Danas se na Županijskom sudu u Zadru nastavilo suđenje Milanu Jurjeviću i Davoru Tošiću za ratni zločin iz 1991. godine. Jurjevića i Tošića se tereti da su kao pripadnici tzv. “Republike Srpske Krajine” projektilima iz vatrenog oružja 19. prosinca 1991. godine na predjelu Karamarkuša u mjestu Kruševo na obrovačkom području ubili Hrvata Milu Brkića koji nije pružao nikakav otpor.
Na nastavku suđenja sutkinja Enka Moković pozvala je za svjedoka Dragan Župan, koji je u svom iskazu i optužio drugooptuženog Tošića za ubojstvo Brkića, on je do sada imao dva iskaza te se o ta dva i raspravljalo, da bi se potvrdile pojedine izjave od ranije.
– Ne znam kako je stradao Mile Brkić, ali sam o tome čuo. Prije rata sam radio u Dalmatinskim rudnicima boksita, tvrtci sa sjedištem u Obrovcu, tamo je Aleksandar Milić bio tehnički direktor, a Marinko Ljubović je bio evidentičar. On je inače Srbin. Prije rata sam ja u DRB bio na mjestu tehničkog direktora, a u ratu sam smijenjen jer sam Hrvat te je na moje mjesto zaposlen Aleksandar Milić zvani Aleksa koji je i prije radio u DBK, ali kao običan radnik, naknadno su ga školovali i stavili na funkciju direktora, kazao je Župan i dodao kako s Aleksićem nije u nikakvim odnosima, “ni dobrim, ni lošim”.
– S Marinkom Ljubovićem pričao sam samo službeno, niti se sad ne mogu sjetiti kad mi je Ljubović pričao o ubojstvu Brkića. Lagao bi kad bi i godinu rekao, kazao je Župan i dodao:
– Da vam pojasnim moju situaciju življenja na području “Srpske krajine”. Mene je milicija skoro svaki drugi dan odvodila s radnog mjesta u Knin, razlozi su bili beznačajni, dovoljno je da netko upre prstom u mene, putem bi me isprebijali i bacili vani. To vam je trajalo od početka rata do akcije Oluja, rekao je Župan. Predsjednik Županijskog suda, Antun Klišmanić, upitao je Župana o razlozima odlaska u Srbiju.
– Nakon Oluje sam otišao u Srbiju, morao sam, bi li vi otišli da vam je netko stavio automatsku pušku na vrat?, pitao je Župan Klišmanića.
Također je naveo da za vrijeme boravka u Srbiji nije kontaktirao ni Marinka Ljubovića ni Aleksandra Milića.
– Htio bih vam pojasniti što je značilo biti na prisilnom radu. U to vrijeme nisam mogao ići kući, nego sam morao spavati u prostorijama DRB-a u Erveniku. Da sam poželio ići kući, ne bih bio ovdje, praćen mi je svaki milimetar. Jednom mi je sinulo otići u Jasenice, ali sam naišao na minsko polje, kazao je Župan.
– Ni danas ne znam reći tko mi je pričao da je Davor Tošić ubio Milu Brkića jer je “neki njegov” Stojan Ušljebrka poginuo u borbi za Kruševo početkom rata. Ako me pitate da sadržajnije opišem gdje mi je ispričana ta priča o ubojstvu, mogu reći da smo u ratu imali kancelarije u kontejneru. Ja i Ljubović smo imali svaki svoj kontejner, no jednom zgodom se Ljubović našao u mom. Došao je Tošić u maskiranoj uniformi, ne znam kojim povodom. Ljubović mi je rekao da ga je Tošić znao. Mislim da kad mi je Ljubović to pričao da ni on nije smio u Obrovac jer je tada tamo bio Arkan, a on nije dozvolio da se tako kreće po selu i regrutirao bi seljane u svoju vojsku. Ljubovića je bilo strah da i njega ne regrutira, zaključio je Župan.
Zatim ga je Moković upitala o istinitosti tvrdnje da je Milić Župana zaštitio od odlaska u vojsku, što je Župan potvrdio te dodala kako je na prethodnom ročištu ispitan i sam Ljubović koji je kazao kako o ubojstvu Mile Brkića ne zna ništa i da mu je Aleksandar Milić poznat, ali da zadnje četiri godine nije dobar s njim te da “ne zna zašto je Župan govorio protiv mene i o mom švercanju goriva”.
– Nisam ništa izmislio, jedino mogu shvatiti da se Ljubović ničega ne sjeća. To me ne bi čudilo jer ipak smo živjeli na ratnom području, ubojstva su se događala, pa je zaboravio, kazao je Župan.
Na to se nadovezao odvjetnik Ivica Ivanić, s nekolicinom pitanja za Župana.
Ivanić: Jeste li čuli još neku priču o Mili Brkiću za ubojstvo?
Župan: Ne.
Ivanić: Imate li psihičkih problema?
Župan: Nemam, drago mi je što nemam. Čak sam završio i pravo, samo nisam diplomirao.
Ivanić: Jeste li se spremni suočiti s Marinkom Ljubovićem?
Župan: Spreman sam.
Ivanić: Gdje ste se susreli?
Moković: Pa rekao vam je u Modrinom selu.
Župan: Volio bih da me više nikad ne pozovete.
Optužba je predložila ekshumaciju jer iz “obdukcijskog zapisnika proizlazi da kod pregleda ostataka tijela Mile Brkića nisu konstatirane prostrijelne rane na odjeći pokojnika, iako je prema nalazu vještaka rečeno da su pronađene čahure i da je na pokojnika pucano iz automatske puške što nije prihvatljivo s obzirom na silinu paljenja automatske puške, unatoč konstatiranim ulaznim ranama. Obzirom da okrivljenik Jurjević navodi da je okrivljenik Tošić u tijelo pokojnika ispalio više hitaca iz pištolja, a to oružje ima znatno manju probojnu moć od automatske puške i da zbog toga nije došlo do prostrijelnih rana. Smatram da je nužno provesti ekshumaciju u cilju vađenja eventualnih zrna i utvrđivanja kojem oružju pripadaju”.
Odvjetnik Ivanić se tome usprotivio jer je kako kaže ekshumacija već obavljena 1997. godine.
– Smatramo da je prijedlog suvišan i nepotreban, kazao je Ivanić.
Optužba se tu usprotivila.
– Trebalo bi ispitati vještaka balističara vezano za sljedeće okolnosti: zašto nema na odjeći tragova ako je smrt nastupila pucanjem i automatske puške, na to se nadovezao Ivanić i kazao kako je prošlo 12 godina od prethodne ekshumacije i da se može samo nagađati.
Vijeće je nakon pet minuta stanke kazalo kako traže očitovanje vještaka patologa Jospia Dujele da se očituje o dokaznom prijedlogu optužbe i primjedbama obrane, a nakon toga će zatražiti mišljenje vještaka balističara Rade Stojadinovića, a potom će se donijeti odluka o prijedlogu državnog odvjetnika.
Suđenje se odgađa na neodređeno.