Connect with us

Hrvatska

KONTROVERZE: Tri djevojke žive sa svećenikom u Škabrnji!?

Objavljeno

-


Skandalozna činjenica da tri djevojke koje nisu časne sestre žive sa škabrnjskim svećenikom don Borisom Pedićem u župi Uznesenje blažene djevice Marije na nebo podijelila je Škabrnju.
Ivana, Irena i Marija, sestre su u zajednici za duhovna zvanja “Dobri pastir”, koju je osnovao upravo don Boris Pedić. Dakle, one nisu službeni dio crkve već obične svjetovne djevojke koje su na ispomoći svećeniku tako što održavaju vjeronauk, sudjeluju u raznim radionicama pri župi. Sam don Boris Pedić kazao nam je da postoje problemi u župi i da jedan dio župljana nije prihvatio sestre.
– Problem je što ljudi ne znaju kako će ih zvati. Ja ih zovem sestre, ali one nisu časne sestre, one su tu meni na ispomoći, kazao je don Boris koji nam je rekao kako su trenutno u pregovorima sa novim zadarskim nadbiskupom od kojega očekuju blagoslov za ovu čudnu zajednicu.
Navodno je, prema priči jednog mještanina Škabrnje, pokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa rekao djevojkama da moraju iseliti iz župne kuće, što su one svojedobno i napravile, te preselile u obližnji Smilčić. Međutim, nakon tri mjeseca opet su se vratile u Škabrnju i nastavile svoje živote u zajednici sa svećenikom.
Na naš upit don Borisu Pediću kako on gleda na sve to, odnosno nije li i njemu čudna situacija da živi sa tri svjetovne djevojke, on nam je kratko odgovorio:
– Ako je Božje, ostat će, ako nije – propast će.
Za djevojku Ivanu saznajemo da je rođakinja don Borisa Pedića. Ona nam je rekla kako se zavjetovala da se neće udavati, već se predaje Crkvi. Završila je teologiju.
Iris je završila povijest i arheologiju, a Marija predaje vjeronauk i s ostalim djevojkama drži igraonice škabrnjskoj djeci, čime su, tvrdi don Boris Pedić, roditelji oduševljeni.
O završetku ove pomalo bizarne priče o tri djevojke koje žive sa svećenikom, mogao bi presuditi zadarski nadbiskup Želimir Puljić od kojega se očekuje da ovu zajednicu blagoslovi ili raspusti. Može li njegova odluka ujediniti po ovom pitanju podijeljenu Škabrnju, pokazati će vrijeme.
U Škabrnji smo čuli kako su neki mještani čak išli toliko daleko da su odlazili kod nadbiskupa moliti ga da to ne izađe u medije – “jer bi mogao biti šou”!?

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. dino

    30. ožujka 2011. at 14:31

    Sano iz čega autor zaključuje da ovo četvero živi u zajednici?

     
  2. Špiro

    30. ožujka 2011. at 14:39

    Don Boris je odličan svećenik koji se trudio oko mladih i privlačio ih u crkvu i kao kapelan za mlade i sada kao župnik. Cure su odlične i požrtvovne što pokazuje i njihov angažman u župi, sve ostalo je čisti senzacionalizam. Ne može se odobriti novi red tek tako, za to treba vremena i nadbiskup će zasigurno najbolje odlučiti.

     
  3. don Boris

    30. ožujka 2011. at 20:37

    ‘Dragi Marko’ dozvoli mi da malo komentiram tvoj tekst – iskreno – čini mi se od nekoga posebno naručen. Bogu hvala.
    Iz teksta, koji, usput budi rečeno, obiluje netočnostima, da ne kažem smišljenim lažima donosi krivu sliku stvarnosti.
    Kažeš u naslovu ‘čudna zajednica’. Pitam te dragi Marko: od kud izvlačiš tu riječ. Možda iz toga što, kad si me posjetio, s fotografkinjom i zadržao se kod mene puna tri sata ta ‘čudna zajednica’ nije znala da ćeš toliko dugo ostati. Budući da je bilo vrijeme ručka, ljudski smo vas ponudili da s nama blagujete. Niste bili u planu pa je dio te ‘čuden zajednice’ ostao gladan da bi vi mogli blagovati. Baš je ČUDNA – strancu i neznancu daje jesti a ona ostaje gladna. Ti bi, ‘dragi Marko’ to učinio strancu!? Ma ne strancu već čovjeku koji će te sutra ‘riječima ocrniti i laži reći protiv tebe’. Ja im se divim kako su, iako su znale zašto si došao i što smjeraš suzdržale se bilo što reći, već, kao što rekoh, smilovale se i nahranile potrebne. Ali neću više o toj riječi ‘čudna’ jer čudan je onaj koji zloupotrebljava dobrotu.
    Nadalje kažeš da je ta ‘čudna zajednica’ podjelila mjesto. Zar nešto što je već u svojoj biti podjeljeno može biti nanovo podjeljeno. Ne poznaš Škabrnju, i misliš ako si s nekim ‘pametnakovićem ili pametnjakovićkom’ popričao deset minuta da si upoznao bit mjesta. Marko nisi. Ja sam šest godina tu i mislim da mogu reći da sam ušao u ‘sklop misli i intriga’ mjesta. Nasjeo si, dragi Marko i žao mi te je.
    A onda ovo! Tri si sata bio kod mene. Na blokić koji si stavio preda se nisi ništa napisao. Nije ti ni trebalo jer si već imao priču – naručenu. A pričao sam s tobom kao s prijateljem – dragi moj Marko. Ipak naučio si me nečemu. Ima ljudi koji dobro glume. Ne treba svakom vjerovati. Znao sam to i prije, ali ti Marko!?!
    Dragi Marko, i nakon tri sata razgovora ti donosiš i plasiraš u javnost LAŽ. U čemu se sastoji ta laž? Te tri djevojke – kako ih nazivaš ne žive sa svećenikom – samnom u Škabrnji. Dragi Marko one svako jutro dolaze iz Zadra na sv. Misu nakon koje pastoralno djeluju u župama Škabrnji i Nadinu. Navečer, nakon napornog rada vraćaju se u svoj stan. Te sutra ponovno isto. Dakle, one ne žive sa župnikom, što se iz tvojih riječi da zaključiti – ma ne da se da zaključiti nego ti to laž govoriš – klevetu, a zna se što je kleveta!!!. A oni koji su te pozvali da napišeš ovu priču pitaju li se tko plaća gorivo, rad i trud ‘sestrama’. Nitko, dragi moj Marko. Daju sebe za ovo mjesto, mlade, obitelji… Pogledaj samo na internetu sve što su ‘sestre’ radile dobroga učinile za ovo mjesto. Četrdesetak ministranata – konstantni rad s njima; župni zborovi – konstantni rad s njima; hodočašća koja se pamte…. a što sve nabrajati, jer ti ćeš ionako samo u Škabrnju navratiti kad te netko pozove ili samo da bi što napisao za 18. studenoga. A one su tu, rade, pate i sebe daju za tu i takvu Škabrnju.
    Dragi Marko! Sjećaš li se koliko sam ti govorio o Drugom vatikanskom koncilu i novostima koje on donosi. Ali čini mi se da bih trebao citirati Krista: ne bacajte biserje pred…. nastavak me sram pisati. Koliko sam ti objašnjavao krsno svećenstvo… vaćnost rada laika u crkvi… Čini mi se da je bilo ono: ja u kupe, a ti u špade.
    Dragi moj Marko! ‘Sestre’ nisu morale seliti iz župne kuće u Škabrnji jer one tu nisu ni stanovale. One imaju svoj stan u Zadru. Pokojni nadbiskup im je dodjelio na korištenje župnu kuću u Smilčiću – za njihov rast i profiliranje u duhovnom životu. A ti, dragi Marko slušaš priče mještana Škabrnje koji, tobože, sve znaju o crkvi, a kad na ljeto uđu u crkvu pitaju svećenika: što vam se jelka osušila kad je više nema u crkvi? Razumiješ što ti želim reći!? E, moj Marko!
    A da znaš, a i tvoji ‘pozivatelji’ naš je nadbiskup upoznat sa Zajednicom i dapače, podržava, štoviše sam je rekao da pastoralno djeluje u Škabrnji. Možda se to nekim škabrnjancima ne sviđa jer ne mogu ostvarivati svoje prljave poslove, a što ću im ja!?
    I za kraj, dragi moj Marko! Znaš, ja sam ti rodom iz Pridrage i s tim se ponosim. Za nas pridražane poznato je da za čovjeka koji nam je drag kažemo ‘brajo’. Po toj smo riječi poznati. Vidi koliko sam ja u ovom komentaru napisao ‘dragi moj Marko’. Šteta što nisam mogao napisati ‘brajo’. Ipak, kad bi imao obraza i drugi put doći, ne boj se, isto bi te ponudio ručkom. Ludost!? Možda!
    I kao što rekoh za kraj: već napisah da sam u mjestu šest godina. Kroz to vrijeme upoznaš i ljude, a i njihov način govora. Stoga, zanimljivo mi je ono zadnje što napisa u tekstu – ako se to može nazvati tekstom: jer bi mogao biti šou! Znaju moju ‘dobri’ Škabrnanci čiji je to riječnik, a ja tog čovjeka ili ‘čovjekicu’ isto volim kao svog župljanina/župljanku.
    Eto, ‘brajo’ Marko ja malo komentirao tvoj tekst. Samo, ‘brajo’ nemoj pisati laži! Ružno je to, a i tužno!!! Pozdrav i navrati ponekad, bit će mi drago. Ludost!? Možda!

     
  4. pravednica

    2. travnja 2011. at 17:48

    moj dragi đuro opet gubiš.gos.pravednik je moj suprug a ne don Boris.vi stvarno nemate pametnijeg posla nego ćakula i očito vam je to smisa života.a nama je miještanima dosta rajčica i kukumara i ostalog voća i povrća,znam mi smo srce poljoprivrede ali stvarno ste pretjerali!!izbacila sam to povrće iz menija a i paštete koje se lansiraju kao lude skaču sa svih oćete politčkog, šoportskog,i drugog rituala bez obzira na svoje sposobnosti.!!ostavite ljude da rade svoj posao kao i do sada ne prljajte Škabrnju sa svojim halucioidnim idejama .čistite svoje kuće i svoja dvorišta i stvarajte obitelji brinite se za njih.nismo više zaostala sredina da nas vode neuki ,nepismeni i depresivni ljudi.a to što se predstavljate rajčicama,đurama i sl.već daje sliku ko ste,sve upućuje da se radi o delikventnim osobama.žao mi je djece koja su smisao naših života kakav im primjer dajemo ,zahvaljujući vama samo mržnju i zlobu.vidim puno truda dajete imamo športsku dvoranu,jaslice vrtić za malu i veliku djecu domove za mlade i da ne nabrajam ali se mogu pohvaliti sa dva kafića srce kupleraja i ološa ,provokatora ,hvalisavaca i sl.Bog nas nagradi ja to tako gledam i sav normalan narod sa tri sesre dobrog pastira koje su došle nama da stavraju toplinu ,jedinstvo,povezivanje i druga dobra djela,jel svi znamo što nam je rat napravio a i posljedice koje nam je ostavio i na nama je da prihvatimo pomoć a vi ju gurate ne shvaćajući bit i smisao života.moja sućut neuki narode vaš broblem ali nemojte blatiti druge svojim neznanjem!!!mogla bi ja do sutra ali moje dragocjeno vrijeme je potrošeno nadam se da ćete bar iti malo shvatiti al čisto sumnjam nemojte zamjeriti na pravopisnim i gramatičkim greškama ovo je bilo od srca .moj suprug je puno bolji bio u tom pogledu.okanite se besposličari ćakula jel za sve postoje dokazi.hvala.

     
  5. onurbej

    4. travnja 2011. at 16:37

    Ček, ček…Od čega zapravo žive te tri djevojke? Da li one primaju plaću za svoj rad?Ako primaju, od koga je primaju? Ili rade za topli obrok i putne troškove? Čisto sumnjam. Zašto baš u Škabrnji rade, zašto sve te dobrote ne rade pri nekoj bližoj župi, da ne troše toliko goriva? Što su toliko ”zapele” za Škabrnju? To očito ima nekakve veze sa župnikom. Mene zanima, kad bi župnik dobio ”prekomandu” u neku drugu župu, bi li tri gracije ostale karitativno djelovati u Škabrnji, ili bi se djenule za župnikom po onoj staroj hrvatskoj narodnoj – ”kud Ivo, tud i ja”? Ako su dobile kuću u Smilčiću, zašto ne pomažu tamošnjem župniku i župljanima? Sorry župniče, al tu nešto ne štima…Da sam ja nadbiskup, poslao bih te malo na Premudu, da se odmoriš od pustih ženskinja, odnosno da budeš malo s bakicama okružen. I da na ne znam koliko milja od obale malo uhvatiš svježega zraka i razmisliš malo, možda ti se razbistri um.

     
  6. wonderwoman

    5. travnja 2011. at 9:37

    ”Ako je Božje, ostat će, ako nije – propast će” – MOLIM ? Kakav je to komentar?
    A ako nije Božje odnosno ako propadne, tko će odgovarati zbog toga što to nije bilo Božje? Mislim da je u ovoj našoj nadbiskupiji ipak ima previše kukolja među žitom što se svećenika tiče.Eno nije puno vremena prošlo otkad se onaj iz Zemunika ”razredio” jer je neka žena zatrudnjela s njim. A čula sam i za mladog svećenika koji je negdje po Kotarima ”slamao srca” pa su ga premjestili u drugu župu. Ako nije Božje, propast će? Odnosno, vrč ide na bunar dok se ne razbije, jeste to htjeli reći župniče? Ili ”dok traje, traje” ?

     
  7. Škabrnja

    5. travnja 2011. at 23:10

    Škabrnja je mjesto narodnog puka prvenstveno napaćenog, narod je više manje obrazovan jer dok su se mnogi obrazovali narod je oplakivao svoje najmilije. Naletim povremeno u crkvu poslušati Božju rječ i slušam don.Borisa. Ima u Vama svećeniče uzvišene duše Hrvatske ali oltar se u vašim propovjedima pretvorio u kritiziranje puka napaćenog. Vi ste mladi i neiskusni ;dao Vam Bog sve najbolje ali dok ne uđete u višu dimenziju duhovnog propovjedanja sklonite se i razmišlajte dublje. Sklonite i te tri dobrotvorke jer Škabrnjanima one ne tribaju, a donile su samo puste priče. Škabrnjani imaju svoje dobrotvore samo ih triba probuditi a Vi to još ne možete…

     
  8. Smiljana

    8. travnja 2011. at 15:02

    Da osobno ne poznajem ovo četvero mladih ljudi koji su meta ove odvratne uvrede ne bih uopće gubila vrijeme da komentiram ovakav članak koji je očito nastao iz potrebe za senzacijama. Da li je ovaj članak naručen ili ne nije bitno. Da je gospodin autor teksta htio kao pravi novinar prvo istražiti priču i iznijeti činjenice mogao je prvo poći u arhivu zadarskog lista na primjer. Tamo bi pronašao više članaka o akcijama i aktivnostima don Borisa i i Irene, Marije i Ivane. Pa bi onda neutralni čitatelj dobio potpuniju sliku. Namjerno spominjem osobna imena ovih triju djevojaka – jer one su najprije osobe, mlade, pametne i obrazovane, a ne samo ” sestre”. Osobe koje su SAMOSTALNO odlučile posvetiti svoj život drugima i to samo s tom razlikom da su to odlučile činiti na način na koji to njima odgovara – zar netko treba biti svećenik ili časna sestra da bi činio dobro?! U današnje vrijeme svi se izgleda bave dobrotvornim akcijama, na sve strane pozivaju nas na dobra djela, a kad se netko konačno pojavi ko je dovoljno hrabar da to uzme za životni poziv, e onda oni MALODUŠNICI i U SRCU ZGRČENI LJUDI viču ko najveći pravednici da tu mora biti neka kvaka, da ne može postojati DOBRO samo za sebe! Takvi ljudi druge ljude mjere po sebi; sami nikad ne bi mogli činiti dobro niti žrtvovati se za druge pa logično tome lako im je vjerovati kako se nešto ” čudno ” mora događati u ovoj maloj Božjoj zajednici.
    Lijepo je don Boris rekao: “Ako je Božje, trajat će.” Tko poznaje sveto pismo znat će što je pod tim mislio, a tko ne zna neka se zabrine za svoju vjeru. Voljela bih samo da je gospodin autor pokušao pronaći barem jednu osobu kojoj je ova zajednica odbila pomoći. Ne bi je pronašao jer ne postoji. A da je samo htio potražiti one kojima je ovo četvero ljudi donijelo radost u život trebalo vi mu puno više od jednog škrtog članka da sve napiše.
    Ne pišem ovo jer mislim da ovim curama treba advokat, pišem jer si netko nepoznat uzima za pravo da vrijeđa moje drage osobe koje su preskromne da bi išta više napisale u svoju obranu. Ali, tješim se, jer stara narodna kaže: Za dobrim konjem se prašina diže! I ja kažem nek se onda i dalje diže jer prije ili poslije svatko dobije ono što zaslužuje – netko kaznu, netko nagradu. Nek njima samo Bog dadne zdravlja i volje da i dalje djeluju jednako kao i dosad!

     
  9. PRIDRAGA

    8. travnja 2011. at 21:36

    Vidim iz ovog članka da Smiljana sve lipo zna, pa upućuje čitatelje u veliki ZADARSKI LIST kod novinara Velimira Brkića (bivšeg robijaša ) koji je uvijek po njenoj narudžbi dolazio u Škabrnju i objavljulje članke koje je sama davala o sebi i ekipi o izletu kao što je Bruška na cesti kako igraju kolo, druženje na pizzi kod Jose i dr. pa se ljudi okolo pitaju koje su ono ljepotice došle u njihovo mjesto.

     
  10. Smiljana

    9. travnja 2011. at 10:16

    Imate krivu Smiljanu

     
  11. PRIDRAGA

    9. travnja 2011. at 22:57

    Marko di si ti slabo se javljaš i ne komentiraš naše seke i ekipu oko njih

     
  12. marija

    26. travnja 2011. at 6:37

    Čitajući ove komentare, čovjek može samo sa se posrami koliko smo mi ljudi “ljudi”. Koliko smo milostivni, i zato umijesto da aludirate na bilo kakve nemoralne priče, svako jutro kad ustanete zamolite Boga da vam udijeli barem djelić svoje milosti i dobrote kako bi ste poslali bolji ljudi, i ja ću osim za sebe od sada i za vas svako jutro moliti milost Božju.

     
  13. veliko plavetnilo

    16. svibnja 2011. at 20:48

    Cure samo naprijed u svome djelovanju i radu. Želim vam ispunjenje želje da nadbiskup odobri vaš red tako da taj vaš rad može postati “legalan”. Uz Božju pomoć.

     
    • moment

      31. svibnja 2011. at 9:53

      Don Boris je jedno vrijeme službovao u Pagu. Osobno ga nisam poznavala, jer ne odlazim u crkvu, ali znam da su ga djeca toliko obožavala, da se i danas, kada su ta djeca roditelji to često naglašava. Don Borise, moram sada napisti da ste me malo razočarali. Zašto se toliko opravdavate? Kome? Vaš rad, kao i svaki dobronamjerni potez bilo kojeg čovjeka nadilazi svaku ljudsku zloću i pakost. Zašto bacate biserje pred svinje? (evo ja ću završiti rečenicu, ako je vas sram). Dao Bog da nam je u državi i crkvi najveći skandal što tri mlade djevojke i svećenik predano i nesebično rade za dobro zajednice! Kakav je to mozak kojemu takav čin smeta??? Ma stvarno…kada ovo čitam i vidim na što se sve aludira, dođe mi da stavim dva prsta i rigam. Ljudskoj zloći nema granica! Nedaj Bog da pokleknete zbog ovakvih komentara u svome djelovanju. Uz blagoslov Boga (pustite biskupe i nadbiskupe) samo hrabro grabite naprijed i dao na Gospodin sve više i više takvih mladih ljudi.

       
  14. moment

    31. svibnja 2011. at 10:16

    Želim samo naglasiti da su u Pagu stalno nadovezuju dvije rečenice:
    1. Mali/mala neće da ide na vjeronauk.
    2. E, kad je bio don Boris nije ih trebalo tjerat. Sami su trčali na vjeronauk.
    I to je tako bilo. I moja djeca isto tako. A to o ovom čovjeku govori sve.

     
  15. lana

    19. lipnja 2011. at 20:44

    ma don boris je super

     
  16. emilijana

    10. rujna 2011. at 17:39

    e noj Škabrnjanac ili Škabrnjanka ko da si , ti da .iđes u crkvu barem malo nebi tako priča o don Borisu jer on kaže štoje istina a možda si ti taj o komen on prića pa si se uvridija faco pa onda pišeš glupost

     
  17. maranatha

    6. studenoga 2011. at 0:45

    evo žao mi je tek sam nedavno i sama saznala da don.Boris više nije župnik u Škabrnji i sad slučajno naletih na ovaj članak :-(… Imala sam tu čast prisustvovati sv.misama koje je služio tamo u par navrata kad sam bila u posjeti Škabrnji,i moram naglasiti kako je jedan od onih svećenika koji ima izrazito jak način propovjedi i bila je milina slušati ga i gledati kako predano služi!!!!Prvi put kad sam bila zapravo me zapanjila činjenica koliko je malih ministranata uz njega na misi!!!to se stvarno rijetko igdje viđa!!i na svima njima vidjela se radost da mogu biti uz njega na oltaru.tako je bilo i svaki put kada bih došla tako da se ne radi o pukoj slučajnosti,a to je za svaku pohvalu.u današnje vrijeme privlačiti djecu i mladež i s njima raditi i širiti evanđelje među njima ,velika je odgovornost i uspjeh.pratila sam događanja i na fejsbooku i s užitkom gledala slike i opise don Borisa o događanjima… bio je melem za oči i dušu…pitam ja vas ,gdje se danas može vidjeti toliki duh zajedništva ,radost i veselje u zajedništvu s Gospodinom!!!???
    Nikada me se ovakvi članci novinara nisu dojmili toliko da bih promjenila mišljenje o svećenicima,laicima koji s njima surađuju i općenito o Crkvi.Bila sam i sama svjedokom podlih pokušaja blaćenja crkve i svećenika i u svom mjestu,ali što šira javnost nije znala je,da onaj koji ih blati niti je vjernik ,niti ljubi Gospodina ,niti živi evanđelje ,niti zaslužuju upravo sada da ih se spominje .
    Don.Boris je bio i ostat će jedan divan mladi svećenik ali sa dubokim mislima ,riječima koje dopiru do otvorenih srdaca;onaj koji je znao govori i po seljački da se približi i starima i mladima što je bilo tako simpatično slušati kako sam se i sama osvjedočila..
    Bog vidi i On sve zna ,što je dobro opstat će što nije nestat će.Čudni su putevi gospodnji ,a Borisu želim obilje blagoslova na njeegovim novim putevima !!!!BVB

     
  18. fejsbook

    6. studenoga 2011. at 19:16

    e moja “maranatha”…:P..a di si ti do sada bila kada se nisi javljala na ove puste komentare ????? a da se nisi i ti učlanila u novopečenu”KLAPU” u Biljanima,u onim poljskim WC-ovima uz romantične svijeće????….hm…čudno je meni sve to!!!!!!!! pozdrav veliki !!!!!!!!!!! 🙂

     
  19. maranatha

    6. studenoga 2011. at 22:28

    hahahaha kako smiješno hahahada sam bliže možda i bi al ovako sam podosta daleko pa nemam priliku za to

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Turisti na ljetovanju nisu pretjerano oprezni. Traumatolog otkriva kakve ozljede najčešće zarade

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Ortoped i traumatolog, primarijus Milan Milošević gostovao je kod naše Sandre Križanec u emisiji Novi dan gdje su razgovarali o pripremi sportaša ususret Olimpijskim igrama koje se od 27. srpnja održavaju u Parizu.

“Sportaši su posebna kategorija posebice kada su u pitanju Olimpijske igre. Trebaju slušati svoje tijelo, a istovremeno moraju ganjati olimpijske norme. Mišićno-zglobni sustav se ne može opterećivati unedogled tako da je drenažni proces vrlo, vrlo bitan kako ne bi došlo do sindroma preopterećenja.

Najčešće ozljede i period oporavka

Najčešće su upravo takve ozljede uz neke, u velikoj većini slučajeva lakših ozljeda, istegnuća i sličnog”, otkriva Milošević i dodaje:

“Što se tiče vremena oporavka mekih tkiva, on traje od dva do četiri tjedna kad govorimo o lakšim ozljedama. Nakon oporavka sportaši kreću s otprilike 50 posto uobičajenog preopterećenja.

Ako se radi o prijelomu, primjerice kostiju stopala koje su najviše na udaru, treba računati na period od šest do osam tjedana oporavka. S tim da se tu radi o aktivnoj rehabilitaciji tijekom koje se radi na jačanju muskulature, povećanju opsega pokreta i slično. Od težih ozljeda, osim prijeloma vrlo je poznato i oštećenje prednjeg križnog ligamenta koljena. Nakon rekonstrukcije takvog ligamenta, sportaši izvan pogona znaju biti i do osam mjeseci”, kazao je ortoped.

Nedisciplinirani sportaši

Na pitanje ima li nediscipliniranih sportaša, Miloševih kroz smijeh odgovara da ih uvijek ima: “Nebrojeni broj talenata je prošao pokraj nas koji nije imao disciplinu, radnu naviku, a mogli su imati lijepu rezultatsku budućnost. Mi u našoj ustanovi konstantno potičemo suradnju liječničke službe s trenerskim timom i s kondicijskim timom. Natjecanja su sve brojnija i intenzivnija, tako da bez liječničke službe to danas ne ide ako se računa na ozbiljnije rezultate.”

I dalje postoji profesionalnih sportaša koji ignoriraju to da liječnik neophodan u timu: “To je danas u manjini. Tijelo je najbolji pokazatelj i vrlo brzo pokaže do kud može ići i postoji cijeli niz specijalizacija koje su uključene u sportsku priču.”

Ključ – dijagnostika

“Kvalitetna i brza dijagnoza je ključna; koristimo ultrazvuk kostiju i mišića koji je brz i efikasan. Dinamički prikazuje što se točno događa s tetivom i ligamentom. Tu je i rendgen i magnetna rezonanca. Uz njihovu pomoć može se brzo djelovati, bilo konzervativno ili operativno.”

Komentirajući mentalna ograničenja sportaša koja su, kako kaže, sve značajnija, primarijus kaže kako je “mentalni sklop kod sportaša bitno drugačiji i njihova očekivanja su veća. To im može poslužiti i kao motivacija za “brže, više, jače.” Mislim da nema većeg opterećenja od velikog natjecanja kao što su Olimpijske igre. Svaki liječnik je na određeni način i psiholog, to morate biti jer to utječe na čitavi proces liječenja.”

Sezona sanacija ozljeda turista

Što se tiče nepripremljenih turista koji odlaze primjerice japankama u planine i druge prezahtjevne terene s obzirom na opremljenost, Milošević govori kako je najčešća ozljeda distorzija i prijelomi gležnja i ručnog zgloba: “Neke teže ozljede su primjerice ozljede kralježnice uslijed pada i to sve zahtijeva hitnu ortopedsku skrb. Poučak je dobro se pripremiti što se tiče ruta.”

Tko to plaća?

“Kad su turisti u pitanju, radi se o minimalnom iznosu. Kada bi ljudi bili svjesniji koliko bi ih ta avantura mogla koštati, vjerojatno bi drugačije pristupali. Da je to trošak za porezne obveznike – apsolutno, a bit će i veći.”

Komentirajući recept za sportski uspjeh uoči OI-a, primarijus podsjeća: “Red, rad i disciplina su tri zlatna pravila, a uz njih bitno je redovito se konzultirati s liječnicima. Uvijek je dobro biti u prirodnim gabaritima koje tijelo može podnijeti”, zaključuje.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Grobno mjesto u Hrvatskoj ne može se prodati, nego samo ustupiti. Evo kolike su cijene “ustupanja”

Objavljeno

-

By

Nedavno smo pisali o tome da u mnogim gradovima u Hrvatskoj, naročito onim velikima, nedostaje grobnih mjesta. Grobna mjesta postala su tražene nekretnine i neki su spremni platiti ih ne pitajući za cijenu.

Mnogi korisnici grobnih mjesta, znajući kakva je potražnja, ponekad traže vrtoglave iznose da ih prodaju. Točnije – da ih ustupe na korištenje.

Grobna mjesta u pravilu se nalaze na zemljištima koja su u vlasništu jedinica lokalne smaouprave pa se ne smiju prodavati, nego samo ugovorom ovjerenim kod javnog bilježnika ustupiti drugoj osobi na korištenje. Fizičke osobe mogu samo biti korisnici grobnih mjesta te vlasnici tzv. nadgrobnog uređaja koji čine nadgrobna ploča i spomenik te ograda groba.

“Na groblju više živih nego mrtvih”

Vedrana iz Zagreba ispričala nam je slučaj svoga oca kojeg nije htjela izlagati publicitetu pa mu nije spomenula ime niti rekla odakle je. On se prije nekoliko godina vratio iz Njemačke, gdje je desetljećima radio, u svoje rodno selo pored jednog manjeg grada u središnjoj Hrvatskoj.

“Imao je ušteđenog novca. Kuću je već ranije sagradio i prvo što je želio učiniti nakon povratka bilo je da sebi i mami osigura grobnicu kako mi, njihova djeca, ne bi morali brinuti o tome. No ispostavilo se da na mjesnom groblju nema više nijedno grobno mjesto za kupiti jer su ih ljudi već sva pokupovali. I to sve živi ljudi, poput mojih roditelja. Više od polovice groblja zauzimale su prazne grobnice. Tamo je na groblju, da tako kažem, bilo više živih nego mrtvih. Uklesali su imena, stavili svoje slike na nadgrobne ploče i čekali da umru”, kazala nam je.

Kada se može ustupiti grobno mjesto?

Komunalno poduzeće iz obližnjeg grada, koje održava i brine o tom seoskom groblju, nije moglo izaći u susret njenim roditeljima. Mogli su im jedino jamčiti, što i moraju po zakonu, da će im kad umru osigurati ukopno mjesto.

“Otac je nudio nekima da otkupi njihova grobna mjesta, ali nitko nije htio. Svi su puno uložili da si urede grobna mjesta. Na kraju je u tom obližnjem gradu uspio naći grobnicu. Kupio ju je od nekih ljudi za 2.000 eura. Mislim da je previše dao. To zapravo nije bila prava kupovina, kao kad se kupuje stan ili kuća, nego ugovor o ustupanju”, ispričala nam je Vedrana.

U pravilnicima koji su za sva groblja u Hrvatskoj uglavnom isti, stoji da korisnik može ustupiti korištenje grobnog mjesta ako na jednom od groblja na području grada ili općine ima drugi grob na korištenju, ako više korisnika (sukorisnika) ima pravo korištenja grobnog mjesta koje se ustupa ili ako korisnik nema prijavljeno prebivalište na području tog grada ili općine.

Cijene grobnih mjesta u Zagrebu

U Zagrebu, prema važećem cjeniku tržišnih usluga Gradskih groblja, cijena grobnog mjesta najviša je na glavnom i najvećem groblju, Mirogoju. Tamo su najskuplja grobna mjesta u I. zoni odnosno u Velikoj arkadi ili kapeli – 12.276 eura s uključenim PDV-om, a najjeftinija su u VI. zoni – 1.866 eura. Grobno mjesto za ugradbu kazete košta 613 eura, a mjesto u kolumbarijskoj niši 920 eura. Dodjela grobnog mjesta prije nastale potrebe za ukopom košta 1.244 eura.

Na zagrebačkom groblju Miroševac grobna mjesta, ovisno o zoni u kojoj se nalaze, koštaju od 1.244 do 2.488 eura, dok se na trećem velikom zagrebačkom groblju, Markovom polju, cijene grobnih mjesta kreću od 331 do 1.244 eura.

Najskuplja grobnica u oglasima – 80.000 eura

Na najvećim domaćim online oglasnicima ukupno se nudi nekoliko stotina grobnih mjesta i grobnica diljem Hrvatske. Najskuplje smo našli na Njuškalu, a prodaje se na Boninovu, gradskom groblju u Dubrovniku, za 80.000 eura.

Nekoliko grobnica na atraktivnim mjestima zagrebačkog Mirogoja prodaje se po cijenama od 50.000 do 75.000 eura. U Rijeci, na gradskim grobljima Kozala i Trsat, nudi se nekoliko grobnica po cijenama od otprilike 30.000 eura.

U ponudi na internetskim oglasnicima najviše je grobnih mjesta u rasponu cijena od 5.000 do 15.000 eura. Većinom se prodaju u Zagrebu (Mirogoj ili Miroševac), Rijeci, na splitskom Lovrincu, u Varaždinu i Samoboru. U Osijeku su većinom jeftinija, između 1.000 i 3.000 eura (iako i tamo ima nekoliko grobnica skupljih od 10.000 eura), dok se u manjim mjestima grobna mjesta nude, zapravo ustupaju i po 300, 400 ili 500 eura.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Kruži nova prijevara, a meta su roditelji: Ne odgovarajte na ovu poruku

Objavljeno

-

By

Na ovu poruku nikad ne odgovarajte, ostat ćete bez novca.

Ovih dana brojni roditelji uznemirili su se zbog SMS-ova koje su primili na svoj mobitel.

U poruci koji su primili neki čitatelji Dnevnika.hr piše: “Bok mama, ovo je moj novi broj telefona možeš li ga spremiti i poslati mi poruku putem whatsappa” a na kraju je dodan taj novi broj mobitela.

U drugom SMS-u piše: “Bok mama moj mobitel je strgan evo ti moj novi broj možeš mi poslati poruku na WhatsApp”, nakon čega je napisan taj novi broj.

Riječ je o lažnim SMS-ovima te je u pitanju još jedna prijevara putem mobilnih uređaja. U nastavku komunikacije prevaranti pokušavaju od roditelja izvući novac, a već su zabilježeni slučajevi kad su roditelji uplaćivali sredstva misleći da tako pomažu svom djetetu.

Policija savjetuje građane da budu oprezni u komunikaciji preko poruka i društvenih mreža kako ne bi postali žrtvom prijevare.

“Nikada nemojte ustupati svoje osobne podatke, kao ni informacije o bankovnim računima, broj PIN-a, lozinku, CVC brojeve za online bankarstvo osobama koje vam nisu poznate”, poručuje policija.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu