Connect with us

Svijet

STIGAO ODGOVOR NA JEDNO OD NAJČEŠĆIH PITANJA O CJEPIVU: Jesu li sumnje u cjepiva opravdane? Evo malo golih čijenica

Objavljeno

-

Dok se vodi kampanja za cijepljenje protiv koronavirusa, pojavljuju se vijesti o umiranju ljudi nakon cijepljenja. Umiru li ljudi od cjepiva? DW je provjerio vijesti iz šest zemalja i došao do jasnog zaključka

Diljem svijeta se obavlja cijepljenje protiv koronavirusa. Istovremeno se mnogi pitaju: kako se osjećaju oni koji su dobili cjepivo? S obzirom na to da je malen broj onih koji su dosad cijepljeni, teško je naći osobu koju bismo mogli pitati. Zato mnogi traže odgovore na Internetu i nailaze na naslove poput ovih: „15 mrtvih nakon cijepljenja protiv koronavirusa“, „Starica umrla nakon cijepljenja“, „Dragovoljac u studiji o cjepivu umro nakon cijepljenja protiv COVID-a 19“.

Slučajevi koji se opisuju u takvim vijestima izazivaju sumnje i nameću pitanja: je li cjepivo dodatni problem, a ne rješenje pandemije koronavirusa? Svi podaci iz kliničkih testova prije dopuštanja cjepiva i kontrole nakon početka cijepljenja ukazuju na jedno: cjepiva dopuštena u Europskoj uniji imaju visoku učinkovitost i imaju rijetke, često neproblematične nuspojave. Pa ipak, ispitivanje koje je u Njemačkoj provelo Sveučilište u Erfurtu pokazuje da je samo 56 posto ispitanika spremno cijepiti se, a 44 posto je sumnjičavo. Mnogi navode da će najprije pričekati dok bude jasno kako cjepiva djeluju. Vijesti o smrtnim slučajevima dodatno uznemiruju ljude.

Jesu li sumnje u cjepiva opravdane? DW je istraživao slučajeve smrti nakon cijepljenja u šest zemalja: Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u, Norveškoj, Belgiji i Peruu. Rezultat je da ni u jednom slučaju zavodi za javno zdravstvo nisu našli potvrdu da je uzrok smrti cjepivo.

U trenutku objavljivanja ovoga članka po navodima Bloomberga cijepljeno je više od 130 milijuna ljudi. U navedenih šest zemalja je cijepljeno oko 50 milijuna. Ukupni broj smrtnih slučajeva nakon cijepljenja je manji od 250. S obzirom na to da se u SAD-u vode i podaci koje dostave sami građani, najmanje 181 slučaj od ovih 250 nije verificiran od neovisnog tijela. Evo rezultata DW-ovog istraživanja.

Dosad u Njemačkoj nije poznat nijedan slučaj da je osoba umrla od cjepiva protiv koronavirusa. Institutu Paula Ehrlicha (PEI), koji je u Njemačkoj mjerodavan za cjepiva, prijavljeno je 113 slučajeva umrlih osoba u dobi od 46 do 100 godina (71 žena i 38 muškaraca). Umrli su bili prosječno stari 84 godine, a smrt je nastupila između jednog sata i 19 dana nakon cijepljenja. PEI je istraživao slučajeve prijavljene do 31. siječnja.

„Ako se cijepe stariji ljudi ili ljudi s teškim ranijim oboljenjima, koji imaju veći rizik umiranja, bit će određeni broj smrtnih slučajeva koji će nastupiti kratko nakon cijepljenja, a da nisu uzročno povezani s cijepljenjem“, kaže se u aktualnom izvještaju o sigurnosti lijekova Instituta Paula Ehrlicha. U njemu Institut ukazuje da je od 113 umrlih osoba 20 osoba umrlo od COVID-a 19. 42 osobe su umrle od ranijih oboljenja ili drugih infekcija. U 50 slučajeva se navodi da uzrok smrti nije poznat.

Glasnogovornica Instituta je na upit DW-a e-mailom odgovorila da su „sve osobe osim jednog muškarca imale nepotpunu zaštitu cijepljenjem jer je oboljenje od COVID-a 19 nastupilo nakon primanja prve doze cjepiva“. Zaštita počinje sedam do 14 dana nakon primanja druge doze cjepiva (ovisno o vrsti cjepiva), tako da je moguće da se nakon primanja prve doze ljudi razbole od COVID-a 19 i umru. 33 umrle osobe su po navodima Instituta imale više ranijih oboljenja i umrle su ili zbog pogoršanja njihovog ranijeg oboljenja ili od neke druge bolesti, neovisno o cijepljenju. Deset osoba je umrlo od neke druge zarazne bolesti, a ne od COVID-a 19.

„Kod svih drugih osoba su postojale kombinacije drugih ranijih bolesti, primjerice karcinoma, slabosti bubrega, srčanih oboljenja i arteriosklerotične promjene, koje su vjerojatno dovele do smrti“, dodaje glasnogovornica PEI-ja. Po navodima PEI-ja smrtni slučajevi prijavljeni do 31. siječnja s nejasnim uzrocima nisu češći nego očekivani broj smrtnih slučajeva. Voditelj PEI-ja Klaus Cichutek naglasio je sredinom siječnja u intervjuu za DW da cjepiva koja se dosad koriste u Njemačkoj (BioNTech/Pfizer i Moderna) imaju „vrlo veliku sigurnost“.

U slučaju triju osoba koje su umrle u Kölnu istragu vodi državno odvjetništvo. Tri starije osobe umrle su nakon cijepljenja, sve tri su imale znatna ranija oboljenja, naglasio je Markus Rothschild, direktor Sudske medicine u Kölnu. „Nema nikakve sumnje protiv liječnika ili osoblja“, izjavio je državni odvjetnik Ulrich Bremer na upit DW-a te ukazao da obdukcijski izvještaji i ekspertiza sudske medicine još nisu gotovi.

Španjolski mediji su izvijestili da je u jednom staračkom domu umrlo devet soba nakon što su dobile prvu dozu cjepiva BioNTech/Pfizer. Ali, te osobe su imale ranija oboljenja. Direktor staračkog doma El Salvador u Lagarteri izjavio je da su simptomi „kao glavobolja ili povremeni proljev“ nastupili kod pacijenata nakon pet dana. Jedan liječnik mu je rekao da su to možda nuspojave cijepljenja.

Za svih devet smrtnih slučajeva je službeno rečeno da su umrli od komplikacija nastalih u vezi s COVID-om 19, kao posljedica zaraze koja je nastupila u vrijeme programa cijepljenja. Jer, i nakon cijepljenja je moguće da se razvije bolest, ako se cijepljenje dogodi za vrijeme inkubacije virusa (pet do šest dana). Po navodima Instituta Roberta Kocha infekcija je moguća i nakon cijepljenja, jer cjepivo u pravilu djeluje tek nakon deset do 14 dana nakon dobivanja prve doze cjepiva. I ruski i kineski državni mediji iscrpno izvješćuju o tomu, pri čemu se kineski pozivaju na ruske medije. Ipak, u izvornom ruskom članku se kaže: „Trenutno nema naznaka da cjepivo igra neku ulogu kod smrtnih slučajeva.“

Osim toga u tom članku se ukazuje na jedan članak s provjerom činjenica u kojem stoji: „Statistički je neizbježno da neki ljudi obole i umru nakon što su primili cjepivo zbog razloga koji nisu povezani s reakcijom njihovog tijela na cjepivo.“ Ali, ta napomena nedostaje u drugim člancima.

Ta se vijest osobito proširila u Indiji. Tvrdnja se zasniva na priopćenju za medije udruge Children’s Health Defense, udruge protivnika cijepljenja koju vodi istaknuti protivnik cijepljenja Robert F. Kennedy Jr., koji je upao u oči propagandom protiv cijepljenja i koji je sudjelovao i na demonstracijama u Njemačkoj protiv mjera ograničenja zbog korone.

Iako se članak poziva na podatke iz „vladine datoteke“, poveznica čitatelja vodi na web-stranicu organizacija National Vaccine Information Center (NVIC), koja nema nikakve veze s američkom vladom. Ugledni novinar Michael Specter, specijaliziran za znanstvene i zdravstvene teme, kaže da je ta organizacija „najmoćnija organizacija protiv cijepljenja u SAD-u“.

Ako se pomnije promotri, vidi se da je baza podataka upitna. National Vaccine Information Center navodi da podaci potječu od Vaccine Adverse Event Reporting System (VAERS) američke vlade. Ali, tamo se izričito kaže da „svatko može dostaviti VAERS-u izvještaj, uključujući roditelje i pacijente“ te da se samo na temelju VAERS-ovih izvještaja ne može utvrditi je li neko cjepivo izazvalo neku bolest ili je pridonijelo njezinom razvitku.

Osim toga VAERS poziva ponuđače cjepiva da prijave signifikantne zdravstvene probleme „neovisno o tomu vjeruju li da je uzrok problema cjepivo ili ne“. VAERS također ukazuje da njegovi podaci „ne mogu biti interpretirani ili korišteni kako bi se zaključivalo o postojanju, težini, učestalosti ili postotku problema u vezi s cjepivima“ te da „trebaju biti interpretirani u kontekstu drugih znanstvenih informacija“.

Već 2015. je u jednoj studiji o vrednovanju vijesti o smrtnim slučajevima u vezi s cijepljenjem naglašeno da su podaci VAERS-a neprecizni jer je to sustav koji „prihvaća svaki dostavljeni izvještaj o neželjenom rezultatu, a da ne procjenjuje njegovo kliničko značenje ili je li to izazvano cijepljenjem“. I Centers for Disease Control and Prevention upozoravaju na nepreciznost i nekonzistentnost podataka sustava VAERS.

Međutim, i NVIC nudi na svojoj web-stranici mogućnost prijave slučajeva mogućih problema nakon cijepljenja u istom osnovnom formatu kao i VAERS. Osim toga ne navodi jesu li ti podaci pomiješani ili se vode odvojeno. Navodni 181 smrtni slučaj u svakom slučaju ne može biti kauzalno povezan s cijepljenjem protiv koronavirusa.

Norveška ustanova za lijekove Statens Legemiddelverk istražila je ukupno 33 izvještaja o smrtnim slučajevima u staračkim domovima nakon cijepljenja. (stanje 26. siječnja 2021.) U naknadnoj analizi ta ustanova piše: „Brojni stanovnici staračkog doma koji su dosad cijepljeni su jako slabi ili na smrt bolesni pacijenti. Svakoga dana u norveškim staračkim domovima prosječno umire 45 ljudi. Zato se može očekivati smrtne slučajeve vremenski blizu vremena cijepljenja, ali to ne znači da su oni uzročno povezani s cjepivom.“

Te slučajeve je istraživao i Odbor za procjenu rizika na području farmaceutike (PRAC) u Europskoj agenciji za lijekove i utvrdio da „provjera nije donijela nikakve sumnje u sigurnost“ te „da je (više) ranijih oboljenja prihvatljivo objašnjenje za smrtne slučajeve. Kod nekih osoba se već prije cijepljenja počelo s palijativnim mjerama“.

U jednom članku medicinskog stručnog časopisa udruge British Medical Association citira se direktora norveške ustanove za lijekove Steinara Madsena: „Nema sigurne veze između smrtnih slučajeva i cjepiva.“ Ali, kaže Madsen, „uobičajene nuspojave koje nisu opasne kod jačih, mlađih pacijenata i koje nisu neobične kod cjepiva, mogu kod starijih osoba pojačati osnovnu bolest.“

Dalje on kaže: „Nismo uznemireni i zabrinuti zato što su to vrlo rijetke pojave i zato što se one pojavljuju kod jako slabih pacijenata s vrlo teškim bolestima.“

U Belgiji Savezna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode (FAMHP) izvješćuje da je 14 ljudi umrlo u kratkom vremenu nakon cijepljenja protiv koronavirusa. Ali, uzročna povezanost nije utvrđena. Svi pacijenti su bili stariji od 70 godina, pet preko 90 godina, piše Brussels Times. Druge pojedinosti o umrlim osobama nisu objavljene.

„Činjenica da prijavljeni slučajevi nisu pokazivali jednaku kliničku sliku je nešto što umiruje kao i činjenica da su smrtni slučajevi nastupili nakon različitog vremena“, izjavio je FAMHP za Brussels Times i dodao da dosad nije pronađena uzročna veza s cjepivom protiv COVID-a 19.

FAMHP zato svakoga tjedna objavljuje izvještaje o istraživanju nuspojava cjepiva. U izvještaju od 4. veljače stoji: „Do danas nije utvrđena nikakva formalna uzročna veza s cjepivom protiv COVID-a 19.“ Belgija zasad u cijepljenju koristi cjepiva tvrtki BioNTech/Pfizer i Moderna. Koje cjepivo je korišteno kod 14 smrtnih slučajeva belgijske vlasti nisu objavile.

Sveučilište Cayetano Heredia, koje je provelo studiju o kineskom cjepivu Sinopharm, moralo je prekinuti jednu lokalnu peruansku studiju nakon što je jedan sudionik umro od upale pluća izazvane COVID-om 19, objavio je Reuters.

Nakon objavljivanja pojedinosti studije, odnosno nakon otkrivanja koji su pacijenti dobili djelatnu tvar, a koji placebo, pokazalo se da osoba koja je umrla nije cijepljena cjepivom nego da je pripadala u placebo-skupinu. U jednom priopćenju je sveučilište objavilo: „Važno je konstatirati da smrt pacijentice nije povezana s cjepivom s obzirom na to da je ona dobila placebo.“

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Kolika je neto plaća potrebna za ugodan život u Europi?

Objavljeno

-

By

Markus Kammermann/Unsplash

Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.

Ugodan život za svakoga znači nešto drugo. Euronews Business izračunao je koliki je mjesečni neto prihod kućanstva potreban da bi dosegnuo 150 posto nacionalnog medijalnog dohotka, što predstavlja donju granicu višeg srednjeg dohodovnog razreda.

Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.

Prije svega, pojam „ugodnog života” vrlo je subjektivan. Osim toga, razine cijena znatno se razlikuju među državama, ali i unutar njih. Razlikuje se i broj članova kućanstva, a sam dohodak ne uzima u obzir imovinu ni vlasništvo nad nekretninama.

Ipak, određeni pokazatelji dohotka mogu dati okvirnu sliku o tome koliko je ljudima potrebno za ugodan život.

Jedan od njih je ekvivalentni raspoloživi dohodak.

Riječ je o pokazatelju koji obuhvaća sve novčane prihode članova kućanstva, uključujući prihode od rada, ulaganja, socijalnih naknada i drugih izvora. Od ukupnog iznosa zatim se oduzimaju porezi i socijalni doprinosi.

Dobiveni iznos dijeli se s brojem članova kućanstva preračunatim u ekvivalentne odrasle osobe, što znači da nije riječ o izravnom individualnom dohotku.

Dohodovni razredi srednje klase

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) definira srednju klasu kao kućanstva čiji se ekvivalentni raspoloživi dohodak kreće između 75 i 200 posto nacionalnog medijalnog dohotka.

OECD tu skupinu dijeli u tri kategorije:

  • Niži srednji dohodovni razred: od 75 do 100 posto medijalnog dohotka
  • Srednji dohodovni razred: od 100 do 150 posto medijalnog dohotka
  • Viši srednji dohodovni razred: od 150 do 200 posto medijalnog dohotka

Ne postoji općeprihvaćena granica koja određuje koliki udio nacionalnog medijalnog dohotka kućanstvo mora imati da bi živjelo ugodno.

“Ako su nam dostupni samo podaci o dohotku, vjerojatno možemo pretpostaviti da većina kućanstava s prihodima iznad 150 posto medijalnog dohotka ima dovoljno sredstava za razmjerno ugodan život”, rekao je za Euronews Business Sebastian Königs, viši ekonomist OECD-a.

Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju da prihod veći od 150 posto medijalnog dohotka ne jamči nužno financijsku sigurnost.

Euronews Business izračunao je koliko iznosi 150 posto medijalnog dohotka za tri vrste kućanstava kako bi pokazao koliki je neto prihod potreban za ulazak u viši srednji dohodovni razred.

Koliko je potrebno za ugodan život u Europi?

U 2025. godini medijalni ekvivalentni raspoloživi dohodak u Europskoj uniji iznosi 22.939 eura godišnje, odnosno 1912 eura mjesečno.

To znači da je samcu koji živi sam potrebno 2867 eura mjesečno kako bi dosegnuo 150 posto medijalnog dohotka.

U 34 europske zemlje taj se iznos kreće od 603 eura mjesečno u Sjevernoj Makedoniji do čak 6491 euro u Švicarskoj.

Unutar Europske unije raspon je od 1023 eura u Rumunjskoj do 6256 eura u Luksemburgu.

Mjesečni neto prihod potreban za dosezanje tog praga premašuje 4000 eura i u nekoliko drugih europskih zemalja:

Norveška – 5240 eura

Austrija – 4568 eura

Danska – 4524 eura

Irska – 4392 eura

Nizozemska – 4308 eura

Među četiri najveća gospodarstva Europske unije najviši prag ima Njemačka, gdje iznosi 3611 eura.

Slijedi Francuska s 3307 eura, što je oko 15 posto više od prosjeka EU-a, dok je Italija nešto ispod europskog prosjeka, s 2758 eura.

Španjolska ima najniži prag među te četiri zemlje, 2546 eura.

Razlika je znatna: samcu u Njemačkoj potrebno je 1065 eura mjesečno više nego samcu u Španjolskoj.

U Albaniji (723 eura), Turskoj (755 eura), Crnoj Gori (825 eura) i Srbiji (975 eura) taj je prag niži od 1000 eura mjesečno.

Zajedno sa Sjevernom Makedonijom, svih pet zemalja imaju status kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji.

U 11 država članica EU-a prag se kreće između 1000 i 1900 eura mjesečno, uključujući Portugal (1808 eura), Poljsku (1799 eura), Grčku (1463 eura), Bugarsku (1108 eura) i Mađarsku (1099 eura).

Dohodak nije jedino mjerilo, važna je i imovina

Königs ističe da dohodak otkriva samo dio priče.

Nejednakost u bogatstvu, osobito kada je riječ o mogućnosti posjedovanja vlastite nekretnine, velik je problem u mnogim zemljama OECD-a.

„Neki ljudi mogu sasvim dobro živjeti i s niskim prihodima jer posjeduju vlastiti dom i možda žive u području gdje su cijene niže”, rekao je.

Caminada je također naglasio važnost imovine i štednje.

Prema njegovim riječima, kućanstvo sa skromnim prihodima, ali i ušteđevinom koja mu je lako dostupna, može se bolje nositi s neočekivanim troškom ili gubitkom posla nego kućanstvo s višim prihodima, ali bez štednje i s velikim dugovima.

Nastavi čitati

Svijet

Objavljen popis najboljih mirovinskih sustava u Europi: Gdje je Hrvatska?

Objavljeno

-

By

Unsplash/Ilustracija

Novo istraživanje koje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava diljem svijeta pokazalo je kako stoje europske zemlje kada je riječ o mirovinama, ali i upozorilo na zabrinutost zbog dugoročne održivosti mirovinskih primanja u nekim od najvećih europskih gospodarstava.

Prema globalnom indeksu mirovinskih sustava Marsh CFA Institute (MCGPI), Nizozemska ima najbolji mirovinski sustav na svijetu, javlja Euronews.

Prvoplasirana zemlja ostvarila je 85,8 od mogućih 100 bodova, a slijede Danska s 84,1 i Island s 84 boda. To su jedine europske zemlje koje su dobile najvišu ocjenu. U istoj kategoriji nalaze se još Singapur, Izrael i Australija.

Istraživanje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava koji pokrivaju 66 posto svjetskog stanovništva.

Prema kojim kriterijima su ocjenjivani mirovinski sustavi?

Svaki sustav ocjenjivan je prema trima glavnim kriterijima: Primjerenosti mirovinskih primanja, dugoročnoj održivosti sustava te kvaliteti upravljanja, nadzora i zaštite korisnika.

Poredak se znatno mijenja kada se promatra svaki kriterij zasebno. Prema indeksu, Kuvajt ima najbolji rezultat u kategoriji primjerenosti mirovina, Danska prednjači po održivosti, dok je Finska najbolje ocijenjena prema kvaliteti upravljanja i pouzdanosti sustava.

Za prvo mjesto u ukupnom poretku mirovinski sustav mora osiguravati primjerena primanja, dugoročnu održivost i visoku razinu pouzdanosti.

Upravo je ta kombinacija Nizozemskoj donijela prvo mjesto četvrtu godinu zaredom.

Zašto je Nizozemska na prvom mjestu?

Izvješće nizozemski model opisuje kao snažan mirovinski sustav u kojem državna mirovina osigurava pouzdanu osnovu prihoda, dok dodatni mirovinski programi povezani sa zaposlenjem obuhvaćaju većinu radnika.

Velika imovina uložena kroz mirovinske fondove pridonosi sigurnosti budućih isplata. Sustav se također ističe kvalitetnim propisima, upravljanjem i zaštitom korisnika.

Nizozemska trenutačno provodi reformu mirovinskog sustava. Umjesto modela u kojem su mirovinska primanja unaprijed određena, najčešće prema plaći i godinama radnog staža, postupno se prelazi na individualnu mirovinsku štednju, pri čemu iznos mirovine više ovisi o uplatama doprinosa i prinosima od ulaganja.

Reforme su potaknute, među ostalim, dugotrajnim razdobljem niskih kamatnih stopa, zbog kojih je bilo teže financirati zajamčene mirovine. Pravila financiranja također su ponekad odgađala povećanja mirovina radi usklađivanja s inflacijom.

Osim toga, postojeći sustav dodatnih mirovina nije bio dovoljno prilagođen osobama koje često mijenjaju posao ili rade kao samozaposlene osobe.

Očekuje se da će prijelaz na novi model biti dovršen do 2028. godine.

Kako stoje europske zemlje i gdje je Hrvatska?

Indeks uspoređuje 19 europskih zemalja, uključujući Tursku.

Nakon Nizozemske, Danske i Islanda, najbolje ocijenjene mirovinske sustave imaju Švedska, Finska i Norveška, a slijede Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska, Belgija, Njemačka, Portugal i Hrvatska.

Te su zemlje dobile ocjene B+ ili B, što znači da njihovi mirovinski sustavi imaju kvalitetnu strukturu i brojne pozitivne značajke, ali i određena područja koja zahtijevaju poboljšanja.

U sljedećim kategorijama, C+ i C, nalaze se Španjolska, Poljska, Italija i Austrija. Njihovi sustavi imaju određene prednosti, ali i znatne rizike ili nedostatke koji bi mogli ugroziti njihovu učinkovitost i održivost.

U tim su kategorijama i Sjedinjene Američke Države te kontinentalna Kina, dva najveća svjetska gospodarstva.

Neke od najvećih europskih ekonomija suočavaju se s ozbiljnim problemima

Iako pojedine velike europske zemlje osiguravaju razmjerno dobre mirovine, njihovi se sustavi suočavaju s ozbiljnim izazovima dugoročnog financiranja.

Među europskim zemljama s najvećim dugoročnim rizicima izdvajaju se Austrija, Italija i Španjolska.

Posebno je izražen primjer Španjolske, četvrtog najvećeg gospodarstva Europske unije. Ta je zemlja za primjerenost mirovina dobila 83 boda, što upućuje na razmjerno visoka mirovinska primanja i odgovarajuće resurse, ali je za održivost ostvarila samo 33 boda.

Sličan problem ima i Francuska, drugo najveće gospodarstvo Europske unije, koja je za primjerenost mirovina dobila 85 bodova, a za održivost svega 49,3 boda.

Rezultati pokazuju da visina mirovina nije jedino mjerilo kvalitete sustava. Jednako je važno može li država dugoročno osigurati njihovu isplatu budućim generacijama umirovljenika.

Nastavi čitati

Svijet

Panika zbog kuge u Rusiji: Što znamo i koliki je rizik za Europu?

Objavljeno

-

By

Smrt zaposlenice instituta za borbu protiv kuge u Rusiji nakon laboratorijske nesreće ponovno je usmjerila pozornost na kugu i načine njezina širenja.

Zaposlenica instituta u Irkutsku umrla je nakon što se u laboratoriju razbila epruveta, izvijestili su regionalni mediji pozivajući se na neimenovane izvore bliske sigurnosnim službama te regije.

Ruske vlasti priopćile su da nisu pronašle dokaze da je njezinu bolest uzrokovao neki od patogena s kojima je radila, prenosi Euronews.

Međutim, slučaj je izazvao zabrinutost u Rusiji nakon nepotvrđenih medijskih izvještaja prema kojima je možda umrla od plućne kuge, rjeđeg, ali teškog oblika kuge koji se može prenositi s čovjeka na čovjeka.

Mala vjerojatnost za širenje

Ruski mediji izvijestili su da je oko 200 ljudi koji su bili u kontaktu s preminulom zaposlenicom pod strogim zdravstvenim nadzorom te da je nekoliko bolnica u regiji zatvoreno i stavljeno u karantenu.

“Budući da se zaraza dogodila u laboratoriju, koji je vjerojatno dobro dezinficiran, a ljudi su brzo stavljeni u karantenu, vrlo je malo vjerojatno da će se dalje širiti. Dakle, iako je bolest zarazna, malo je vjerojatno da će imati priliku širiti se”, rekla je za Science Media Centre Alice Hughes, profesorica znanosti o očuvanju prirode sa Sveučilišta u Melbourneu.

Unatoč tome, javnozdravstvene institucije pomno prate razvoj situacije.

Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) priopćio je Euronewsu da “pomno prati situaciju” te da je u kontaktu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

“Upoznati smo sa slučajem upale pluća nepoznatog podrijetla u istočnoj Rusiji za koji se sumnja da je riječ o kugi. Ta sumnja još nije potvrđena”, rekao je glasnogovornik ECDC-a u pisanoj izjavi.

Dodao je da, na temelju trenutačno dostupnih ograničenih informacija, nema izvještaja o sekundarnim slučajevima niti o kontinuiranom prijenosu s čovjeka na čovjeka. Napomenuo je i da je promet putnika između Irkutska i država Europske unije i Europskog gospodarskog prostora malen, “osobito trenutačno zbog ruskog rata protiv Ukrajine”.

Kuga u Europi nije zabilježena više od 50 godina, no slučajevi zaraze među ljudima i dalje se bilježe u Africi, posebno u Demokratskoj Republici Kongo i na Madagaskaru.

Što stručnjaci kažu o riziku?

Iako je o slučaju u Rusiji zasad dostupno vrlo malo informacija, stručnjaci ističu da sporadični slučajevi plućne kuge nisu rijetkost.

“Kuga nije povijesna bolest”, rekla je Zania Stamataki, izvanredna profesorica virusne imunologije na Sveučilištu u Birminghamu, za Science Media Centre.

“I dalje je endemski prisutna među populacijama glodavaca diljem Afrike, Azije i Amerika, a slučajevi zaraze među ljudima pojavljuju se svake godine, uključujući epidemije plućnog oblika bolesti.”

Prema Brendanu Wrenu, profesoru mikrobne patogeneze na London School of Hygiene & Tropical Medicine, “ne bi trebalo biti previše razloga za zabrinutost jer je prijenos bakterije Yersinia pestis među ljudima općenito slab”.

Što je plućna kuga?

Plućna kuga nastaje kada kuga, zarazna bolest koju uzrokuje bakterija, zahvati pluća.

Riječ je o najtežem obliku kuge i jedinom obliku bolesti koji se može prenositi s čovjeka na čovjeka. Ako se ne liječi, smrtnost iznosi između 30 i 100 posto.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), plućna kuga posebno je zarazna i može izazvati teške epidemije prijenosom respiratornim česticama s čovjeka na čovjeka. Međutim, izgledi za oporavak visoki su ako se bolest pravodobno otkrije i liječi.

Razdoblje inkubacije može trajati samo 24 sata, a zaražena osoba može prenijeti bolest drugim ljudima respiratornim česticama.

Koji su simptomi?

Plućna kuga može se razviti kada se bakterija proširi na pluća osobe s neliječenom bubonskom ili septikemijskom kugom. Do zaraze može doći i kada osoba udahne zarazne kapljice koje kašljanjem izbacuje zaraženi čovjek ili životinja.

Simptomi se obično pojavljuju između jednog i tri dana nakon zaraze. Uključuju ozbiljne probleme s disanjem, poput nedostatka zraka i kašlja, često uz krvavi ili vodenasti iskašljaj.

Kako se liječi?

Ako se ne liječi, plućna kuga može vrlo brzo završiti smrću. Rana dijagnoza i početak liječenja ključni su za preživljavanje i smanjenje rizika od komplikacija. Uobičajeni antibiotici koji se koriste protiv enterobakterija mogu učinkovito izliječiti bolest ako se primijene dovoljno rano.

“Kuga je ozbiljna zarazna bolest. Međutim, može se dijagnosticirati i liječiti antibioticima koji su lako dostupni u Europi”, naveo je glasnogovornik ECDC-a.

U slučaju plućne kuge pacijente treba izolirati, a njihove kontakte identificirati i liječiti, navodi ECDC.

Postoji li cjepivo?

WHO ne preporučuje cijepljenje protiv kuge osim za skupine izložene visokom riziku, poput laboratorijskog osoblja koje je stalno izloženo mogućnosti zaraze i zdravstvenih radnika.

Budući da je kuga među ljudima rijetka u većem dijelu svijeta, javnozdravstvene institucije ne smatraju potrebnim cijepiti ljude osim onih koji su izloženi posebno visokom riziku od zaraze.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu