Kada se sa smirajem ljeta učenici vrate u školske klupe, i kazališna publika počne ponovno ispunjavati gledališta u teatrima. Nove predstave, posebice ako ih prati dobra medijska kampanja, mame publiku željnu dobrog kazališnog provoda, dok predstave koje su već dugo na repertoaru privlače novu publiku i stare obožavatelje.
Za razliku od naših kazališta i relativno učestalih promjena na repertoaru, u svijetu je drukčije. Malo se koji turist odvaži na višednevni odlazak u New York ili London da u svom programu nije ostavio mjesto za neki show na Broadwayu ili West Endu. Tako gledano, nimalo ne čudi da se neke predstave kontinuirano daju i nekoliko desetljeća.
Što se West Enda tiče, apsolutni predvodnik na listi najdugovječnijih predstava je drama “Mišolovka”, napravljena prema rukopisu Agathe Christie. Ta je predstava, premijerno prikazana 25. studenoga 1952. godine, svoju zavjesu podigla više od 23 tisuće puta, čime se upisala u kazališnu povijest kao besmrtna. Više od deset milijuna ljudi pogledalo je predstavu u kojoj su se Richard Attenborough i Sheila Simms proslavili naslovnim ulogama. Od te 1952. kroz “Mišolovku” je prodefiliralo 336 glumaca i glumica, a predstava je prikazana u 44 zemlje i prevedena na 24 jezika, uključujući i hrvatski. Predstava je posebno poznata po svom kraju, koji, zapravo, nitko tko nije gledao predstavu ne bi smio znati. Pri svakom završetku predstave naime glavni glumac zamoli publiku da obeća kako nikome izvan tog kazališta neće otkriti kraj. Kako je riječ o romanu Agathe Christie, autorice koja je naročito poznata prema iznenadnim preokretima na kraju svojih romana, nimalo ne čudi ovaj običaj koji je, doduše, nekoliko puta prekršen. Zanimljivo je da je jedan od glavnih glumaca gostujući u televizijskoj emisiji otkrio svršetak, valjda zato što nije zamoljen da šuti…
“Jadnici” zaživjeli tek na engleskom jeziku
“Mišolovka” je najprije bila radiodrama, i to još 1947. godine, ali je tada emitirana pod naslovom “Tri slijepa miša”. Na daskama je najprije prikazivana u Nottinghamu, a turneja je, prije stacioniranja na West Endu, uključivala je i kazališta u Liverpoolu, Manchesteru, Newcastleu i Birminghamu. New Ambassadors Theatre bio joj je domom od studenoga 1952., a posljednja je predstava u tom kazalištu odigrana u subotu, 23. ožujka 1974. Dva dana poslije, u ponedjeljak, u istoj je postavi “Mišolovka” postavljena u susjednom St Martin’s Theatreu, gdje se prikazuje i danas. Kako nije igrala samo te nedjelje, njezino se postojanje smatra kontinuiranim, zbog čega je neupitno najizvođenija drama svih vremena. Još jedan detalj zanimljiv za tu predstavu odnosi se na filmsku adaptaciju. Vjerojatno najgori ugovor u povijesti filma napravljen je upravo s Agathom Christie za “Mišolovku”. Godine 1956. prodana su prava za film, ali je dogovoreno da se on ne smije početi snimati dok londonska kazališna scena ne poživi šest mjeseci bez te predstave. Čini se da nikada neće biti snimljen…
Kada su mjuzikli u pitanju, kazališna adaptacija glasovita romana Victora Hugoa “Jadnici” zauzima prvo mjesto prema gledanosti u Londonu, a za njim slijede “Fantom u operi” i “Mačke”. Tako je “Mišolovka” jedina drama među najprikazivanijima na West Endu, dok je među najgledanijim broadwayskim predstavama nema. Tamo je prvi “Fantom u operi”, a slijede ga “Mačke” i “Jadnici”. Od mjuzikla koji su još među prvih deset i na repertoaru, uz “Fantoma u operi”, su “Chicago” i “Kralj lavova”.
“Jadnici” su vjerojatno najpoznatiji francuski mjuzikl na svijetu. Na glazbu francuskog skladatelja Claude-Michela Schönberga, taj je mjuzikl najprije pjevan na francuskome, ali nije postigao bogznakakav uspjeh. Tek engleska verzija postigla ono čemu se Schönberg nadao. To je priča o Jeanu Valjeanu, zatvoreniku koji je nakon 19 godina iza rešetaka pušten na slobodu, ali sa žutom putovnicom koja ga karakterizira kao kriminalca. Kada je taj mjuzikl u listopadu 2006. proslavio 21. godinu prikazivanja, postao je najdugovječnijim u povijesti West Enda.
Otac britanskog mjuzikla Andrew Lloyd Webber vjerojatno je najpoznatiji skladatelj tog žanra. Koliko je u tome dobar dokazuje činjenica da su dva njegova mjuzikla u samome vrhu ljestvice najgledanijih. »Fantom u operi«, nastao prema romanu Francuza Gastona Lerouxa, priča je o prekrasnoj sopranistici Christini Daaé, koja postaje opsesijom unakažena glazbenog genija poznatog kao »Fantom u operi«. Mjuzikl se u londonskom teatru Her Majesty’s počeo prikazivati u listopadu 1986., a u svibnju ove godine proslavio je 9000. izvedbu. Na Broadwayu je to najgledaniji mjuzikl svih vremena, izveden petstotinjak puta manje negoli u Londonu. Odmah za njim, prema gledanosti, slijede također Webberove »Mačke«, koje su u Londonu prikazane 8900, a u New Yorku 8300 puta. Taj je mjuzikl, utemeljen na knjizi T.S. Eliota, preveden na 20 jezika, a poznata je i njegova filmska adaptacija. [Petra Boić Petrač]
Imamo i mi konja za utrku
Priču o predstavama uz koje je stasalo prilično gledateljskih naraštaja, svakako valja početi sa “Stilskim vježbama”. U siječnju je ta predstava obilježila 40 godina postojanja u istoj postavi što ju je učinilo dostojnim kandidatom za Guinnissovu knjigu rekorda. Predstava je zaživjela među nama prije 40. godina, koliko je prošlo otkako su mladi Tonko Maroević i Tomislav Radić odabrali neobičan tekst Raymonda Queneaua. Uloge su dodijeljene Peri Kvrgiću i Miji Oremović koji su te 1968. već bili potvrđeni glumci. Dvije godine poslije glavna je glumica zamijenjena i u predstavu je ušla Lela Margitić. Da nitko nije mogao slutiti da će predstava biti tako uspješna svjedoči i podatak da je ravnatelj tadašnjeg Teatra ITD u nastajanju Vjeran Zuppa potpisao sa stvarateljima predstave ugovor na samo 15 izvedbi iako je tada uobičajen broj bio 30. Kad govorimo o dugovječnim i kultnim predstavama svakako još valja spomenuti “Mirise, zlato i tamjan” Slobodana Novaka koju je 1974. postavio Božidar Violić također u ITD-u s Marijom Kohn i Izetom Hajdarhodžićem. Da glavni glumac nije preminuo, sigurno bismo mogli još koji put uživati u nezaboravnim kreacijama legendi našeg glumišta. Istoimena se predstava opet može gledati, ali u redateljskoj viziji Vinka Brešana i s drugom glumačkom postavom na Riječkim ljetnim noćima već nekoliko sezona. Jedan od najizvođenijih hrvatskih mjuzikala o veseloj strani postratovske podjele svijeta “Jalta, Jalta” scenarističko-glazbenog dvojca Grgić-Kabiljo, godinama je privlačio gledatelje u kazalište Komediju i iznjedrio niz hitova koje smo godinama slušali u nezaboravnoj izvedbi Sande Langerholz. A mnogi će među antologijske uvrstiti i predstavu Ivana Kušana i Teatra u gostima – “Čaruga”. Režirao ju je Tomislav Radić, a nezaboravne su uloge u njoj ostvarili Relja Bašić, Fabijana Šovagović, Franjo Majetić, Ivo Serdar, Ana Karić, Vera Zima i drugi.