Connect with us

Svijet

TKO KAŽE DA NEMA DOBRIH VIJESTI? Golemi asteroid promijenio putanju, mogao bi 2068. pogoditi Zemlju

Objavljeno

-

Znanstvenici su nakon najnovijih izračuna ustanovili kako postoji vjerojatnost da bi Zemlju 2068. mogao pogoditi golemi asteroid Aphophis.

Ovo nije prvi put da je asteroid nazvan 99942 Apophis zabrinuo astronome. U prosincu 2004. prvotna su mjerenja pokazala kako postoji vjerojatnost da će 2029. pogoditi naš planet. Na svu sreću, naknadne analize njegove putanje ustanovile su da će te godine u travnju za petak 13. (da, petak 13.) proletjeti vrlo blizu Zemlje, ali da neće doći do sudara.

Astronomska zajednica je nakon toga na neko vrijeme odahnula. Istina, svemirske agencije su znale objaviti da je uočen asteroid koji je kategoriziran kao potencijalno opasan objekt (eng. potentially hazardous object, PHO) ili kao objekt koji prolazi blizu Zemlje (eng. near-Earth object, NEO), no to nije automatski značilo da takvo tijelo predstavlja prijetnju za naš planet. To bi bio slučaj jedino ako se istovremeno nalazi i na popisu objekata koji bi mogli udariti u Zemlju – kao što je to slučaj s Aphophisom.

Kada je nešto NEO i PHO?

Asteroidi, odnosno objekti NEO, često projure relativno blizu Zemlje, a mediji su skloni pretjerati s izjavama o njihovoj opasnosti samo na temelju toga što su svrstani u kategorije PHO i NEO, koje su zvučnog imena. No što te kategorije uopće znače?

NEO je svaki objekt koji u blizini Sunca prođe na udaljenosti manjoj od 1,3 AJ (AU, astronomska jedinica). AJ označava okvirnu udaljenost Zemlje od naše zvijezde i iznosi 150 milijuna kilometara. To znači da se radi o tijelima koja će proći blizu našeg planeta u relativnom smislu. Primjerice, neki asteroid kategorije NEO može proći unutar udaljenosti od 6,3 milijuna kilometara od našeg planeta, što je zapravo dosta daleko. Za usporedbu, Mjesec je od nas u prosjeku udaljen 384.400 kilometara.

Aphophis će, s druge strane, 2029. proći kroz područje kojim prolaze sateliti – što će biti podosta blizak susret s objektom kategorije NEO.

Potencijalno opasan objekt (PHO) je ono svemirsko tijelo čiji je promjer veći od 140 metara i koje od Zemlje prolazi na udaljenosti 0,05 AJ (7.500.000 km) ili manjoj.

Promijenio je putanju

Znanstvenici s Instituta za astronomiju Sveučilišta Havaji objavili su prije nekoliko dana kako su ustanovili da je Apophis pod utjecajem efekta Yarkovski, što znači da se neki njegovi dijelovi zagrijavaju brže od ostalih, i da ubrzava na putu prema Zemlji. Zbog tog ubrzanja došlo je do blage promjene putanje i pojavila se mala mogućnost udara u Zemlju 2068.

Zapravo nezgodno je reći da je Aphophis promijenio putanju jer on ima permanento laganu promjenu putanje. A stalna promjena putanje je upravo zato što stalno postoji jedna sičušna promjena brzine. Promjena brzine uvjetuje promjenu putanje. Dakle, njegova putanja se stalno pomalo mijenja, jedino što se sada promijenila malo više u smjeru sudara s našim planetom.

Aphophis snimljen 2004. godine (NASA/UH/IA)

“Astronomi su prije otkrića ovog ubrzanja smatrali kako je udar Apophisa 2068. nemoguć. No nakon otkrića efekta Yarkovski, taj je scenarij opet postao moguć”, navodi Sveučilište.

Kako bismo doznali kolika je stvarna prijetnja od udara Aphophisa, napravili smo kratak intervju s našim poznatim popularizatorom planetarnih znanosti i stručnjakom za svemirske letove Antom Radonićem.

Koliku štetu može napraviti asteroid Apophis, promjera oko 300 metara, ako udari u Zemlju, i o kakvoj se vjerojatnosti udara radi?

Općenito vjerojatnost udara u Zemlju za ovakvu veličinu asteroida je jedan u 80 tisuća godina. Iznenađen sam da su uspjeli izmjeriti Yarkovski-efekt. Pogotovo zato što ovo nije neki mali asteroidić. Mislio sam da je taj efekt mjerljiv za jako male asteroide.

Udar u Zemlju bi napravio regionalnu katastrofu i uništio te spalio područje široko na stotine kilometara, a štetnih posljedica bilo bi i globalno, s utjecajem na klimu. Ovaj asteroid spada u stjenovite asteroide, a mogao bi sadržavati oko 20 posto željeza. Ne znamo njegovu unutrašnju strukturu, a procjenjuje se da mu je srednja gustoća malo ispod 3 tone po kubičnom metru.

Tek nakon prolaska 2029. i 2036. godine moći će se izračunati vjerojatnost udara. Ipak mislim da je vjerojatnost udara jako mala, manja od 1:10.000.

Do 2029. moći će se preciznije izmjeriti Yarkovski-efekt pa će se moći bolje izračunati vjerojatnost sudara.

Prijete li nam neki drugi asteroidi? Kako se možemo zaštititi, što države i svemirske agencije rade po tom pitanju?

Od otkrivenih asteroida nijedan nam ne prijeti u bližoj budućnosti. Veliki je propust što svemirske agencije nisu dosad poslale neki svemirski teleskop namijenjen posebno za lov na asteroide koji bi kružio oko Sunca, bliže orbiti Venere, kako nam ne bi zaprijetio neki asteroid koji dolazi s dnevne, osunčane strane neba.

NR Kina će za dvije godine poslati letjelicu koja treba proći blizu Apophisa i izbliza ga istražiti te snimati. Tada će se, prema gravitacijskom utjecaju istog na letjelicu, moći izračunati njegova masa i srednja gustoća.

Za sada nema spremnog sustava za djelovanje na asteroide. Ako se barem nekoliko godina prije susreta otkrije potencijalno opasan asteroid, onda ima šanse da se nešto poduzme.

Za nekoliko godina bit će svojevrsna demonstracija jednog malog djelovanja na jedan asteroid, koji je dio binarnog sustava, pa će se vidjeti efekt udara letjelice. NASA će gađati asteroid, a europska letjelica će kasnije mjeriti efekt. Dakle, radi se još o učenju za eventualni razvoj stvarne obrane od asteroida.

Zašto je teško uočiti asteroide na vrijeme, zar sada nemamo vrlo razvijenu tehnologiju?

Danas i amateri mogu snimiti galaksije udaljene milijarde godina svjetlosti jer su izuzetno snažni izvori svjetla. Međutim, asteroidi samo reflektiraju sunčevu svjetlost i obično im je vrlo mala refleksivnost.

Ako dolazi asteroid s dnevne strane, onda se ne može otkriti jer je potrebno tamno nebo da bi bio snimljen. Tako nas je iznenadio asteroid iznad Čeljabinska prije sedam godina, koji je imao oko 18 metara u promjeru i masu od možda preko 10 tisuća tona.

Da je bio poznat, moglo se upozoriti ljude da se sklone. Ozlijeđeno ih je preko tisuću od posjekotina staklom.

Na tamnom nebu teško je otkriti asteroid koji ima promjer od recimo 100 metara, a daleko je stotine milijuna km.

Aphophis (Apop) – egipatski bog kaosa

Kada divovska stijena nazvana po egipatskom bogu kaosa Apopu prođe pored nas 2029., moći ćemo je vidjeti i golim okom, piše 7News.

“Bliski prolazak Apophisa 2029. godine će biti nevjerojatna prilika za znanost”, rekla je fizičarka Marina Brozović iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.

“Asteroid ćemo moći promatrati i optičkim i radijskim teleskopima. Putem radioteleskopa mogli bismo vidjeti detalje na površini koji su veliki samo nekoliko metara”, kazala je Brozović.

Ante Radonić je kazao kako će Aphophis 2029. projuriti pored Zemlje na udaljenosti manjoj od udaljenosti geostacionarnih satelita i da će biti vidljiv golim okom kao zvjezdica treće prividne zvjezdane veličine. Tada će u tijeku jednog sata projuriti preko četvrtine nebeskog svoda.

Asteroid prati i poznata hrvatska znanstvenica

Kao što je već spomenuto, znanstvenici će tek nakon prolaska Aphophisa 2029. i 2036. godine moći izračunati vjerojatnost udara Aphophisa, a njihovim naporima će pridonijeti i naša znanstvenica Marina Brozović.

“Poznata i izuzetna znanstvenica dr. Marina Brozović, koja je odrasla u Splitu i studirala fiziku u Zagrebu, već 13 godina radi u NASA-inom JPL-u i posebno se istaknula kod radarskog istraživanja asteroida pa tako radi i u ekipi koja koristi divovski radioteleskop u Arecibu”, rekao je Radonić.

Nadamo se da će buduće kalkulacije opet pokazati da nema razloga za strah i da je naš planet, u smislu svemirskih katastrofa, i dalje donekle siguran; barem za narednih 100 godina.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Svijet

Cijepljeni ste i preboljeli ste covid? Evo što očekivati ako se ponovno zarazite

Objavljeno

-

By

Velik broj ljudi jedanput je već prebolio covid, neki čak i dvaput, no postavlja se pitanje što će se dogoditi ako se ponovno inficiramo koronavirusom. Hoće li tzv. stanični imunitet ublažiti simptome prilikom reinfekcije ili postoji mogućnost da ćemo imati još teže simptome?

Kako će proći reinfekcija, ovisi o više čimbenika. Stručnjaci kažu da je ključno to koliko je vremena prošlo otkako ste zadnji put oboljeli od covida, koliki je rizik od obolijevanja od teških bolesti i koliko je vremena prošlo od zadnjeg cijepljenja, odnosno jeste li se uopće cijepili.

“Reinfekcijom je moguć svaki scenarij. U većini slučajeva to su blaži simptomi, ali nema garancije”, rekao je dr. Gabe Kelen sa Sveučilišta John Hopkins, piše CNBC.

Ako ste preboljeli covid, razvit ćete antitijela koja vas čuvaju od nove infekcije. Neće sva antitijela uspjeti spriječiti novu zarazu, ali mogu ublažiti simptome. Na sličan način pomaže i redovito cijepljenje. Dakle ni jedno ni drugo vam ne garantira da se nećete ponovno zaraziti, niti vam može jamčiti blage simptome ako se razbolite.

Niti jedno cjepivo, kao ni prirodni imunitet, nije 100 posto učinkovito, a svi ovi boosteri imuniteta traju tri do četiri mjeseca prije nego što optimalna zaštita počne jenjavati, prenosi tportal.

Drugim riječima, ako je prošlo već neko vrijeme otkako ste se zadnji put cijepili ili preboljeli covid, vaš imunološki obrambeni sustav možda neće moći odgovoriti na novu zarazu.

Kako stvari stoje, omikron i njegove podvarijante uzrokuju blaže simptome od prethodnih sojeva koronavirusa. Stručnjaci smatraju da bi to dijelom moglo biti i zbog činjenice da je velik broj ljudi već prebolio covid, ali i zbog velikog broja cijepljenih ljudi. Dakle, ako ste se prvi put zarazili prije pojave omikrona, reinfekcija bi mogla proći lakše, što je pokazalo manje istraživanje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

No blaga infekcija omikronom isto nije mačji kašalj, čak ni kod ljudi koji su dobrog zdravstvenog stanja i k tome još cijepljeni. Grlobolja, glavobolja, opći umor, kašalj, začepljenost nosa i bolovi u mišićima simptomi su ovog soja koronavirusa te mogu danima trajati. Kako navodi CDC, ako ste pak u poznim godinama, imate slab imunitet ili određene komorbiditete, ti simptomi mogu biti puno gori unatoč tome što je riječ o soju koji nominalno ima lakši tijek bolesti.

Stručnjakinja za zarazne bolesti na Sveučilištu San Diego Health Lucy Horton za povećanje zaštite od reinfekcije predlaže cijepljenje booster dozom prilagođenom varijanti omikron, kao i izbjegavanje zatvorenih prostora s puno ljudi.

 
Nastavi čitati

Svijet

Otkrivena nova, rijetka krvna grupa. Mogla bi značajno utjecati na liječenje

Objavljeno

-

By

Izvor: Karolina Grabowska from Pexels / Ilustracija

Strašan gubitak para novorođenčadi znanstvenicima je pružio važne uvide u rijetke krvne grupe koje su prvi put uočene kod ljudi prije 40 godina. Razotkrivanjem molekularnog identiteta relativno nove krvne grupe poznate kao sustav Er, nova bi studija mogla spriječiti takve tragedije u budućnosti.

“Ovaj rad pokazuje da nas čak i nakon svih dosadašnjih istraživanja jednostavna crvena krvna zrnca još uvijek mogu iznenaditi”, rekao je stanični biolog Ash Toye sa Sveučilišta u Bristolu.

Određivanje krvne grupe opisuje prisutnost i odsutnost kombinacija proteina i šećera koji oblažu površine naših crvenih krvnih stanica. Iako mogu poslužiti u različite svrhe, naše tijelo općenito koristi te antigene na površini stanice kao identifikacijske markere pomoću kojih se može odvojiti od potencijalno štetnih napadača.

Najviše smo upoznati sa sustavima krvnih grupa ABO i rezus faktora (to je plus ili minus), uglavnom zahvaljujući njihovoj primarnoj važnosti u usklađivanju transfuzija krvi. Ali zapravo postoji mnogo različitih sustava krvnih grupa koji se temelje na velikom broju antigena na površini stanice i njihovih varijanti.

Većina glavnih krvnih grupa identificirana je početkom 20. stoljeća, a Er se na radaru pojavio tek 1982. godine i predstavlja temelj za 44. krvnu grupu. Šest godina kasnije identificirana je verzija nazvana Er b. Šifra Er3 korištena je za opisivanje odsutnosti Er a i Er b.

Iako je već desetljećima jasno da ti antigeni krvnih stanica postoje, premalo se zna o njihovom kliničkom učinku.

Kada se krvna stanica pojavi s antigenom koji naše tijelo nije klasificiralo kao jedan od naših, naš imunološki sustav se aktivira, šaljući antitijela da označi sumnjive stanice koje nose antigen za uništenje. U nekim slučajevima nepodudarnost između krvne grupe nerođenog djeteta i njegove majke može uzrokovati probleme ako majčin imunološki sustav postane osjetljiv na strane antigene. Protutijela stvorena kao odgovor mogu zatim proći kroz placentu, što dovodi do hemolitičke bolesti kod nerođenog djeteta.

Srećom, danas postoji nekoliko metoda sprječavanja ili čak liječenja hemolitičke bolesti kod novorođenčadi, uključujući injekcije za trudnice i transfuzije krvi za bebe.

Nažalost, u jednom od slučajeva spomenutih u studiji, transfuzija krvi nakon porođaja carskim rezom nije uspjela spasiti djetetov život, što sugerira da je liječnicima i istraživačima nešto promaknulo.

“Radimo na rijetkim slučajevima”, rekla je za Wired serologinja Nicole Thornton iz britanske Nacionalne zdravstvene službe za krv i transplantaciju (NHSBT). “Počinje s pacijentom s problemom koji pokušavamo riješiti.”

Naznake ovih rijetkih antitijela pojavljivale su se i ranije tijekom godina, ali zbog njihove rijetkosti razumijevanje do sada nije bilo moguće.

Stoga su Thornton i kolege predvođeni serologinjom NHSBT-a Vanjom Karamatic Crew analizirali krv 13 pacijenata sa sumnjivim antigenima. Identificirali su pet varijacija Er antigena: poznate varijante Er a, Er b, Er3 i dvije nove Er4 i Er5.

Sekvenciranjem genetskih kodova pacijenata, Crew i tim uspjeli su odrediti gen koji kodira proteine ​​na površini stanice. Iznenađujuće, to je bio gen već poznat medicinskoj znanosti: PIEZO1.

“Proteini piezo su mehanosenzorni proteini koje crvena krvna zrnca koriste da osjete kada ih se stisne”, objašnjava Toye.

Gen je već povezan s nekoliko poznatih bolesti. Miševi bez ovog gena umiru prije rođenja, a oni kojima je gen izbrisan samo u crvenim krvnim stanicama završavaju s prehidriranim i krhkim krvnim stanicama.

Posada i tim potvrdili su svoja otkrića brisanjem PIEZO1 u staničnoj liniji eritroblasta, prekursora crvenih krvnih stanica, i testiranjem na antigene. Naravno, PIEZO1 je potreban da bi antigen Er bio dodan na površinu stanice.

Kako su otkrili visoku prevalenciju varijante Er5 u afričkoj populaciji, istraživači sumnjaju da bi ova varijanta mogla prenijeti neku vrstu prednosti protiv malarije, poput nekih drugih rijetkih krvnih grupa koje se tamo nalaze.

“Protein je prisutan u samo nekoliko stotina kopija u membrani svake stanice”, objašnjava Toye. “Ova studija doista naglašava potencijalnu antigenost čak i vrlo nisko izraženih proteina i njihovu važnost za transfuzijsku medicinu”, dodaje.

Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Blood.

 
Nastavi čitati

Svijet

Rast oboljelih od bolesti za koju se mislilo da je nestala: “Otelo se kontroli”

Objavljeno

-

By

Dok su zdravstveni sustavi diljem svijeta bili fokusirani na koronavirus, brojne su bolesti pale u drugi plan jer ljudi nisu dolazili na preventivne i zakazane preglede.

Posljedice pandemije koronavirusa, kao i mjera povezanih s njom, mogle bi se osjećati godinama. Na jedan od takvih problema o kojem se, djelomično i zbog pandemije nije toliko govorilo, u posljednje vrijeme upozoravaju zdravstveni djelatnici u SAD-u.

Riječ je o sifilisu, spolno prenosivoj bolesti koju uzrokuje bakterija treponema pallidum, a čije su brojke u SAD-u najveće u posljednjih 30 godina, piše Zimo.

Prema preliminarnim podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), broj slučajeva zaraze sifilisom prošle je godine porastao za čak 27 posto, na više od 171 tisuću. Također, u porastu je kongenitalni sifilis, koji utječe na dojenčad rođenu od zaraženih majki te je zabilježeno oko 2700 takvih slučajeva, dok ih 2012. u SAD- bilo 334. Takav oblik sifilisa može imati grozne posljedice – od mrtvorođenčadi do deformacije kostiju, žutice, sljepoće i gluhoće novorođenčadi.

Jedan od problema vezanih uz ovu bolest, za koju mnogi misle da je iskorijenjena, jest što sifilis može imitirati druge infekcije tako da dio ljudi niti ne zna da su zaraženi. Do prvih simptoma bolesti dolazi oko 3 tjedna nakon seksualnog kontakta sa zaraženim osobama, a uključuju konkavne ranice na genitalijama ili u ustima. Takve rane mogu trajati 3 do 6 tjedana i nestaju čak i bez terapije, no čak i nekoliko tjedana nakon što počnu nestajati, ljudi su i dalje zaraženi.

Nakon toga slijedi druga faza koja uključuje osip na rukama i nogama, a simptomi mogu biti i visoka temperatura, natečene limfne žlijezde, grlobolja, glavobolja, umor itd., a ako se i dalje ne primjenjuje terapija, može doći do treće faze. U toj fazi ljudi više nisu zarazni, no i dalje im prijeti velika opasnost i može se pojaviti tjednima ili čak godinama nakon zaraze. Ona može rezultirati oštećenjem organa, problemima sa srcem, gubitkom vida i sluha, ali i s najgorim ishodom – smrću.

Što se liječenja tiče, obično se tretira s jednom ili više injekcija penicilina ili, za one alergične na njega, s nekom drugom vrstom antibiotika. Cjepivo za sifilis ne postoji, iako se ono istražuje.

Uzroci porasta

Razlog za ovakve, možemo ih nazvati i alarmantne brojke, leži u nekoliko faktora. Stručnjaci s kojima su razgovarali novinari Washington Posta prvenstveno upozoravaju na manje korištenje prezervativa, ali i na porast korištenja opioida i metamfetamina, čija je uzimanje povezano s rizičnim seksualnim ponašanjem. Također, dok su se početkom stoljeća vodile kampanje čiji je cilj bio iskorijeniti sifilis, s vremenom su državna sredstva presušila, a mnoge su klinike u gradovima diljem SAD-a zatvorile svoja vrata.

“Otelo se kontroli. To je grozno. Imamo veliki problem”, komentirao je Matthew Golden, profesor na centru za AIDS i spolno prenosive bolesti Sveučilišta u Washingtonu trenutačnu situacija s velikim povećanjem seksualno prenosivih bolesti u SAD-u.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu