Noćas je na adresu Z NET-a došao dopis sastavljen od strane studenata okupljenih oko internetskog portala sajt.com. Nakon organizirane akcije “Zatrpajmo Ministarstvo” kojom su prikupili stotinjak emailova, studenti su ih složili u jedan dopis i poslali ga Ministarstvu. U njemu su citirali Statut Sveučilišta u Zadru i Pravilnik o studiranju, te ustvrdili da se isti – odlukama sa sjednice Senata 27. rujna – krše.
Konstatirajući da ih Ministarstvo ignorira, odlučili su isti taj dopis proslijediti medijima, Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, predsjedniku Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, kao i – još jednom – samom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.
– Važnost u dopisu stavljamo i na sam datum donesenih odluka, koje stupaju na snagu danom donošenja, odnosno tri dana prije početka nove akademske godine, čime je studentima uskraćena mogućnost informiranja i planiranja kao i omogućena “ucjena” Sveučilišta nad studentima, piše u dopisu sajtovaca, koji ucjenu stavljaju u kontekst sljedećih pitanja: “Koliko bi studenata izabralo ne upisati studij pod uvjetima koji su sad na snazi? Koliko bi ih se odlučilo za neko drugo Sveučilište? Koliko bi ih se odlučilo prebaciti na kraju godine? Koliko je ljudi sposobno u tri dana prikupiti između 2.000 i 5.000 kuna?”
– Svjesni autonomije Sveučilišta unaprijed predviđamo odgovor i pitamo – do kuda ta autonomija seže i što kad Sveučilište ne provodi vlastite akte, pitaju se sajtovci.

Donosimo i neke od stavki koje su uz objašnjenje poslane na Ministarstvo:
U Pravilniku o studiranju, članku 20. stavka 5. piše: “Upis redovitih studenata u višu godinu studija obavlja se do 1. listopada akademske kalendarske godine“. Na stranu što je ovako nešto nemoguće već samom činjenicom da je mjesec rujan rezerviran za rokove, a kada student pokuca na vrata referade da bi upisao višu godinu ili pad, dobije odgovor kako se upisi ne vrše dok ne prođe sjednica Senata i dok se ne sazna točno koji su uvjeti upisa i koliko isti treba platiti.
Potom sjednica Senata prođe, a u referadi još ne znaju kako interpretirati neke od odluka, tako da se studenti i dalje ne mogu upisati. Nadalje, upis se ne može obaviti bez prethodne uplate upisnine i školarine, a kako je student tek prije tri dana saznao da odjednom plaća studij, ne može na vrijeme prikupiti taj novac i otići na upis. Čak i da je sve idealno, čak i da svaki student pronađe novac, upisi u već započetu akademsku godinu ne završavaju prije studenog, a nekada i prosinca, iz jednostavnog razloga što u studentskoj službi rade 3 osobe koje moraju rješavati upise svih 5 godina, sve apsolvente, davati potvrde, uzimati prijave na razredbene postupke, evidentirati ocjene i prijavnice, kao i obaviti još velik broj formalnosti za oko 6.000 studenata. S druge strane, zašto bi student imao razumijevanja za te 3 osobe, pogotovo kada plaća studij i još čeka u redu tjedan dana da bi se, plaćanju unatoč, upisao?
U članku 137. Statuta stoji kako se ispitni rokovi objavljuju najmanje 8 dana prije roka, dok je u stvarnosti objava roka svega dva dana prije ispita na nekim odjelima ravna dobivanju lutrije. Izvedbeni planovi, premda temeljito opisani u Pravilniku o studiranju, i dalje su više iznimka nego pravilo.
Članak 18. Pravilnika o studiranju i naglašavamo prava koja su uskraćena direktno ili indirektno:
“(1) Uz prava utvrđena Zakonom i Statutom Sveučilišta studenti imaju i sljedeća prava:
Pravo na upis na odgovarajući studij u skladu sa Zakonom, Statutom Sveučilišta i na temelju ispunjenih uvjeta utvrđenih u natječaju za upis u I. godinu studija;
pravo na pohađanje nastave određene studijskim programom i izvedbenim planom studija u skladu sa Statutom Sveučilišta, ovim Pravilnikom i pravilnicima odjela;
pravo upisa u višu godinu studija na temelju ispunjenih uvjeta utvrđenih studijskim programom;
pravo polaganja ispita na način i u rokovima utvrđenim Statutom Sveučilišta, ovim Pravilnikom i pravilnicima odjela;
Dovršiti studij prema upisanom studijskom programu u skladu sa Statutom Sveučilišta, ovim Pravilnikom i pravilnicima odjela;
Pravo na kvalitetu obrazovanja koja se temelji na kvaliteti nastavnog procesa utvrđenog studijskim programom;
pravo na sudjelovanje u vrednovanju nastave i nastavnika;
pravo na sudjelovanje u radu sveučilišnih tijela;
pravo na izbor nastavnika, ukoliko za određeni predmet postoji više nastavnika;
pravo na izbor nastavnih predmeta na drugim studijskim programima u skladu sa

Statutom Sveučilišta i ovim Pravilnikom;
Pravo na organizirane športske, umjetničke i druge aktivnosti”.

Sve spomenute Odluke, kao i Statut i Pravilnik o studiranju, moguće je pronaći na stranicama Sveučilišta u Zadru, na web adresi http://www.unizd.hr.
Iz svega navedenog proizlazi očita činjenica da je Sveučilište zainteresirano isključivo za novac, a ne kvalitetu izvedbe studija i studente. Možda je ovakvo stanje uzrokovano i slabim ulaganjem resornog Ministarstva u visoko obrazovanje, ali ga nipošto ne opravdava. Priče o „vječnim“ i „lošim“ studentima jednostavno nemaju pokriće. Studenti su mladi ljudi koji su prošli kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, koji su položili prijemne ispite (oni koji su završili preddiplomski možda su prošli i kroz još jedan razredbeni postupak), stoga nam recite kako je moguće da osoba koja je do sada prošla minimalno 12 godina obrazovanja može biti nesposobna da samostalno odlučuje i slijedi propisana pravila.
Kako je moguće da većina studenata pada godine, studira bez prava i plaća studij? Želi li nam se reći da su studenti paraziti koji troše državni proračun i zabavljaju se, ali ne izvršavaju svoje obaveze? Zar mislite da je većini studenata stalo do toga da maksimalno produlje studij, da što dulje budu financijski ovisni o roditeljima, da ne zarađuju svoj novac? Mislite li da je zabavno studirati 5 godina u zemlji u kojoj će nam nakon toga biti nemoguće naći posao u struci, s roditeljima i okolinom koja nam stalno govori da se moramo što prije zaposliti? Zar su svi studenti uistinu tako nesposobni da ne mogu zadovoljiti uvjete koje im postavlja Sveučilište, ili je pitanje nisu li uvjeti u kojima studiramo nemogući? Zašto se prema studentima svi odnose kao prema nesposobnoj masi koju je potrebno maksimalno kontrolirati, zar nismo mi prije svega odrasle osobe? Kako država koja propagira nešto što naziva „društvo znanja“ može svoje studente, buduće i sadašnje intelektualce, nazivati nesposobnima i kažnjavati ih?