Znanstvenici su ove godine očekivali La Ninu. Barem zasad – nije došla. Što bi to moglo značiti za ovogodišnju sezonu uragana u svijetu i kako bi dugoročne klimatske promjene mogle utjecati na obrasce El Nina i La Nine?

Nakon jednog od najsnažnijih El Niñā zabilježenih 2024. godine, meteorolozi su predvidjeli da će uslijediti La Niña — suprotnost tom klimatskom obrascu. Signali sporog i „neobičnog“ razvoja La Niñe jačali su tijekom zime, ali su u posljednjim mjesecima počeli slabjeti. Do ožujka je potpuno nestala.

Što se dogodilo — i kako bi to moglo utjecati na vremenske uvjete ovog ljeta i nadolazeću atlantsku sezonu uragana?

Što je ENSO?

El Niño je sezonska promjena temperature Tihog oceana koja može potisnuti uragane, promijeniti obrasce oborina i promijeniti mlaznu struju. Njegova hladnovodna suprotnost, La Niña, obično ima suprotan učinak: Potiče uragane u Atlantiku i povećava rizik od požara na zapadu SAD-a. Zajedno čine El Niño–južnu oscilaciju (ENSO).

ENSO se odnosi na sezonske klimatske promjene utemeljene na promjenama površinskih temperatura Tihog oceana. Promjene u obrascima vjetrova i morskih struja mogu iz dubokog oceana izvući hladnu vodu koja zatim u složenim međudjelovanjima utječe na atmosferu. Čak i male promjene u temperaturi površine mora mogu u sljedećim mjesecima preusmjeriti globalno vrijeme prema toplijem i sušnijem — ili kišovitijem i hladnijem — ovisno o regiji.

„To je iznimno snažan sustav“, upozorava Emily Becker, znanstvenica s Istraživačkog sveučilišta u Miamiju i suautorica ENSO bloga Američke nacionalne oceanografske i atmosferske uprave (NOAA). „Uvjeti El Niña i La Niñe utječu na oborine, snijeg, temperaturu, sezonu uragana i nastanak tornada. Povezani su s fluktuacijama na financijskim tržištima, prinosima usjeva i raznim drugim stvarima.“

„Znanstveno gledano, važan nam je jer je fascinantan“, rekla je za Live Science. „Ali praktično, važan nam je jer nam daje rani uvid u sljedećih šest do dvanaest mjeseci.“

Znanstvenici prate uski pojas oceana uz ekvator u Pacifiku. Porast ili pad prosječne temperature površine mora za 0,5 °C, koji se zadrži tijekom pet preklapajućih tromjesečnih razdoblja, može signalizirati početak El Niña ili La Niñe.

No, „prosjek“ je promjenjiva meta, utemeljena na tridesetogodišnjoj bazi podataka od 1991. do 2020., koja postaje zastarjela zbog globalnog zatopljenja. „Uvijek kaskamo“, kaže Tom Di Liberto, bivši meteorolog NOAA-e i suradnik ENSO bloga, za Live Science.

ENSO-neutralni obrasci javljaju se kad površinske temperature osciliraju oko dugoročnog prosjeka. No neutralno ne znači bezopasno — to samo znači da je prognoza neizvjesnija.

Zašto je La Niña bila tako kratkog vijeka?

Umjesto da se pita zašto je La Niña bila kratkotrajna, bolje pitanje bi bilo: Je li se uopće dogodila?

Iako su se površinske temperature oceana ove zime spustile ispod prosjeka, nisu se dovoljno dugo zadržale na tim razinama: sredinom travnja prognostičari NOAA-e objavili su da se punopravna La Niña ipak nije razvila.

Zašto?

„Pasati igraju veliku ulogu“, pojašnjava Muhammad Azhar Ehsan, klimatolog sa Sveučilišta Columbia u sklopu Centra za istraživanje klimatskih sustava. Objasnio je da su oslabljeni pasati u istočnom Pacifiku vjerojatno spriječili da hladna voda izbije na površinu — što je ključan korak u stvaranju snažne La Niñe.

No možda priča još nije završila. Kada se tridesetogodišnja referentna temperatura revidira i uključi novije, toplije godine, budući bi analitičari ovu zimu mogli retroaktivno klasificirati kao La Niñu, čak i ako se tada nije kvalificirala.

Što ENSO-neutralno znači za vremenske uvjete?

Bez El Niña ili La Niñe koji bi „nagnuli vagu“, prognoze postaju teže. Ovi obrasci oštre konture sezonskih predviđanja, pružajući ključne informacije o tome kako bi se vrijeme moglo razlikovati od uobičajenog. Bez njih, kad je ENSO neutralan, prognostičari se oslanjaju uglavnom na povijesne prosjeke i klimatske trendove.

„Bez El Niña ili La Niñe, niz drugih čimbenika utječe na sezonske vremenske prilike“, rekao je James Done, znanstvenik iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja (NSF NCAR). „Ti čimbenici su manje poznati i njihova povezanost je slabija. Vrlo je složeno.“

Unatoč tome, prognozeri se općenito slažu da će ovo ljeto vjerojatno biti toplije od uobičajenog. „Iznenađenje, iznenađenje“, rekao je Done, „imamo opći trend zatopljenja.“

Što ENSO-neutralno znači za atlantsku sezonu uragana?

El Niño obično potiskuje uragane, dok La Niña i neutralni uvjeti dopuštaju njihovo slobodno razvijanje. S toplim Atlantikom i očekivano neutralnim ENSO-om, to bi mogla biti vrlo aktivna sezona.

„El Niño povećava vertikalnu smicanje vjetra, a smicanje uništava uragane“, kaže Phil Klotzbach, znanstvenik i stručnjak za prognozu uragana sa Sveučilišta Colorado State, u e-poruci za Live Science. „Zato, bez El Niña, očekujemo obrasce smicanja koji pogoduju uraganima ovog ljeta i jeseni.“

Neki su ipak bili optimistični. Ehsan je rekao da bi trend hlađenja u Atlantiku od veljače do ožujka mogao značiti tišu sezonu uragana.

No znanstvenici upozoravaju da stara pravila postaju sve manje pouzdana kako se pozadinski uvjeti mijenjaju. „Prošla godina bila je čudna“, rekao je Di Liberto o La Niñi. „Svi znakovi ukazivali su na groznu sezonu uragana, ali nije bila onoliko loša koliko je mogla biti.“

Ni 2023. nije pratila očekivani obrazac. „Imali smo El Niño 2023., ali ipak smo imali više oluja nego inače“, rekao je Done. „Zato se vodi velika rasprava: hoće li El Niño i dalje zaustavljati uragane, ili su oceani sada toliko topli da se taj odnos mijenja? To je otvoreno pitanje.“

Kada će nastupiti sljedeći El Niño ili La Niña?

U izjavi od 10. travnja, predstavnici NOAA-e napisali su da se uvjeti El Niña ili La Niñe vjerojatno neće pojaviti ovog ljeta, a da se očekuje da će ENSO-neutralni uvjeti potrajati do listopada.

Kako ljeto prelazi u jesen i zimu, šanse za La Niñu rastu, ali i dalje je najvjerojatniji scenarij nastavak ENSO-neutralnih uvjeta.

Znanstvenici ipak upozoravaju da se ne treba previše oslanjati na ENSO prognoze u proljeće. „Proljeće je zbrkano vrijeme za prognoze“, rekao je Di Liberto. To je zato što se ENSO uvjeti uglavnom formiraju zimi, a blijede u proljeće pa nude manje pouzdanih signala. „Lipanj je obično mjesec kad se prognoze učvršćuju“, dodao je.

Kako će klimatske promjene utjecati na ENSO obrasce?

Nitko ne zna kako će klimatske promjene utjecati na ENSO obrasce, ali znanstvenici su zabrinuti zbog zagrijavanja oceana i atmosfere.

„Topliji zrak zadržava više vode. To je osnovno“, rekla je Becker. „To je jedan od razloga zašto neki uragani ispuštaju nevjerojatne količine kiše — djelomično je to zbog veće sposobnosti atmosfere da zadrži vlagu.“

Topla mora mogu produžiti sezonu uragana ili pojačati oluje koje sežu dalje prema sjeveru. Oluje koje su nekad bile isključivo prijetnje obali, sada sve više pogađaju unutrašnjost. Na primjer, uragan Helene opustošio je zajednice u Apalačima stotinama kilometara od mora 2024. godine. „Atmosferu pretvaramo u veću i učinkovitiju spužvu, i ona se negdje mora iscijediti“, rekao je Di Liberto. „A zajednice se moraju nositi s nesagledivim količinama oborina i poplava.“

Međutim, naše razumijevanje uragana još je uvijek nepotpuno, rekao je Done. Naš promatrački zapis seže manje od 160 godina unatrag — tek tren u geološkom smislu. Znanstvenici koji su proučavali geološki zapis drevnih ciklona pronašli su dokaze o snažnijim uraganima koji su pogađali kopno u davnoj prošlosti, često povezani s razdobljima klimatskih promjena.

Ako je sadašnjost ključ za prošlost, prošlost odgovara: Zemlja je već doživjela gore — a s oceanima koji se brzo zagrijavaju, znanstvenici upozoravaju da je možda samo pitanje vremena kad će uslijediti oluje kakve nisu zabilježene u našoj povijesti.

“Da bi sve ostalo isto, sve se mora promijeniti.” Ta misao iz Leoparda, romana Giuseppea Tomasija di Lampeduse o plemićima 19. stoljeća koji pokušavaju zadržati svoje privilegije dok Sicilijom bjesni revolucija, precizno opisuje europsku dilemu u 21. stoljeću, piše Economist u analizi. U nastavku je prenosimo:

Države koje su nekoć vladale velikim dijelovima planeta sada nelagodno promatraju kako ih bivše kolonije sustižu – ili čak prestižu. Jasno im je da su promjene nužne. Ipak, Europa se često doima jednako nespremnom za prilagodbu svijetu koji se mijenja kao i dekadentna talijanska aristokracija nekad. 

EU je u krizi

Europska unija, srce kontinenta, na neobičan način njeguje uvjerenje da se može mijenjati samo kad je natjeraju krize. Zato je ključno da shvati kako upravo u krizi danas jest. Godinama se oslanjala na kinesko tržište za rast, na ruski plin za pokretanje industrije i na američku vojnu moć za sigurnost.

Nakon tri godine rata u Ukrajini i tri mjeseca agresivnog pristupa Donalda Trumpa u Americi EU je ostala uzdrmana. U ovako nestabilnom svijetu Europa mora prihvatiti promjene. Poput plemićke obitelji koja sa zakašnjenjem shvaća da mora otpustiti dio posluge kako bi ostala solventna, Europa bi trebala krenuti od napuštanja luksuznih politika koje si više ne može priuštiti.

Vrijeme je za zreliji odnos s Britanijom

Za početak, tu je odnos kontinentalne Europe prema Britaniji. Zveckanje oružjem prema otočnom protivniku postalo je neka vrsta tajnog zadovoljstva EU otkako je Britanija 2020. postala prva članica koja je napustila Uniju. EU je s Britanijom postupala poprilično grubo, dijelom kako bi obeshrabrila druge zemlje da pokušaju isto.

No taj argument više ne vrijedi: Brexit se danas prikazuje kao upozorenje, a ne kao primjer koji treba slijediti. Ipak, unatoč nebrojenim najavama “novih početaka” u odnosima, udaranje po “les rosbifs” (kako Francuzi zovu Britance) i dalje je na dnevnom redu. To je luksuz koji si Europa više ne može priuštiti.

Britanija ima vojnu, geopolitičku i industrijsku težinu koja može pojačati europski utjecaj u Ukrajini. Očekuje se da će na summitu 19. svibnja biti dogovoreno da Britanija sudjeluje u programima EU za naoružavanje Europe.

No, tjednima je dogovor bio blokiran jer se od Britanije tražilo da pristane na ustupke u potpuno nepovezanim područjima. Francuska, primjerice, inzistira da se prije obrambenih pitanja riješe prava na – ribolov. 

Europa mora prestati postavljati pravila svijetu

Način na koji se Europa odnosi prema udaljenijim zemljama također djeluje samodopadno. Godinama je EU pokušavala nametnuti svoja pravila – o okolišu, radnim uvjetima i brojnim drugim temama – daleko izvan svojih granica.

No, sada kad EU mora sklapati brojne trgovinske sporazume kako bi nadoknadila američki protekcionizam, to itekako jest njezin problem. Europa je sila u opadanju u globalnom gospodarstvu. Glumiti da nije luksuz je koji si više ne može priuštiti.

Umjesto Amerike više trgovine unutar Unije

Dio birokratskih prepreka već se uklanja. No moglo bi ih se ukloniti puno više – posebno unutar same EU. Ako više ne mogu slobodno trgovati s Amerikom, 27 članica EU moglo bi pojačati međusobnu suradnju. Ipak, administrativne prepreke za trgovinu uslugama između država članica i dalje su ekvivalent carini od 110%, prema podacima MMF-a.

Naručivanje – i ignoriranje – opširnih studija o poboljšanju jedinstvenog tržišta u Europi neka je vrsta svete tradicije. Nažalost, i dalje živi.

Gotovo svaki stol u Bruxellesu opterećen je sve prašnjavijim izvješćem od 400 stranica koje je prošle godine sastavio Mario Draghi, bivši talijanski premijer, prepunim razboritih prijedloga kako produbiti ekonomsku integraciju. Gotovo ništa od toga nije provedeno.

Demografija – krah koji Europa ignorira

Jedna osobito dekadentna europska navika je odgađanje rješavanja problema sve dok ne postanu toliko ozbiljni da ih je iznimno skupo riješiti. Pogledajmo primjer demografije. Godine 1980. Europa je imala oko pet radno sposobnih osoba koje su “financirale” jednog umirovljenika. Danas ih ima tri, a do 2050. taj omjer će pasti na dvije radno sposobne osobe po jednom umirovljeniku.

Štednja na obrani

Naposljetku, najviše hedonistička navika Europe posljednjih desetljeća bila je štednja na obrani. Uživanjem u “mirovnim dividendama” nakon Hladnog rata ostajalo je više novca za socijalne programe. Nekoliko zemalja, poput Italije i Belgije, tek sad pokušava ispuniti NATO-ove ciljeve o izdvajanjima za obranu od 2% BDP-a, dogovorene još 2014.

Vrijeme je za nove prioritete

Odustajanje od luksuznih politika nije samo po sebi loše. Dapače, omogućuje da se više pažnje posveti onome što je doista važno. Ciljevi EU o smanjenju emisija stakleničkih plinova na nulu do 2050. skupi su, ali nužni, iako bi se neki drugi zeleni propisi trebali još jednom preispitati.

Pomoć Ukrajini nije luksuz, naprotiv. Nije to ni financiranje socijalne države, za koju su mnogi Europljani duboko vezani. No, da bi se pažnja usmjerila na ono što doista ima smisla, treba shvatiti da promjene u svijetu zahtijevaju i promjene prioriteta, zaključuje Economist u svojoj analizi.

BPA u tijelo ulazi u vrlo niskim koncentracijama, zbog čega se njegovi štetni učinci na zdravlje najčešće otkrivaju tek kada postanu ozbiljni,

Europska unija zabranila je upotrebu bisfenola A (BPA) krajem prošle godine, ali je bilo potrebno više od 20 godina znanstvenih istraživanja kako bi došlo do uklanjanja tog “tihog” toksina.

Bisfenol A, ili BPA, organski je spoj koji se sastoji od dva fenolna prstena (otuda naziv “bi” i “fenol”) povezana u sredini simetričnom molekulom propana. Najčešće se koristi u epoksidnim smolama (vrsti polimera), kao i u određenim vrstama plastike i nekim polikarbonatima.

U tijelo ulazi u vrlo niskim koncentracijama, zbog čega se njegovi štetni učinci na zdravlje najčešće otkrivaju tek kada postanu ozbiljni, prenosi The Conversation.

Njegova je funkcija učvršćivanje plastičnih materijala, sprečavanje kontaminacije hrane bakterijama i zaštita limenki od hrđanja. Međutim, njegova nekontrolirana i pretjerana upotreba u ambalaži dovela ga je na dugi popis spojeva koji su od simbola napretka postali primjeri štete po okoliš.

Ostali zabranjeni spojevi

Diklorodifeniltrikloroetan (DDT), sastojak većine insekticida proizvedenih tijekom 20. stoljeća, koji se također koristio u suzbijanju bolesti poput malarije, žute groznice i tifusa. Utvrđeno je da se akumulira u hranidbenim lancima, a njegova proizvodnja, upotreba, skladištenje i trgovina zabranjeni su širom svijeta krajem 20. stoljeća.

Freon, najrašireniji među klorofluorougljicima (CFC), široko korištenim rashladnim sredstvima u drugoj polovici 20. stoljeća. Istraživanja Maria Moline i Franka Sherwooda Rowlanda – objavljena u časopisu Nature 1974. godine, za koja su dobili Nobelovu nagradu 1995. – pokazala su kako CFC spojevi uništavaju ozonski omotač. Njihovo je istraživanje bilo ključno za potpisivanje Montrealskog protokola 1987. godine kojim se ograničava proizvodnja i upotreba tih tvari.

Heksaklorocikloheksan (HCH), najčešće korišten kao insekticid za suzbijanje štetnika u poljoprivredi. Danas je dokazana njegova toksičnost, a upotreba u EU strogo je ograničena. U nekim je državama potpuno zabranjen zbog svoje postojanosti u tlu.

Problematično je i što BPA ima posebnost oponašati strukturu prirodnih estrogena, zbog čega se klasificira kao endokrini disruptor.

Od početka 21. stoljeća preporučeni unos BPA značajno je smanjen. Primjerice, 2006. je Europska agencija za sigurnost hrane predložila ograničenje od 0,05 miligrama po kilogramu tjelesne mase dnevno. To je postupno smanjivano, a prema posljednjem izvješću iz 2023. iznosi samo 0,2 nanograma/kg tjelesne mase/dan – smanjenje od 250.000 puta.

BPA u okolišu

Postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koriste različite postupke za uklanjanje organskih tvari. Tercijarne, odnosno završne faze obrade (ozonizacija, UV zračenje i slično), dizajnirane su za uklanjanje spojeva koje konvencionalni biološki postupci ne mogu razgraditi. BPA zahtijeva specifičan tretman kako bi se spriječilo njegovo ispuštanje u rijeke, gdje može naštetiti divljim životinjama.

Razni fizički, kemijski i biološki sustavi mogu ukloniti do 95 posto BPA iz otpadnih voda. Međutim, njihova ugradnja povećava ukupne troškove obrade.

Zakonodavstvo o zaštiti okoliša

Jedna od prvih zemalja koja je donijela zakone o upotrebi BPA bila je Švedska, nakon kontroverzi oko njegove upotrebe u dudama za bočice za bebe. U srpnju 2012. Švedska je odobrila zabranu upotrebe BPA u lakovima i premazima koji se koriste u ambalaži za hranu namijenjenu djeci mlađoj od tri godine.

Europska unija osjetno je kasnila, ali 19. prosinca prošle godine objavljena je Uredba Komisije (EU) 2024/3190 pod nazivom “o upotrebi bisfenola A (BPA) i drugih bisfenola i njihovih derivata u određenim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom”, a stupila je na snagu 20. siječnja ove godine.

Glavne smjernice Uredbe

Zabrana upotrebe BPA i njegovih soli u proizvodnji materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom, kao i zabrana stavljanja takvih proizvoda na tržište EU ako su proizvedeni pomoću BPA.

Uvedena su prijelazna razdoblja (od 18 do 36 mjeseci, ovisno o vrsti proizvoda) za primjenu zakona, posebno za proizvode za jednokratnu i višekratnu upotrebu u dodiru s hranom.

Pristup je utemeljen na načelu “bolje spriječiti nego liječiti”. Ovo preventivno zakonodavstvo temelji se na znanstvenim dokazima i ima za cilj smanjiti štetan utjecaj na ljude i okoliš te, nesumnjivo, smanjiti ekonomske troškove obnove ekosustava i zdravlja.