Svijet
11 stvari koje zbilja morate znati o klimatskim promjenama

Ovih dana nemoguće je otići na društvene mreže a da vas ne zaskoči najmanje jedna vijest o 16-godišnjoj Šveđanki Greti Thunberg, aktivistici koja putuje svijetom i sa svjetskim se moćnicima nateže oko njihove mlitave politike vezane za klimatske promjene.
I dok će neki reći da je pomalo bizarno da savjete za ovako velike probleme dobivamo od autistične tinejdžerice, drugi će reći da je upravo ova 16-godišnjakinja savršeno artikulirala inerciju starijih generacija koje su se jednostavno pomirile s činjenicom da ništa ne mogu učiniti za svijet koji u katastrofalnom stanju ostavljaju Greti i pripadnicima njezine generacije.
“Ovo neodgovorno ponašanje koje vlada, bez sumnje će biti upamćeno u povijesti kao jedna od najvećih grešaka ljudskog roda”, rekla je Thunberg u Britanskom parlamentu, dok je političarima u Ujedinjenim narodima u prosincu poručila: “Samo pričate o tome kako nastaviti s istim lošim idejama koje su nas dovele do ovog, čak i u situaciji kada je jedina razumna stvar povući ručnu kočnicu. Niste dovoljno zreli da budete iskreni. Čak ste i taj teret ostavili nama, djeci.”
Naše mišljenje o aktivistici na kraju dana je potpuno nebitno. Ono što je u kratkom vremenu postigla u najmanju je ruku impresivno. Pokrenula je štrajkove diljem svijeta, europske vođe pozivaju na agresivno ograničenje emisija ugljikovih plinova potaknute njezinim aktivizmom, a milijuni mladih u 150 zemalja diljem svijeta izaći će na ulice 27. rujna.
Naravno, Thunberg nije jedina, ali postala je zaštitno lice ove borbe. Saveznika je mnogo, druga strana vjerojatno nikada neće promijeniti svoj stav (možda zbog neznanja, a možda zbog interesa), ali puno je onih koji nisu sigurni koje je njihovo stajalište i upravo su oni ti kojima se isplati obratiti. James Baldwin je napisao: “Svaka stvar s kojom se suočimo ne može biti promijenjena, ali nijedna se stvar ne može promijeniti dok se s njom ne suočimo.”
Vox je sastavio listu pitanja koja se često postavljaju u vezi s klimatskim promjenama i na koja mnogi žele odgovore, a prečesto ih ne dobivaju.
1. Treba li hitno raspravljati o potencijalnom izumiranju ljudske vrste?
Istina je da nitko ne zna kako će sve ovo završiti, ali previše je dokaza koji potvrđuju da je trenutna klima opasno nestabilna, a ekstremni vremenski uvjeti postajat će sve opasniji i smrtonosniji za ljudsku vrstu.
“Naša je kuća u plamenu. Ne želim vašu nadu. Želim da paničarite. Želim da osjetite strah koji svakodnevno osjećam”, rekla je Thunberg.
Kao što autor knjige “The Uninhabitable Earth” David Wallace-Wells piše, trenutna emisija stakleničkih plinova izazvala je rast temperature od 1,1 Celzijev stupanj, a to se dogodilo tijekom samo jedne generacije. Svaki naš potez mogao bi dovesti do eskalacije patnje milijardi ljudi koji još nisu ni rođeni, a čak će i današnja djeca odrastati u klimi koju smo mi stvorili dobrim ili lošim odlukama.
2. Nije li već prekasno da spriječimo katastrofu?
Biosferu smo već nepovratno promijenili. Ipak, svaki dodatni porast temperature je bitan, što znači da je budućim generacijama bitno i sve što činimo vezano za emisiju stakleničkih plinova koja na porast te temperature utječe.
3. Je li cijela ova priča previše depresivna?
Sve je ovo, dakako, zastrašujuće, ali može vas i inspirirati. Svi mi imamo priliku i odgovornost da odigramo ulogu u spašavanju civilizacije. Ovo je najveća opasnost s kojom smo se ikad suočili.
Američka političarka Alexandria Ocasio-Cortez usporedila je ovo s mobilizacijom za Drugi svjetski rat i svi se mogu uključiti u borbu, i na domaćem. i na stranom frontu. A frontovi su doslovno bilo gdje. S druge strane, ne sudjelovati je dopustiti da se uništenje planeta neometano nastavi i ubrza.
4. Je li uopće moguće prestati koristiti fosilna goriva? Emisije će se nastaviti, a naftne kompanije su previše moćne
I dok je ovo narativ koji prevladava u Americi, ostale svjetske države postaju svjesne da je to itekako moguće. Njemačka je nedavno imala tjedan u kojem je 65% struje dolazilo iz obnovljivih izvora. Kostarika je na isti način dogurala do 300 dana. Više od 50 posto energije u Velikoj Britaniji dolazi iz čistih izvora.
I naravno da naftne kompanije imaju golem utjecaj, ali interesi velikih kompanija i prije su bili nadjačani. Povjesničarka Jill Lepore istaknula je da je sredinom 19. stoljeća jedan posto Amerikanaca držao robove, a njihov Građanski rat doveo je do toga da moralna većina pobijedi naoko nadmoćnu manjinu. “Moralna revolucija” je ono što je potrebno da nadjača “moralno sljepilo”, i to je ono što je potrebno i u ovom trenutku, piše Vox.
Plutokrati koji zarađuju na zagrijavanju biosfere ne smiju ugrožavati prave interese i uništiti budućnost naših potomaka. Ukratko, ono što je potrebno jest natjerati sve velike kompanije da se prilagode novoj moralnoj i materijalnoj stvarnosti.
5. Ja sam samo jedna osoba, ima li moj izbor bilo kakav značaj u svijetu sa sedam milijardi ljudi?
Ovo je prilično defetistički stav i mnogi mu se priklanjaju u nedostatku boljih odgovora. Dovoljno je situaciju usporediti s hrpom pijeska na vagi. Svako zrno može prevagnuti i bitno je. Vaš maleni doprinos, bio to izbor prijevoznog sredstva, isključivanje klime ili konzumacija manje mesa, uistinu čini razliku.
U suprotnom, svaki put kada izaberemo veću, a ne manju emisiju, ostavljamo trag i utječemo na to hoće li budućnost biti “samo malo mračna ili apokaliptična”, kao što je to napisao Wallace-Wells.
6. Zašto bih si uskraćivao meso i let avionom? U ljudskoj je prirodi tražiti kratkotrajni užitak
Ova je filozofija sveprisutna i lako ju je pobiti. Vaši su si roditelji uskraćivali kratkotrajne užitke kako bi vama osigurali bolju budućnost. Mogli su novac potrošiti na putovanje, ali uštedjeli su kako bi vama omogućili bolji život, bolje školovanje.
Mnoge kulture živjele su pazeći na budućnost i držale su do očuvanja prirode. Apstrakcije kao što su “rast” i “globalna ekonomija” odvlače pažnju od činjenice da činimo kolektivni suicid i ekocid.
7. Nije li to uglavnom problem bogatih i moćnih? Ja nisam ni jedno, ni drugo
Da, bogati su ti koji disproporcionalno čine veću štetu i oni su ti koji će se morati više prilagođavati (ne kupiti još jednu jahtu ili privatni avion).
No nismo ni mi drukčiji. Povijesno gledano, mi smo “bogati” jer standard života drastično se popravio i živimo bolje od 99 posto ljudi koji su ikad živjeli.
Manje konzumirati ne znači živjeti loše. Upravo suprotno, živjeti umjereno ujedno znači i brinuti se o budućnosti naše djece. Kao što je Genevieve Guether, osnivačica EndClimateSilencea nedavno napisala: “Ljudi koji imaju utjecaj ne mogu se izvlačiti na priču ‘ja sam samo jedan čovjek’. Oni su ti koji svojim ponašanjem mijenjaju politiku: novinari, slavni, profesori, političari, ulagači, influenceri i slični, svi oni imaju jedinstvenu obavezu.”
8. Postoji li nešto jednostavno što mogu učiniti?
Smanjiti osobni i politički ugljikov budžet ne može biti svedeno na jednu stvar i to nikad neće biti jednostavno.
Umjesto toga, gledajte na svoje odluke kao na doživotnu praksu koju primjenjujete na svim poljima. Bilo to smanjivanje vlastitog ugljikovog otiska, glasanja za one koji se brinu o klimatskim promjenama ili vršenje pritiska na institucije. To ne znači da se svega morate dohvatiti odjednom, ali morat ćete negdje početi.
9. Hoće li ova dekarbonizacija previše koštati i tako naštetiti globalnoj ekonomiji?
Kada bismo ovu logiku o prelasku na čiste izvore energije sveli na jednu rečenicu, ona bi glasila: “Ne možemo si priuštiti da ne spalimo svoju kuću.”
Kao što je to američki predsjednik Franklin D. Roosevelt rekao pričajući o Drugom svjetskom ratu: “Bilo bi jeftinije i manje štetno za ekonomiju dopustiti nacistima da pobijede.”
Najdugovječnije kulture su upravo one koje umjesto trenutne koristi biraju ono za što znaju da će im biti potrebno da prežive u budućnosti. Kakvu će vrijednost imati dionice u svijetu koji gori?
Štoviše, 34 posto centralnih bankara (najčešće najveći konzervativci u svijetu financija) upozorilo je upravo na ovaj problem rekavši da financijski sektor mora podržati tranziciju na ekonomiju s manjim ugljikovim otiskom kako bi se izbjegao iznenadni kolaps cijena imovine.
10. Činite li ono što ekonomisti nazivaju greškom “nulte sume”?
Iako neki tvrde drugačije, svi resursi na Zemlji su ograničeni, kao i mogućnost Zemljine biosfere da se prilagodi na naše neograničeno zagađivanje. To na konkretnom primjeru znači da kukuruz koji se koristi u bogatim zemljama kako bi se nahranila stoka, neće biti dostupan gladnim ljudima na drugom kraju svijeta.
Naša pretjerana konzumacija smanjuje buduću dostupnost resursa kao što su voda ili tlo. Kolumnist Guardiana George Monbiot tvrdi da se degradacija tla odvija toliko brzo da za 60 godina nećemo imati što žeti ako nastavimo raditi ovo što radimo.
Tvrdnja da naša konzumacija ne utječe na tuđu konzumaciju jednostavno ne stoji i svi se ne možemo okoristiti u ovoj raspodjeli. Anand Giridharadas, autor knjige “Winners Take All”, tvrdi da ovaj “win-win” rast skriva vrlo mračnu logiku. To u praksi znači da se siromaštvo može smanjiti samo ako bogati istovremeno od toga imaju koristi.
Moramo početi voditi brigu o tome da sve naše odluke nisu u interesu bogatih i moćnih.
11. Zašto da se uopće brinemo? Neki će genijalac danas-sutra sigurno smisliti nešto što će nas spasiti.
Samo zato što je nešto potrebno, ne znači da će to biti izumljeno. Tehnologije koje pridonose prelasku na čistu energiju svakako su nešto što je bitno, ali u isto vrijeme moramo smanjiti i potrošnju.
Čekati da netko izumi neko magično rješenje za postojeće probleme, suludo je i radi se o ruskom ruletu koji igramo sa svojim preživljavanjem.
Svijet
Plaće u Europi: Gdje se zarađuje najviše?
Početak nove godine idealno je vrijeme za promjenu posla – a visina plaće pritom ima ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenika. Zanima vas koliko zarađuju vaši europski susjedi?
Siječanj je popularan mjesec za promjene posla jer zaposlenici provode novogodišnje odluke u djelo, a tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za mnoge radnike plaća je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o sljedećem karijernom koraku. Osim očitih razlika među sektorima, plaće se znatno razlikuju i među europskim državama – kako u nominalnim iznosima, tako i kada se prilagode kupovnoj moći, piše Euronews.
Razmišljate o promjeni mjesta boravka, a ne samo poslodavca? Ili vas jednostavno zanima koliko zarađuju vaši susjedi? Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, ovako se plaće razlikuju diljem Europe.
Prosjek blizu 40.000 eura u EU-u
Prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Među državama članicama kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječna plaća viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.
Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, prosječna godišnja plaća po zaposleniku manja je od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim državama velik udio ljudi radi nepuno radno vrijeme, no Eurostat prilagođava podatke kako bi pokazao kolika bi bila prosječna plaća kada bi svi zaposlenici radili puno radno vrijeme.
Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Razlozi razlika u plaćama
Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.
“Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća“, rekla je za Euronews.
De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. U potonje spadaju, primjerice, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.
“Snaga i prisutnost sindikata, obuhvat i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisane minimalne plaće također značajno utječu na visinu plaća“, dodala je.
Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalne organiziranosti i viša nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.
„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organiziranosti u EU-u“, rekla je.
Prosječne plaće prema kupovnoj moći
Razlike su manje kada se plaće promatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama.
Jedna PPS jedinica teoretski omogućuje kupnju iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.
Plaće prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.
Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.
Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na plaće, a posljedično i na visinu zarada. „Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito imaju i više nominalne plaće“, rekla je.
Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se uspoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.
Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plaća u EU-u u 2025. godini dosegnuti 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.
Svijet
INDEKS SUKOBA 2025. / Ovo su najopasnija mjesta na svijetu
Svijet je i dalje obilježen visokim stupnjem nasilja, a najopasnija žarišta sukoba ostaju Palestina, Ukrajina i Meksiko, pokazuje najnoviji Indeks sukoba organizacije ACLED.
ACLED-ov Indeks sukoba globalna je procjena toga kako se i gdje sukobi u svim državama i teritorijima svijeta razlikuju prema četiri pokazatelja: smrtonosnosti, ugroženosti civila, geografskoj rasprostranjenosti i broju oružanih skupina.
Palestina, Meksiko i Ukrajina
Palestina ima i geografski najrašireniji sukob: ACLED bilježi visoku razinu nasilja na gotovo 70% teritorija Gaze i Zapadne obale.
Mjanmar je najfragmentiraniji sukob na svijetu – više od 1.200 različitih oružanih skupina sudjelovalo je u barem jednom nasilnom incidentu.
Pakistan je u posljednjih 12 mjeseci postao opasniji za civile, a broj smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem porastao je zbog jačanja regionalnih pobuna i kratkotrajne, ali intenzivne eskalacije sukoba s Indijom.
Haiti je postao smrtonosniji i opasniji za civile: više od 4.500 Haićana ubijeno je u političkom nasilju, dok je porastao i broj ciljanih napada na civile.
Ekvador je također postao smrtonosniji, s više od 1.000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem u odnosu na 2024. godinu.
Gdje se događaju sukobi?
ACLED-ov Indeks sukoba rangira 50 najtežih sukoba u svijetu te ih svrstava u kategorije ekstremnih, visokih ili nestabilnih.

Koliko je sukoba prisutno u svijetu?
Razina sukoba ostala je stabilna tijekom proteklih 12 mjeseci. ACLED je zabilježio 204.605 sukobnih događaja od 1. prosinca 2024. do 28. studenoga 2025., u usporedbi s 208.219 događaja u prethodnih 12 mjeseci.
Ti nasilni događaji rezultirali su – prema konzervativnim procjenama – s više od 240.000 smrtnih slučajeva.
Ratovi u Ukrajini i Palestinii dalje su glavni pokretači nasilja te čine više od 40% svih sukobnih događaja u proteklih godinu dana. Građanski ratovi u Mjanmaru i Sudanu ostali su na visokoj razini, a nasilje bandi i dalje potiče sukobe: Brazil, Ekvador, Haiti i Meksiko svrstavaju se među deset zemalja s najtežim oblicima nasilja u svijetu.

Borbe u Siriji nastavile su se unatoč padu Bašara al-Asada, dok u Nigeriji nije bilo predaha od složene mreže regionalnih sukoba. U Pakistanu su pogoršane islamističke i separatističke pobune na periferiji zemlje – dodatno potaknute povremeno eksplozivnim odnosima sa susjedima – dovele do daljnjeg pogoršanja ionako nestabilne sigurnosne situacije.
Kako su se sukobi promijenili?
Iako je pet vodećih zemalja na Indeksu zadržalo svoje pozicije, neki sukobi unutar tih država znatno su se promijenili. Palestina je treće najsmrtonosnije područje na svijetu, unatoč padu broja smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima zbog primirja u Gazi. Po smrtonosnosti je nadmašuju samo Ukrajina i Sudan.

Suprotno tome, u Siriji je broj smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima – potaknut kombinacijom političkog nadmetanja, sektaškog nasilja i stranog upletanja – porastao s nešto više od 6.000 na više od 9.000 u proteklih 12 mjeseci.
Mjanmar, Meksiko, Brazil i Nigerija ostali su stalno visoko rangirani prema sva četiri pokazatelja Indeksa. Posebno se ističe porast nasilja bandi u Ekvadoru i Haitiju, što je dovelo do njihovog uspona na ljestvici.
Ekvador je porastao na 6. mjesto jer je u proteklih godinu dana više od 50 oružanih skupina aktivno sudjelovalo u nasilju, uključujući gotovo 40 bandi. Više od polovice tih bandi sudjelovalo je u više od 2.500 događaja usmjerenih protiv civila.
Na Haitiju je gotovo udvostručenje broja poginulih i porast napada na civile dovelo do skoka na ljestvici – s 11. mjesta 2024. godine na 8. mjesto ove godine.
Svijet
ALARMANTNO STANJE / Stručnjaci upozoravaju na najgori mogući scenarij dok se u europskoj zemlji širi “super gripa”
Engleski NHS je objavio najnovije podatke o radu sustava – upozoravajući da bi ovaj mjesec mogao donijeti “najgori mogući scenarij”. Razlog je opasni soj gripe koji se ubrzano širi tom zemljom.
NHS Engleske je objavio ažurirane podatke o gripi i bolničkim prijemima, javlja Sky News.
Upozoravaju da zdravstveni sustav prolazi kroz iznimno težak prosinac zbog naglog porasta slučajeva tzv. “super gripe”.
Broj hospitalizacija zbog gripe porastao je za više od polovice u samo tjedan dana, pokazuju novi podaci.
Prošlog tjedna prosječno je 2.660 pacijenata dnevno bilo u bolnicama zbog gripe.
To je najviša brojka ikad zabilježena u ovo doba godine, a ujedno i porast od 55% u odnosu na tjedan ranije.
Vodstvo zdravstvenog sustava upozorava da je broj pacijenata s gripom u bolnicama već znatno porastao i nakon razdoblja koje pokrivaju ovi podaci – te da se vrhunac epidemije još uvijek ne vidi.
Uz eksploziju gripe, broj pacijenata s norovirusom porastao je dodatnih 35%.
NHS sada upozorava da zimski virusi počinju “preplavljivati bolnice”.
Kako se virusi gripe mijenjaju
Ovogodišnja sezona gripe započela je ranije nego inače.
Broj pacijenata oboljelih od gripe koji su završili u bolničkim krevetima diljem Engleske znatno je veći nego prošle godine, pa je NHS poslao “SOS za cijepljenje” ranjivim skupinama.
No koliko je zapravo loša ovogodišnja sezona gripe?
Rekordi srušeni u Australiji
Ukratko – prvi pokazatelji nisu ohrabrujući.
Stručnjaci smatraju da je mutirani soj odgovoran za raniji početak širenja virusa nego što je uobičajeno.
Australska sezona gripe – koja se često koristi kao dobar pokazatelj onoga što čeka Europu – ove je godine oborila rekorde po broju zaraženih.
U regiji Azija-Pacifik također su se pojavili upozoravajući signali: Japan je u listopadu proglasio epidemiju gripe zbog koje su mnoge škole bile zatvorene.
Vrste gripe
Postoje tri vrste gripe: influenca A(H1N1), influenca A(H3N2) i influenca B.
Ove godine problem stvara podtip H3N2.
Virusi gripe stalno evoluiraju u procesu zvanom antigenski drift – zbog toga se cjepiva protiv gripe svake godine prilagođavaju.
Na sjevernoj hemisferi sojevi za cjepiva biraju se u veljači za sljedeću zimu.
No ovaj soj H3N2, točnije varijanta nazvana subklada K, evoluirao je više nego inače tijekom ljeta, pa se razlikuje od verzije na kojoj se temelje ovogodišnja cjepiva, navodi Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA).
UKHSA procjenjuje da je prošle zime u Engleskoj od gripe umrlo 7.757 ljudi, u usporedbi s 3.555 godinu ranije.
Broj umrle djece povezan s gripom porastao je s 34 na 53.
Sve u svemu, čelnici NHS-a upozoravaju na izuzetno tešku zimu.
Gotovo tri puta više pacijenata s gripom u londonskim bolnicama
Dr. Chris Streather, regionalni medicinski direktor NHS Engleske za London, izjavio je za Sky News da je ovogodišnja sezona gripe najgora u glavnom gradu od pandemije covid-19.
“Situacija je najteža koju smo imali u bilo kojoj sezoni gripe od pandemije covida. Prošlog tjedna u Londonu smo imali 259 hospitaliziranih pacijenata s gripom. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 89. Dakle, sada ih je gotovo tri puta više nego lani”, rekao je.
Dr. Streather dodao je da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da soj gripe “još ne pokazuje znakove prolaska vrhunca”.
Također je rekao da se ljudi trebaju “vratiti navikama iz vremena COVID-a”, posebno kada je riječ o higijeni ruku.








Bumbishta
11. listopada 2019. at 13:06
Mala jako lose izgleda…prominite jon travu…nikako vise motat kamomilu