Nekategorizirano
"Što je gore? Izmišljeni sotonisti ili lovci na vampire?"

“Što je gore – izmišljeni sotonisti ili Buđanovčeva udruga lovaca na vampire koja ih izmišlja i servira po medijima, te tim vlastitim izmišljotinama argumentira razlog vlastitog postojanja?
Da li je opsjednutost gospodina Buđanovca i njegovih sljedbenika tajnim demonskim društvima, vražjim klanovima, mističnim sotonističkim bratstvima, vampirskim sektama, vještičjim sestrinstvima, i sličnim pitoresknim udruženjima štovatelja lika i djela sotone, odnosno kako ih on krsti i meće pod zajednički nazivnik – sotonistima, bezazlena i bezopasna?
Da li je njegova anđeosko čuvarsko neprofitna pomoć žrtvama demonsko sotonističkih krvoločnih inicijacijskih rituala, njihovih opasnih crnih misa, njihovih vračanja nad raskomadanim truplima djevica, te njihovog čaranja i čarolijanja – mada neprofitna – stvarno pomoć ili možda nešto drugo?
Za postojanje sotonističkih družina, sekti i klanova u Hrvatskoj nema nikakvih dokaza, osim onih koje nam podastire gospodin Buđanovac koji sve za što se počinitelji ne uhvate, a ima veze s grobljima, križevima, groboskvrnućima i sličnim, optužuje misteriozne i neuhvatljive sotonističke sekte.
Što on u stvari, osim reklame samom sebi, širenjem kojekakvih nedokazanih tvrdnji radi? On stvara atmosferu nesigurnosti i straha u kojoj se producira modernim lovcem na sotonine sljedbenike i jedinim autoritetom u Hrvata po tom pitanju.
Gospodin Buđanovac koji poput suvremenog poludjelog holandskog doktora Van Helsinga zajedno sa svojom anđeosko čuvarskom udrugom pod imenom ‘Anđeli Ćuvari’ noću tumara varaždinskim ulicama, prigradskim pustopoljinama i šumarcima, te kojekakvim zabitima u potrazi za paklenim bićima podzemlja, tame, mraka i sjene, uglavnom pored redovnih pijanaca, kurvi, pripadnika vlastite neprofitne udruge i sebe samoga kadikad naiđe na kakvu grupicu djece koja se iz lokalne diskoteke ili kafića vraća doma ili jednostavno traži neko drugo mjesto gdje bi se družili dok ih zora ne potjera doma.
No, u bolesnoj mašti lovca na sotonu i njene sljednike i štovatelje – odjeća, nakit, ponašanje, govor i gestikulacija grupe na koju je nabasao znalcu i poznavatelju tajnog sotonističkog znakovlja poput njega odmah ukazuje na opasne prikrivene sotoniste na putu prema opskurnom skrivenom hramu i žrtveniku natopljenom ljudskom krvlju gdje svoju sotonističku pastvu s isukanim žrtvenim nožem nestrpljivo čeka princ tame, ajatolah zla i veliki žrec sotone.
Konkretno, radi se o profesoru iz Čakovca:
Koji još nema 77 godina.
Koji još nije umro niti pokazuje da ima volju.
Koji je visoki svećenik Crne Ruže, odnosno princ tame.
Koji je bio i profesor psihologije i engleskog jezika.
Koji tečno govori još pet ili šest jezika.
Koji je svestran intelektualac.
Koji živi sam, i ne želi biti smetan ni od koga, uključujuči i vlastitu obitelj.
Koji prima posjete nepoznatih ljudi koji se kod njega zadržavaju do dugo u noć.
Koji je zbog toga, naravno, homoseksualac.
Koji je visoko obrazovan i tjelesni invalid, te pri hodu koristi štap s neobičnom srebrenom drškom u obliku glave jarca.
Kod koga se, naravno, a gdje bi drugo, održavaju crne mise.
Koji uz ručak voli popiti čašu dobrog crnog vina.
Koji kadikad zapali lulu.
Koji izuzetno dobro svira violinu.
Koji voli i često sluša klasičnu glazbu.
Koji uvijek na svojim prozorima drži navučene zastore, čime sprječava lovce na sotoniste i gospodina Buđanovca da vide u njegovu kuču, te steknu bolji uvid u njegovu vragu posvečenu rabotu
Koji uvijek nosi tamna odijela i ulaštene cipele i šešir.
Koji ima guste tamne obrve i strog pogled.
Koji jednom mjesečno, otprilike na isti datum iz inozemstva prima omanji paket nepoznatog sadržaja.
Koji jednom mjesečno u inozemstvo, otprilike na isti datum, šalje omanji paket također nepoznatog sadržaja…
Naravno, navedeni, još uvijek neumrli profesor iz Čakovca, vrlo je ciničan i o sebi ima vrlo visoko mišljenje.
Kako vidimo, svaka nabrojena karakteristika – osim što je kazneno djelo – pojedinačno potpada pod djela za koja je zakonom odmjerena kazna od najmanje petnaest godina zatvora je i neosporna indikacija da se radi o opasnom vražjem sluzi.
Slijede diagnoze gospodina Buđanovca:
Radi se o promjenama ličnosti.
Radi se o opasnom i inteligentnom čovjeku koji točno zna što radi i relativno je dobrog imovinskog stanja.
Naravno, gospodin Buđanovac zna da vrag svoje sljedbenike zasipa zlatom, draguljima i bogatstvima u zamjenu za njihove dragocjene besmrtne duše koje onda u paklenim jamama mući i zlostavlja do kraja vremena.
Naravno, dokazi kojima potkrjepljuje vlastite tvrdnje i svekoliko svjedočenje gospodin Buđanovec Van Helsing svodi na:
… čuo sam…
… ali isto tako čuo sam…
… moguće je…
… govori se…
… anonimni izvor tvrdi…
… postoje indicije da bi se moglo odnositi …
… tragovi nedvojbeno ukazuju…
… rituali koji se povezuju sa sotonizmom, odnosno pokretom Crna Ruža…
… imam vrlo konkretne i pouzdane informacije da je u sotonističke krugove bila uvučena i UDBA koja je zabranjivala da se o tome piše i priča…
… nastojali su sve to prikazati tek kao urbani mit…
… zbog djece nekih visokih funkcionera koji su bili uvučeni u to…
priča nam priče psiholog Nebojša Buđanovac Van Helsing otkrivajući kako danas u Hrvatskoj djeluje čak 72 sotonističke sekte – indikativno točno onoliko koliko i izvrnutih križeva.
… Grad Rab je baš čvrsto uporište Crne Ruže…
One dvije djevojke koje su se bacile sa zvonika direktno su bile povezane sa sektom Crna Ruža, kazao nam je Buđanovac. Naravno, on za svoju tvrdnju raspolaže neoborivim i čvrstim dokazima kakvima još ne raspolaže ni policija.
Dokaz za to se nalazi u gradskoj arhivi Raba. Zvonik je, naime, nadograđena vještičja kula, odnosno vještičji kontrolni toranj i zračna luka iz koje su rapske vještice na svojim čuvenim ultrabrzim rapskim vještičjim metlama letjele na vještičja sijela diljem Lijepe naše.
Zadarska Bablja kula, kula od Vrčeva kula Atlagića, kožinska kula i mnoge druge građevine su ustvari vještičji i sotonistički kontrolni tornjevi s kojih se kontrolira vještičji zračni promet i navode vještice u magli. Oni su ujedno sastajališta i žrtvenici i ima ih ukupno 72, točno koliko i izvrnutih križeva. Zar nije indikativno?
Sreća je što nad mirnim snom Hrvata bdiju osobe poput varaždinskog Nebojše Van Helsinga Buđanovac i službenog egzorcista crkve u Hrvata zadarskog župnika Milivoja Bolobanića koje se svojim iskustvom i kvalifikacijama mogu othrvati svim sotonističkim ritualima i odagnati njihovog mračnog gospodara natrag u ništavilo tame, gdje i pripada, a njihove velike svećenike iz Čakovca svojim egzorcizmima i molitvama onemogućiti i natjerati u bijeg…”
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
Nekategorizirano
Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…
Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.
Deveta umjetnost
Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.
Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.
Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima.
Teške teme kroz “lake” doskočice
Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.
U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).
Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.
Nekategorizirano
Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije
Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.
Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.
Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.
Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.








Safety
10. siječnja 2011. at 16:42
Ovaj mi (ko)autor ukrade misli i slova! Sad ja nemam sto komentirati. I jos pismen tekst na znetu.. cudo!
Autor
9. rujna 2013. at 0:00
Misli i slova su ukradena meni. Ovo je moj članak kojega je ovaj tzv koautor jednostavno kopipejstao i ukrao meni. Mislim da sam ga u nekakvom forumu objavio u vrijeme kad je nekakva suluda skitnica isprevrtao križeve po zadarskom groblju, a na to kao vragom inspiriran čin komentar dao ovaj suludi Buđanovac.
Mirko
12. siječnja 2011. at 14:14
Što mišaš Bolobanića u ovaj svoj tekst?
Da san ja Bolobanić sad bi te tužija za klevetu. Popričaj prije sa Bolobanićem točno što čovik govori i što misli, a ne tu se skrivaš iza imena “redakcije” zdapi.
Zahvaljujući likovima popute tebe, hrvatsko, a ponajviše Zadarsko novinarstvo propada. Stalno serete i serete a baš je ta redakcija ZNET-a pokrenula temu sotonista u Zadru, razgovarala sa navedenim iz tvoga teksta, koji ima pravo na svoje mišljenje (ovo je demokracija) da bi ga ti, inače veliki novinar, ponovo demantira i pljuca i to di? Baš na istom tome portalu koji je pokrenija ovu temu! I kako te nije sram?! U svakom slučaju na ovaj portal više ne dolazim.
Avenger
26. travnja 2011. at 11:40
gospodin Nebojša Buđanovac (i njegov lakej Dejan Plantak) uopće nisu osobe kojima se smije vjerovati! Njihova udruga ”Anđeli čuvari” samo je paravan za privlačenje ljudi kojima treba pomoć da bi ih uvukli u istu sektu protiv koje se navodno bore!!!!!! Ako ikad čujete nekoga da bi htio ići u Varaždin kod navedene gospode – odgovorite ga pod SVAKU cijenu! Te osobe treba raskrinkati i prikazati što stvarno jesu! Vješti manipulatori i sotonistička sekta!
Nebojša Buđanovac
28. travnja 2011. at 8:45
Postovani Avengeru,
Ovo sto pises jednostavno nije istina. Dejan i ja pomogli smo desecima ljudi, a sigurno je da nikome nikada nismo namjerno odmogli. To ce ti potvrditi svatko. Ukoliko imas neki osobni razlog za ovakvo napadanje, napisi svoje ime i prezime i objasni o cemu je rijec. Ako to ne ucinis, smatrat cu to samo jos jednom anonimnom klevetom s kakvima se susrecemo vec godinama u svojem radu. Uvijek postoje oni kojima ne odgovara da mladi ljudi izlaze iz manipulativnih organizacija i utjecaja, a najcesce su to upravo sami ti manipulatori.
Pozdrav!
BRANKO STOJKOVIĆ
31. svibnja 2012. at 11:41
U katoličkim zemljama sve su prisutniji sotonisti.