Svijet
Zašto proizvođači mobitela nisu poput McDonald’s-a
Već se neko vrijeme u krugovima McDonald’s zaljubljenika (uglavnom u SAD-u, manje u Hrvatskoj) vodi rasprava oko dostupnosti McRib sendviča. Za one koji ne znaju, McRib je sendvič koji svako toliko dođe u McDonald’s, bude u ponudi po mjesec dana, pa potom nestane. Ljudi ga obožavaju, cijeli kultevi se organiziraju oko tog sendviča i kada se sazna da će ponovno biti dostupan formiraju se redovi kao kod izlasak novog iPhonea. Zanimljivo, to se zna desiti i po dva puta u godini.
Postavlja se pitanje; već kad je taj sendvič toliko popularan, zbog čega ga onda McDonald’s jednostavno ne drži na meniju cijele godine kao što je Big Mac dostupan uvijek te još par ostalih “trademark” sendviča. Nakon malo istraživanja došlo se do zaključka da je McRib dostupan samo onda kada je cijena svinjetine (budući meso u McRibu dolazi od svinjetine, a ne od govedine kao u ostalim burgerima) na tržištu najniža, to jest, najpovoljnija za kupnju.
Iz ove činjenice proizlazi niz pitanja i zaključaka koja su iznimno bitna za McRibifikaciju raznih proizvoda, uključujući i one od plastike, stakla i silicija – naše voljene gadgete.
McDonald’s radi samo da zaradi
Ne postoji nikakva dodatna vrijednost gledano s visoke finacijske strane. Da, vi možda mislite da je McDonald’s fast food restoran u kojem vas osoblje poslužuje, klinci se vesele klaunu i šarenim rođendanima, a tinejdžeri vise na Facebooku jedući sladoled, no to je sve iznimno malena dodatna vrijednost. Sa strane biznisa, McDonald’su je to sve nebitno i bitno je da se proda što više po što većoj marži.
Ako mislite da je to stating-the-obvious zapitajte se zbog čega ostali mali restorani (kad kažem mali, mislim zapravo na sve restorane koji nisu ogromni lanci) tijekom cijele godine imaju dostupnu svu hranu, osim eventualno povrća vezanih uz sezonu. Dobar steak house uvijek ima dostupan vaš omiljeni steak, nebitno koja je cijena tog mesa na tržištu. Da, ponekad će zaraditi malo manje, no oni neće zbog toga korigirati cijene na meniju.
Zašto? Zato što nije jedina poanta takvih restorana masovna prodaja hrane. Mali restorani imaju puno dodatne vrijednosti uz svoj proizvod – ljubazno osoblje, konobare koji znaju proporučiti vino, izgled hrane na tanjuru, ponekad neko iznenađenje za česte goste u vidu pokojeg besplatnog deserta i slično.
Kad se sve podvuče, McDonald’su je u interesu isključivo zarada i profit, a malim restoranima je u interesu pružiti neku dodanu vrijednost cijelom iskustvu.
McDonald’s funkcionira kao tržnica, a ne kao restoran
Na McDonald’s možemo gledati kao na tržnicu. Kao i na tržnicama, postoji cijena ulaznog proizvoda (salate, kruha, mesa) i cijena izlaznog proizvoda. Poanta svega je da je ova druga cijena veća od prve, i da se ne troši previše vremena i resursa u konverziji ulaznog i izlaznog proizvoda. I kumice na placu koje prodaju krumpir apsolutno minimalno obrade taj proizvod, očiste ga od zemlje i fino poslažu na klupe. McDonald’s radi gotovo isto.
McDonald’s je tržnica. Vi kupujete sirovine koje su minimalno obrađene po višoj cijeni nego su oni tu sirovinu nabavili. Za menadžere McDonald’sa to je jedini način na koje se može voditi toliki lanac. Kupiš 100 tona salate tu, 100 tona mesa tamo, i onda to poslažeš na “klupe” i prodaš. Sve ostalo je nebitno, i možda čak i smeta. McDonald’s ulaže brojne sate u treninge osoblja kako bi se povećala efikasnost i smanjio taj element “dodanog”, zapravo, mislim da bi menadžeri bili najzadovoljniji kada bi roboti zamjenili ljude.
Proširenje modela
Imajući na umu ovaj model tržnice, a ne model dodatne vrijednosti, model možemo aplicirati i na razne druge grane industrije. Dnevne novine su jedan od najočitijih primjera. Novine zarađuju na dvije stvari, razlici u cijeni papira i oglasima (ali zapravo je to jedno te isto). Dodatna vrijednost u novinama – sadržaj – je najmanje bitna. Što naravno možete i posvjedočiti drastičnim padom kvalitete sadržaja u novinama. Sadržaj je nebitan, to je samo kvazi dodatna vrijednost papiru kojeg ste kupili.
No onaj manje očit primjer leži u hardverskoj industriji.
Uzmimo za primjer dva rivala, dva diva koji proizvode blještave igračake, Samsung i Apple. Apple u SAD-u prodaje svoje telefone za $199 (16 GB verzije uz pretplate na mrežama). I tako je bilo od prvog iPhonea. Nebitno kako se kreće cijena raznih komponenti na tržištu i nebitno od kojeg materijala je telefon izrađen, cijena je uvijek ista. Naravno, to je tako jer Apple uz svoje telefone posjeduje svu ostalu dodatnu vrijednost. Od svojeg operativnog sustava, do AppStorea za prodaju aplikacija i igara.
S druge strane tu su Samsung, HTC, LG, i ostali proizvođači. Ako pogledate strukturu proizvoda koje oni prodaju (u segmentu mobilne industrije) vrlo brzo se kristalizira činjenica da oni osim samog uređaja prodaju u paketu iznimno malo, ako uopće ikakve, dodatne vrijednosti. Sam operativni sustav nije njihov, a oni ulažu iznimno malo truda u prilagođavanje tog sustava za svoje korisnike. Izlaskom novog Androida, Ice Cream Sandwicha, u kojem je Google konačno pokrenuo politiku kvalitetnog dizajna ta prilagodba će biti još i manja jer im Google po defaultu daje solidnu platformu. Dućan za aplikacije isto nije od proizvođača. Zapravo, ništa osim plastike, stakla i silicija nije od proizvođača.
Što znači da se na Samsung, HTC i ostale proizvođače iznimno jednostavno može primjeniti McRib metoda razmišljanja. Jedino što je tim proizvođačima bitno je da su oni kupili 100 tona plastike i 100 tona stakla na jednom mjestu, minimalno te sirovine modificirali i sada ih preprodaju zapakirane u kutije. Jer osim zarade na razlici u cijeni tih sirovina – oni nemaju na čemu zarađivati.
Zbog toga se i dešava da od jednog proizvođača u kratkom vremenskom roku izlazi sve više raznih modela, ali čak i sve brže izlaze flagship modeli. HTC Amaze je izašao 120 dana nakon HTC Sensation telefona. Znači da ako ste HTC ljubitelj i kupili ste Amaze, već za 120 dana je izašao novi model koji ga gazi. Zašto? Zato jer HTC ima u skladištu viška plastike i stakla. Ako ništa drugo, kada kupite Apple telefon znate da ste godinu dana mirni i up-to-date. Neće za mjesec dana izaći brži, veći i bolji. Apple prodaje cijeli paket – udređaj, softver, ekosustav, neku veću vrijednost, ostali prodaju staklo i plastiku. To su dva iznimno različita pristupa tržištu. Amazon sa svojim Kindle uređajima isto spada u dodatna vrijednost sektor, i to se može vidjeti na samom uređaju, pristupu prodaji, pristupu zamjeni uređaja, te naravno na vremenu koje prođe između dvije verzije. Kindle se ne prodaje zato da Amazon preproda deset deka plastike. Kindle, kao i iPhone, nije samo prerađena sirovina.
McRibifikacija
Navedeni primjeri su tu samo kako bi se istaknule razlike u razmišljanju i načinu pristupa prodaji proizvoda, a ovu metodu McRibifikacije možete primjeniti u gotovo svim segmentima potrošačke industrije pogotovo na neke kompleksnije grane.
Razmislite da li proizvođač samo preprodaje sirovinu koju je minimalno preradio, ili ipak dobijate nešto više. Jer realno gledajući, ako je poanta tom proizvođaču da vam samo proda plastiku, staklo, lim, papir, silicij, to znači da mu zapravo nije stalo do vas, nego isključivo do zarade na razlici u cijeni. A to onda poteže za sobom druge posljedice, glavna od kojih je da će se proizvođač potruditi da što prije taj proizvod koji ste kupili zastari i da vam pokuša prodati novi.
Svijet
PROGRAM RADA EUROPSKE KOMISIJE ZA 2024. / Pojednostavnjenje pravila za građane i poduzeća u cijeloj Europskoj uniji

U Programu rada za 2024. godinu Europska komisija je snažan naglasak stavila na pojednostavnjenje pravila za građane i poduzeća u cijeloj Europskoj uniji.
Komisija svake godine donosi program rada u kojem iznosi popis mjera koje će poduzeti u sljedećoj godini. Programom rada javnost i suzakonodavce (Europski parlament i Vijeće) obavještava o preuzetim političkim obvezama kao što su predlaganje novih inicijativa, povlačenje još nedonesenih prijedloga i preispitivanje postojećeg zakonodavstva EU-a.
U Programu rada ističu se postignuća u protekle četiri godine, iznose novi prijedlozi Komisije za nadolazeće mjesece i predstavljaju važne inicijative za smanjenje birokracije. Neke od tih inicijativa za pojednostavnjenje već su iznesene, dok su druge tek sad predstavljene ili će uslijediti uskoro.
S obzirom na to da je više od 90 % obveza preuzetih u političkim smjernicama iz 2019. ostvareno, a do europskih izbora 2024. preostalo je još samo nekoliko mjeseci, nove inicijative iznesene u Programu rada ograničene su na one koje su još potrebne za ispunjavanje obveza Komisije ili rješavanje novih izazova. Novopredložene inicijative temelje se na govoru o stanju Unije 2023. predsjednice Ursule von der Leyen i pismu namjere. Naime, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poslala je 13. rujna pismo namjere Roberti Metsoli, predsjednici Europskog parlamenta, i premijeru Španjolske, Pedru Sanchezu, koja trenutačno predsjeda Vijećem. U njemu navodi mjere koje Komisija namjerava poduzeti sljedeće godine kroz zakonodavstva i druge inicijative.
Bolja regulativa
U strategiji Komisije za dugoročnu konkurentnost utvrđen je cilj smanjenja opterećenja povezanog sa zahtjevima za izvješćivanje za 25 %, bez ugrožavanja ciljeva politike predmetnih inicijativa. Kako bi se postigao taj cilj, Komisija nastoji pojednostavniti zahtjeve za izvješćivanje, primjerice reformom Carinskog zakonika Unije, čime će se trgovcima uštedjeti oko 2 milijarde eura. Isto tako, predloženom revizijom pravila o statističkim istraživanjima nastoje se smanjiti troškovi, među ostalim za MSP-ove, za 450 milijuna eura.
U Programu rada za 2024. iznose se dodatni prijedlozi za pojednostavnjenje u mnogim područjima politika, a da se pritom ne snižavaju socijalni i sigurnosni standardi, standardi zaštite potrošača te okolišni i gospodarski standardi. Predviđenim olakšanjima pojednostavnit će se zahtjevi za izvješćivanje koji su od ograničene koristi, primjerice konsolidacijom obveza koje se preklapaju, smanjenjem broja predmetnih poduzeća i povećanjem digitalizacije.
O napretku u ostvarenju cilja smanjenja za 25 % izvještavat će se u godišnjim pregledima opterećenosti, počevši od pregleda za 2023., koji će se objaviti sljedeće godine.
Ispunjavanje obećanja
Komisija je ispunila više od 90 % obveza iz političkih smjernica predsjednice Ursule von der Leyen iz 2019. U 2024. će biti potrebni dodatni predani napori Europskog parlamenta i Vijeća kako bi se postigao dogovor o preostalim prijedlozima te se tako europskim građanima i poduzećima omogućilo da u potpunosti iskoriste prednosti mjera politika EU-a.
Komisija će nastaviti provoditi europski zeleni plan, program rasta, osiguravajući da zelena tranzicija bude pravedna, pametna i uključiva. To će uključivati dijaloge s građanima i industrijom te pripremne aktivnosti za potporu ranjivim građanima i poduzećima u tranziciji, među ostalim zahvaljujući Socijalnom fondu za klimatsku politiku. Započet će se sa strateškim dijalogom o budućnosti poljoprivrede u EU-u. Kako bi nastavila rad na tome da Europa bude spremna za digitalno doba, Komisija će donijeti inicijative za otvaranje računala visokih performansi start-up poduzećima koja se bave umjetnom inteligencijom i predložiti akt EU-a o svemiru.
Sljedeći koraci
Gospodarstvo EU-a pokazalo je otpornost na dosad nezabilježen niz kriza. Komisija će se 2024. usredotočiti na izazove povezane s nedostatkom radne snage i vještina, obrazovanjem, socijalnim dijalogom, inflacijom i olakšavanjem poslovanja.
Među prioritetima za 2024. i dalje će biti potpora Ukrajini u kontekstu ruskog agresivnog rata, kao i uzajamno korisno partnerstvo s Afrikom, program poštene trgovine i razvoj obrambenih sposobnosti država članica. Komisija će ojačati suradnju u borbi protiv krijumčarenja migranata te poduzeti mjere povezane s reformama i preispitivanjima politika prije proširenja kako bi utvrdila način na koji veća Unija može funkcionirati.
Komisija će blisko surađivati s Europskim parlamentom i Vijećem te ih podupirati kako bi se do kraja mandata što brže postigli dogovori.

PUTOKAZ ZA SLJEDEĆU GODINU
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svojem je govoru o stanju Unije 13. rujna 2023. iznijela glavne prioritete i vodeće inicijative za sljedeću godinu, nadovezujući se na uspjehe i postignuća Europske unije u proteklim godinama.
Predložene inicijative:
EUROPSKI ZELENI PLAN
- europski paket za energiju vjetra
- klimatski cilj za 2040.
- inicijativa za otpornost vodoopskrbe
EUROPA SPREMNA ZA DIGITALNO DOBA
- akt EU-a o svemiru
- strategija za gospodarstvo povezano sa svemirskim podacima
- inicijativa za otvaranje europskih superračunala etičkim i odgovornim start-up poduzećima u području umjetne inteligencije
GOSPODARSTVO U INTERESU GRAĐANA
- inicijativa EU-a za biotehnologiju i bioproizvodnju
- daljnji koraci nakon sastanka na vrhu u Val Duchesseu
- napredni materijali za vodeći položaj industrije
- inicijativa o pravilima o europskom radničkom vijeću
SNAŽNIJA EUROPA U SVIJETU
- jačanje partnerstva s Afrikom
- industrijska strategija za europsku obranu
PROMICANJE EUROPSKOG NAČINA ŽIVOTA
- produljenje privremene zaštite za izbjeglice iz Ukrajine
- akcijski plan za borbu protiv trgovine drogom, uključujući europski savez luka
- ažuriranje pravnog okvira i jačanje suradnje u borbi protiv krijumčarenja migranata
- združena europska diploma
NOVI POTICAJ EUROPSKOJ DEMOKRACIJI
- komunikacija o reformama i preispitivanjima politika prije proširenja
- preporuka Komisije o integriranim sustavima za zaštitu djece.
Svijet
VIDEO Zaplijenjeno 260.000 litara lažnog maslinovog ulja!

Prodavanje lažnog maslinovog ulja, upozorava Europol, postalo je uobičajeno u zemljama koje ga proizvode, kao što su Španjolska i Italija. Utvrđeno je da pripadnici organiziranih kriminalnih skupina koji se bave prevarama s hranom koriste tzv. “lampante ulje”, lošiju varijantu maslinovog ulja, kako bi razrijedili svoj proizvod.
Maslinovo ulje koje se ne može konzumirati. I to 260.000 litara zaplijenjeno je u akciji OPSON koja je ciljala kriminalne grupacije koje se bave preprodajom krivotvorene ili pokvarene hrane. U zajedničkoj akciji talijanske i španjolske policije uhićeno je 11 osoba, a Europol upozorava da se 260.000 zaplijenjenih litara lažnog maslinovog ulja reklamiralo i prodavalo kao pravo. Odnosno kao “ekstra djevičansko maslinovo ulje”.
Prodavanje lažnog maslinovog ulja, upozorava Europol, postalo je uobičajeno u zemljama koje ga proizvode, kao što su Španjolska i Italija. Utvrđeno je da pripadnici organiziranih kriminalnih skupina koji se bave prevarama s hranom koriste tzv. “lampante ulje”, lošiju varijantu maslinovog ulja, kako bi razrijedili svoj proizvod, piše Večernji list.
Nije pogodno za konzumaciju
Za lampante maslinovo ulje karakteristična je povišena kiselost, nepoželjni okus i izrazito neugodan miris, zbog čega nije pogodno za konzumaciju. Europol pojašnjava i da pojam “lampante” potječe iz njegove povijesne upotrebe kada se upotrebljavao kao gorivo u uljanim svjetiljkama. Pojava lažnog maslinovog ulja je, po Europolu, splet različitih okolnosti, poput inflacije, smanjene proizvodnje maslinovog ulja, sve veće potražnje…
U racijama koje su provedene u Italiji i Španjolskoj zaplijenjena su četiri automobila, 91.000 eura te razna dokumentacija. Talijanski istražitelji su na Siciliji i u Toskani pretražili tri tvornice maslinovog ulja, za koje su sumnjali da proizvode lažno maslinovo ulje. Od vlasnika su tražili popis klijenata i dokumentaciju, a izuzeti su i uzorci maslinovog ulja te je jedna od tih tvrtki kažnjena jer nije na ispravan način označavala svoje proizvode. Osim toga, Europol je u Španjolsku poslao svoj mobilni ured kako bi se ubrzala usporedba izuzetih uzoraka maslinovog ulja.
Svijet
Majka troje djece otkrila kako je troškove s 1.200 eura smanjila na samo 440 eura mjesečno

Majka troje djece iz Njemačke je medije otkrila kako je promijenila svoj život nakon što je uvela jedinstvenu metodu štednje. Za vlastitu obitelj izdatke za namirnice, drogerijske artikle, darove i ostale sitnice smanjila troškove s 1.200 eura na samo 440 eura mjesečno.
Otkrila je kako je 2019. godina bila prekretnica u njezinoj obitelji.
“U to sam vrijeme radila honorarno u fitness studiju, održavala tečajeve i pisala ugovore”, kaže majka. Ali onda su se teretane morale zatvoriti zbog pandemije koronavirusa.”
“Imala sam malu krizu”, prisjeća se. “Osjećala sam se kao da gubim kontrolu. Sve je bilo tako lijepo. Imali smo troje djece, suprug je imao posao, a i ja i sve je bilo dobro.”
“Stvarno sam osjećala da moram zadržati kontrolu. I odlučila sam da ćemo sada štedjeti i kad sve ovo završi, moći ćemo iskoristiti novac”, prisjeća se početka svoje štednje.
Osim toga, htjela je nadoknaditi manjak prihoda kako obiteljske financije ne bi zapale u probleme, prenosi Fenix magazin.
Metoda popisa pokazala se uspješnom
“Već smo imali grubu predodžbu o našim troškovima. Ali, htjela sam točno znati.”
Tako je majka troje djece stvorila Excel tablice, retroaktivno navela sve troškove, velike i male – i otkrila nešto zapanjujuće.
“Troškovi u diskontu, kava za van na benzinskoj crpki, posjeti restoranu. Uz sve ove fleksibilne troškove, jasno je da i sitni troškovi stvaraju nered”
Na te male nabavke i namirnice trošila je do 1.200 eura mjesečno.
Kako bi se oslobodila brojnih impulzivnih kupnji, počinje sastavljati popise – za svaki tjedan po jedan.
“Redovito sam razmišljala o tome što nam treba. Brašno, tjestenina, rajčice iz konzerve, zobene pahuljice, sve te klasike koje uvijek imate u kući”, opisuje.
S popisima koje izrađuje, planira tjedne i mjesece unaprijed – i vidi da bi obitelj morala preživjeti sa samo 440 eura mjesečno za sve te proizvode. Ali kako to funkcionira?
“Početkom mjeseca radimo veliku nabavu sa svim stvarima koje su nam potrebne za mjesec dana. “Bio je to izazov za petero ljudi”, kaže i dodaje da na ovu kupnju potroši oko 120 eura.
Ipak, postoji prostor za spontani dodatak ako djeca žele posebne žitarice ili žele poseban začin.
“Pravimo manje popise za sljedeće tjedne s voćem, povrćem i mliječnim proizvodima”, kaže ona. Te kupovine obično koštaju deset do dvanaest eura.
Izradila je i popise za drogerijske proizvode i darove. To znači da uvijek zna koji rođendani dolaze u kojem mjesecu, kada treba kupiti nove kozmetičke proizvode i koliko toaletnog papira obitelj potroši.
“Danas to više ne radim tako ekstremno, ali je puno pomoglo”, kaže ona osvrćući se unatrag.
Ostane li ispod procijenjenih 440 eura mjesečno, novac također prebacuje na štedni račun. Ali čemu sva ta štednja?
Sami popisi nisu dovoljni
Početna štednja ove 40-godišnjakinje razvila se u životnu filozofiju. Na svim područjima postavljala si je pitanje: Treba li nam ovo doista? Za kamper odgovor je bio: ne. Pa ga je prodala. Veliki obiteljski automobil također je morao ustupiti mjesto ekonomičnijem modelu.
Uspjeh njihove metode štednje ne prolazi nezapaženo. Mnogi prijatelji i članovi obitelji sada su zamolili majku troje djece za pomoć. A ona će im rado pomoći.
“Također sam morala naučiti da mnogi ljudi žive na kredit.” Na vratima su najnoviji automobili ili kamp prikolice, ali ništa nije njihovo. Ona i suprug kupovali su puno novih stvari, ali ona ne žali za tim stilom života. Naprotiv: “Samo me ljuti što nisam ranije počela štedjeti.”
Ušteđeni novac majka planira potrošiti na putovanja. Kako bi drugi mogli učiti iz njezinih uspjeha, sada piše vlastiti vodič za štednju.
-
magazin4 dana prije
(FOTOGALERIJA) GASTRO PONUDA ADVENTA U ZADRU (3. DIO) / Što su Buncek Bites, Cheeky Beef i Azijska avijacija te kako se ćevap našao u tortilji…
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
PRVA OVOSEZONSKA PREDSTAVA KOJU NE SMIJETE PROPUSTITI / Urnebesna tragikomedija “Tata” u HNK Zadar!
-
ZADAR / ŽUPANIJA6 dana prije
UPOZORENJE IZ POLICIJE: “Građani, oprez! Zadranka prijavila računalnu prijevaru lažnim predstavljanjem”
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
FOTO / Cromaris obilježio 40. godišnjicu početka mrijesta u Ninu