Svijet
Zašto proizvođači mobitela nisu poput McDonald’s-a

Već se neko vrijeme u krugovima McDonald’s zaljubljenika (uglavnom u SAD-u, manje u Hrvatskoj) vodi rasprava oko dostupnosti McRib sendviča. Za one koji ne znaju, McRib je sendvič koji svako toliko dođe u McDonald’s, bude u ponudi po mjesec dana, pa potom nestane. Ljudi ga obožavaju, cijeli kultevi se organiziraju oko tog sendviča i kada se sazna da će ponovno biti dostupan formiraju se redovi kao kod izlasak novog iPhonea. Zanimljivo, to se zna desiti i po dva puta u godini.
Postavlja se pitanje; već kad je taj sendvič toliko popularan, zbog čega ga onda McDonald’s jednostavno ne drži na meniju cijele godine kao što je Big Mac dostupan uvijek te još par ostalih “trademark” sendviča. Nakon malo istraživanja došlo se do zaključka da je McRib dostupan samo onda kada je cijena svinjetine (budući meso u McRibu dolazi od svinjetine, a ne od govedine kao u ostalim burgerima) na tržištu najniža, to jest, najpovoljnija za kupnju.
Iz ove činjenice proizlazi niz pitanja i zaključaka koja su iznimno bitna za McRibifikaciju raznih proizvoda, uključujući i one od plastike, stakla i silicija – naše voljene gadgete.
McDonald’s radi samo da zaradi
Ne postoji nikakva dodatna vrijednost gledano s visoke finacijske strane. Da, vi možda mislite da je McDonald’s fast food restoran u kojem vas osoblje poslužuje, klinci se vesele klaunu i šarenim rođendanima, a tinejdžeri vise na Facebooku jedući sladoled, no to je sve iznimno malena dodatna vrijednost. Sa strane biznisa, McDonald’su je to sve nebitno i bitno je da se proda što više po što većoj marži.
Ako mislite da je to stating-the-obvious zapitajte se zbog čega ostali mali restorani (kad kažem mali, mislim zapravo na sve restorane koji nisu ogromni lanci) tijekom cijele godine imaju dostupnu svu hranu, osim eventualno povrća vezanih uz sezonu. Dobar steak house uvijek ima dostupan vaš omiljeni steak, nebitno koja je cijena tog mesa na tržištu. Da, ponekad će zaraditi malo manje, no oni neće zbog toga korigirati cijene na meniju.
Zašto? Zato što nije jedina poanta takvih restorana masovna prodaja hrane. Mali restorani imaju puno dodatne vrijednosti uz svoj proizvod – ljubazno osoblje, konobare koji znaju proporučiti vino, izgled hrane na tanjuru, ponekad neko iznenađenje za česte goste u vidu pokojeg besplatnog deserta i slično.
Kad se sve podvuče, McDonald’su je u interesu isključivo zarada i profit, a malim restoranima je u interesu pružiti neku dodanu vrijednost cijelom iskustvu.
McDonald’s funkcionira kao tržnica, a ne kao restoran
Na McDonald’s možemo gledati kao na tržnicu. Kao i na tržnicama, postoji cijena ulaznog proizvoda (salate, kruha, mesa) i cijena izlaznog proizvoda. Poanta svega je da je ova druga cijena veća od prve, i da se ne troši previše vremena i resursa u konverziji ulaznog i izlaznog proizvoda. I kumice na placu koje prodaju krumpir apsolutno minimalno obrade taj proizvod, očiste ga od zemlje i fino poslažu na klupe. McDonald’s radi gotovo isto.
McDonald’s je tržnica. Vi kupujete sirovine koje su minimalno obrađene po višoj cijeni nego su oni tu sirovinu nabavili. Za menadžere McDonald’sa to je jedini način na koje se može voditi toliki lanac. Kupiš 100 tona salate tu, 100 tona mesa tamo, i onda to poslažeš na “klupe” i prodaš. Sve ostalo je nebitno, i možda čak i smeta. McDonald’s ulaže brojne sate u treninge osoblja kako bi se povećala efikasnost i smanjio taj element “dodanog”, zapravo, mislim da bi menadžeri bili najzadovoljniji kada bi roboti zamjenili ljude.

Proširenje modela
Imajući na umu ovaj model tržnice, a ne model dodatne vrijednosti, model možemo aplicirati i na razne druge grane industrije. Dnevne novine su jedan od najočitijih primjera. Novine zarađuju na dvije stvari, razlici u cijeni papira i oglasima (ali zapravo je to jedno te isto). Dodatna vrijednost u novinama – sadržaj – je najmanje bitna. Što naravno možete i posvjedočiti drastičnim padom kvalitete sadržaja u novinama. Sadržaj je nebitan, to je samo kvazi dodatna vrijednost papiru kojeg ste kupili.
No onaj manje očit primjer leži u hardverskoj industriji.
Uzmimo za primjer dva rivala, dva diva koji proizvode blještave igračake, Samsung i Apple. Apple u SAD-u prodaje svoje telefone za $199 (16 GB verzije uz pretplate na mrežama). I tako je bilo od prvog iPhonea. Nebitno kako se kreće cijena raznih komponenti na tržištu i nebitno od kojeg materijala je telefon izrađen, cijena je uvijek ista. Naravno, to je tako jer Apple uz svoje telefone posjeduje svu ostalu dodatnu vrijednost. Od svojeg operativnog sustava, do AppStorea za prodaju aplikacija i igara.
S druge strane tu su Samsung, HTC, LG, i ostali proizvođači. Ako pogledate strukturu proizvoda koje oni prodaju (u segmentu mobilne industrije) vrlo brzo se kristalizira činjenica da oni osim samog uređaja prodaju u paketu iznimno malo, ako uopće ikakve, dodatne vrijednosti. Sam operativni sustav nije njihov, a oni ulažu iznimno malo truda u prilagođavanje tog sustava za svoje korisnike. Izlaskom novog Androida, Ice Cream Sandwicha, u kojem je Google konačno pokrenuo politiku kvalitetnog dizajna ta prilagodba će biti još i manja jer im Google po defaultu daje solidnu platformu. Dućan za aplikacije isto nije od proizvođača. Zapravo, ništa osim plastike, stakla i silicija nije od proizvođača.
Što znači da se na Samsung, HTC i ostale proizvođače iznimno jednostavno može primjeniti McRib metoda razmišljanja. Jedino što je tim proizvođačima bitno je da su oni kupili 100 tona plastike i 100 tona stakla na jednom mjestu, minimalno te sirovine modificirali i sada ih preprodaju zapakirane u kutije. Jer osim zarade na razlici u cijeni tih sirovina – oni nemaju na čemu zarađivati.
Zbog toga se i dešava da od jednog proizvođača u kratkom vremenskom roku izlazi sve više raznih modela, ali čak i sve brže izlaze flagship modeli. HTC Amaze je izašao 120 dana nakon HTC Sensation telefona. Znači da ako ste HTC ljubitelj i kupili ste Amaze, već za 120 dana je izašao novi model koji ga gazi. Zašto? Zato jer HTC ima u skladištu viška plastike i stakla. Ako ništa drugo, kada kupite Apple telefon znate da ste godinu dana mirni i up-to-date. Neće za mjesec dana izaći brži, veći i bolji. Apple prodaje cijeli paket – udređaj, softver, ekosustav, neku veću vrijednost, ostali prodaju staklo i plastiku. To su dva iznimno različita pristupa tržištu. Amazon sa svojim Kindle uređajima isto spada u dodatna vrijednost sektor, i to se može vidjeti na samom uređaju, pristupu prodaji, pristupu zamjeni uređaja, te naravno na vremenu koje prođe između dvije verzije. Kindle se ne prodaje zato da Amazon preproda deset deka plastike. Kindle, kao i iPhone, nije samo prerađena sirovina.
McRibifikacija
Navedeni primjeri su tu samo kako bi se istaknule razlike u razmišljanju i načinu pristupa prodaji proizvoda, a ovu metodu McRibifikacije možete primjeniti u gotovo svim segmentima potrošačke industrije pogotovo na neke kompleksnije grane.
Razmislite da li proizvođač samo preprodaje sirovinu koju je minimalno preradio, ili ipak dobijate nešto više. Jer realno gledajući, ako je poanta tom proizvođaču da vam samo proda plastiku, staklo, lim, papir, silicij, to znači da mu zapravo nije stalo do vas, nego isključivo do zarade na razlici u cijeni. A to onda poteže za sobom druge posljedice, glavna od kojih je da će se proizvođač potruditi da što prije taj proizvod koji ste kupili zastari i da vam pokuša prodati novi.
Svijet
Plaće u Europi: Gdje se zarađuje najviše?
Početak nove godine idealno je vrijeme za promjenu posla – a visina plaće pritom ima ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenika. Zanima vas koliko zarađuju vaši europski susjedi?
Siječanj je popularan mjesec za promjene posla jer zaposlenici provode novogodišnje odluke u djelo, a tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za mnoge radnike plaća je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o sljedećem karijernom koraku. Osim očitih razlika među sektorima, plaće se znatno razlikuju i među europskim državama – kako u nominalnim iznosima, tako i kada se prilagode kupovnoj moći, piše Euronews.
Razmišljate o promjeni mjesta boravka, a ne samo poslodavca? Ili vas jednostavno zanima koliko zarađuju vaši susjedi? Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, ovako se plaće razlikuju diljem Europe.
Prosjek blizu 40.000 eura u EU-u
Prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Među državama članicama kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječna plaća viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.
Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, prosječna godišnja plaća po zaposleniku manja je od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim državama velik udio ljudi radi nepuno radno vrijeme, no Eurostat prilagođava podatke kako bi pokazao kolika bi bila prosječna plaća kada bi svi zaposlenici radili puno radno vrijeme.
Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Razlozi razlika u plaćama
Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.
“Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća“, rekla je za Euronews.
De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. U potonje spadaju, primjerice, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.
“Snaga i prisutnost sindikata, obuhvat i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisane minimalne plaće također značajno utječu na visinu plaća“, dodala je.
Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalne organiziranosti i viša nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.
„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organiziranosti u EU-u“, rekla je.
Prosječne plaće prema kupovnoj moći
Razlike su manje kada se plaće promatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama.
Jedna PPS jedinica teoretski omogućuje kupnju iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.
Plaće prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.
Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.
Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na plaće, a posljedično i na visinu zarada. „Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito imaju i više nominalne plaće“, rekla je.
Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se uspoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.
Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plaća u EU-u u 2025. godini dosegnuti 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.
Svijet
INDEKS SUKOBA 2025. / Ovo su najopasnija mjesta na svijetu
Svijet je i dalje obilježen visokim stupnjem nasilja, a najopasnija žarišta sukoba ostaju Palestina, Ukrajina i Meksiko, pokazuje najnoviji Indeks sukoba organizacije ACLED.
ACLED-ov Indeks sukoba globalna je procjena toga kako se i gdje sukobi u svim državama i teritorijima svijeta razlikuju prema četiri pokazatelja: smrtonosnosti, ugroženosti civila, geografskoj rasprostranjenosti i broju oružanih skupina.
Palestina, Meksiko i Ukrajina
Palestina ima i geografski najrašireniji sukob: ACLED bilježi visoku razinu nasilja na gotovo 70% teritorija Gaze i Zapadne obale.
Mjanmar je najfragmentiraniji sukob na svijetu – više od 1.200 različitih oružanih skupina sudjelovalo je u barem jednom nasilnom incidentu.
Pakistan je u posljednjih 12 mjeseci postao opasniji za civile, a broj smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem porastao je zbog jačanja regionalnih pobuna i kratkotrajne, ali intenzivne eskalacije sukoba s Indijom.
Haiti je postao smrtonosniji i opasniji za civile: više od 4.500 Haićana ubijeno je u političkom nasilju, dok je porastao i broj ciljanih napada na civile.
Ekvador je također postao smrtonosniji, s više od 1.000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem u odnosu na 2024. godinu.
Gdje se događaju sukobi?
ACLED-ov Indeks sukoba rangira 50 najtežih sukoba u svijetu te ih svrstava u kategorije ekstremnih, visokih ili nestabilnih.

Koliko je sukoba prisutno u svijetu?
Razina sukoba ostala je stabilna tijekom proteklih 12 mjeseci. ACLED je zabilježio 204.605 sukobnih događaja od 1. prosinca 2024. do 28. studenoga 2025., u usporedbi s 208.219 događaja u prethodnih 12 mjeseci.
Ti nasilni događaji rezultirali su – prema konzervativnim procjenama – s više od 240.000 smrtnih slučajeva.
Ratovi u Ukrajini i Palestinii dalje su glavni pokretači nasilja te čine više od 40% svih sukobnih događaja u proteklih godinu dana. Građanski ratovi u Mjanmaru i Sudanu ostali su na visokoj razini, a nasilje bandi i dalje potiče sukobe: Brazil, Ekvador, Haiti i Meksiko svrstavaju se među deset zemalja s najtežim oblicima nasilja u svijetu.

Borbe u Siriji nastavile su se unatoč padu Bašara al-Asada, dok u Nigeriji nije bilo predaha od složene mreže regionalnih sukoba. U Pakistanu su pogoršane islamističke i separatističke pobune na periferiji zemlje – dodatno potaknute povremeno eksplozivnim odnosima sa susjedima – dovele do daljnjeg pogoršanja ionako nestabilne sigurnosne situacije.
Kako su se sukobi promijenili?
Iako je pet vodećih zemalja na Indeksu zadržalo svoje pozicije, neki sukobi unutar tih država znatno su se promijenili. Palestina je treće najsmrtonosnije područje na svijetu, unatoč padu broja smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima zbog primirja u Gazi. Po smrtonosnosti je nadmašuju samo Ukrajina i Sudan.

Suprotno tome, u Siriji je broj smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima – potaknut kombinacijom političkog nadmetanja, sektaškog nasilja i stranog upletanja – porastao s nešto više od 6.000 na više od 9.000 u proteklih 12 mjeseci.
Mjanmar, Meksiko, Brazil i Nigerija ostali su stalno visoko rangirani prema sva četiri pokazatelja Indeksa. Posebno se ističe porast nasilja bandi u Ekvadoru i Haitiju, što je dovelo do njihovog uspona na ljestvici.
Ekvador je porastao na 6. mjesto jer je u proteklih godinu dana više od 50 oružanih skupina aktivno sudjelovalo u nasilju, uključujući gotovo 40 bandi. Više od polovice tih bandi sudjelovalo je u više od 2.500 događaja usmjerenih protiv civila.
Na Haitiju je gotovo udvostručenje broja poginulih i porast napada na civile dovelo do skoka na ljestvici – s 11. mjesta 2024. godine na 8. mjesto ove godine.
Svijet
ALARMANTNO STANJE / Stručnjaci upozoravaju na najgori mogući scenarij dok se u europskoj zemlji širi “super gripa”
Engleski NHS je objavio najnovije podatke o radu sustava – upozoravajući da bi ovaj mjesec mogao donijeti “najgori mogući scenarij”. Razlog je opasni soj gripe koji se ubrzano širi tom zemljom.
NHS Engleske je objavio ažurirane podatke o gripi i bolničkim prijemima, javlja Sky News.
Upozoravaju da zdravstveni sustav prolazi kroz iznimno težak prosinac zbog naglog porasta slučajeva tzv. “super gripe”.
Broj hospitalizacija zbog gripe porastao je za više od polovice u samo tjedan dana, pokazuju novi podaci.
Prošlog tjedna prosječno je 2.660 pacijenata dnevno bilo u bolnicama zbog gripe.
To je najviša brojka ikad zabilježena u ovo doba godine, a ujedno i porast od 55% u odnosu na tjedan ranije.
Vodstvo zdravstvenog sustava upozorava da je broj pacijenata s gripom u bolnicama već znatno porastao i nakon razdoblja koje pokrivaju ovi podaci – te da se vrhunac epidemije još uvijek ne vidi.
Uz eksploziju gripe, broj pacijenata s norovirusom porastao je dodatnih 35%.
NHS sada upozorava da zimski virusi počinju “preplavljivati bolnice”.
Kako se virusi gripe mijenjaju
Ovogodišnja sezona gripe započela je ranije nego inače.
Broj pacijenata oboljelih od gripe koji su završili u bolničkim krevetima diljem Engleske znatno je veći nego prošle godine, pa je NHS poslao “SOS za cijepljenje” ranjivim skupinama.
No koliko je zapravo loša ovogodišnja sezona gripe?
Rekordi srušeni u Australiji
Ukratko – prvi pokazatelji nisu ohrabrujući.
Stručnjaci smatraju da je mutirani soj odgovoran za raniji početak širenja virusa nego što je uobičajeno.
Australska sezona gripe – koja se često koristi kao dobar pokazatelj onoga što čeka Europu – ove je godine oborila rekorde po broju zaraženih.
U regiji Azija-Pacifik također su se pojavili upozoravajući signali: Japan je u listopadu proglasio epidemiju gripe zbog koje su mnoge škole bile zatvorene.
Vrste gripe
Postoje tri vrste gripe: influenca A(H1N1), influenca A(H3N2) i influenca B.
Ove godine problem stvara podtip H3N2.
Virusi gripe stalno evoluiraju u procesu zvanom antigenski drift – zbog toga se cjepiva protiv gripe svake godine prilagođavaju.
Na sjevernoj hemisferi sojevi za cjepiva biraju se u veljači za sljedeću zimu.
No ovaj soj H3N2, točnije varijanta nazvana subklada K, evoluirao je više nego inače tijekom ljeta, pa se razlikuje od verzije na kojoj se temelje ovogodišnja cjepiva, navodi Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA).
UKHSA procjenjuje da je prošle zime u Engleskoj od gripe umrlo 7.757 ljudi, u usporedbi s 3.555 godinu ranije.
Broj umrle djece povezan s gripom porastao je s 34 na 53.
Sve u svemu, čelnici NHS-a upozoravaju na izuzetno tešku zimu.
Gotovo tri puta više pacijenata s gripom u londonskim bolnicama
Dr. Chris Streather, regionalni medicinski direktor NHS Engleske za London, izjavio je za Sky News da je ovogodišnja sezona gripe najgora u glavnom gradu od pandemije covid-19.
“Situacija je najteža koju smo imali u bilo kojoj sezoni gripe od pandemije covida. Prošlog tjedna u Londonu smo imali 259 hospitaliziranih pacijenata s gripom. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 89. Dakle, sada ih je gotovo tri puta više nego lani”, rekao je.
Dr. Streather dodao je da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da soj gripe “još ne pokazuje znakove prolaska vrhunca”.
Također je rekao da se ljudi trebaju “vratiti navikama iz vremena COVID-a”, posebno kada je riječ o higijeni ruku.







