Connect with us

Hrvatska

Don Boris Pedić: "Djevojke ne žive sa mnom u Škabrnji!"

Objavljeno

-


Iako je za to imao priliku i na licu mjesta, u Škabrnji, jučer spomenut u tekstu na Z NET-u pod naslovom “Tri djevojke žive sa svećenikom u Škabrnji”, škabrnjski svećenik don Boris Pedić reagirao je tek sinoć, u komentarima pod tekstom. Svećenikovo tumačenje situacije zbog koje je svojedobno reagirao i pokojni zadarski nadbiskup prenosimo u cijelosti:
“‘Dragi Marko’ dozvoli mi da malo komentiram tvoj tekst – iskreno – čini mi se od nekoga posebno naručen. Bogu hvala. Iz teksta, koji, usput budi rečeno, obiluje netočnostima, da ne kažem smišljenim lažima donosi krivu sliku stvarnosti.
Kažeš u naslovu ‘čudna zajednica’. Pitam te dragi Marko: od kud izvlačiš tu riječ. Možda iz toga što, kad si me posjetio, s fotografkinjom i zadržao se kod mene puna tri sata ta ‘čudna zajednica’ nije znala da ćeš toliko dugo ostati. Budući da je bilo vrijeme ručka, ljudski smo vas ponudili da s nama blagujete. Niste bili u planu, pa je dio te ‘čudne zajednice’ ostao gladan da bi vi mogli blagovati. Baš je ČUDNA – strancu i neznancu daje jesti, a ona ostaje gladna. Ti bi, ‘dragi Marko’, to učinio strancu!? Ma ne strancu već čovjeku koji će te sutra ‘riječima ocrniti i laži reći protiv tebe’. Ja im se divim kako su, iako su znale zašto si došao i što smjeraš, suzdržale se bilo što reći, već, kao što rekoh, smilovale se i nahranile potrebne. Ali neću više o toj riječi ‘čudna’ jer čudan je onaj koji zloupotrebljava dobrotu.
Nadalje kažeš da je ta ‘čudna zajednica’ podjelila mjesto. Zar nešto što je već u svojoj biti podjeljeno može biti nanovo podjeljeno. Ne poznaješ Škabrnju, i misliš ako si s nekim ‘pametnjakovićem ili pametnjakovićkom’ popričao deset minuta da si upoznao bit mjesta. Marko nisi. Ja sam šest godina tu i mislim da mogu reći da sam ušao u ‘sklop misli i intriga’ mjesta. Nasjeo si, dragi Marko i žao mi te je.
A onda ovo! Tri si sata bio kod mene. Na blokić koji si stavio preda se nisi ništa napisao. Nije ti ni trebalo jer si već imao priču – naručenu. A pričao sam s tobom kao s prijateljem – dragi moj Marko. Ipak naučio si me nečemu. Ima ljudi koji dobro glume. Ne treba svakom vjerovati. Znao sam to i prije, ali ti Marko!?!
Dragi Marko, i nakon tri sata razgovora ti donosiš i plasiraš u javnost LAŽ. U čemu se sastoji ta laž? Te tri djevojke – kako ih nazivaš ne žive sa svećenikom – sa mnom u Škabrnji. Dragi Marko one svako jutro dolaze iz Zadra na sv. Misu nakon koje pastoralno djeluju u župama Škabrnji i Nadinu. Navečer, nakon napornog rada vraćaju se u svoj stan. Te sutra ponovno isto. Dakle, one ne žive sa župnikom, što se iz tvojih riječi da zaključiti – ma ne da se da zaključiti nego ti to laž govoriš – klevetu, a zna se što je kleveta!!! A oni koji su te pozvali da napišeš ovu priču pitaju li se tko plaća gorivo, rad i trud ‘sestrama’?
Nitko, dragi moj Marko. Daju sebe za ovo mjesto, mlade, obitelji… Pogledaj samo na internetu sve što su ‘sestre’ radile dobroga učinile za ovo mjesto. Četrdesetak ministranata – konstantni rad s njima; župni zborovi – konstantni rad s njima; hodočašća koja se pamte…. a što sve nabrajati, jer ti ćeš ionako samo u Škabrnju navratiti kad te netko pozove ili samo da bi što napisao za 18. studenoga. A one su tu, rade, pate i sebe daju za tu i takvu Škabrnju.
Dragi Marko! Sjećaš li se koliko sam ti govorio o Drugom vatikanskom koncilu i novostima koje on donosi? Ali čini mi se da bih trebao citirati Krista: ne bacajte biserje pred… nastavak me sram pisati. Koliko sam ti objašnjavao krsno svećenstvo… važnost rada laika u crkvi… Čini mi se da je bilo ono: ja u kupe, a ti u špade.
Dragi moj Marko! ‘Sestre’ nisu morale seliti iz župne kuće u Škabrnji jer one tu nisu ni stanovale. One imaju svoj stan u Zadru. Pokojni nadbiskup im je dodjelio na korištenje župnu kuću u Smilčiću – za njihov rast i profiliranje u duhovnom životu. A ti, dragi Marko, slušaš priče mještana Škabrnje koji, tobože, sve znaju o crkvi, a kad na ljeto uđu u crkvu, pitaju svećenika: što vam se jelka osušila kad je više nema u crkvi? Razumiješ što ti želim reći!? E, moj Marko!
A da znaš, a i tvoji ‘pozivatelji’ naš je nadbiskup upoznat sa Zajednicom i dapače, podržava, štoviše sam je rekao da pastoralno djeluje u Škabrnji. Možda se to nekim Škabrnjancima ne sviđa jer ne mogu ostvarivati svoje prljave poslove, a što ću im ja!?
I za kraj, dragi moj Marko! Znaš, ja sam ti rodom iz Pridrage i s time se ponosim. Za nas Pridražane poznato je da za čovjeka koji nam je drag kažemo ‘brajo’. Po toj smo riječi poznati. Vidi koliko sam ja u ovom komentaru napisao ‘dragi moj Marko’. Šteta što nisam mogao napisati ‘brajo’. Ipak, kad bi imao obraza i drugi put doći, ne boj se, isto bi te ponudio ručkom. Ludost!? Možda!
I kao što rekoh za kraj: već napisah da sam u mjestu šest godina. Kroz to vrijeme upoznaš i ljude, a i njihov način govora. Stoga, zanimljivo mi je ono zadnje što napisao u tekstu – ako se to može nazvati tekstom: jer bi mogao biti šou! Znaju moju ‘dobri’ Škabrnjanci čiji je to riječnik, a ja tog čovjeka ili ‘čovjekicu’ isto volim kao svog župljanina/župljanku.
Eto, ‘brajo’ Marko ja malo komentirao tvoj tekst. Samo, ‘brajo’ nemoj pisati laži! Ružno je to, a i tužno!!! Pozdrav i navrati ponekad, bit će mi drago. Ludost!? Možda!”

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. korektor

    31. ožujka 2011. at 9:48

    uopće ne ulazim u karakter prozvanog svećenika niti ga ne znam, ali Marko Dunatov ti si nepismeni i.diotttt!!!

     
  2. rajčica

    31. ožujka 2011. at 9:58

    što se ovaj pop pred javnosti blesira kad je već više od pet puta sa oltara plakao i prijepovijedao da njegove sestre više ne smiju pastoralno djelovati jer je to zabranio nadbiskup,kako javnosti laže o njima dali je on pitao selo kad je iste dovodio u Škabrnju da mogu živjeti sa njim, istina je da su sa njim skupa u kući živjele dok se mještani nisu pobunili i nadbiskup Prenđa ih potjeravao u Smilčić.Vi novinari pođite u selo pa istražite ovu temu pa će te sve doznati o njegovim sestrama.Možda naiđete na nekoliko seoskih žena koje su članice zbora i župnog vjeća koje će reći da je sve to ispravno,također pitajte popa kako je uzurpirao građevinsko zemljište u Biljanima i što je od gradonačelnika Kutije dobio za uzvrat tj.na koji je nači zajebao Kutiju iz razloga što to svako dijete u Benkovcu priča i Kutije je strah da sve ne iziđe u javnost.

     
    • marina

      31. ožujka 2011. at 20:00

      Budući da nemaš hrabrosti potpisati se, moram reći da je ime ipak super odabrano jer rajčica je sezonsko povrće, pa srećom ne moramo čitati tvoje gluposti kroz cijelu godinu. A našem don Borisu i sestrama želim puno uspijeha u njihovom pastoralnom radu i želim im da ostanu imuni na ove zloćeste komentare. Da je više ovakvih poduzetnih, kreativnih ljudi u našoj Škabrnji poput našeg svećenika Škabrnja bi cvjetala!

       
  3. mještanka

    31. ožujka 2011. at 11:04

    Don Boris je napravio puno dobrih stvari od kada je župnik u Škabrnji. Tri djevojke ili sestre također rade za dobrobit župe iako je ,moram priznati , njihov status nejasan većini mještana Škabrnje. Znam da su osnovale molitvenu zajednicu ” Dobri pastir” a svi znamo da se takve i slične zajednice ne prihvaćaju preko noći.
    Bilo bi dobro , upravo zbog ovakvih nejasnoća, što prije razjasniti njihov status i ulogu . Moji sumještani su vrlo kritični , što im ne ide na čast, a malo ih je koji su se spremni žrtvovati za druge.
    Dovoljno je vidjeti koliko ih se okupi na obilježavanju obljetnice stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu pogotovo na Križnom putu kojeg uoči tog dana predvodi upravo don Boris.
    Don Borisu želim puno sreće i ustrajnosti.

     
  4. Branko

    31. ožujka 2011. at 13:39

    Don Borise,
    Vrag napada u korizmi nas vjernike, ali najviše vas svećenike. Mi koji idemo u crkvu smo zaštićeni, a i vi isto pa se ne trebamo ničega bojati. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Osobno vas poznajem i dobar ste čovjek, a kao svećenik ste primjer mnogima. Ne nasjedajte na ovakve priče, nego radite kao do sada i budite dobar pastir svima nama. Puno pozdrava i neka Bog čuva sve nas od svakog zla.

     
  5. rajčica

    31. ožujka 2011. at 15:28

    e moj pope na koji je način Tomislav Škara vlasnik poduzeća “FRANTO” tebi i tvojim sestrama na račun Škabrnje donirao cijelokupni iznos betonskog zida za parcelu koju ti je gradonačelnik Benkovca Kutija poklonio u mjestu Donje Biljane i dali je platio porez državi na taj iznos , a Marko Dunatov novinaru dostavi na portal svoj broj telefona i fax-a da ti pišemo da moš saznati pravu istinu, a Nadbiskupa uvaženog gosp.Puljića molimo da je više vrijeme da pop Boris i njegove prijateljice napokon napuste Škabrnju.

     
    • Luka

      31. ožujka 2011. at 18:52

      Rajčice, zrila si za salatu! Potkovana, pametna i slasna. Najbolje da to popu rečeš osobno.

       
    • Iva

      31. ožujka 2011. at 18:59

      Draga uvažena gospođo, gospođice ili gospodine Rajčica, imaš puno podataka koji su također lažni, a ti da ćeš novinarima dati prave informacije. Kad si već takva faca predstavi se svojim imenom i prezimenom, a nemoj se sakrivat, možda onda netko povjeruje u tvoje, doslovno gluposti.
      Jadan, onaj tko se takne u pravednika, a ti si očito duboko zaglibio.

       
    • LAKI

      31. ožujka 2011. at 20:22

      Au, sada ćete da pokažete pravo svoje lice. Svet će da razume tko ste i kakva gamad. Sada više ni popa svoga ne možete da cenite. Ono što naši nisu uspeli ostvariti to ćete vi da učinite međusobno. Samo napred, mrš. Vi da pričate o pravdi, zlo će da vas snađe.
      Rajčice, ti se bre naš igrač. Nemoj da se plašiš.

       
  6. zadar1959

    31. ožujka 2011. at 18:30

    ovo sliči na serijal ” Ptice umiru pjevajući”, samo bi izmijenio na “Jato umire pjevajući”. A gospodina Branka pitam kad će konačno dobro pobijedit zlo, tj. konkretno kada će dobre sile pobijedit nad HDZ-om???. Vas vrag napada za vrijeme Korizme a nas taj vaš vrag već punu 21 godinu….

     
  7. mještanka

    31. ožujka 2011. at 20:11

    draga moja Iva,ako si Iva ili možda Ivan,a sto posto netko treći,ali nije bitno ime..bitno je to otkud tebi podatci da navodi dotične “rajčice”nisu istiniti..i tko si ti da sudiš o pravednicima i griješnicima????

     
    • Iva

      31. ožujka 2011. at 20:25

      Idi kod župnika i on će ti reći istinu i to potvrditi dokazima, naravno, ako to on hoće.

       
  8. pravedni

    1. travnja 2011. at 13:23

    Mislio sam da je vrijeme komunizma prošlo,ali očito nije,gospodo ovaj članak je naručen od zlih ljudi iz mjesta,ljudi koji su neuspješni,ljubomorni,zavidni,frustrirani,zato gospodine Marko može Vas biti sram,članak Vam je skandalozan,pun gluposti,zločestoće i laži.
    Što se tiče don Borisa i sestara Marije,Irene i Ivane pa oni rade fenomenalno stvari za mjesto i ljude samo što pojedinci ne smiju,neće i ne žele to priznati.
    Naše mjesto je puno zavisti,ljubomore i zločestoće,puno ljudi samo želi da se nekom dogodi nešto zlo pa da se mogu naslađivati par dana.
    Neki pojedinci žive u zaostalim uvjetima i familijama pa žele da svi u mjestu budemo kao i oni zaostali,jadni,nezaposleni,frustrirani,ali su se malo prevarili.
    Iskreno mene kao Škabrnjanca je sram što pojedinci rade i pričaju don Borisu i dobrim sestrama,ipak im želim poručiti da nismo svi tako jadni.
    Poručujem don Borisu i sestrama da nastave odlučno jedinim,pravim i ispravnim putem,dajemo im bezrezervnu podršku,a Vi zlobnici sramite se,sramotite naše žrtve iz Domovinskog rata,sramotite našu Škabrnju,sramotite našu Hrvatsku.

     
  9. jovo iz biljani

    1. travnja 2011. at 15:13

    E moj bodule novinaru Marko Dunatov vidiš kako više ni vlaji nisu dobri kao pop “brajo” Boris iz Pridrage o tebi piše kako si njegovim sestrama pojeo ručak kako će sad one jadne nako mršave i slabe izdržati, moj Marko pripazi nisu više vlaji što su bili i nemoj više kod neznanca uzimati takvu glupost, pa vidi kako se pop naljutio, ali se ne naljuti kad dođe vlaški novinar iz Nadina pa o njemu lipo piše kao novinarka Lada Kalmeta koje sam zove.Marko dobro ti je rajčica pisala mogao bi se dobro sa time pozabaviti, isto tako pitaj popa kako na mještane šalje policiju.

     
    • Iva

      1. travnja 2011. at 22:11

      Znaš li ti čitati i iz teksta izvući pouku! Nije bit u pojedenom ručku nego je naglasak stavljen na razočaranje u čovjeka i laž koju je dirigirano prenio u javnost. Vidiš li da ga čovjek ponovno poziva. Opterećen si s vlajima.

       
  10. đuro

    1. travnja 2011. at 20:26

    Ovaj “pravedni”bi moga biti don Bore,glavom i bradom i bez i ijedne gramatičke pogreške.Čista petica za nadahnuti tekst!

     
    • ja

      1. travnja 2011. at 22:03

      Đuro, što to imaš protiv don Bore!? Mislim da se naš župnik zove don Boris. A kada ga ti zoveš don Bore, govoriš o sebi i svojoj kulturi. Nije on s tobom čuvao ovce – ovco jedna. A što misliš da u našoj Škabrnji nema pametnih i načitanih ljudi koji znaju dvije pametne reći i napisati. A da znaš, kada se piše tekst i u njemu zarez – riječ koja nakon zareza dolazi odvaja se s razmaknicom. To don Boris nikada ne bi tako napisao – kao što piše ‘Pravedni’. Čitala si valjda list kojeg je u našoj župi don Boris pisao ‘Naše malo misto’. Ops, ja napisa ‘čitala’. Pogreška!? Đuro oprosti!
      Glupane jedan, vidiš što ovdje pišu četnici. Ti želiš dobro Škabrnji. Treba tebe…

       
    • Luka

      1. travnja 2011. at 22:07

      Don Boris kad piše komentar on napiše svoje ime. Barem je do sada to radio. A da sebe treba braniti onda je stvarno jadan, a ja ga nisam upoznao takvoga. On je čovik koji voli našu Škabrnji i da je više takvih svećenika. A što to ti toliko imaš protiv njega! Što ti je on učinio. Nisi valjda ti kukumar ili pamidor – pa ono što vas je iz crkve potira!
      Nije van on ništa napravije. Samo je dobro našoj dici i mladima napravija.

       
    • don Boris

      1. travnja 2011. at 22:27

      Đuro! Ovo je don Boris. Ako imaš nešto za reći, ne boj se, navrati do župne kuće. Može s tobom i ‘rajčica’. (usput jedno pitanje: u jednoj sobi nalazi se – jedan djed, dva oca, dva sina i jedan unuk. Koliko je osoba u toj sobi? – tako možda kod mene dođe samo jedna osoba – nadam se da razumiješ što ti želim reći!?!)Ti znaš da ja ne posjećujem kafiće. Ovako, s ovim pisanjem, samo opterećuješ ljude i drugima, kao LAKI-ju daješ, nažalost krivu – a možda i pravu sliku Škabrnje. Znaš ono što ja često na sv. Misi kažem: mržna protiv neprijatelja istom ništa neće loše učiniti. Samo može onom koji u svom srcu mržnu gaji uništiti dobar san, dovesti ga na praxtene, normabele… ima li još koji lijek za smirenje!?
      Sad sam ti se javio, da vidiš da ja stojim iza svojih riječi i djela i nadasve svoga imena. Više ti se neću javljati, jer imam svoje dostojanstvo. Živio i sretan bio/bila.

       
  11. zvonarica

    1. travnja 2011. at 22:37

    ..ee da..dakle ovako:ja,Luka i Iva su pretpostavljam ove tri blažene,uzvišene i presvete apostolske pastirice Marija,Irena i Ivana koje paze,štite i brižno čuvaju našeg dragog popa!!!!!!!

     
    • don Boris

      1. travnja 2011. at 23:08

      Prekrših svoje obećanje, ali na gluposti i luda čovjeka ne mogu ostati ravnodušan. Jesi li ti pametan – pametna. Ne isplati se s tobom raspravljati. Kad već sve znaš (krivo) o meni zar nisi vidio – vidila da su sestre iz župne kuće otišle u devet sati i pošle u svoj stan. A vidiš li ti vrijeme kada je ovo pisano što su ‘ja’, ‘iva’ pisale. Usput rečeno, vi škabrnjanci niste kupili kompjutor sestrama pa ga nemaju. Samo je ovaj s kojim se služi vaš župnik, to jest ja. I sad laka ti noć i neka te Bog nagradi po tvojoj zloći, a mogu slobodno reći i po pameti. (bit ćeš siromašan -siromašna) I da znaš, don Joso te naučio – nije pop nego svećenik. Isplati li se s tobom komentirati i razgovarati!? Oladi čovječe!

       
  12. tiha voda

    2. travnja 2011. at 14:24

    Tiha voda
    Nadam se da će prosječnom Škabrnjanacu malo približiti stvarnost.Nećemo ulaziti u prošlost zadržat ćemo se u sadašnjosti u današnjoj istini.Don Borise Vi ste u Škabrnju došli sa strahopoštovanjem,ali o Škabrnjskom mentalitetu niste baš puno znali.Tako Vam se dogodilo da savjete dobivate od krivi ljudi,ljudi koji nemaju veze ni sa crkvom ni sa Bogom,već su im na pameti samo ćakule i ogovaranje.Tako ste od istih tih ljudi postali i sami žrtvom.Što je najgore što niste prepoznali ulizice , lažove i neradnike.Ovom stanju ste i sami djelom doprinijeli,Sjetimo se propovijedi, Biljana,tuka kokoša ,govana,lupanja kamenja,valjanja dijece po crkvi i oltaru, šetnje kroz crkvu i da ne nabrajam dalje.Da me je neko pita prije nove godine kakav je svećenik u Škabrnji ,moj odgovor bi io budala zalutala u crkvu.Mislio sam da ste za djecu u vrtiću.Sve priče i ćakule prođu Svećenik ostaje po nečemu prepoznatljiv,a vi nastavite ovako i nebojte se ima u Škabrnji i onih koji razumiju propovid i koji razlikuju dobro od zla.Ne trudite se seljački im kroz prispodobe prikazati jer onaj dio koji ne razumije neće nikad ni razumjeti, to je bacanje bisera pred ja ću reći ono što Vi nite htjeli svinje.Don Borise istrajte i bit ćete dobar svećenik. Nijedna žrtva nije uzaludna.

     
  13. tiha voda

    2. travnja 2011. at 20:32

    don

     
  14. tiha voda

    2. travnja 2011. at 21:25

    don Borise došli ste u Škabrnju sa strahopoštovanjem ne poznivajući Škabrnjane.Vi mlad i naivan upadate u čopor lažova, muljatora,vjernika ako ih netko vidi onda idu u crkvu,Bog im služi za postapalice.Takvi ljudi su vam stvarali sliku Škabrnje.Sami ste krivi za ovo stanje jer ste to i proizveli.Podsjetit ću vas na Vaše propovjedi Biljane, tuke, kokoše, lupanje kamenja, vanjanje i ludiranje djece po oltaru,propovjedi za dječiji vrtić.Da me netko pitao prije nove godine kakav je svećenik u Škabrnji, moj odgovor bi bio budala zalutala u crkvu.Od nove godine slika se promjenil, neću ulaziti u razloge,ali moja skromna znanja o crkvi i vjer daju mi za pravo da Vas malo komentiram Vi ste jedanod bolji svećenika,ako ovako nastavite. Imam više od pola stoljeća poslušajte jedan savjet.U Škabrnji ima puno više časni i pošteni ljudi nego onih otpadnika zato prepoznajte njih i sa njima kontaktirajte.Tim odpadnicima je Bog novac,a klanjaju se sili.Pogledajte trenutno stanje pa me opvrgnute.Don Borise krenuli ste pravim putem uz Božju pomoć izdržite žrtva nije nikad uzalud.

     
  15. Ivan od Boga

    3. travnja 2011. at 1:21

    Don Borise ovo sto se vama desava u Skabrnji postoji i u jednom mjestu u ovoj županiji i to godinama. Progoni se hrabar i odvažan svečenik, ali uzalud nevjernicima i judama ne mogu mu ništa. Tiha voda je spomenuo i slažem se, ali ovdje je malo drugačije: Bog je novac, a vragu se klanjaju. Novac je njihova religija. Prodali su i izdali jedni druge, krenuli na svećenika i crkvu i polomili zube. On je pravi Petar stijena i mjesto je ponosno što ga ima, a da i nisu svjesni. Don Borise hrabro naprijed, Skabrnjani su hrabar i ponosan narod koji vas cijeni i postiva, a tamo su loši pojedinci u manjini i neprimjetni pa vas zato i napadaju. Žele medijski prostor, jer su neprimjetni a vi se nedajte smesti, vi ste svećenik kojii razumije ovo doba i napredni ste. Ovo je vaše vrijeme. Tu ste s razlogom i koristite ga kao do sada.Neka vas Bog pazi i ćuva kao do sada.

     
  16. a

    14. travnja 2011. at 13:19

    hahahahaha koji show

     
  17. emilijana

    9. rujna 2011. at 20:01

    ljudi moji koje vi gluposti pišete o don Borisu a glupi i nepismeni ljudi su vam naprićali laži a ti Marko ostavi se novinarstva jer to nije za tebe.

     
  18. Cvita

    22. veljače 2013. at 13:51

    Bože koje ste vi budale,kako vas sram nije,evo sad je taj vaš “dragi”Don Boris u Vrsima i mislim da je i kao čovijek i kao svećenik fantastičan,eto to govorim ja koja sam totalno neutralna…koliko ste samo zloće posijali,da li ste uopće svjesni koji je to grijeh ?!!!
    p.s. kad već pišete javno,dajte malo poradite na tečnosti pisanja…
    BVB

     

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Sezona je bonusa: Evo tko ima pravo na njih i što donosi 13. plaća

Objavljeno

-

By

Vlada je početkom godine podigla maksimalne iznose određenog broja neoporezivih isplata, čime je poslodavcima otvorila dodatni prostor za nagrađivanje zaposlenika u ovoj godini. Između ostaloga, povećani su neoporezivi iznosi božićnice, naknade za godišnji odmor, naknade za troškove prehrane i dnevnica za službena putovanja.

Kada je riječ o neoporezivim isplatama radnicima koje se temelje na uspjehu poslovanja, poslodavcima je na raspolaganju mogućnost isplate nagrade za radne rezultate.

Riječ je o tzv. bonusima te se mogu isplaćivati kao dodatak na mjesečnu plaću i/ili jednom godišnje za postignute individualne rezultate. Bonusom se smatraju naknade koje se isplaćuju kao nagrada za dobro obavljen posao koji je rezultirao ostvarenim primitkom iznad plaće za redovit rad prema ugovoru o radu.

Treba naglasiti da Zakon o radu ne propisuje pravo na isplatu nagrade za radne rezultate. Poslodavci isplaćuju bonuse na temelju kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih internih akata, kojima su određeni kriteriji za isplatu, piše tportal.

Fond nagrada ovisi o poslovnim rezultatima tvrtke, a način raspodjele ovisi o utvrđenim kriterijima. Neki poslodavci isplaćuju bonuse samo dijelu radnika koji su postigli najbolji učinak, a kod nekih se nagrađuju svi radnici u okviru određenog raspona nagrada.

Nagrada za radne rezultate

Posebna kategorija su menadžerski bonusi te su regulirani menadžerskim ugovorima. Kod menadžera se najčešće radi o isplatama godišnjih nagrada po shemama poticaja ili pravu korištenja opcijske kupnje dionica. Kod viših upravljačkih razina bonusi čine 30 do 60 posto godišnje fiksne plaće.

Isplate bonusa smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada koji nije plaća za određeni mjesec, već godišnja isplata koja nije pokrivena radnim satima. Ovakav oblik nagrađivanja do određenog iznosa je neoporeziv. U sklopu poreznih izmjena od početka ove godine povećan je maksimalan neoporezivi iznos nagrade za radne rezultate s 995,43 na 1120 eura.

Puni neoporezivi iznos nije uvjetovan ugovorenim fondom radnog vremena te se može u jednakom iznosu isplatiti radnicima zaposlenima s punim i onima s nepunim radnim vremenom.

Ako se neoporeziva nagrada isplaćivala tijekom godine, u praksi često kao dodatak uz redovnu mjesečnu plaću, za godišnji bonus moguće je neoporezivo isplatiti samo iznos do ukupno 1120 eura.

No ako se nagrada za radne rezultate isplaćuje u svoti koja prelazi 1120 eura, poslodavac je u tom slučaju dužan na isplaćene svote obračunati i platiti sva propisana javna davanja iz plaće i na plaću.

13. plaća

Treba naglasiti da za korištenje neoporezivog primitka nije bitno razdoblje u kojemu je radnik ostvario radni rezultat zbog kojega ga poslodavac nagrađuje. To znači da se za isplatu u 2024. godini primjenjuju porezna pravila za tu godinu, neovisno o tome kad je obavljen rad i ostvaren radni rezultat na koji se odnosi primitak.
Iako je Vlada podigla neoporezivi godišnji iznos bonusa, poslodavci se zalažu za dodatni iskorak. Sve češće se govori o 13. plaći kao posebnoj nagradi svim zaposlenima i mogućnosti da ona bude neoporeziva.

Udruga poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske i Hrvatska udruga za turizam nedavno su objavili rezultate istraživanja koji su pokazali da je čak 99 posto poslodavaca u turizmu spremno isplatiti 13. plaću pod uvjetom da ona bude neoporeziva.

“To je na neki način poticaj dodatnom zapošljavanju i stimulacija radnicima da ostanu raditi u sektoru. Ova mjera ne bi ništa dodatno koštala državu, a bila bi značajna stimulacija za zapošljavanje i ostanak u Hrvatskoj”, naglasio je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvati među prvima u svijetu dobili digitalnu putovnicu: Poznato kako će funkcionirati

Objavljeno

-

By

AKD

Brži i jednostavniji prelazak granice, mogućnost najave dolaska na odredište i maksimalna sigurnost i pouzdanost samo su neke od prednosti korištenja digitalne putne vjerodajnice (eng. Digital Travel Credential – DTC), projekta čiju izradu, korištenje i pohranu trenutačno testiraju Hrvatska i Finska.

Krajnji cilj pilot projekta jest olakšavanje putovanja i unapređenje sigurnosti putnika putem najnovijih tehnoloških rješenja, a uz finsko-hrvatsko projektno partnerstvo provodi se još jedan međunarodni pilot projekt između Nizozemske i Kanade.

Među prvima u svijetu

S hrvatske strane pilot provodi AKD, koji je uspostavio sustav za izradu i korištenje DTC-a, i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), koje je u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb Franjo Tuđman uspostavilo sustav i instaliralo potrebnu opremu za provođenje DTC kontrole, a za odlazne letove prema i dolazne letove iz zemalja van Šengenskog područja (trećih zemalja).

Hrvatski građani su tako među prvima u svijetu mogli testirati digitalnu putnu vjerodajnicu, razvijenu na temelju specifikacije Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO). S obzirom na to da se temelji na ‘hibridnom’ konceptu koji kombinira putnu vjerodajnicu u digitalnom obliku, kao i fizičku komponentu koja je s njom povezana, digitalna putovnica jamči najvišu razinu sigurnosti.

AKD

Što se može s digitalnom putovnicom?

DTC je digitalna verzija fizičke putovnice na pametnom telefonu koja omogućava građanima unaprijed najaviti svoj dolazak na određenu destinaciju i time značajno smanjuje vrijeme čekanja na graničnim kontrolama i omogućava brži i jednostavniji prelazak granice.

MUP i AKD pozivaju građane da skinu mobilnu aplikaciju Certilia, preuzmu svoj mobilni identitet, valjanu putovnicu ili eOI dodaju u hrvatski wallet te postanu dionici ovog zanimljivog projekta. Trebaju li pomoć – imaju je u svim većim policijskim upravama. Do 15. ožujka 2024. u Certilia mobilni wallet je dodano više od 14.000 putnih dokumenata, a testeri i sudionici su iz Certilije hrvatskoj graničnoj kontroli poslali preko 600 najava putovanja u treće zemlje.

Podsjetimo, AKD i MUP u provedbi projekta DTC sudjeluju s partnerima Finskom graničnom stražom, Finnairom, Finskom imigracijskom službom, Finskom policijom i Finnaviom. Projekt je vrijedan 2,3 milijuna eura, a financira ga Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove Europske komisije.

Ukupni budžet za provedbu DTC pilot projekta u Hrvatskoj iznosi 1,1 milijuna eura od čega je 95 posto (1,04 milijuna eura) financirano sredstvima EU, a ostatak vlastitim sredstvima. Ovaj pilot projekt je tako još jedan u nizu uspješnih hrvatskih rješenja u području jedinstvenog digitalnog tržišta, internetske sigurnosti, digitalne znanosti i inovacija, te globalnog interoperabilnog rješenja putnih isprava temeljenog na ICAO standardima.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

ISTRAŽIVANJE: Polaganje vozačkog ispita u Hrvatskoj je najteže na svijetu, ali i najskuplje

Objavljeno

-

By

foto: Pixabay

Polaganje vozačkog ispita često je vrlo stresan proces, no gledajući globalno, za neke je on teži nego za druge.

Drugim riječima, u nekim dijelovima svijeta ti su testovi nešto lakši, a to u kombinaciji s financijskim troškovima testova može olakšati vozačima u određenim zemljama dobivanje dozvole.

Ali gdje je na svijetu najlakše naučiti voziti? Promatrajući troškove ispita, kao i njihovu težinu i dob u kojoj smijete voziti, stranica Zutobi je napravila rang-listu zemalja u svijetu u kojima je najlakše, ali najteže naučiti voziti, kao i koji su troškovi za dobivanje vozačke dozvole.

Zemlje u kojima je najlakše položiti vozači ispit

1. Meksiko

Sjesti za volan u Meksiku nevjerojatno je jednostavno iz više razloga. Prvo, u velikom dijelu zemlje zakonski ne morate polagati praktični ispit da biste dobili dozvolu, samo teoretski ispit. Štoviše, prije 2018. testa uopće nije bilo.

Drugi razlog je taj što legalno možete voziti s 15 godina u Meksiku, što je najmlađa dob od većine zemalja koje vam ne dopuštaju da vozite prije 18.

2. Katar

Najmlađa dob u kojoj možete legalno voziti u Kataru je zapanjujuće niska, sa samo četrnaest godina, što je gotovo pola desetljeća manje od svjetskog prosjeka. Povrh toga, cijena vozačkog ispita u Kataru iznosi 30 funti (35 eura), što je manje od polovice globalnog prosjeka od 75 funti (88 eura).

Cestovni ispit u Kataru uključuje i teorijski i praktični dio.

3. Latvija 

Latvija je europska zemlja u kojoj je najlakše naučiti voziti, a treća je zemlja u svijetu po kojoj je najlakše sjesti za volan. Test u Latviji košta samo 26 funti (30 eura), što je jeftinije od Meksika i Katara, ali njihova minimalna dob za vožnju je starija od 16 godina.

4. Sjedinjene Američke Države

Baš kao u Latviji, dob od koje možete voziti u SAD-u je 16 godina (iako nekolicina država ima malo drugačije zakone), a kao i u svih pet najlakših zemalja za polaganje vozačkog ispita, nisu potrebni sati nastave prije izlaska na ispit.

Cijena testa u SAD-u nešto je niža od svjetskog prosjeka i iznosi 116 dolara (97 eura).

5. Kanada

Treća sjevernoamerička nacija u prvih pet najlakših za dobivanje vozačke dozvole na globalnoj razini je Kanada. Ukupna ocjena Kanade od 6,93 samo je 0,02 iza SAD-a zbog neznatno više cijene testa koji je skuplji za 14 funti (16 eura).

Zutobi

Zemlje u kojima je najteže položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Naša je zemlja prema ovome istraživanju završila na neslavnom prvom mjestu zemalja u kojoj je najteže položiti vozački ispit. Kao razlog navode skupe i stroge uvjete koji zahtijevaju veliku količinu učenja i praćenja da bi se položili.

Također navode da prosječan broj sati potreban za dobivanje vozačke dozvole iznosi 85 sati, a zakonska je obveza imati te sate prije nego uopće možete pristupiti ispitu.

Ipak, moramo napomenuti kako je minimalan broj sati koje kandidati moraju proći za B kategoriju u hrvatskim autoškolama iznosi 65, što se odnosi na 30 sati teorije i 35 sati vožnje. Za svaki pad ispita potrebno je dodatno odvoziti još minimalno 3 sata, što brojku od 85 sati čini jako nategnutom.

Hrvati također moraju predočiti više liječničkih uvjerenja i potrošiti oko 930 funti (1085 eura) da polože sve ispite i dobiju dozvolu.

2. Brazil

Prije nego što možete polagati cestovni ispit u Brazilu, zakonski ste obavezni sudjelovati u 60 sati nastave, 45 teoretskih i 15 praktičnih sati na cesti. Brazilski zakoni također nalažu da kandidati moraju proći prekomjerne liječničke preglede, poput psihološkog testa prije nego što im se dopusti vožnja.

Ukupni trošak svih ovih testova u prosjeku iznosi oko 213 funti (248 eura), a svi ti čimbenici u kombinaciji čine Brazil drugom zemljom u kojoj je najteže postati vozač.

3. Mađarska

Mađarska je treća zemlja gdje je najteže sjesti za volan. Mađari koji žele položiti ispit moraju proći očni i liječnički pregled, a zatim pohađati nastavu od najmanje 58 sati prije nego što mogu pristupiti testu.

S vedrije strane, oni mogu dobiti dozvolu godinu dana ranije od većine zemalja, a troškovi su relativno niski.

4. Bahrein

Bahrein je četvrta najteža zemlja za vožnju. Budući vozači moraju položiti medicinski, teorijski i na kraju praktični ispit. Povrh toga, moraju imati 18 godina da počnu voziti, a ispit stoji 361 funtu (420 eura).

5. Crna Gora 

Na visokom petom mjestu našla se i susjedna Crna Gora koja ima deveti najskuplji vozački ispit sa 239 funti (278 eura), a povrh toga zahtijevaju liječnički i oftalmološki pregled prije testiranja. Tek tada 18-godišnji budući vozači mogu pristupiti teoretskom radu i praktičnom vozačkom ispitu.

Zutobi

Zemlje u kojima je najjeftinije položiti vozački ispit

Mlađi ljudi u društvu uglavnom su oni s najnižim prihodima i najmanjom ušteđevinom, pa je stoga trošak polaganja vozačkog ispita veliki faktor u tome koliko je lako doći do vozačke dozvole.

1. Pakistan

Pakistanski vozački ispit je nevjerojatno jeftin, zapravo, cijena je manja od 200 PKR (1,20 eura). Osim što su cjenovno pristupačni, testovi su navodno nevjerojatno laki i stoga zemlja ima visoku stopu prolaznosti.

2. Indija

S druge strane granice, u Indiji, polaganje vozačkog ispita gotovo je jednako jeftino kao kod susjeda. Također, kao i u Pakistanu, test je nevjerojatno jednostavan s visokom stopom prolaznosti.

3. Vijetnam

Još jedna azijska nacija završava tri najjeftinije zemlje za polaganje vozačkog ispita, budući da u Vijetnamu košta samo 2 funte (2,30 eura). Vijetnamski test se sastoji od 450 pitanja u teorijskom dijelu, a zatim kratkog praktičnog testa.

Zemlje u kojima je najskuplje položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Hrvatska je zauzela i prvo mjesto kada je u pitanju cijena vozačkih ispita. Hrvati moraju u prosjeku platiti 824 funte (960 eura) više od većine zemalja.

2. Malezija

Malezijski vozački ispit je vrlo temeljit i stoga vrlo skup, zahtijeva od kandidata da polože teorijske i praktične ispite. Povrh toga, Malezijci moraju provesti 33 sata na nastavi.

Iako je ukupna cijena od 505 funti (588 eura) 400 funti (466 eura) niža od Hrvatske, još uvijek je dovoljno skupa da ih svrstamo na drugo mjesto.

3. Andora

Sićušna pirinejska kneževina Andora treća je najskuplja država u kojoj se može polagati vozački ispit, s ukupnom cijenom od nešto više od 400 funti (466 eura). Budući da je Andora tako mala, svi se testovi odvijaju jedan dan u tjednu u istom ispitnom centru.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu