Nakon dvije godine pauze, dvadesetdvogodišnja Lucija Perica odlučila se vratiti košarci. Igračica koja je u svoje kadetsko i juniorsko vrijeme bila predstavljana kao velika zadarska nada i budućnost zadarske košarke, prije dvije godine odlučila je završiti karijeru. Sa Zadrom je osvojila titulu kadetskog (2004.) i juniorskog (2007.) prvaka Hrvatske. Svojim potezom šokirala je sve u klubu, no ona je to napravila iz sebi opravdanih razloga.
*Zašto sada, nakon dvije godine, opet natrag u Mazijne redove?
– Nakon što treniraš 12 godina i živiš taj sportski život, ne možeš tek tako povući se iz svega. Pratila sam sve utakmice cura i ostala prijateljica sa košarkašicama. Jednostavno sam nastavila živjeti taj košarkaški život indirektno. Ovo ljeto sam dosta razmišljala i shvatila da bez sporta ne mogu. Javila sam se Maziji i pitala je hoće li me primiti natrag. Postavila sam samo jedan uvjet, da kroz prvih par mjeseci rada vidim hoću li se uspjeti vratiti. Ona je na to pristala i sad mogu reći da sam se kroz ovaj mjesec i pol treniranja vratila u formu i više ne osjećam da sam imala pauzu. Možda je ta pauza upravo ono što mi je trebalo.
*Što se u tebi prelomilo da si uopće, nakon 12 godina treniranja 2008. odlučila  otići iz košarke?
– Mogu reći da mi se tada košarka pretvorila samo u naviku. Došlo je do zasićenja i jednostavno to nije bilo to. Od mene se u to vrijeme puno očekivalo, a ja još uvijek nisam bila dovoljno ozbiljna da bih preuzela velike odgovornosti. Mislim da je tada bilo najbolje povući se jer da sam ostala nitko ne bi bio zadovoljan.  Nisam mogla dati ono što se očekivalo, a meni košarka nije više pružala zadovoljstvo.
*Kako si provodila vrijeme nakon što si prestala trenirati?
– Nisam se bavila apsolutno nikakvim fizičkim aktivnostima. Radila sam i uz to sam išla na predavanja iz web dizajna iz čega sam dobila licencu.
*Iz kluba su dosta puta naglasili kako je financijska situacija dosta loša. Misliš li da se od košarke može živjeti?
– Ja se u košarku nisam vratila zbog novaca, kakvi god oni bili. Stanje u klubu je takvo kakvo je i ja ni ne mogu računati na veliki ugovor. Naravno da je lijepo dobiti neku nagradu za uložen trud i rad. Danas je posao teško naći pa sam ovim potezom spojila ugodno s korisnim. Što ne znači da uz košarku ne bih htjela nešto i raditi.
*Jesu ti košarkaški planovi duži od jedne sezone?
– Tek sam u pripremnom periodu pa ne mogu gledati previše daleko. Ali ne bih imala ništa protiv da napravim nešto u košarci kroz par godina.
*Kakva ti se čini trenerica Mazija i njeni pomoćni treneri?
– Sa Mazijom sam sve nesuglasice riješila. Ona me prije nije mogla shvaćati ozbiljno, što je bilo opravdano jer sam uvijek imala svojih mušica. Nas dvije smo to riješile i sada se opet volimo.
Što se drugih trenera tiče, svi su mi super. Iako trener Brane više nije sa nama na terenu toliko jer sa više bavi administracijom, Rajko i Šime Vidaković su mi odlični. Šime će sada biti pomoćni trener Maziji, a Rajko će voditi mlađe uzraste. Tu je još i Viktor Bogut koji je zadužen za našu kondiciju. Oni sa Mazijom čine odličnu kombinaciju.
*Kakve su tvoje ambicije za ovu sezonu?
– Probat ću, sve ono što su mi treneri govorili da mogu napraviti na terenu, napraviti i samoj sebi dokazati da za mene u košarci još uvijek ima mjesta.
*Kakva ti se čini ekipa ove godine?
– Od starijih cura tu su Antonija Erslan, Valentina Jačan, Bianca Steidle i Božena Tokić. S njima se odlično slažem. Mlađe cure su super. Vole trenirati i raditi, a s njima nikad nije dosadno na treningu.
*Ove godine u ekipi imate puno bekova. Kako se misliš izboriti za svoju poziciju?
– Istina, ove sezone smo svi niski igrači. Na treninzima sve dajemo maksimum, a Mazija će izabrati tko će joj trebati u određenoj situaciji. Ja mislim da će meni dobro doći iskustvo koje imam od prije.
*Budući da si ti šuter, a linija trice se ove godine pomakla, hoće ti to stvarati probleme?
– Nisam izgubila šut. Ali to još sve treba vidjeti kroz utakmice. A što se tiče nove trice, kao da je pravljena po meni.
*Oduzima li ti košarka puno vremena?
– Trenutno ne, ali kad sezona počne, onda će i izlazaka biti manje. To je sporstki život. Mislim da sam dovoljno zrela da to prihvatim. Čak sam uzela novi broj na dresu. Nisam više 5, pa bi se moglo reći, novi broj novi početak.
*Jesi li u kontaktu s bivšim suigračicama koje više ne nose zadarski dres?
– Družimo se, sve smo povezane kao i prije, iako je svaka u svom filmu. Nadoknadimo mi sve preko ljeta. Jedna od većih želja mi je vidjeti nas opet sve u istom dresu, pa makar u veteranskim danima.