Tragični događaj koji se zbio na zadarskom Bulevaru, kada su u teškoj prometnoj nesreći stradala dva mlada čovjeka, definitivno je znak policiji da posloži vlastite prioritete. Taj, i ne samo taj, događaj rezultat je potpune indiferentnosti  policije, koja očito ima važnijeg  posla.
Nebrojeno puta zadarski tisak prozivao je policiju za nepoduzimanje potrebnih mjera kako bi se spriječilo stalno divljanje mangupa u nabrijanim vozilima i na jakim motociklima, koji, na primjer na Bulevaru, dostižu brzine i do 200 kilometara na sat. Osim Bulevara, koji je tek gradska ulica za koju su propisane brzine kretanja višestruko manje,  postoji još niz zadarskih “poligona smrti” koje nemoćni građani, porezni obveznici, trpe godinama. Evo nekoliko primjera:
– Petak, 23 sata. Do kolodvora dolaze 2 ili 4 motocikla, najčešće zapremine motora preko 750 centimetara kubičnih, s nevidljivim registarskim pločicama ili bez njih. Započinje trka Bulevarom i ulicama istočnog dijela grada. Traje najčešće jedan sat i buka je nesnosna. Prolaze pored bolnice i najvećeg hotela u gradu. Drugi put su u igri posebno uređeni automobili. Policija, da hoće, može stići iz Gospića. Za pretpostaviti je da ih zove barem deset građana. Čeka se teška nesreća i njihov trijumfalni izlazak na teren. Uvježbavanje preko tjedna, u svako doba dana, pokazalo se i ovaj put, može završiti tragično.
– Subota popodne. Kolone motoriziranih svatova nemilice trubi. Nerijetko se puca iz pištolja iz vozila u pokretu, a barem iz svakog drugog vozila kroz prozor visi pijani svat. Vrlo često, radi kontinuiteta kretanja, pijani svatovi organiziraju reguliranje prometa na raskrižju, ili kolona vozila potpuno ignorira crveno svijetlo na semaforu. I oni trube pored hotela i bolnice, dok su građani već davno navikli na nebrigu mjerodavnih, pa šute i trpe.
Ni u prvom ni u drugom, a niti u nizu sličnih slučajeva, nitko nikada nije vidio policiju.
Ne valja griješiti dušu, pa evo primjera gdje je policija i redovna i revnosna. Na početku ul. V. Mačeka, koja se spaja s Bulevarom, odnosno ulicom Ante Starčevića, iznad kolodvora, odakle se vidi veći dio spornog Bulevara. Tu kontroliraju pješake koji prelaze kolnik van označenog pješačkog prijelaza.
Za razliku od ugojenih mangupa koji vole trke, ovdje su problem kućanice koje iz obližnjeg stambenog bloka odlaze na kolodvor po kruh. Malobrojne su one koje nisu platile kaznu od tristo kuna. Uzalud je bilo pokušaja da se policajcima objasni kako pješak uvjetno može prijeći kolnik u naselju, ako je pješački prijelaz udaljen više od pedeset metara. Takvi pokušaji redovno izazivaju policijski bijes. Neće pomoći niti ako ih upozorite da je vozilo nedaleko od njih parkirano nepropisno, preblizu pješačkom prijelazu, ili na njemu. Odgovorit će vam kako oni očekuju normalan odlazak u mirovinu, a ne zamjeranje moćnicima. Tek poneki će vam “objasniti” kako bi rado kaznio i takve, ali će ih sud osloboditi.
Ne samo da policija ne radi svoj posao što se da zaključiti iz navedenih primjera odabranih nasumce, a vezano za mjesto nemilog događaja, već imamo sviježi primjer policijskog postupanja, koje je sve osim ispravnog i korisnog.  Policija, doduše, nije zadarska, no, koje li utjehe. Evo i ovog primjera:
Najtiražnija novina u državi, na dvije udarne stranice donosi vijest o jurnjavi policije za motociklistom do brzine od preko 200 km/h, uključujući i naseljena mjesta. Koliko nepotrebnog rizika zbog prometnog prekršaja. Policijski , rezultat je slijedeći: 
Kazna za vozača 6.800 kuna. Oduzeli su mu i vozačku dozvolu. Tim bolje. Nisu mu skinuli registarske pločice, jer ih nije imao.
Stvarni rezultat je slijedeći: Motociklu skače cijena na tržištu barem pet  puta više od iznosa plaćene kazne. Vozaču nemjerljivo skače ugled među mangupima, onim istim s raznih Bulevara gdje kontinuirano divljaju. Divljanja je još više, jer se otvara kladionica. Ovaj vodi s 205 km/h. Valja ga nadmašiti. Voze, snimaju kilometarsat i već time usložavaju stanje.
Policija, htjela ili ne, sudjeluje u svemu. Jedina razlika je što oni to rade na naš teret.
Evo i pitanja: Sporni motociklist je mogao prevoziti 10 kg heroina, deset pištolja, ili plutonij. Nije zaustavljen i uredno je mogao isporučiti robu. Zato, dosadašnja policijska praksa jest upravo kontraproduktivna. Ima načina to riješiti drukčije, ali se teško oteti utisku da se to ne želi.
Policijo, glave i dalje padaju na mjestima gdje trebate biti, a niste. Vaš problem (ili točnije naš) neće riješiti niti novih tisuću automobila, jer su problemi – u glavama.