Telefon u središnjici HDZ-a, na Trgu žrtava fašizma, dugo je i tupo zvonio. U odrađivanju kampanje za parlamentarne izbore 2007. godine, kao da su svi zaboravili na mali bijeli telefon koji je kmečao poput razmaženog derišta.
– Molim, nervozno se javio Mladen.
– Dobar dan, ovdje Šaržer, glasnogovornik gospodina Thompsona. Čuli smo da ga trebate.
– Da, hitno je. Neka što prije dođe ovdje. Moramo razgovarati, procijedio je Mladen i poklopio slušalicu vrativši se obavljanju priprema za nadolazeće izbore.
Topot konjskih kopita potresao je Trga žrtava fašizma. Četrdesetogodišnjak crne kose, smjelog držanja i visokih moralno-katoličkih nazora, sa mačem oko pojasa, spustio se sa konja i vezao ga za metalnu kvaku na ulazu u središnjicu stranke svih Hrvata. Odgurno je vrata nogom i banuo pred malu crnu tajnicu koja je upravo u tom trenu kuhala nenormalne količine turske kave.
Skinuo je duge crne rukavice, naklonio se i kazao:
– Thompson, vitez od Čavoglava u službi Boga i Hrvatske.
– Opprooosstite, saaaad ćuu ja zvattt… Mlaaaaaddddeeeeneee, orilo se iz grlašca malene tajnice da su se i stakla tog trena zapitala trebaju li puknuti ili ne.
U crnom Diorovom odijelu, plavoj košulji i s crnom kravatom sa simbolom Hrvatima najdraže domotvorne stranke, pojavio se torbar Mladen, čuvar crnog fonda.
– Dođite sa mnom, rekao je Mladen i okrenuo se od Thompsona otvarajući vrata jedne od pokrajnjih sobica.
– Milena, donesite nam dvije kave i nemojte da nam itko smeta.
– U redu, šefe. Odmah, rekla je tajnica.
U sobici je dominirao veliki crni drveni stol. Iza stola, na zidu, bila je velika slika hrvatskog preporoda. Mladen mu je ponudio da sjedne, pa je i sam sjeo, prešavši odmah na stvar.
– Znate li zašto smo vas zvali?
– Ne, da budem iskren, rekao je slavni mitraljez.
– Čuli smo da ste dobili nekoliko ponuda od drugih stranaka da im pjevate u kampanji. Je li to točno, pito je Mladen odmah u glavu.
– Je. Zvali su me iz HSP-a, HSS-a, HSLS-a, HNS-a, SdSS-a, SDP-a… Još važem njihove ponude i, kad odlučim, javit ću im svoj konačan odgovor.
– A ako vam mi damo nemoralnu ponudu koju nećete moći odbiti – da ne pjevate ni za koga od njih?
– Ovisi koliko će nemoralna ta vaša pnuda biti.
– 500 tisuća eura u neoznačenim novčanicama, odmah sada, u gotovini, na ruke.
– Jako nemoralna ponuda. Prihvaćam sa zadovoljstvom, nasmiješio se poznati domoljub.
Mladen se okrenuo, malo podignuo veliku sliku hrvatskog preporoda koja mu se nalazila iza leđa, otvorio je i pokazao na veliki sef koji je krasio zid.
– Ne biste vjerovali koje bogatstvo se krije iz Hrvatskog preporoda, dobacio je kroz smijeh i izvadio nekoliko snopova novčanica, te ih bacio na stol.
U predvečerje izbora, državotvorna stranka organizirala je za svoje simpatizere skup na Jelačićevom trgu. Velika masa naroda mahala je hrvatskim trobojnicama, velikim plavim zastavama sa slovom H i pjevala borbene. Voditelj programa uspentrao se na binu, okrenuo leđa Jelačiću i pompozno najavio Thompsona. Veliki domoljubni pjevač dojahao je na konju kao živa slika brončanog Jelačića. Stao na sred bine, isukao mač i viknuo okupljenoj hrvatskoj masi:
– Braćo i sestre, večeras pjevam samo za vas. Kakvo bih ja đubre bio kada bi naplaćivao svoje pjevanje za Hrvatsku kao što to rade mnogi koji sebe nazivaju hrvatskim pjevačima?!
Rulja, među kojom je bilo nezaposlenih škverana, domaćica bez šminke, tek rođenih malih Hrvata, friško inkolpanih umirovljenika… razdragano je (vitlajući sa svime što im je došlo pod ruku, a primjećen je i jedan prometni znak STOP na kojega u tom trenutku ni raspomamljeni organi reda nisu obraćali pažnju) najprije tiše, pa sve jače i jače, da su se tresli okviri prozora na Markovom trgu, vikala:
– Pjevaj nam, pjevaj Thompsone. Pjeeeevvvvaaaajjj nammmm pjjjeeeeeevajjjj, pjjjjjeeeeevajjjj Thompsoneeeeee….
Pjevač je zapjevao, vjetar se zaustavio, a zemlja pala u nezapamćeni delirij, svršavajući od domoljubnog užitka.
U bisagama konja vezanog iza bine svijetlili su snopovi novih novčanica, ukradenih raspojasanoj rulji kojoj je pjevao domoljubi pjevač u svitanje novih izbora, u borbi za novu Hrvatsku. Sretno i zadovoljno u svečenoj loži torbar Mladen zadovoljno je trljao ruke udarajući laktom Vladu koji je nosa crvenog od studi, sjedio do njega.
– Jesmo ih namagarčili, hahaahaha!