Connect with us

Nekategorizirano

Ima li nade za nas?

Objavljeno

-


Dolaze nam radosni dani i svatko bi trebao imati razloga za radost, za optimizam, vjeru i nadu u te i dane poslije njih. Svatko postoji s razlogom i ima pravo na budućnost. I mediji su pozvani širiti nadu i optimizam, a ne beznađe i senzacionalizam. Svatko ima dobre i loše strane i nebi trebalo biti teško prve isticati, a druge ignorirati, a loše će, pred najezdom dobrih, sigurno nestati. Nije to teško zamisliti, dapače ,lijep je to osjećaj, ali nestvaran, dalek, neprovediv i gotovo nemoguć.
Predugo nam je loše, beznadno i besperspektivno, pa bi isforsirani optimizam u medijima zvučao poput bajke, nerazumljive za djecu, a neupotrebljive za odrasle. Medijima tako ostaje jedina mogućnost objektivnog pisanja, u koje je neizbježno utkan i dio osobnosti autora, koliko i u svakoj drugoj ljudskoj djelatnosti.
Svaki medij, bez obzira na razinu profesionalnosti, rado bi „donio“ vijest o napretku u njegovoj „zoni odgovornosti“, o optimizmu koji se širi zbog svakodnevnog poboljšanja kvalitete življenja, novim rađanjima, novim građenjima i novim uspjesima u svakoj sferi djelovanja ljudi do kojih mu je stalo.
Nikome ne treba novi Alija Sirotanović, koji će prebaciti normu u rudniku preko 300%, sav garav hvaliti državu i one koji ju vode, a potom umrijeti u siromaštvu. Ali, nikome ne treba ni bezočna laž, pljačka, prijevara, prijetnja još težim danima čak i našim pokoljenjima, te uništavanje svega što bi, makar u pritajenoj nadi, održavalo optimizam.
Događaji su kakvi jesu i medijima ostavljaju mali prostor za optimizam, koji bi trebali prenijeti korisnicima, kao supstrat za njihovu radost.
U samo jednom danu, točnije u nekoliko sati, oni će, iz gomile besmisla prenijeti, naprimjer, slijedeće:
„U hotelu Westin održana je izložba slika u organizaciji HVIDR-e, za pomoć braniteljima osuđenim pred hrvatskim ili međunarodnim sudovima…“ Događajem dominira izvjesni Đakić, parlamentarni zastupnik i čelnik spomenute HVIDR-e, a nacionalna tv bezrezervno prenosi. To je događaj u kojem je previše jada, pa da je(a nije), jedini toga dana.
Tada, ni dan poslije, nitko se ne pita zašto cvijet hrvatskog naroda, ratni vojni invalidi, u koje se svi kunu i na njima profitiraju( i dijele ogroman novac), ne priznaje hrvatske (ni međunarodne) sudove. One institucije čiji nas (ne)rad (ne)vodi u Europu, za što se troše ogromna sredstva, energija i obećanja. Zašto bi, konačno, o tim sudovima drgačije mislio europljanin? Čelnik Đakić, legendarni mentor Joze Certe, već je dovoljno uradio u korist međunarodnih sudova, a protiv branitelja i posebna je žalost da je tamo gdje jest. On je jedan od simbola koji nas podsjećaju da radosti i optimizma među ljudima neće biti još dugo.
„Samohrana majka, Ismeta Mehmedović, koja već 3 godine, sa četvero djece spava u automobilu, pala je u nesvijest…“ Poslije ove slike, opet sa HTV-a, čovjeku treba mnogo drugih radosti da mu „očisti“ srce. Gledali smo altruista, filantropa, Zmaja, sportaša, Milana Bandića, gradonačelnika glavnog grada, kojemu njen pad nije izazvao, čak ni instiktivnu, reakciju. Padaju li ljudi pred tim Zmajem toliko često da se i ne trzne, barem ne dok mu savjetnici to ne predlože. Dapače, reče joj:“Dajte se dignite“. Nebitno je što joj je održao predizborni govor, što ga je čekala satima na niskoj temperaturi, što je i uvjetovalo rušenje.
Nema razloga ne vjerovati da su ta žena i djeca živjeli baš tako. Pored nas, s većim postotkom katolika u narodu nego u Vatikanu. Sva sila raznih branitelja ljudskih, dječjih, ženskih i inih prava, koja dobro živi na proračunu, nije se pojavila. Zna se zašto joj nije pomogao Caritas, ali ne zašto nije Merhamet, ili Šemso Tanković, hrvatski parlamentarac, koji se prodao više puta nego bilo koji ocvali nogometni profesionalac. Nije joj, nažalost, pomogla niti Jadranka Kosor, koja je i sama samohrana majka, profesionalna obilaziteljica dječjih vrtića i vrsna glumica. Što li je jadna Ismeta morala napraviti da je snađe to što je snašlo? Jeli prokockala ili propila imetak, izdala državu ili ubila nekoliko nevinih? Sve da je i tako nije se smjelo desiti što se desilo. Da je jednom u sto godina, negdje u Africi, previše je. Hoćemo li se radovati i pored takovih spoznaja? Hoćemo li, od sada, ravnodušno proći pored djece koja sjede u parkiranom automobilu?
„Drvna industrija propada. Radnici, po svemu sudeći , odlaze na zavod za zapošljavanje bez ikakvih šansi. Država im ne da sirovine neophodne za rad i izvoz. Naplaćuje im lihvarske, 17 %-tne, kamate na dug i daje tek drvo loše kvalitete, koje nikome ne treba…“. Ista država Hrvatska, prije neku godinu, uvezla je drvo za potrebe izgradnje dvorana za Svjetsko rukometno prvenstvo. Tada je prvi put bacila na koljena hrvatsku drvnu industriju. Ovi oživljavaju, okreću se izvozu, a država im opet „pomaže“. Jeli to slučajno, ili dio sustava za ubojstvo svakog pokušaja proizvodnje u Hrvata? Možda se samo nisu sjetili provizije?
Štrajkaju radnici i drugih firmi. Viču da su gladni. Tko više pamti imena poduzeća, koja su imala nesreću djelovati na atraktivnim prostorima. Možemo zamisliti njihovo radovanje u nadolazećim danima.
HTV, jedini preživjeli socijalistički mastadont, poslao nam je neviđenu poruku (u ovom vremenu i prostoru) kako ne može emitirati planiranu emisiju, jer im je to zabranio odvjetnik privatne osobe, koja bi, emitiranjem emisije, mogla biti izvrgnuta gubitku. Svaki komentar je suvišan.
Julian Assange, vlasnik i utemejitelj WikiLeaksa, danima plijeni našu pažnju podacima „ukradenim“ američkoj diplomaciji. Iako nije iznesen niti jedan podatak koji nije poznat bilo kojem našem građaninu, dnevno smo bombardirani tim događajem. Prednjači HTV, kao „najozbiljnija“ medijska kuća i „vijest“ nameće svima. Isti HTV nikada se nije zapitao zašto su svi dokumenti, nastali u hrvatskim sigurnosnim službama tijekom rata i poraća, dostupni privatnom internetskom portalu čiji vlasnik, temeljem toga, surađuje sa srpskom vladom u progonu hrvatskih „zločina“ tijekom rata. Assange je uhićen, kada će biti hrvatski „pravednik“?
„Mol je pred preuzimanjem Ine… Time RH gubi značajna sredstva za punjenje proračuna…“Jeli to podilaženje hrvatske vlasti zbog skorog preuzimanja Mađarske europskog vodstva…“?. Time, dodao bih, profesionalni domoljubi, polako ali sigurno, gube razlog po razlog „velike ljubavi“ prema Domovini. Telekomunikacija više nema, banaka nema, energije nema, voda uskoro neće biti (osim poplava), pa ostaju samo dugovi koji su ionako u nadležnosti sirotinje. Ostat će, doduše, problem s smećem i ne samo našim. To je, valjda, jedini način internacionalizacije sirotinje.
Direktor Hrvatskih voda, Jadranko Husarić, ne zna zbog čega je onečišćena Zrmanja, gdje je, kada i koliko onečišćena, kada će se čistiti, koliko će koštati, niti mu je poznat bilo koji podatak s tim u vezi. Za onečišćenje krivi rat, bivšu tvornicu i padaline. Nije se sjetio Bin Ladena i međunarodne zavjere iz jednostavnog razloga što niti jednom riječju nije dao do znanja da misli o bilo čemu, pa tako niti o onečišćenju Zrmanje. No, kada na red dođe prodaja vodnih resursa, po ugledu na kolege iz Fonda za privatizaciju, znat će postupiti.
Ima i pozitivnih vijesti iz Hrvatske. Izrađena je topografska karta države i, nažalost, ostaje jedina necrna vijest.
Premijerka će (nagađam) obići još koji dječji vrtić. Tamo se najbolje snalazi i uvijek nanovo dokazuje nedostatak ljubavi iz djetinjstva. Siguran sam da bi djeca voljela posjete Djeda Mraza. Neka shvati kako tko hoće.
Sedamdeseti je rođendan Johna Lenona. Bio bi da je živ. I ta vijest ostaje da je shvati kako tko želi.
Kultura i etika u medijima? Kako napraviti etičnog direktora Husarića, Bandića, Kunića, Tankovića, Đekića…
Mediji su slika društva. Ubijanje glasnika nikada ne rješava probleme.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. Mias

    10. prosinca 2010. at 14:31

    trulež je iznad i ispod površine…
    bez sistematskog nema šanse, nažalost

    No votes yet.
    Please wait...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku

Objavljeno

-

By

Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.

Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.

U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.

Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.

Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.

Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.

Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.

Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.

Nastavi čitati

Nekategorizirano

PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent

Objavljeno

-

By

Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta

Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.

Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.

Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.

I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.

Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13! 


Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.

Link za glasovanje je OVDJE.

Nastavi čitati

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

-

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu