti izbora 2016., porazio sam ga na parlamentarnim izborima, nakon čega je dao ostavku na čelo SDP-a. Tko je pobijedio na izborima 2011. -Velika koalicija? Dogodio se Bajić, slučaj Sanader, pobijedio bi tada bilo tko tko je bio na čelu SDP-a, rekao je.

Kazao je i da on već četiri godine čeka da ga Milanović nazove i čestita mu na pobjedi.

-Teško je izgubiti i stalno godinama ponavljati te frustracije. Treba tražiti korijene ovakvog ponašanja. Što se tiče ljubomornosti, on bi htio da su ovlasti predsjednika veće nego što jesu. Takav je Ustav. Kad je bio premijer, pitao se je li ta funkcija uopće potrebna. Sada neka živi u ovlastima koje ima. Uz respekt Sabora, uz respekt Vlade, tu je kvaka broj dva. Kvaka broj tri su laži, a odnosi na proces predlaganja kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. ako netko zna što su propisi, do momenta do kad nije završio natječaj, ja ništa nisam čuo od njega ili bilo koga drugoga da ima problem sa zakonom o sudovima. Zbog njegovih propusta sada svjedočimo silovanju procedure. Iz aviona je bilo jasno da je to protuzakonito. Nije zakon o sudovima izmišljen da bi smanjio ovlasti predsjednika, nego da bi proces predlaganja predsjednika Vrhovnog suda učinio transparentnima. Mi sada umjesto da se tada javilo još 5, 10 kandidata koji su kvalificirani, pa da je predsjednik mogao imati niz opcija i vidjeti tko je bolji, a sada lijen si, propustiš rokove, ideš silovati proceduru, de facto unaprijed osudiš na propast kandidaturu profesorice koju predlažeš. On je napravio grešku. I što sad, napišeš neko pismo, njemu je valjda ispod časti napisati pa ga napiše bivši ministar pravosuđa koji je aplaudirao zakonu o sudovima da se raspiše novi natječaj. Nepotrebni cirkus garniran političkim i retoričkim divljaštvom i nekulturom. Čujem danas da je bilo i prostih riječi. To nije razina kulture i komunikacije dostojna predsjednika Republike. Razumijem da je SDP frustriran, izgubili su dvoje izbore, Milanović vodi za ruku Grbina ne bi li se vidjelo da postoji neka ljevica, i teško im je, ali za to postoje izbori. Neka žive do kraja ovog mandata i probaju ponovno 2024.

– Čuli ste od jednog predstavnika Mosta što ih frustrira – da je na vlasti parlamentarna većina u kojoj je HDZ glavna stranka, a oni su svi u opoziciji. Zašto?  Zato jer smo ljevicu porazili u srpnju. Zašto su Domovinski pokret i Most ostali u opoziciji, ne radi nas nego njih. To su bili kategorički stavovi, hoćemo eventualno s HDZ-om, ali nećemo s premijerom i predsjednikom HDZ-a. Pa da na trepavicama stojite ne možete dobiti koaliciju s takvim izjavama u kampanji. I onda dolazi do eskalacije divljaštva na primjerima na kojima ga ne treba biti. Zar mislite da mi ne želimo reformu pravosuđa?  Važno je da javnost razdijeli političke pamflete predsjednika i predstavlja se isključivo za predsjednika lijeve oporbe, a nastoji se svidjeti krajnje desnoj na temi retorike koja ide protiv Pupovca. Da ovo rad predsjednik iz HDZ-a mi bi imali revoluciju, vilama bi došli na Pantovčak. On toliko suptilno govori o Srbima da sam ja uvjeren da se oni osjećaju super, nikad bolje, sigurno, dostojanstveno, respektira ih.

O uvredama i basnama

Milanović je jutros rekao za premijera da je nilski konj, a on sokol.

– Ja sad imam izbor hoću li se baciti u blato ili ostati iznad, što je zdravije za hrvatsko društvo?  Hoćete da krenem u nabrajanje životinja na koje me on podsjeća, da ovo pretvorimo u basnu? Ja imam malu djecu koja mi daju silnu energiju i snagu za sve izazove s kojima smo suočeni. Ja imam izbor, hoćemo li se baviti basnama, filmovima, ili ćemo se baviti odgovornim poslom? Odustat ću od odgovora o nekoj životinji na koju bi me predsjednik nadasve normalan, fin, kulturan, lijep,  kakvi ružan, ljepotan Pantovčaka, mogao podsjećati. Je li to ok? Danas sam dobre volje pa ne želim da se moja dobra volja pokvari njegovim primitivnim izjavama, a ne želim njemu pogoršati dan.

Plenković je rekao kako misli da ga Milanović preslabo poznaje.

– Pitajte ljude koji me malo bolje znaju jesam li ja preozbiljan. S ovim što on pušta okolo o meni, ne znamo se dobro. Ako nekog znaš dobro, ne vrijeđaš toliko. Nije problem, možemo u basne, uvrede, epitete, ali danas mi se ne da.

Predsjednik je rekao da je nemoguće da njih dvojica sjednu skupa oči u oči.

– On mi je neki dan izborio da hrvatski diplomati ne idu na nove destinacije zahvaljujući meni. Ne. Javnost mora znati da ne idu jer nisu imenovani zahvaljujući njemu, on je dobio listu i sa gnušanjem ju odbio. On traži 50-50, a ja kažem da ne ide tako. Nisu ti ljudi ni moji ni njegovi, to su profesionalci. Ti ljudi nisu išli u proceduru jer on to blokira. Ja na 50-50 neću pristati. Sve on blokira time što uvjetuje podjelu 50-50, toga nema i nikada nije postojalo, ni u doba ljubazne kohabitacije. On nama nije dao niti jedno ime, a mi smo ih dali dosta. On kaže dajte mi pola punih, pola praznih.

– Ako je ovo politički stunt za podršku ljevici na lokalnim izborima, ali neka onda kaže da nije predsjednik svih građana, igram samo za milijun koji su glasovali za mene i za moje drugare na izborima u svibnju. Nikakav okvir kvazi čišćenja ribe od glave i reforme pravosuđa s prvom osobom Vrhovnog suda se ne događa. 

– Nemam ja s nikim problem sjesti, nemam sad potrebe s njim sjesti. Čovjek je rekao da će se konzultirati, a onda je krenuo bez konzultacija i s uvredama. Što ćemo sad, do koga je to, mene ili njega? Ako mislite da je to normalno i korisno, da zaslužuje aplauz, da je dobro za društvo…Prošla su vremena za razgovor u četiri oka. 

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Sezona je bonusa: Evo tko ima pravo na njih i što donosi 13. plaća

Objavljeno

-

By

Vlada je početkom godine podigla maksimalne iznose određenog broja neoporezivih isplata, čime je poslodavcima otvorila dodatni prostor za nagrađivanje zaposlenika u ovoj godini. Između ostaloga, povećani su neoporezivi iznosi božićnice, naknade za godišnji odmor, naknade za troškove prehrane i dnevnica za službena putovanja.

Kada je riječ o neoporezivim isplatama radnicima koje se temelje na uspjehu poslovanja, poslodavcima je na raspolaganju mogućnost isplate nagrade za radne rezultate.

Riječ je o tzv. bonusima te se mogu isplaćivati kao dodatak na mjesečnu plaću i/ili jednom godišnje za postignute individualne rezultate. Bonusom se smatraju naknade koje se isplaćuju kao nagrada za dobro obavljen posao koji je rezultirao ostvarenim primitkom iznad plaće za redovit rad prema ugovoru o radu.

Treba naglasiti da Zakon o radu ne propisuje pravo na isplatu nagrade za radne rezultate. Poslodavci isplaćuju bonuse na temelju kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih internih akata, kojima su određeni kriteriji za isplatu, piše tportal.

Fond nagrada ovisi o poslovnim rezultatima tvrtke, a način raspodjele ovisi o utvrđenim kriterijima. Neki poslodavci isplaćuju bonuse samo dijelu radnika koji su postigli najbolji učinak, a kod nekih se nagrađuju svi radnici u okviru određenog raspona nagrada.

Nagrada za radne rezultate

Posebna kategorija su menadžerski bonusi te su regulirani menadžerskim ugovorima. Kod menadžera se najčešće radi o isplatama godišnjih nagrada po shemama poticaja ili pravu korištenja opcijske kupnje dionica. Kod viših upravljačkih razina bonusi čine 30 do 60 posto godišnje fiksne plaće.

Isplate bonusa smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada koji nije plaća za određeni mjesec, već godišnja isplata koja nije pokrivena radnim satima. Ovakav oblik nagrađivanja do određenog iznosa je neoporeziv. U sklopu poreznih izmjena od početka ove godine povećan je maksimalan neoporezivi iznos nagrade za radne rezultate s 995,43 na 1120 eura.

Puni neoporezivi iznos nije uvjetovan ugovorenim fondom radnog vremena te se može u jednakom iznosu isplatiti radnicima zaposlenima s punim i onima s nepunim radnim vremenom.

Ako se neoporeziva nagrada isplaćivala tijekom godine, u praksi često kao dodatak uz redovnu mjesečnu plaću, za godišnji bonus moguće je neoporezivo isplatiti samo iznos do ukupno 1120 eura.

No ako se nagrada za radne rezultate isplaćuje u svoti koja prelazi 1120 eura, poslodavac je u tom slučaju dužan na isplaćene svote obračunati i platiti sva propisana javna davanja iz plaće i na plaću.

13. plaća

Treba naglasiti da za korištenje neoporezivog primitka nije bitno razdoblje u kojemu je radnik ostvario radni rezultat zbog kojega ga poslodavac nagrađuje. To znači da se za isplatu u 2024. godini primjenjuju porezna pravila za tu godinu, neovisno o tome kad je obavljen rad i ostvaren radni rezultat na koji se odnosi primitak.
Iako je Vlada podigla neoporezivi godišnji iznos bonusa, poslodavci se zalažu za dodatni iskorak. Sve češće se govori o 13. plaći kao posebnoj nagradi svim zaposlenima i mogućnosti da ona bude neoporeziva.

Udruga poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske i Hrvatska udruga za turizam nedavno su objavili rezultate istraživanja koji su pokazali da je čak 99 posto poslodavaca u turizmu spremno isplatiti 13. plaću pod uvjetom da ona bude neoporeziva.

“To je na neki način poticaj dodatnom zapošljavanju i stimulacija radnicima da ostanu raditi u sektoru. Ova mjera ne bi ništa dodatno koštala državu, a bila bi značajna stimulacija za zapošljavanje i ostanak u Hrvatskoj”, naglasio je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvati među prvima u svijetu dobili digitalnu putovnicu: Poznato kako će funkcionirati

Objavljeno

-

By

AKD

Brži i jednostavniji prelazak granice, mogućnost najave dolaska na odredište i maksimalna sigurnost i pouzdanost samo su neke od prednosti korištenja digitalne putne vjerodajnice (eng. Digital Travel Credential – DTC), projekta čiju izradu, korištenje i pohranu trenutačno testiraju Hrvatska i Finska.

Krajnji cilj pilot projekta jest olakšavanje putovanja i unapređenje sigurnosti putnika putem najnovijih tehnoloških rješenja, a uz finsko-hrvatsko projektno partnerstvo provodi se još jedan međunarodni pilot projekt između Nizozemske i Kanade.

Među prvima u svijetu

S hrvatske strane pilot provodi AKD, koji je uspostavio sustav za izradu i korištenje DTC-a, i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), koje je u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb Franjo Tuđman uspostavilo sustav i instaliralo potrebnu opremu za provođenje DTC kontrole, a za odlazne letove prema i dolazne letove iz zemalja van Šengenskog područja (trećih zemalja).

Hrvatski građani su tako među prvima u svijetu mogli testirati digitalnu putnu vjerodajnicu, razvijenu na temelju specifikacije Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO). S obzirom na to da se temelji na ‘hibridnom’ konceptu koji kombinira putnu vjerodajnicu u digitalnom obliku, kao i fizičku komponentu koja je s njom povezana, digitalna putovnica jamči najvišu razinu sigurnosti.

AKD

Što se može s digitalnom putovnicom?

DTC je digitalna verzija fizičke putovnice na pametnom telefonu koja omogućava građanima unaprijed najaviti svoj dolazak na određenu destinaciju i time značajno smanjuje vrijeme čekanja na graničnim kontrolama i omogućava brži i jednostavniji prelazak granice.

MUP i AKD pozivaju građane da skinu mobilnu aplikaciju Certilia, preuzmu svoj mobilni identitet, valjanu putovnicu ili eOI dodaju u hrvatski wallet te postanu dionici ovog zanimljivog projekta. Trebaju li pomoć – imaju je u svim većim policijskim upravama. Do 15. ožujka 2024. u Certilia mobilni wallet je dodano više od 14.000 putnih dokumenata, a testeri i sudionici su iz Certilije hrvatskoj graničnoj kontroli poslali preko 600 najava putovanja u treće zemlje.

Podsjetimo, AKD i MUP u provedbi projekta DTC sudjeluju s partnerima Finskom graničnom stražom, Finnairom, Finskom imigracijskom službom, Finskom policijom i Finnaviom. Projekt je vrijedan 2,3 milijuna eura, a financira ga Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove Europske komisije.

Ukupni budžet za provedbu DTC pilot projekta u Hrvatskoj iznosi 1,1 milijuna eura od čega je 95 posto (1,04 milijuna eura) financirano sredstvima EU, a ostatak vlastitim sredstvima. Ovaj pilot projekt je tako još jedan u nizu uspješnih hrvatskih rješenja u području jedinstvenog digitalnog tržišta, internetske sigurnosti, digitalne znanosti i inovacija, te globalnog interoperabilnog rješenja putnih isprava temeljenog na ICAO standardima.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

ISTRAŽIVANJE: Polaganje vozačkog ispita u Hrvatskoj je najteže na svijetu, ali i najskuplje

Objavljeno

-

By

foto: Pixabay

Polaganje vozačkog ispita često je vrlo stresan proces, no gledajući globalno, za neke je on teži nego za druge.

Drugim riječima, u nekim dijelovima svijeta ti su testovi nešto lakši, a to u kombinaciji s financijskim troškovima testova može olakšati vozačima u određenim zemljama dobivanje dozvole.

Ali gdje je na svijetu najlakše naučiti voziti? Promatrajući troškove ispita, kao i njihovu težinu i dob u kojoj smijete voziti, stranica Zutobi je napravila rang-listu zemalja u svijetu u kojima je najlakše, ali najteže naučiti voziti, kao i koji su troškovi za dobivanje vozačke dozvole.

Zemlje u kojima je najlakše položiti vozači ispit

1. Meksiko

Sjesti za volan u Meksiku nevjerojatno je jednostavno iz više razloga. Prvo, u velikom dijelu zemlje zakonski ne morate polagati praktični ispit da biste dobili dozvolu, samo teoretski ispit. Štoviše, prije 2018. testa uopće nije bilo.

Drugi razlog je taj što legalno možete voziti s 15 godina u Meksiku, što je najmlađa dob od većine zemalja koje vam ne dopuštaju da vozite prije 18.

2. Katar

Najmlađa dob u kojoj možete legalno voziti u Kataru je zapanjujuće niska, sa samo četrnaest godina, što je gotovo pola desetljeća manje od svjetskog prosjeka. Povrh toga, cijena vozačkog ispita u Kataru iznosi 30 funti (35 eura), što je manje od polovice globalnog prosjeka od 75 funti (88 eura).

Cestovni ispit u Kataru uključuje i teorijski i praktični dio.

3. Latvija 

Latvija je europska zemlja u kojoj je najlakše naučiti voziti, a treća je zemlja u svijetu po kojoj je najlakše sjesti za volan. Test u Latviji košta samo 26 funti (30 eura), što je jeftinije od Meksika i Katara, ali njihova minimalna dob za vožnju je starija od 16 godina.

4. Sjedinjene Američke Države

Baš kao u Latviji, dob od koje možete voziti u SAD-u je 16 godina (iako nekolicina država ima malo drugačije zakone), a kao i u svih pet najlakših zemalja za polaganje vozačkog ispita, nisu potrebni sati nastave prije izlaska na ispit.

Cijena testa u SAD-u nešto je niža od svjetskog prosjeka i iznosi 116 dolara (97 eura).

5. Kanada

Treća sjevernoamerička nacija u prvih pet najlakših za dobivanje vozačke dozvole na globalnoj razini je Kanada. Ukupna ocjena Kanade od 6,93 samo je 0,02 iza SAD-a zbog neznatno više cijene testa koji je skuplji za 14 funti (16 eura).

Zutobi

Zemlje u kojima je najteže položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Naša je zemlja prema ovome istraživanju završila na neslavnom prvom mjestu zemalja u kojoj je najteže položiti vozački ispit. Kao razlog navode skupe i stroge uvjete koji zahtijevaju veliku količinu učenja i praćenja da bi se položili.

Također navode da prosječan broj sati potreban za dobivanje vozačke dozvole iznosi 85 sati, a zakonska je obveza imati te sate prije nego uopće možete pristupiti ispitu.

Ipak, moramo napomenuti kako je minimalan broj sati koje kandidati moraju proći za B kategoriju u hrvatskim autoškolama iznosi 65, što se odnosi na 30 sati teorije i 35 sati vožnje. Za svaki pad ispita potrebno je dodatno odvoziti još minimalno 3 sata, što brojku od 85 sati čini jako nategnutom.

Hrvati također moraju predočiti više liječničkih uvjerenja i potrošiti oko 930 funti (1085 eura) da polože sve ispite i dobiju dozvolu.

2. Brazil

Prije nego što možete polagati cestovni ispit u Brazilu, zakonski ste obavezni sudjelovati u 60 sati nastave, 45 teoretskih i 15 praktičnih sati na cesti. Brazilski zakoni također nalažu da kandidati moraju proći prekomjerne liječničke preglede, poput psihološkog testa prije nego što im se dopusti vožnja.

Ukupni trošak svih ovih testova u prosjeku iznosi oko 213 funti (248 eura), a svi ti čimbenici u kombinaciji čine Brazil drugom zemljom u kojoj je najteže postati vozač.

3. Mađarska

Mađarska je treća zemlja gdje je najteže sjesti za volan. Mađari koji žele položiti ispit moraju proći očni i liječnički pregled, a zatim pohađati nastavu od najmanje 58 sati prije nego što mogu pristupiti testu.

S vedrije strane, oni mogu dobiti dozvolu godinu dana ranije od većine zemalja, a troškovi su relativno niski.

4. Bahrein

Bahrein je četvrta najteža zemlja za vožnju. Budući vozači moraju položiti medicinski, teorijski i na kraju praktični ispit. Povrh toga, moraju imati 18 godina da počnu voziti, a ispit stoji 361 funtu (420 eura).

5. Crna Gora 

Na visokom petom mjestu našla se i susjedna Crna Gora koja ima deveti najskuplji vozački ispit sa 239 funti (278 eura), a povrh toga zahtijevaju liječnički i oftalmološki pregled prije testiranja. Tek tada 18-godišnji budući vozači mogu pristupiti teoretskom radu i praktičnom vozačkom ispitu.

Zutobi

Zemlje u kojima je najjeftinije položiti vozački ispit

Mlađi ljudi u društvu uglavnom su oni s najnižim prihodima i najmanjom ušteđevinom, pa je stoga trošak polaganja vozačkog ispita veliki faktor u tome koliko je lako doći do vozačke dozvole.

1. Pakistan

Pakistanski vozački ispit je nevjerojatno jeftin, zapravo, cijena je manja od 200 PKR (1,20 eura). Osim što su cjenovno pristupačni, testovi su navodno nevjerojatno laki i stoga zemlja ima visoku stopu prolaznosti.

2. Indija

S druge strane granice, u Indiji, polaganje vozačkog ispita gotovo je jednako jeftino kao kod susjeda. Također, kao i u Pakistanu, test je nevjerojatno jednostavan s visokom stopom prolaznosti.

3. Vijetnam

Još jedna azijska nacija završava tri najjeftinije zemlje za polaganje vozačkog ispita, budući da u Vijetnamu košta samo 2 funte (2,30 eura). Vijetnamski test se sastoji od 450 pitanja u teorijskom dijelu, a zatim kratkog praktičnog testa.

Zemlje u kojima je najskuplje položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Hrvatska je zauzela i prvo mjesto kada je u pitanju cijena vozačkih ispita. Hrvati moraju u prosjeku platiti 824 funte (960 eura) više od većine zemalja.

2. Malezija

Malezijski vozački ispit je vrlo temeljit i stoga vrlo skup, zahtijeva od kandidata da polože teorijske i praktične ispite. Povrh toga, Malezijci moraju provesti 33 sata na nastavi.

Iako je ukupna cijena od 505 funti (588 eura) 400 funti (466 eura) niža od Hrvatske, još uvijek je dovoljno skupa da ih svrstamo na drugo mjesto.

3. Andora

Sićušna pirinejska kneževina Andora treća je najskuplja država u kojoj se može polagati vozački ispit, s ukupnom cijenom od nešto više od 400 funti (466 eura). Budući da je Andora tako mala, svi se testovi odvijaju jedan dan u tjednu u istom ispitnom centru.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu