Connect with us

Svijet

Brutalni američki eksperimenti koji su se radili u ime znanosti

Objavljeno

-

Neki su od njih zastrašujući jer su tretirali ljude kao zamorce, dok drugi otkrivaju na što su sve ljudi kao vrsta spremni. Otkrijte brutalne američke studije iz 20. stoljeća

Mjerenje straha kod umirućeg muškarca

John Deering bio je osuđeni kriminalac koji je ubio nekog tijekom pljačke, a 1952. g. osuđen je na smrt pred streljačkim vodom. Prije smrti su ga liječnici nagovorili na neobičan eksperiment te mu priključili elektrode koje su trebale mjeriti detalje njegove smrti. Njegovo je srce stalo točno 15,6 sekundi nakon pucnja, a proglašen je mrtvim 150 sekundi kasnije.

Osim mjerenja vremena prestanka rada srca, elektrokardiogram je mjerio i njegov puls te su prema tome analizirali i razinu straha koju osjeća prije smrti. U trenutku u kojem je šerif izdao naredbu “pucaj” njegov je puls mjerio 180 otkucaja u minuti, a zaključak ove poprilično besmislene studije je bio – nemoguće je biti hrabar gledajući smrti u oči, piše Listverse.

Davanje radioaktivnog željeza trudnicama

Godine 1945. istraživači sa Sveučilišta Vanderbilt osmislili su vrlo kontroverznu studiju u kojoj su željeli mjeriti razinu apsorpcije željeza kod trudnica. To ne bi bilo tako neobično da nisu odlučili dati im radioaktivno željezo, kojeg je ukupno primilo 829 trudnica s dijagnozom anemije. One su i ne znajući pile tablete koje su sadržavale razine zračenja do 30 puta veće od dopuštenih.

Drugi je cilj studije bio promatrati dugoročne posljedice zračenja na djecu, a vjeruje se kako je eksperiment uzrokovao smrti troje djece – jedne djevojčice s 11. g. i dvoje dječaka u dobi od pet i 11. g. Protiv Sveučilišta je naposljetku podnesena tužba te su u nagodbi isplatili oko 10 milijuna dolara oštećenima.

Bostonski projekt

Dr. William Sweet iz američkog Nacionalnog laboratorija Oak Ridge je 1953. g. proveo studiju u kojoj je smrtno oboljelima od raka u terminalnim fazama injektirao radioaktivni uran. Poput Vanderbilt studije, njegov cilj je bio dvojak. Prvi je bio mjeriti razinu apsorpcije urana u ljudsko tijelo, dok je drugi bio istražiti kako će radioaktivni element djelovati na rast tumora. Kao dio dogovora s američkom vladom, dr. Sweet je nakon smrti predao tijela na daljnje izučavanje.

Niti jedan od pacijenata nije pokazao ikakve znakove oporavka, a većina ih je umrla vrlo brzo nakon dobivanja injekcija, no najkontroverzniji je podatak kako pacijenti uopće nisu bili upućeni, odnosno dali svoj pristanak za sudjelovanje u studiji.

Testiranje bakterija u San Franciscu

Tijekom 1950-ih u američkim je znanstvenim krugovima postojao strah od mogućeg rata s biološkim oružjem sa Sovjetima. Stoga su odlučili testirati mogućnosti širenja i zaraze potencijalnim oružjem kako bi razvili scenarij mogućeg napada na američkom tlu. U studiju su “napunili” vozilo bakterijom Serratia marcescens te ga parkirali nekoliko kilometara od San Francisca. Budući da ta bakterija tvori crvene kolonije na uzorcima vode i tla, ona je bila idealna za praćenje. Vjerovali su kako je potpuno sigurna za ljude, dok zapravo uzrokuje razne respiratorne i urinarne infekcije.

Zabilježili su velik porast u broju oboljelih od upale pluća te uroloških bolesti, a na stotine tisuća nedužnih civila bilo je izloženo nepotrebnoj zarazi. Najgori dio eksperimenta je to što je bio potpuno nepotreban, jer su slične studije već prije izvedene u nenaseljenim pustinjskim područjima.

Eksperimenti poslušnosti

Ugledni psiholog Stanley Milgram radio je brojne studije u kojima je izučavao poslušnost, odnosno što je to u ljudima da izvršavaju naredbe autoriteta koliko god one brutalne bile ili se pak protivile njihovoj savjesti. Tako je Miligram radio eksperimente u kojima su ljudi davali jedni drugima elektrošokove po naredbi, s čime je objasnio i slijepo slijeđenje autoriteta slično onom kao i kod nacista koji su ubijali Židove.

Pogledajte video:

Nasljednici njegove teorije, psiholozi Charles Sheridan i Richard King odlučili su dodatno provjeriti njegove teze, no ovaj put sa životinjama, jer je postojala mogućnost da je s ljudima studija bila namještena – odnosno da nije riječ o stvarnim elektrošokovima. Tako su kao žrtve studije uzeli psiće, kojima su ispitanici trebali davati stvarne elektrošokove ako nisu izvršavali naredbe – primjerice stajali na određen način. Preko polovice muških ispitanika pod velikim stresom izvršavali su naredbe znanstvenika i davali elektrošokove psićima, a još bizarnije – svaka žena pokazala je poslušnost, dok su neke od njih cijelo vrijeme studije plakale na zvuk patnje kod psića.

Eksperiment potrgane igračke

Znanstvenici sa Sveučilišta Iowa dali su skupini djece igračke sa strogim uputama kako ih ne smiju slomiti. Potom su znanstvenici potajice potrgali igračke te podvrgnuli djecu trenutnom osjećaju krivnje. Čim su ispitivači navodno primijetili da su igračke slomljene, kratko su rekli “a joj”, čime su izrazili svoje razočaranje. Potom su promatrali njihove reakcije, a velik broj njih je bio pod stresom te su plakali. Kao i kod drugih slučajeva studija s djecom, i ova dovodi u pitanje etičnosti eksperimenta te pristanka roditelja neupućenih u eksperiment. Osim toga, nameće se i pitanje imaju li pravo roditelji odlučivati o sudjelovanju njihove djece u studiji koja može imati neočekivane posljedice.

Eksperiment s rakom

Chester M. Southam bio je poznati istraživač karcinoma 1960-ih godina, a želio je otkriti kako bi se organizam ljudi s imunitetom oslabljenim uslijed neke druge kronične bolesti borio s rakom. Da bi testirao svoju teoriju, ispitanike je pronašao u Židovskoj bolnici za kronične bolesti u New Yorku, čiji je ravnatelj dopustio da injektira 22 pacijenata sa stranim i živim stanicama raka jetre. Ovaj eksperiment čija svrha nije bila liječenje izveden je na starijim pacijentima u terminalnim fazama bolesti koji nisu dali svoj pristanak za sudjelovanje. I ne samo to, neki koji su direktno odbili biti dijelom studije jer nisu znali njezine detalje, ipak su dobili iste injekcije.

Na kraju studije, Southam je dobio jednogodišnju uvjetnu kaznu zabrane rada medicinom, a taj eksperiment aktualizirao je pitanje pristanka u medicinskim studijama.

Malarija u zatvoru

Kako bi isprobali razne lijekove za malariju u jeku Drugog svjetskog rata, američki su znanstvenici odlučili ih testirati na zatvorenicima u kaznionici Stateville. Oni su postali pokusni kunići, a iako su proglašeni mentalno sposobnima, pitanje njihovog dobrovoljnog pristanka je i dalje diskutabilno.

Iako nitko nije umro za vrijeme studije te su mnogi od njih dobili bogate nagrade za sudjelovanje kao i određena pomilovanja, cijena koju su morali platiti je bila zaraza malarijom.

Mijenjanje seksualne orijentacije

Dr. Robert Heath sa Sveučilišta Tualane provodio je brojne eksperimente kojima je električnom stimulacijom mozga želio liječiti homoseksualnost. Ispitanik je bio 24-godišnji homoseksualni muškarac, koji je patio od paranoje i depresije. Davao mu je elektrošokove u regije mozga zadužene za osjećaj užitka, a ispitanik je izvijestio o euforičnom zadovoljstvu. Dobio je i mogućnost sam sebi davati elektrošokove iako je procijenjen kao suicidalan te je to činio nekoliko sati.

Nedugo nakon toga, ispitanik je masturbirao na seksualnu pornografiju i uspješno doživio orgazam. Potom je dr. Heath u eksperiment uveo plaćenu prostitutku, za koju ispitanik nije bio seksualno zainteresiran. Nakon što je ona inicirala seksualni kontakt, a pacijentu su i dalje davani elektrošokovi, doživio je orgazam.

Godinu dana nakon studije, pacijent je izvijestio o redovitim seksualnim odnosima i s muškarcima i ženama, a dr. Heath je proglasio studiju polovično uspješnom te više nije pokušavao “liječiti homoseksualnost”.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. marina

    9. prosinca 2014. at 21:26

    Ovakve su osobe bile osuđivane od društva i prepuštene same sebi ,………..obično , uvijek osuđivane od ljudi , posebno u manjoj okolini.
    Bilo bi vrijeme da se i za njih “upali svijetlo”.

    No votes yet.
    Please wait...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak

Objavljeno

-

By

NASA Scientific Visualization Studio/Goddard Space Flight Center/Wikimedia Commons/Public Domain

U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.

Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.

Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.

Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.

Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.

Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.

Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.

Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije

Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.

Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.

Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.

“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.

Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja

René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.

Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.

David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.

“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.

S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.

Nastavi čitati

Svijet

Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura

Objavljeno

-

By

Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.

Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.

Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.

Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.

10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²

Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.

Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.

Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.

Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.

9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²

Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.

Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.

U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.

8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²

Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.

Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.

Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.

7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²

Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.

Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.

Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.

6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²

Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.

Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.

Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.

5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²

Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.

Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.

4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²

Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.

U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.

Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

najskuplji gradova za kupnju stana u Europi
Europol

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²

Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.

Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.

Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.

2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²

Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.

Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.

Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.

1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²

Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.

Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.

Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.

Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.

Nastavi čitati

Svijet

ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti

Objavljeno

-

By

Ilustracija: Denys Nevozhai on Unsplash

Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.

Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.

Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.

Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.

“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.

Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.

Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu