Svijet
Znanstvenici tvrde kako su pronašli dosta snažne dokaze da u Sunčevom sustavu zaista postoji deveti planet

Iako planet još nisu vidjeli, mnogi im dokazi pokazuju da stvarno postoji
Znanstvenici tvrde kako su pronašli dosta snažne dokaze da u našem Sunčevom sustavu postoji deveti planet, prenosi USA Today. Radi se, naime, o čudnovatom tijelu koje je daleko veće od Zemlje te se nalazi na ogromnoj udaljenosti od Sunca, pokazala je najnovija studija.
Potraga astronoma za takozvanim Planetom X traje već desetljećima, a dosad su pronašli nekoliko potencijalnih kandidata, od kojih ni jedan nije bio onaj pravi. No, čini se kako su pronalasku devetog planeta bliže nego ikada “sudeći prema podacima ovog najnovijeg istraživanja”, tvrdi Scott Sheppard iz Znanstvenog centra Carnegie u Washington DC-u, koji je bio jedan od vodećih istraživača ove studije.
Sheppard je prije dvije godine objavio i vlastito znanstveno istraživanje, kojim je pokušao objasniti kako bi još uvijek neotkriveni deveti planet mogao biti odgovoran za čudnovata ponašanja malenih tijela koja se nalaze izvan našeg Sunčevog sustava.
Mali objekti pod utjecajem većeg, nevidljivog objekta
Izračune koji podupiru pretpostavku o postojanju još jednoga planeta provela su dva znanstvenika s Caltech-a, a jedan od njih upravo je Mike Brown, znanstvenik koji je najpoznatiji po otkrićima koja su dovela do lišavanja Plutona njegova statusa pravog planeta. Kad su Pluton proglasili tek planetoidom, Sunčevom sustavu preostalo je osam planeta. Brown je pak u srijedu na Twitteru izjavio: “U redu, u redu, priznajem da vjerujem kako Sunčev sustav ipak ima devet planeta!”
Brown i njegov kolega, znanstvenik Konstantin Batygin, analizirali su kretanja malenih objekata izvan našeg Sunčevog sustava te su otkrili kako njihovo kretanje mora biti pod utjecajem nekog nevidljivog, većeg tijela, a njihova je studija nedavno objavljena u magazinu The Astronomical Journal. Iako još uvijek nisu vidjeli taj navodno postojeći planet, Shepard je rekao kako za sad mogu potvrditi njegovo postojanje s otprilike 70-postotnom sigurnošću. “Nismo pronašli planet, ovo je tek dokaz njegova mogućeg postojanja”, objasnio je. “To je kao da se nalazimo na mjestu zločina i gledamo u krv koja se nalazi na zidu te pokušavamo objasniti kako je osoba ubijena.”
Čini se da ima masu 10 puta veću od Zemlje
No, ne postoji ništa bolje čime bismo mogli objasniti orbite planetoida koji se nalaze u hladnim i tamnim predjelima izvan sunčeva sustava, objašnjava Shepard. “Ukoliko se naša predviđanja potvrde, moglo bi to biti poprilično fantastično otkriće da tamo negdje sjedi planet veći od Zemlje”, dodaje. Takozvani Planet Devet, ukoliko zaista postoji, ima masu otprilike 10 puta veću od Zemlje te se nalazi na 20 puta većoj udaljenosti od Sunca u usporedbi s podosta udaljenim Neptunom, tvrdi Brown te dodaje kako bi ovom planetu trebalo oko 20 tisuća godina da obiđe Sunce.
“Ovo bi napokon mogao biti pravi deveti planet. Dosad su, od antičkih vremena, pronađena tek dva prava planeta, a ovo bi bio treći. Radilo bi se, naime, o dosta bitnom komadu našeg sunčevog sustava koji postoji ondje negdje, a to je zaista uzbudljivo”, objašnjava Brown. Također dodaje kako ovaj planet ima masu čak 5 tisuća puta veću od Plutona te da ne bi trebalo biti nikakve dvojbe treba li ga se smatrati pravim planetom.
“Iako smo u početku bili dosta sumnjičavi da ovaj planet uopće postoji, što više istražujemo njegovu orbitu te njegov utjecaj na tijela izvan Sunčevog sustava, sve smo snažnije uvjereni da postoji. Po prvi put u 150 godina pronašli smo poprilično jak dokaz da je planetarni popis Sunčevog sustava ipak još uvijek nepotpun”, dodao je za kraj Batygin.
Svijet
VIDEO / Srbi i Hrvati žive u gradu pod zemljom jer temperature na površini prelaze 50°C: Ima kuće, crkvu sv. Ilije i bazen
U Coober Pedyju stanovnici žive u prilagođenim starim rudnicima opala, održavajući stalnu temperaturu i prirodnu toplinsku ugodnost, a istovremeno prednjače u svjetskoj proizvodnji opala.
Smješten 846 kilometara sjeverno od Adelaidea, u južnoaustralskoj pustinji, nalazi se grad u kojem se život odvija pod zemljom. Na površini Coober Pedy izgleda poput postapokaliptičnog krajolika – crvena zemlja, prašina, pješčani brežuljci i gotovo bez prirodnog drveća. Ispod površine nalaze se kuće s tri spavaće sobe, kupaonicama, kuhinjama, dnevnim boravcima, internetom i tekućom vodom, uklesane u stijenu u kojoj je temperatura tijekom cijele godine između 22 i 24 °C.
Prema Encyclopaediji Britannici, časopisu Smithsonian i Wikipediji, grad se naziva „svjetskom prijestolnicom opala” jer čak 70 posto svih opala na svijetu dolazi upravo odande. Većina stanovnika doslovno živi u rupama uklesanima u brdima – ne zbog siromaštva, nego zato što stijena rješava problem koji klima-uređaji ne mogu: pustinjske temperature koje prelaze 50 °C u hladu.
Tinejdžer, opal i početak svega
Prvog veljače 1915. godine Willie Hutchison, četrnaestogodišnji dječak, pratio je oca i dvojicu partnera na neuspješnoj ekspediciji u potrazi za zlatom u australskoj unutrašnjosti. Dok su odrasli tražili vodu, Willie je pronašao komade opala koji su jednostavno ležali na površini tla. Naknadna istraživanja pokazala su da se ispod suhe zemlje kriju golema nalazišta dragog kamenja.
Vijest se brzo proširila. Rudari su počeli pristizati, među njima i mnogi vojnici koji su se vraćali iz Prvog svjetskog rata tražeći novu priliku. Naselje je službeno dobilo ime Coober Pedy 1920. godine. Naziv dolazi od aboridžinskog izraza kupa-piti, što znači „rupa bijelog čovjeka”. Domorodački narodi tog područja, koji ondje žive tisućama godina kao nomadski lovci-sakupljači, mjesto nazivaju Umoona – „dug život”.
Problem: 52 °C u hladu
Prvi rudari pokušavali su živjeti na površini i graditi obične kuće, kao u bilo kojem drugom gradu. No pustinja nije dopuštala takav način života. Ljeti temperature dosežu i 52 °C u hladu – kad hlada uopće ima, što je rijetkost u krajoliku bez drveća. Vlažnost zraka rijetko prelazi 20 posto, a noću se pustinja zimi naglo hladi. Takve temperaturne oscilacije čine život na površini izuzetno teškim.
Rješenje je proizašlo iz onoga što su rudari već najbolje znali – kopanja. Ako su cijele dane provodili u tunelima na ugodnoj temperaturi dok su tražili opal, zašto tamo ne bi i živjeli? Koristeći iste rudarske alate, počeli su kopati kuće u pješčenjačkim brežuljcima – takozvane „zemunice”, kako ih nazivaju lokalni stanovnici. Stijena prirodno održava temperaturu između 22 i 24 °C tijekom cijele godine, bez potrebe za grijanjem zimi ili klimatizacijom ljeti.
Kuća s tri spavaće sobe uklesana u stijenu
Iskopavanje podzemne kuće s tri spavaće sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom stoji otprilike jednako kao gradnja klasične kuće na površini. Razlika je u tome što podzemni domovi gotovo ne trebaju klimatizaciju, što znači ogromnu uštedu energije u pustinji gdje je električna energija skupa, a infrastruktura ograničena.
Kuće imaju struju, tekuću vodu i internet. Nemaju prozore, ali stanovnici unutrašnjost opisuju kao prostranu i iznenađujuće ugodnu. Narančasti zidovi od pješčenjaka prostoru daju toplu atmosferu.
Neki stanovnici urezuju police izravno u stijenu. Jedan je mještanin čak izgradio podzemni bazen. Bar bivšeg lovca na krokodile poznatog kao „Krokodil Harry”, otvoren za javnost nakon njegove smrti 2006. godine, ima zidove prekrivene ekscentričnom umjetnošću i raznim neobičnim predmetima, uključujući lažnog krokodila i golemu skulpturu žene.
Crkve, knjižare i muzeji pod zemljom
Život pod zemljom u Coober Pedyju nije ograničen samo na stanovanje. Grad ima i crkve uklesane u stijenu. Srpska pravoslavna crkva, izgrađena 1990-ih, ima vitraje s pozadinskim osvjetljenjem i likove svetaca uklesane u zidove od pješčenjaka. Anglikanska katakombna crkva, ručno iskopana 1970-ih, jednostavnijeg je izgleda. Katolička crkva sv. Petra i Pavla, otvorena 1960-ih, oblikovana je u obliku križa.
Tu je i „Underground Books”, knjižara smještena u starom rudarskom oknu. Underground Art Gallery izlaže lokalnu aboridžinsku umjetnost, didžeridue i slike u tehnici točkastog slikanja.
Rudnik i muzej opala Umoona nekadašnji je rudnik pretvoren u muzej, gdje posjetitelji mogu prošetati originalnim tunelima i učiti o povijesti rudarstva. Hotel Desert Cave turistima nudi podzemne sobe – iskustvo koje je Smithsonian opisao kao „podzemni spokoj”.
Svijet
Prosječne plaće diljem Europe: Ovo su države s najvišim i najnižim plaćama
Prosječne plaće u Europi u 2025. godini znatno se razlikuju. Kad se uzme u obzir kupovna moć, jaz se smanjuje. No, jaz između zemalja s najvišim i najnižim plaćama na kontinentu ostaje dubok.
Prema izvješću OECD-a o oporezivanju plaća za 2026. godinu, godišnje prosječne bruto plaće kreću se od 18.590 eura u Turskoj do 107.487 eura u Švicarskoj. Podaci uključuju 27 europskih zemalja, od kojih su 22 članice EU.
Švicarska je jedina zemlja u kojoj prosječne bruto plaće prelaze 100.000 eura. Island je na drugom mjestu s 85.950 eura. Luksemburg je na vrhu EU-a sa 77.844 eura, zauzimajući treće mjesto u ukupnom poretku. Danska (71.961 eura) i Nizozemska (69.028 eura) zaokružuju prvih pet. Norveška, sa 68.420, ne zaostaje mnogo, piše Euronews.
Među pet najvećih europskih gospodarstava, Njemačka prednjači sa 66.700, a odmah iza nje slijedi UK sa 65.340. Ostala tri velika gospodarstva znatno su ispod. Francuska ima 45.964, Italija 36.594, a Španjolska 32.678 €. Prosječne plaće u Njemačkoj i UK-u više su nego dvostruko veće od onih u Španjolskoj. Austrija (63.054), Belgija (62.348), Irska (60.258), Finska (55.462) i Švedska (50.338) nalaze se između ove dvije skupine, sve iznad 50.000 eura.
Devet zemalja EU-a nalazi se ispod praga od 30.000 eura. Slovačka ima najniže godišnje plaće u EU-u s 19.590 eura. Devet od 22 zemlje EU na popisu ima plaće ispod 30.000 eura.
Mađarska (21.257 eura), Latvija (21.321 eura), Češka (23.685 eura), Portugal (24.254 eura) i Poljska (24.490 eura) imaju plaće ispod 25.000 eura. Estonija (25.603 eura), Grčka (26.563 eura) i Litva (28.474 eura) nalaze se iznad tog praga, ali i dalje imaju plaće ispod 30.000 eura.
Nominalno, sjeverne i zapadnoeuropske zemlje dominiraju gornjim dijelom ljestvice. Južna i istočna Europa nalaze se pri dnu.
Što uzrokuje razlike u plaćama između zemalja?
Stručnjaci Međunarodne organizacije rada (ILO) koji su razgovarali s Euronews Businessom kažu da razlike u plaćama diljem Europe uglavnom odražavaju tri čimbenika: produktivnost i ekonomsku strukturu, institucije tržišta rada i troškove života.
Zemlje s visokododanim sektorima poput financija i tehnologije obično plaćaju više, kao i one s jakim sindikatima i kolektivnim pregovaranjem. Više razine cijena također općenito povećavaju nominalne plaće.
U smislu kupovne moći, jaz u plaćama diljem Europe smanjuje se u usporedbi s nominalnim brojkama.
Paritet kupovne moći (PKM) su tečajevi konverzije valuta koji izjednačavaju kupovnu moć različitih valuta uklanjanjem razlika u razinama cijena između zemalja. Ovdje navedene brojke temelje se na američkim dolarima, budući da podaci o PKM-u temeljeni na eurima još nisu objavljeni.
U smislu PKM, godišnje bruto prosječne plaće kreću se od 38.118 u Slovačkoj do 106.532 u Švicarskoj. Njemačka (93.985), Luksemburg (93.203) i Nizozemska (92.905) sve premašuju 90.000. Danska (88.454) i Norveška (87.722) slijede odmah iza njih.
Među pet najvećih europskih gospodarstava, rangiranje je nepromijenjeno u odnosu na nominalno. Međutim, udaljenosti među njima se mijenjaju. Ujedinjeno Kraljevstvo ima 82.329, Francuska 67.273, dok Italija doseže 60.503, a Španjolska 57.517.
Turska i Njemačka najveći pobjednici na ljestvici PPP-a
Kada se usporede nominalni i PPP rang, Turska je najveći pomak, skočivši devet mjesta s posljednjeg na 18. mjesto. Njemačka se također popela za pet mjesta, sa 7. na 2. mjesto. Najveći pad imaju Island, koji je pao s 2. na 9. mjesto, i Estonija, s 20. na 25. mjesto.
Procjene prosječne plaće odnose se na zaposlenike s punim radnim vremenom koji rade u odabranim industrijskim sektorima, uglavnom javnim. Pokrivaju veći dio gospodarstva – uključujući proizvodnju, građevinarstvo, maloprodaju, promet, financije i druge poslovne usluge – ali isključuju poljoprivredu, javnu upravu, obrazovanje i zdravstvo.
Stope poreza na dohodak značajno se razlikuju diljem Europe, što znači da neto plaće mogu izgledati prilično drugačije od bruto brojki.
Svijet
Stvara se najjači klimatski fenomen u povijesti: Što to znači za svijet?
Klimatski znanstvenici upozoravaju da bi se kasnije ove godine mogao razviti najjači El Niño dosad zabilježen, što bi moglo donijeti još više ekstremnih vremenskih pojava.
Sezonski klimatski modeli predviđaju razvoj obrasca El Niño koji bi mogao biti rekordno snažan i uzrokovati češće valove ekstremnog vremena.
“Mislim da ćemo svjedočiti vremenskim događajima kakve moderna povijest još nije zabilježila”, upozorio je Jeff Berardelli, glavni meteorolog i klimatski stručnjak televizije WFLA-TV iz Tampe na Floridi, prenosi Euronews.
Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), razvoj El Niña očekuje se od sredine ove godine, a utjecat će na globalne obrasce temperature i oborina. Iako modeli upućuju na mogućnost snažnog događaja, WMO upozorava da su proljetne prognoze često manje pouzdane.
Što je El Niño?
El Niño, što na španjolskom znači “dječak”, prirodni je ciklički fenomen zagrijavanja dijelova ekvatorijalnog Pacifika koji zatim mijenja vremenske obrasce diljem svijeta. Njegova suprotnost je La Niña, koju karakteriziraju hladnije oceanske vode od prosjeka.
Berardelli objašnjava da El Niño zapravo preraspodjeljuje toplinu na Zemlji. Trenutačno se podzemna toplina u Tihom oceanu kreće prema istoku i iz dubina izlazi na površinu, što predstavlja početnu fazu El Niña.
Globalno sezonsko klimatsko izvješće WMO-a pokazuje da temperature površine mora brzo rastu. Prema riječima Wilfrana Moufoume Okije, voditelja klimatskih prognoza u WMO-u, postoji velika sigurnost da će se El Niño razviti i dodatno ojačati u mjesecima koji slijede.
El Niño se obično pojavljuje svakih dvije do sedam godina i traje između devet i 12 mjeseci, navodi WMO.
Zašto su znanstvenici zabrinuti?
Klimatski znanstvenik Daniel Swain s Kalifornijskog instituta za vodne resurse smatra da modeli vjerojatno točno predviđaju razvoj situacije. Kaže da su količina i intenzitet toplih anomalija u podzemnim vodama Pacifika, odnosno pulseva neuobičajeno tople vode koji su ključni dio fizike El Niña, među najvećima zabilježenima u povijesti mjerenja.
Najsnažniji događaji često se nazivaju “super El Niño”, iako američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) službeno ne koristi taj izraz.
“Jedan od ključnih elemenata potreban da se takav scenarij razvije već je prisutan”, rekao je Swain prošlog tjedna. “Još uvijek ne znamo točno što će se dogoditi. Nije sigurno da će se razviti super El Niño, ali potencijal za nešto doista izvanredno postoji.”
Ako Pacifik oslobodi veliku količinu topline, to dodatno pojačava klimatski sustav i izaziva ozbiljne vremenske poremećaje, objašnjava Berardelli. Više topline znači snažnije toplinske valove i ozbiljnije suše u nekim područjima, ali i više vlage u atmosferi, što može dovesti do intenzivnijih poplava.
El Niño također slabi sezonu uragana na Atlantiku jer golema količina topline u Pacifiku potiskuje razvoj oluja u Atlantiku, dodaje Berardelli. Upozorava da će područja poput Kariba ovog ljeta biti izrazito suha i vjerojatno imati manje tropskih oluja.
Kakve bi mogle biti posljedice?
El Niño ima globalne posljedice. U Sjedinjenim Državama se ovog ljeta očekuju temperature više od prosjeka i izraženiji toplinski valovi. Iako je još prerano za precizne prognoze, Berardelli očekuje i češće svakodnevne oluje s grmljavinom na jugozapadu SAD-a.
Degradacija šuma Amazone, uzrokovana požarima, sječom i sušom, već pogađa oko 40 posto tog područja, a snažan El Niño mogao bi dodatno pogoršati stanje tijekom 2026. godine.
Swain upozorava da će višak topline koji El Niño donosi na površinu, u kombinaciji s globalnim zagrijavanjem uzrokovanim klimatskim promjenama, dovesti do rekordnih globalnih temperatura. Očekuje da će ove ili sljedeće godine, ili obje, biti zabilježene rekordno visoke temperature na svjetskoj razini.
“Svi pokazatelji trenutačno upućuju na to da će iduća godina biti vrlo burna iz perspektive globalne klime”, dodao je Swain.
Klimatski znanstvenik Michael Mann sa Sveučilišta Pennsylvania ističe da El Niño privremeno podiže globalne temperature tijekom godinu ili dvije, ali da se dugoročno radi o svojevrsnoj ravnoteži.
Nakon El Niña obično slijedi La Niña, koja potom privremeno snizuje globalne temperature. Ono što bi, prema Mannu, trebalo izazivati najveću zabrinutost jest dugoročni trend stalnog zagrijavanja planeta, koji će se nastaviti sve dok čovječanstvo bude sagorijevalo fosilna goriva.
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prijeZADAR / U 24 sata kamere zabilježile 45 prometnih prekršaja
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeOBAVIJEST: Evo koje su ulice u Zadru bez vode u utorak i srijedu…
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan prije(FOTO/VIDEO) Proslavljen Dan škole Petra Preradovića
-
Hrvatska3 dana prijePsihijatar Bagarić: Postali smo društvo puno grandioznih narcisa. Netko mora priznati da smo pogriješili




