Svijet
Blizu su: Pet realnih scenarija apokalipse koja nam prijeti…

Nema razloga vjerovati da smo mi kao ljudi zaštićeni od izumiranja – 99 posto svih vrsta koje su ikad postojale nestalo je, uključujući sve čovjekolike pretke
Za neke katastrofe bi mogli biti odgovorni ljudi, a druge mi mogle biti posljedica sila na koje nemamo utjecaja i od kojih se ne možemo zaštititi:
1. Erupcija supervulkana
Vulkani su roditelji života, ali i sljedbenici smrti. Pakleno su vrući, negostoljubivi i nasilni, a ipak su prije tri milijarde godina unijeli toplinu i potentan kemijski koktel u juhu u kojoj se rodio život. Prije gotovo 600 milijuna godina život je zapeo u velikom ledenom dobu s prosječnom temperaturom od -50 Celzijevih stupnjeva, a vječna zima okovala je Zemlju. Tad su erumpirali supervulkani i u atmosferu izbacili golemu količinu CO2 koja je zadržala toplinu u atmosferi te ponovno Zemlji vratila proljeće. No zaštitnici života u trenu mijenjaju ćud i postaju glasnici smrti. Prije 70.000 godina na Sumatri u Indoneziji jezero Toba, a zapravo grotlo supervulkana dugačkog 100 i širokog 30 km, erumpiralo je i lansiralo u atmosferu 2800 kubičnih kilometara prašine, pepela i vulkanskih ostataka, što je promijenilo cjelokupnu klimu planeta, a čovječanstvo dovelo do ruba izumiranja. Od tog paklenog vatrometa, najvećeg u posljednjih 25 milijuna godina, preživjelo je tek nekoliko tisuća ljudi.
Za usporedbu, najmoćnija i najsmrtonosnija erupcija u posljednjih 10.000 godina dogodila se 1815., kad je eksplodirala planina Tambora u Indoneziji i izbacila 100 kubičnih kilometara vulkanskog materijala do 43 km u stratosferu. Od eksplozije, otrovnih sumpornih kiša, pepela i gladi umrlo je više od 90.000 ljudi. Oblak prašine kružio je planetom nekoliko godina sprečavajući zrake sunca da dođu do tla, a 1816. bila je “godina bez ljeta” – snijeg je padao u srpnju, a žito nije rodilo. Snaga eksplozije bila je 8000 atomskih bombi. Ipak, za razliku od supervulkana Yellowstone u SAD-u, ti vulkani nalikuju na ljetni povjetarac. Iako svaki vulkan ima životni ciklus, vulkanolozi upozoravaju da postoji pravilo za sve – tajne budućnosti skrivaju se u prošlosti.
Najstarija erupcija Yellowstonea bila je prije 2,1 milijun godina, a izbacila je 2500 kubičnih km eksplozivnih plinova, pepela i lave snage 70 najjačih hidrogenskih bombi svijeta. Druga je bila prije 1,3 milijuna, a posljednja prije 640.000 godina. Sad još treba samo nastavit niz… i zamisliti golemi kontraevolucijski skok unatrag. Većina vulkana mirna je stoljećima, a zatim iznenadi kao opasna gerila. Prije 35 stoljeća i Kreta je isijavala umjetnošću i znanošću, a zatim je eksplodirao Santorini i plimnim valom uništio prastaru civilizaciju. No legenda o Atlantidi, poput oblaka pepela, zauvijek ostaje arhetip budućnosti.
2. Klimatske promjene
Klima se na Zemlji oduvijek mijenja, ali stopa se promjena ubrzava. Zemlja je sve toplija, a većina se znanstvenika slaže da su ljudi dijelom odgovorni. Zbog globalnog zatopljenja, oluje postaju žešće, obrazac oborina nepravilniji, a neka područja trpe strašne suše.
Nastavak nepovoljnih promjena mogao bi poharati usjeve i uzrokovati glad kakvu planet još nije iskusio. Poraste li razina mora, obalna područja nastanjena stotinama milijuna ljudi bit će poplavljena. Viša prosječna temperatura stvorila bi i povoljnije uvjete za širenje ljudskih i biljnih bolesti dosad ograničenih na tropska područja. U najgorem scenariju, zatopljenje bi proizvelo kritičnu količinu stakleničkih plinova, koji bi zarobljavali sve više topline u blizini površine tla i uzrokovali nezaustavljivu spiralu zatopljavanja sve dok Zemlja ne bi postala nenastanjiva.
Saznajte koji ste tip duše, no prije toga, molimo Vas, izdvojite minutu i podijelite s nama svoje mišljenje o astrološkim uslugama u Hrvatskoj. Svoje mišljenje možete podijeliti ovdje.
3. Svjetski rat
Sve veći broj ljudi nadmeće se za sve manje planetarnih resursa. Prema podacima UN-a, ljudska je populacija u listopadu 2011. premašila sedam milijardi, a nastavi li rasti po sadašnjoj stopi do 2040. doseći će deset milijardi. Prije ili kasnije, narodi će se sukobiti oko ključnih, a manjkavih dobara kao što su tlo, hrana, pitka voda i gorivo. Osim oko namirnica i energenata, sukob je moguć i oko vjerskog i civilizacijskog identiteta. Činjenica da brojne suprotstavljene zemlje imaju nuklearno oružje daje naslutiti da bi idući rat mogao završiti potpunim uništenjem.
Ne treba zanemariti ni rizik od nehotičnog ispaljivanja nuklearnog oružja. Iako mnoge države imaju sustave za rušenje projektila, dovoljno je da se samo jedan provuče pa da pogođena strana uzvrati jednakom mjerom. Osim nuklearnog, valja strahovati i od biološkog oružja. O njemu javnost manje zna, jer ih ga mnogo lakše proizvesti i sakriti nego nuklearno. Zašto bi, ako ne iz zlih namjera, SAD i Rusija držale zalihe virusa velikih boginja?
4. Pandemija neizlječive bolesti
Patogeni i sisavci dugo žive zajedno u relativnom miru, ali povremeno njihov odnos postaje neprijateljski. Često tome prethodi unošenje novih patogena u populaciju. Prije 12.000 godina strašna je epidemija naglo pokosila brojne vrste sisavaca u obje Amerike. Ross MacPhee iz Američkog muzeja za prirodnu povijest tvrdi da je krivac bila vrlo zarazna bolest, koju su ljudi prenijeli iz Azije u Sjevernu Ameriku.
Širenje naselja i poljoprivrede u divljinu dovodi ljude u doticaj s nepoznatim životinjskim patogenima. Širenju zaraze pogoduju gusto naseljena područja bez dobrih sanitarnih uvjeta, kao i mogućnost brzog prenošenja uzročnika bolesti. Znamo li da pola čovječanstva živi u gradovima te da je planet premrežen zrakoplovnim linijama, uviđamo da je rizik od pandemije neizlječive bolesti veći no ikad.
Ljudi i životinje nisu jedine žrtve patogena, jer zarazne bolesti jednakom snagom pogađaju i biljke. Budući da mnogi poljoprivrednici kupuju jednake sojeve sjemena od velikih korporacija poput Monsanta, njihovi su usjevi podložni jednakim zaraznim bolestima. Pandemija poljoprivrednih kultura može uništiti velik dio godišnje žetve i uzrokovati globalnu glad ili ratove za preostale živežne namirnice.
5. Udar nebeskog tijela
Kad scenarij katastrofe padne u ruke holivudskim filmašima, izaziva više smijeha nego straha, no u padu pozamašnog nebeskog tijela na naš planet nema ničeg duhovitog. Putanje tijela koja jure sunčevim sustavom ponekad se ukrštaju sa Zemljinom. A neka od tih tijela, asteroidi i kometi, dovoljno su velika da naprave zastrašujuću štetu.
Komad kometa promjera 1908. je proletio kroz atmosferu i eksplodirao iznad Tunguske oblasti u Sibiru. Iako mu je promjer bio samo 65 metara, njegov je pad uništio 80 milijuna stabala, oslobodivši energiju tisuću puta veću od atomske bombe bačene na Hirošimu. Astronomi procjenjuju da tijela takve veličine padaju na naš planet prosječno svakih 200 godina. Budući da je većina Zemlje prekrivena vodom, a da su mnoge kopnene površine nenaseljene, mala nebeska tijela poput tunguskog kometa ne uzrokuju ljudskih žrtava.
No, stijena promjera između 800 i 1000 metara, kakav pada na naš planet prosječno svakih četvt milijuna godina, izazvala bi globalnu katastrofu neovisno o mjestu udara. Padne li u ocean, potaći će cunamije, koji će poplaviti široka obalna područja. Tresne li o kopno, zapalit će strahovite požare i podići milijarde tona prašine, koja će zastrti sunce na više mjeseci. A kilometarski asteroid nije najgore što nas može zadesiti. Sunčevim sustavom kruže i stijene poput one koja je po mišljenju paleontologa prije 65 milijuna godina zbrisala dinosaure.
“Asteroidi i kometske jezgre, čiji je promjer veći od desetak kilometara, mogli bi uzrokovati globalnu katastrofu pri kojoj bi stradao najveći dio čovječanstva”, rekao nam je zagrebački astronom Ante Radonić. “Vjerojatnost za tako nešto je izuzetno mala, recimo jednom u milijun godina. Međutim, teško je zamisliti da bi takav događaj uništio sve žive organizme. Neki organizmi bi preživjeli.”
Saznajte koji ste tip duše, no prije toga, molimo Vas, izdvojite minutu i podijelite s nama svoje mišljenje o astrološkim uslugama u Hrvatskoj. Svoje mišljenje možete podijeliti ovdje.
Svijet
Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak
U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.
Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.
Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.
Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.
Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.
Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.
Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.
Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije
Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.
Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.
Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.
“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.
Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja
René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.
Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.
David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.
“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.
S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.
Svijet
Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura
Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.
Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.
Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.
Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.
10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²
Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.
Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.
Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.
Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.
9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²
Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.
Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.
U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.
8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²
Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.
Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.
Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.
7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²
Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.
Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.
Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.
6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²
Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.
Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.
Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.
5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²
Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.
Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.
4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²
Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.
U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.
Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²
Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.
Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.
Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.
2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²
Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.
Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.
Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.
1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²
Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.
Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.
Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.
Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.
Svijet
ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti
Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.
Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.
Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.
Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.
“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.
Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.
Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.
-
ZADAR / ŽUPANIJA13 sati prijeJESTE LI SE VEĆ ULOGIRALI? Online usluga „Moja čistoća“ za lakše upravljanje računima i obvezama
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije(VIDEO) VRIJEDNO PRIZNANJE ZA OB ZADAR / Projekt PATODIGITAL najbolje tehnološko rješenje u zdravstvu 20206. godine!
-
Hrvatska4 dana prijePROGNOZA / U dijelu zemlje pljuskovi i u novom tjednu, sve češće bit će i vruće
-
Svijet4 dana prijeTajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak





