Connect with us

Tech

Upoznajte stvarne scenarije sudnjeg dana

Objavljeno

-

Ideje o sudnjem danu izvorno su uglavnom vjerskog karaktera i ključni su sastavni dijelovi eshatologije, odnosno učenja o posljednjim stvarima i susretu s tvorcem koji nas očekuje nakon smrti. Međutim, kako se razvija znanstvena spoznaja svijeta, religiozne predodžbe o sudnjem danu postaju sve bljeđe i neuvjerljivije, gotovo smiješne u usporedbi sa stvarnim prijetnjama kojima smo okruženi u svemiru koji nije uvijek gostoljubivo mjesto.

Uzimajući u obzir ovu činjenicu ne trebamo se čuditi što su filmovi katastrofe tipa ‘Deep Impact’ i ‘The Day After Tomorrow’ u posljednjih nekoliko desetljeća toliko popularni. U vrijeme Isaaca Newtona, koji je bio uvjeren da će smak svijeta nastupiti u 21. stoljeću, ljudi nisu ni sanjali da su velika izumiranja oduvijek sastavni dio života na Zemlji. Danas znamo da je od oko četiri milijarde vrsta koje su se razvile u povijesti našeg planeta čak 99 posto njih izumrlo. U posljednjih 500 milijuna godina uvjeti života na Zemlji iz različitih su, uglavnom nedovoljno poznatih razloga, najmanje pet puta postajali izuzetno nepovoljni za život. U svakom od tih velikih izumiranja u geološkom treptaju oka nestalo je više od 75 posto postojećih vrsta.

 

Opasnosti iz svemira

Izumiranje dinosaurusa, ali i više od pola drugih vrsta prije 65 milijuna godina, najvjerojatnije je uzrokovao udar asteroida velikog 10-ak km u područje blizu Meksika. Prema jednoj novoj studiji konačan su udarac velikim gmazovima kasnije zadali vulkani u visoravni Dekan. Danas znamo da asteroida, odnosno tijela koja prolaze blizu Zemlje (NEO) ima toliko da uopće nije upitno hoće li se, već samo kada će se sličan scenarij ponoviti.

Zahvaljujući promatranjima svemira i našeg planeta danas možemo izračunati da NEO veći od jednog kilometra u Zemlju udari jednom u nekoliko stotina tisuća godina, a tijelo veće od šest kilometara, koje može izazvati masovno izumiranje, jednom u stotinu milijuna godina. Ako je vjerovati statistici, neki veći sudar samo što se nije dogodio.

Iz svemira nam uz asteroide prijete i neka druga opasna tijela. Primjerice našu galaksiju očekuje sudar s Andromedom. Kako će Sunce proći u njemu, za sada je nemoguće predvidjeti. Uz Andromedu, Mliječnu stazu mogla bi posjetiti i poharati i neka crna rupa.

Suvremena znanost pokazala je da je svemir nastao ni iz čega u velikom prasku – u jednom trenutku stvoreni su prostor, vrijeme i materija. No neke teorije danas ukazuju da postoji mogućnost da na neki način ono što doživljavamo kao vrijeme jednostavno nestane iz našeg svemira, a s njime i svaki smisao kretanja. Iz kozmičkih prostranstava mogla bi nas zaskočiti i hipotetska ubojita čudna tvar sazdana od tzv. ‘strangeleta’, nakupina gornjih, donjih i čudnih kvarkova u baznom stanju koja bi pokrenula transformaciju normalne tvari u čudnu i okončala život kakav poznajemo.

Naravno, tu je i neizbježna smrt Sunčevog sustava koja će se dogoditi kroz nekih milijardu godina. Sunce će tada postati crveni div, a temperature na Zemlji porast će iznad 1.000 stupnjeva. Atmosfera će uzavreti, a naš planet postati nepogodan za život. Ako do tada uspijemo kolonizirati neki drugi sustav, mogli bismo produžiti svoje postojanje za nekih 100 trilijuna godina kada će sve zvijezde početi izgarati. Tada će nam jedini spas biti izvori energije koji se neće temeljiti na zvijezdama. Kada bismo sve to nekako i uspjeli preživjeti, na kraju bi nas čekao raspad nuklearne tvari koji će se dogoditi negdje kroz 10³² godina. No takav optimističan rasplet vrlo je teško i zamisliti. Naime, Homo sapiens postoji oko 200.000 godina. Naš najbliži rođak Homo erectus postojao je oko 1,8 milijuna godina, a prosječno trajanje pojedinih vrsta sisavaca iznosi oko 2,2 milijuna godina.

Vulkani i promjene klime također su mogući scenariji sudnjeg dana. Jedno novo istraživanje pokazalo je da je najveće od poznatih izumiranja prije 250 milijuna godina, na kraju perma, uzrokovao lanac sibirskih vulkana. Oni su u atmosferu izbacili goleme količine CO2 i uzrokovali izumiranje oko 95 posto morskih te 70 posto kopnenih vrsta. Vulkani bi ponovno mogli uzrokovati globalne katastrofe koje bi uništile život u velikim dijelovima svijeta, međutim čini se da je malo vjerojatno da će poprimiti tako velike razmjere u narednih nekoliko stoljeća.

 

Najveća prijetnja smo sami sebi

Znanstvenici ističu da najveću prijetnju čovječanstvu ipak predstavljaju ljudske aktivnosti. Naša vrsta prva u povijesti ima sposobnost preoblikovati svijet, ali i uništiti ga. Razvoj znanosti i tehnologije omogućio nam je da duže živimo, pa čak i da se zaštitimo od nekih mogućih kataklizmi – od bolesti do udara asteroida. S druge strane, isti je razvoj omogućio stvaranje sredstava i mehanizama masovnog uništenja – od atomskog i biološkog oružja, preko iscrpljivanja resursa, do stakleničkih plinova i zagađenja. Martin John Rees, britanski astronom i nekadašnji predsjednik Kraljevskog društva u svojoj knjizi ‘Our Final Century’ (Naše posljednje stoljeće) upozorava da vjerojatnost da će čovječanstvo opstati duže od 2100. nije veća od 50 posto.

U prilog Reesovu upozorenju govori i najnovije izvješće Međunarodnog panela za klimatske promjene koje ističe da će u narednim desetljećima vrijeme postati toliko ekstremno da će zaprijetiti brojnim gospodarstvima i ljudskim životima. Porast razina mora ugrozit će priobalna područja, a ekstremno nevrijeme – vrućine, hladnoće, obilne kiše, suše i oluje i ostale dijelove svijeta.

Kiše kakve smo posljednjih tjedana navikli gledati u vijestima iz Tajlanda mogle bi posebno pogoditi viša područja i tropske krajeve, a suše i požari južnu Europu, Mediteran, Središnju Ameriku, centralni dio Sjeverne Amerike i južnu Afriku.

Stručnjaci ističu da bi svaki dolar koji se danas ulaže u sprečavanje ili prilagodbe klimatskim promjenama mogao uštedjeti oko 60 dolara od mogućih budućih šteta.

Hoćemo li na vrijeme reagirati na ovu prijetnju pokazat će naredne godine i desetljeća. Ako se ne možemo spasiti sami od sebe, teško je vjerovati da ćemo moći nešto učiniti protiv statistički manje vjerojatnih, ali još ozbiljnijih prijetnji izvana iz bližeg ili dalekog svemira.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Tech

Istraživanje Harvarda: Umjetna inteligencija nadmašila liječnike u hitnoj trijaži

Objavljeno

-

By

Ilustracija: Elf-Moondance/Pixabay

Od Georgea Clooneyja u “Hitnoj službi” do Noaha Wylea u “Pittsburškoj bolnici”, liječnici hitne pomoći dugo su bili popularni heroji. Ali, hoće li uskoro biti zamijenjivi?

Revolucionarna studija s Harvarda otkrila je da su sustavi umjetne inteligencije nadmašili ljudske liječnike u trijaži hitne medicine pod visokim pritiskom, točnije dijagnosticirajući u potencijalno životno važnim trenucima kad se ljudi prvi put hitno prevezu u bolnicu.

Neovisni stručnjaci su rezultate opisali kao “pravi korak naprijed” u kliničkom razmišljanju umjetne inteligencije i došli su kao dio ispitivanja koja su testirala odgovore stotina liječnika u odnosu na umjetnu inteligenciju, piše Guardian.

Autori su rekli da su rezultati, objavljeni u časopisu Science, pokazali da su modeli velikih jezika (LLM) “nadmašili većinu mjerila kliničkog razmišljanja”.

Jedan eksperiment usredotočio se na 76 pacijenata koji su stigli na hitnu pomoć bolnice u Bostonu. Umjetna inteligencija i par ljudskih liječnika dobili su na pregled isti standardni elektronički zdravstveni karton, koji je obično uključivao podatke o vitalnim znakovima, demografske podatke i nekoliko rečenica medicinske sestre o tome zašto je pacijent tamo. Umjetna inteligencija je identificirala točnu ili vrlo blisku dijagnozu u 67% slučajeva, pobijedivši ljudske liječnike, koji su bili u pravu samo u 50% – 55% slučajeva.

Pokazalo se da je prednost umjetne inteligencije posebno izražena u okolnostima trijaže koje zahtijevaju brze odluke s minimalnim informacijama. Točnost dijagnoze umjetne inteligencije, OpenAI-jevog o1 modela zaključivanja, porasla je na 82% kad je bilo dostupno više detalja, u usporedbi s točnošću od 70-79% koju su postigli stručni ljudi, iako ta razlika nije bila statistički značajna.

Također je nadmašila veću skupinu ljudskih liječnika kada su ih zamolili da pruže dugoročnije planove liječenja, poput pružanja režima antibiotika ili planiranja procesa na kraju života. Umjetna inteligencija i 46 liječnika zamoljeni su da ispitaju pet kliničkih studija slučaja, a računalo je izradilo znatno bolje planove, postigavši ​​89% u usporedbi s 34% za ljude koji koriste konvencionalne resurse, poput tražilica.

Ali, istraživači navode da još nije kraj za liječnike hitne pomoći. Studija je testirala ljude u odnosu na umjetnu inteligenciju samo gledajući podatke o pacijentima koji se mogu komunicirati putem teksta. Čitanje signala od strane umjetne inteligencije, poput razine pacijentove nevolje i njihovog vizualnog izgleda, nije testirano. To znači da je umjetna inteligencija djelovala više kao kliničar koji daje drugo mišljenje na temelju papirologije.

“Ne mislim da naši nalazi znače da umjetna inteligencija zamjenjuje liječnike“, rekao je Arjun Manrai, jedan od glavnih autora studije koji vodi laboratorij za umjetnu inteligenciju na Medicinskom fakultetu Harvard. “Mislim da to znači da svjedočimo doista dubokoj promjeni u tehnologiji koja će preoblikovati medicinu”, dodao je.

Dr. Adam Rodman, još jedan glavni autor i liječnik u medicinskom centru Beth Israel Deaconess u Bostonu gdje se studija odvijala, rekao je da su programi umjetne inteligencije među “najutjecajnijim tehnologijama u desetljećima”. Tijekom sljedećeg desetljeća, rekao je, umjetna inteligencija neće zamijeniti liječnike, već će im se pridružiti u novom “trijadnom modelu skrbi… liječnik, pacijent i sustav umjetne inteligencije”.

Gotovo jedan od pet američkih liječnika već koristi umjetnu inteligenciju kao pomoć u dijagnozi, prema istraživanju objavljenom prošlog mjeseca. U Velikoj Britaniji 16% liječnika koristi tehnologiju svakodnevno, a dodatnih 15% tjedno, pri čemu je “kliničko donošenje odluka” jedna od najčešćih upotreba, prema nedavnom istraživanju Kraljevskog koledža liječnika, piše Guardian.

Najveće brige britanskih liječnika bile su pogreške umjetne inteligencije i rizici odgovornosti. Milijarde se ulažu u tvrtke za zdravstvenu skrb koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, ali ostaju pitanja o posljedicama pogrešaka umjetne inteligencije.

“Trenutno ne postoji formalni okvir za odgovornost“, rekao je Rodman, koji je također naglasio da pacijenti u konačnici “žele da ih ljudi vode kroz odluke o životu ili smrti i da ih vode kroz izazovne odluke o liječenju”.

Nastavi čitati

Tech

ADAC objavio veliku analizu: Evo koji se automobili najviše kvare

Objavljeno

-

By

Pexels

Jesu li moderni automobili zaista pouzdaniji nego prije i kvare li se električni modeli rjeđe od klasičnih?

Odgovore na ta pitanja donosi najnovija statistika kvarova njemačkog ADAC-a za 2026. godinu.

Analiza obuhvaća čak 158 modela iz 27 automobilskih marki, a zaključak je jasan – moderni automobili ne kvare se češće, nego su u prosjeku pouzdaniji nego prije, piše tportal.

Iako mnogi vozači smatraju da su današnji automobili zbog kompleksnije tehnologije skloniji kvarovima, brojke pokazuju suprotno. Vjerojatnost kvara kod pet godina starog vozila pala je s 3,6 posto u 2015. na 2,1 posto u 2025. godini. Kod deset godina starih automobila smanjena je s 6,5 na 3,1 posto.

Drugim riječima, kvarovi su se u deset godina gotovo prepolovili.

Istodobno raste i prosječna starost vozila. Dok su automobili 2014. u prosjeku bili stari nešto više od osam godina, 2025. su dosegli oko 11 godina. Vozila koja završavaju u kvaru stara su u prosjeku gotovo 14 godina, što pokazuje da se granica pouzdanosti pomiče prema gore.

Najpouzdaniji proizvođači i modeli

Prema ADAC-u, među najpouzdanijim proizvođačima ističu se Audi, BMW, Mercedes, marke Volkswagen grupacije, kao i Mitsubishi i Tesla. Čak 74 modela ocijenjena su kao vrlo pouzdana, dok je samo 16 modela u pojedinim generacijama pokazalo slabije rezultate.

Najbolji u svojoj klasi

Mali gradski automobili: Dacia Spring, Škoda Citigo, Suzuki Ignis, Toyota Aygo, VW up!

Mali automobili: Audi A1, BMW i3, Mazda 2, Mazda CX-3, Mitsubishi Space Star, Opel Crossland, Renault Zoe, Seat Arona, Seat Ibiza, Škoda Fabia, Škoda Kamiq, Škoda Yeti, Suzuki Swift, Suzuki Vitara, VW Polo, VW T-Cross, VW Taigo

Niža srednja klasa: Audi A3, Audi Q2, Audi Q3, BMW Serije 1, BMW Serije 2/Active/Gran Tourer, BMW iX1, BMW X2, Cupra Born, Cupra Formentor, Cupra Leon, Mazda CX-5, Mercedes A-klasa, Mercedes B-klasa, Mercedes EQA, MG4, Mitsubishi ASX, Mitsubishi Eclipse Cross, Renault Austral, Seat Ateca, Seat Leon, Škoda Karoq, Škoda Rapid, Škoda Scala, Volvo XC40, VW Beetle, VW Golf, VW ID.3, VW Caddy, VW T-Roc, VW Tiguan, VW Touran

Srednja klasa: Audi A4, Audi A5, Audi Q4 e-tron, Audi Q5, BMW Serije 3, BMW Serije 4, BMW i4, BMW X3, Mercedes GLB, Seat Tarraco, Škoda Enyaq, Tesla Model 3, Tesla Model Y, VW ID.4, VW Passat

Viša srednja klasa: Audi e-tron/Q8 e-tron, BMW Serije 5, BMW X5, Mercedes GLE, VW Arteon

Transporteri i monovolumeni: Mercedes-Benz Sprinter

Najlošiji u svojoj klas

Mali gradski automobili: nema

Mali automobili: Opel Meriva (2016–2017), Toyota Yaris (2021–2023), Toyota Yaris Cross (2022–2023)

Niža srednja klasa: Nissan Qashqai (2019), Renault Scénic (2018–2019), Toyota Corolla (2023), Toyota C-HR (2020–2022), Mazda 3 (2020), Mazda CX-30 (2020), Ford Kuga (2021)

Srednja klasa: Opel Insignia (2016–2019, 2022), Toyota RAV4 (2017–2022), Ford S-Max (2016–2018), Hyundai Ioniq 5 (2022–2023)

Viša srednja klasa: nema

Transporteri i monovolumeni: Renault Master (2019), Fiat Ducato (2016–2021, 2023)

Nastavi čitati

Tech

VIDEO / Polarstern stigao do ruba svijeta: Znanstvenici otkrili nešto što nitko prije nije vidio

Objavljeno

-

By

Pixabay

Na rubu svijeta znanstvenici na istraživačkom brodu Polarstern naišli su na nešto što ljudske oči prvi put vide u povijesti

U doba satelita i preciznih karata, ideja o dosad neviđenom i neotkrivenom otoku djeluje gotovo nemoguća. No upravo se to dogodilo u ledenim vodama Weddellova mora kod Antarktike, gdje su znanstvenici naišli na nepoznatu kopnenu masu koja je desetljećima bila skrivena od pogleda svijeta.

Otkriće nije bilo planirano. Njemački istraživački brod Polarstern isplovio je u veljači ove godine na ekspediciju za proučavanje oceanskih struja.

Na brodu su bila 93 znanstvenika i člana posade, no ubrzo su ih zatekle snažne oluje u Južnom oceanu. Kako bi ih izbjegli, uputili su se prema obali otoka Joinville, gdje su trebali pronaći zaklon, piše ZME Science.

“Imamo otok”

Područje je na kartama bilo označeno tek nejasnim upozorenjem o “neucrtanim opasnostima za plovidbu”. Nitko nije znao što to točno znači, a upravo je ta nejasnoća pobudila znatiželju pomorskog kartografa Simona Dreuttera.

Promatrajući horizont s brodskog mosta, uočio je ono što je isprva izgledalo kao prljavi blok leda. No bliži pogled otkrio je nešto drugo.

“Vidjeli smo ‘ledenjak’ koji je izgledao pomalo neobično. Kako smo se približavali, shvatili smo da je riječ o stijeni. Tada je postalo jasno da je ispred nas otok“, objasnio je.

Tim se nije oslanjao samo na vizualna opažanja. Uz pomoć naprednog sonarnog sustava detaljno su skenirali morsko dno, a dron je snimio fotografije iz zraka. Rezultati su potvrdili da se ispred njih nalazi pravi otok, dug oko 130 metara i širok 50 metara, koji se uzdiže 16 metara iznad razine mora.

Ključno pitanje

Kako je takva kopnena masa mogla proći nezapaženo?

Jedno objašnjenje jest da je godinama bila skrivena pod ledom i snijegom, pa se doimala kao dio zaleđenog krajolika. Druga mogućnost je da je tek nedavno “izronila“ zbog topljenja leda.

Znanstvenici smatraju da klimatske promjene imaju važnu ulogu. Od 2017. godine količina ljetnog leda u sjeverozapadnom dijelu Weddellova mora naglo se smanjuje. Toplija površinska voda ubrzava topljenje, mijenjajući cijeli krajolik i otkrivajući prethodno skrivene dijelove planeta.

Istraživanja pokazuju i da se povećava količina slatke vode nastale topljenjem leda, koja se miješa sa slanom morskom vodom. Led postaje sve tanji i nestabilniji, što dodatno utječe na osjetljivi polarni ekosustav.

Novo otkriveni otok još nema ime. Proces njegova službenog uvrštavanja na karte dugotrajan je i uključuje međunarodne stručne odbore. No njegove su koordinate već unesene u globalne baze podataka, što znači da će ova nekada „nevidljiva“ kopnena masa uskoro dobiti svoje mjesto na svjetskim kartama.

Prema pomorskoj tradiciji, sami otkrivači predlažu ime, pa posada Polarsterna već razmišlja kako nazvati svoj neočekivani “ulov“.

Nastavi čitati

U trendu