Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) VRANA – RADAŠINOVAC: Križni put mladih Zadarske nadbiskupije

Objavljeno

-

Foto: I. Grbić

Križni put mladih Zadarske nadbiskupije od Vrane do brda Kamenjak održan je u subotu, 18. ožujka pod vodstvom don Ivana Šibalića, studentskog kapelana u Zadru, u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije.

Tri stotine mladih krenulo je autobusima iz Zadra do 50 km udaljene Vrane, odakle su mladi hodali pješice 12 km putevima vranskog zaleđa do vrha brda Kamenjak u župi sv. Ante Padovanskog u Radašinovcu.

Mladi su molili pobožnost Križnog puta s razmatranjima Tomislava Ivančića stazom Križnog puta dugog oko tri kilometra koji se uzdiže do vrha brda Kamenjak. Uz taj Križni put označeno je 14 postaja na kamenim postoljima s križevima.    

Na vrhu brda Kamenjak odakle se pruža panoramski pogled na kornatsko otočje misno slavlje ispred kapelice Svih svetih predvodio je don Ivan Šibalić u zajedništvu s četvoricom svećenika. Pjevanje je predvodio Zbor mladih s Lukom Kotlarom za klavijaturom i Marinom Modrićem za gitarom.

„Nakon tolikoga puta kojega smo prošli, prva misao koja mi se javlja je – gladan sam. Tijelo hoće svoje. Od jutros nismo jeli, hodali smo. I vidite kako čovjek zna prepoznati znakove svoga tijela. Kako tijelo bode – gladan sam. Kad si gladan, znaš što treba učiniti. Kad je gladan, čovjek jede. A kad se čovjek najede, mozak prestane raditi. Sve je dobro. Tijelo je zadovoljno. Tada radi stomak, povuče svu krv. A mozak miruje“ rekao je don Ivan u propovijedi, istaknuvši zašto je vrijeme korizme osobito blagoslovljeno vrijeme.

„Zato što u vrijeme posta, kad čovjek malo manje jede, zapravo je budniji. Čovjek se tada nije uspavao. Nije stao na tome – najeo sam se, želudac mi je pun i sada sve spava, dobro je. Nego, budan si. Tražiš“ rekao je don Ivan, podsjetivši na Isusove riječi, Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

„Očigledno postoje dvije gladi, kad je Isus to rekao. Tu drugu glad, duhovnu, olako znamo ne prepoznati. Tjelesnu glad, kad je želudac prazan, odmah prepoznajemo. Ali onu duhovnu glad tako lako zaboravimo. A duhovna glad je tu, prisutna je“ poručio je don Ivan.

Propovjednik je rekao da su ljudi pozvani razmišljati o smrti, o činjenici da će i naše tijelo jednom biti ispod zemlje. U tom kontekstu, don Ivan je rekao da bi barem u razmišljanju o smrti čovjek trebao osjetiti glad. Čovjek bi se trebao zapitati što će biti poslije.

„U korizmenom vremenu razmišljamo o Kristu, o njegovom križnom putu. I on sam apostolima kaže da će ga mučiti, izdati, razapeti, a treći dan će uskrsnuti. Zato i mi, kad idemo kroz korizmu, mi već znamo što dolazi iza korizme. Jer korizma nije cilj. Korizma je put. Zato i traje ograničeno vrijeme, 40 dana. Jer to je put koji ima svoj kraj, svoj cilj.

Netko tko je kršćanin, trebao bi jasno i glasno reći: Gladan sam! I kad te netko pita čega si gladan, možete reći puno odgovora, ali svi znače isto – Gladan sam života vječnoga, ljubavi Božje, milosrđa Božjega, blizine Božje. Ne morate biti stari da biste shvatili tu glad. Čovjek treba biti samo iskren“ rekao je don Ivan, istaknuvši da zajednički duhovni trenuci poput toga križnog puta u prirodi mogu biti poticaj za razmišljati o duhovnoj gladi i vrijednostima za kojima duša čezne.

„Ne stati na tome da se nahrani želudac. Nastavi korak dalje. Sjeti se Isusovih riječi, Ne živi čovjek samo o kruhu... Tko se najede samo kruha, neće dospjeti daleko. Psalam kaže, doživjet će 80 godina, ako smo jaki. Sitost kruha više od toga ne može te nahraniti. Ali glad koju nosimo u sebi – jedini put, istina i život je Isus Krist. Nitko drugi tu glad ne može utažiti“ poručio je don Ivan.

Misa se slavila ispred kapelice Svih svetih koja je podignuta na mjestu gdje se nalazi jama 57 m duboka i u kojoj se nalaze kosti 300 ljudi koje su partizani bacili u tu jamu u Drugom svjetskom ratu. Možda je bilo i više ljudi od 300 ljudi.

I don Ivan Šibalić u svojoj rodbini ima neke članove obitelji koji su ubijeni u jamama u Drugom svjetskom ratu. Na početku mise istaknuo je nakanu molitve i za pokoj tih duša; za sve pokojne, posebno za ubijene na tom mjestu.   

„Koliki ljudi su ispod površine zemlje, samo na tom mjestu, ali i u tolikim jamama drugdje? Poštujmo naša tijela kao hram Božji i čuvajmo ga u svetosti za uskrsnuće s Kristom. Svoja trpljenja, ljudske ograničenosti i smrt sjedinimo s Kristovim poniženjem u vjeri slave vječnoga života“ poručio je don Ivan.

Prije mise, mladima se obratio javni djelatnik Božo Došen i opisao značajke lokacije Kamenjak.

Brojni mještani župe Polača bačeni su u tu jamu na blagdan sv. Ante Padovanskog 13. lipnja 1944., nakon što su bili odvedeni u jedno dvorište u Radošinovcu čiji je nebeski zaštitnik upravo sv. Ante, što tom zločinu daje dodatnu, mrzilačku dimenziju koja je bila usmjerena prema vjeri i katolicima.

Iz radošinovačkog dvorišta kao sabirnog mjesta, što ukazuje na unaprijed smišljeni plan likvidacije ljudi, na blagdan sv. Ante Padovanskog dovedeni su na to stratiše i bačeni u jamu na brdu Kamenjak koja je jedna od 1700 jama diljem Hrvatske u kojima se nalaze kosti Hrvata koje su partizani i komunisti žive bacali i ubijali u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Došen je podsjetio kako su temeljem DNK analize utvrđena imena i prezimena 850 nevinih žrtava koji su bačeni u jamu Jazovka.

Kapelicu Svih svetih na brdu Kamenjak u spomen na žrtve Drugog svjetskog rata blagoslovio je zadarski nadbiskup Marijan Oblak 13. lipnja 1995., na datum njihovog stradanja, dok su još neprijateljske granate mogle gađati tu lokaciju u srbijanskoj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Nadbiskup Oblak predvodio je tada i prvu pobožnost Križnog puta na toj lokaciji kojega je također blagoslovio 1995. godine. Križni put prema Kamenjaku i kapelicu izgradili su prognani Polačani od 1991. do 1995. U to vrijeme župnik u Radošinovcu bio je don Igor Ikić koji je također bio u dnu te jame, gdje se i sada nalaze kosti nevino ubijenih ljudi. Kamenu kapelicu izgradili su  župljani Polače i susjednih mjesta iznad jame duboke 57 metara.

„Svi koji su tu tragično završili tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, sjetimo ih se kao žrtava. Te žrtve imaju pravo na svoj grob, a nemaju ga. Tužno je to reći. Kada sam pokrenuo inicijativu da treba temeljem DNK analize utvrditi identitet tih žrtava, jer ima još živih ljudi čija je rodbina bačena u jamu na Kamenjaku, pojedinci su mi rekli da nemam pravo na to. Božo, zašto to zazivate?, rekli su mi neki. Ne zazivam, nego tražim istinu da se utvrdi što se učinilo tijekom Drugog svjetskog rata i poslije rata. To su jame bezdanke, i po Velebitu, gdje počivaju nevini Hrvati. Taj Križni put i kapelica su svjedoci tragedije hrvatskog naroda i teškog vremena. Jamu su istražili arheolozi i stručnjaci koji su bili u njenom podnožju“ rekao je Došen pojašnjavajući zločin stradanja na Kamenjaku 1944.

Inače, svake godine na Veliki petak, pripadnici Hrvatske vojske i policije i drugi zainteresirani sudjeluju u pobožnosti Križnog puta od zaseoka Bakovići u podnožju Križnog puta do brda Kamenjak. Tu inicijativu sudjelovanja Hrvatske vojske i policije pokrenuo je svojevremeno vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji, don Tomislav Baričević.    

Značajna je i uloga Vrane (lat. Castrum Aurenae) u hrvatskoj povijesti. Zadar je u rimsko doba dobivao vodu iz Vrane, prirodnim putem iz izvora vode Subibe i Pećine.

Vrana odakle su krenuli mladi prema Kamenjaku ima veliku ulogu za hrvatsku povijest Srednjeg vijeka kao sjedište crkvene i svjetovne moći od 11. do 14. st. U Vrani se čuvala hrvatska kraljevska kruna. Srednjovjekovna utvrda u Vrani imala je sakralnu, vojnu i civilnu namjenu.

Vrana je bila prvo stalno diplomatsko sjedište papinskih legata na cijelom slavenskom području. Vranom je bila poprište mnogih bitaka, a tijekom povijesti njom su upravljali benediktinci, templari, vitezovi Ivanovci, Mlečani i Osmanlije.

Kralj Zvonimir, okrunjen u Solinu 1076. g., svojom krunidbenom prisegom darovao je Papi benediktinski samostan sv. Grgura u Vrani, u kojemu su bile dvije zlatne krune. Zvonimir je darovao samostan Papi s cijelim vranskim posjedom kako bi papinski izaslanici imali omogućen boravak u hrvatskim zemljama. Tako je samostan u Vrani postao dio Petrovog nasljeđa i imao je papinsku sloboštinu.

Nakon mise, mladi su se okrijepili jelom i pićem koje je za njih pripremio Caritas Zadarske nadbiskupije.

Ines Grbić

Fotografije: Ines Grbić
 

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Održana manifestacija “Pag na meniju”

Objavljeno

-

By

U organizaciji Turističke zajednice Grada Paga pod pokroviteljstvom TZ Zadarske županije i Zadarske županije održana je tradicionalna manifestacija „Pag na meniju” čija su događanja pobudila velik interes posjetitelja. Od 1.- 4. svibnja u gradu Pagu domaći i strani turisti uživali su u vrhunskom doživljaju, istražili ljepote grada Paga, njegovu bogatu kulturnu i tradicijsku baštinu kroz otvorene izložbe solarstva i sakralne umjetnosti te Galeriju paške čipke. Degustirali su i izvrsnu gastronomsku ponudu paških specijaliteta po promotivnim cijenama u restoranima Na Tale, Uhlinac, konobama Bile i Bodulo i Wine&Cheese baru Trapula gdje su uživali u najkvalitetnijim lokalnim namirnicama inspiriranim tradicijom uz vrhunska vina i dalmatinsku pismu u điru.

Povodom Međunarodnog praznika rada 1. svibnja, proslava je započela budnicom Gradske glazbe Pag nakon čega je na Uhlincu podijeljeno stotinjak porcija prvomajskog fažola. U četvrtak, 2. svibnja organizirana je promotivna šetnja gdje su posjetitelji uživali u „Jutru u poljima soli”, prošetali i otkrili ljepote paške solane te naučili sve o tradicionalnoj proizvodnji soli.
Kroz Otvorena vrata u Paškoj sirani više od 200 posjetitelja u vremenu od 10-13h saznalo je „Gdje nastaje najbolji sir na svijetu”, a u popodnevnim satima na kreativnoj radionici „Filcajmo vunu zajedno” koju je vodila Nikol Jakopic Donadić izrađivali su ovčicu od vune – unikatni paški suvenir.

Velik broj domaćih i stranih posjetitelja, gostiju i vikendaša, 3. svibnja prošetalo je „Ulicama našeg Grada” uz turističkog vodiča koji ih je upoznao sa bogatom poviješću, tradicijom i znamenitostima grada Paga, a kroz Izložbu solarstva u I Magazinu soli istražili su bogatu povijest, tradiciju, alate i tehniku koja stoji iza proizvodnje soli.

Istoga dana, u Kneževom dvoru Turistička zajednica Grada Paga dodijelila je oznake „Pag na meniju” – posebnog standarda tradicionalne kuhinje otoka Paga. Tom prigodom nazočnima su se obratile Vesna Karavanić, direktorica TZ Grada Paga i Marija Pećirko, ravnateljica SŠ Bartula Kašića. Uz gradonačelnika Grada Paga, Antu Fabijanića dodijelile su certifikate za Pag na meniju restoranu Padre iz Paga i konobi Giardin iz Kolana. Po prvi puta ove godine dodijeljeni su i certifikati partnerima, Benediktinskom samostanu sv, Margarite iz Paga, Solani Pag, Rudan d.o.o,- hotel Pagusu, OPG Davorka Tičić iz Povljane i Udruzi proizvođača paškog sira.

Osim certifikata „Pag na meniju” TZ Grada Paga dodijelila je i oznake za Suvenir grada Paga. Oznake su dobili Obrt Tatiana Rab za Svijećnjak s paškom krupnom soli, Vilma slastice d.o.o. Rab za Kekse sa sirom i solju, Tamnu čokoladu Pag s cvijetom soli i Torbicu Pag s pralinama, MML dizajn Zagreb za Lutkicu od filcane vune u paškoj narodnoj nošnji, Solana Pag d.o.o. za Solni cvijet, Obrt Paška priča Pag za Paške likere 0,2 l, Samostan sv. Margarite za Koludrašku štriku i Paški baškotin te Udruga Kissa za Majice From Pago with love, Takav sam pa ca, Bura i šalicu From Pago with love.

Dvadesetak ljubitelja outdoora i aktivnog odmora sudjelovalo je uorganiziranoj hiking turi na Sveti Vid, najviši vrh otoka Paga i najljepši mali vrh u Hrvatskoj gdje su uživali u predivnom pogledu na paški kamenjar i Mjesečev otok, Velebit, susjedne otoke te zalazak sunca uz mirise rascvjetane kadulje.

Manifestacija „Pag na meniju” završila je u subotu, 4. svibnja koja je na promociji paških proizvoda na glavnom gradskom trgu okupila „Najboje od Paga”, dvanaest izlagača; kućna radinost Lemoncake, kućna radinost Željka Crljenko Mihlin – Amorana Art, Solana Pag d.o.o., Benediktinski samostan sv. Margarite, Kućna radinost Woolly, Obrt Paška priča, Paška sirana d.d., SŠ B. Kašića/Učenička zadruga Slani škoj, Studio Mango, Udruga Kissa, OPG Antun Škunca i Adriatic Shell j.d.o.o. koji su promovirali i predstavili autentične, domaće proizvode koji odražavaju tradiciju, kvalitetu i jedinstveni okus otoka Paga.
Posjetitelji su osim u vrhunskim otočnim proizvodima poput paškog sira, baškotina, pandešpanja uživali i u ukusnoj fritaji koju je pripremio Masterchef Bobo.

Glavnim gradskim trgom prošla je i baklja mira koju je u Vatikanu upalio papa Franjo koja prenosi poruku mira. Nekoliko trkača nosilo je baklju čiji plamen simbolizira ljudsku težnju za životom u harmoniji te su je prenosili iz ruke u ruku i građanima Grada Paga.

„Pag na meniju” omogućio je svima jedinstvenu priliku da dožive vrhunski doživljaj, bogatstvo kulture, tradicije i gastronomije grada Paga, a vesela i zadovoljna lica posjetitelja to su i potvrdila.

Organizatori: Turistička zajednica Grada Paga
Pokrovitelji: Turistička zajednica Zadarske županije i Zadarska županije

Foto: Elvis Šmit

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) “AKTUALNO” HKR-a / USUSRET DOLASKU RELIKVIJE U ZADAR: Anamarija Botica Miljanović o čašćenju bl. Jakova Zadranina u Bitettu i Zadru

Objavljeno

-

By

U emisiji ‘Aktualno’ HKR-a u petak, 3. svibnja, predstavljena je velika crkvena svečanost, procesija s moćima bl. Jakova Zadranina koja će se u nedjelju, 5. svibnja, nakon mise u crkvi sv. Frane, održati u Zadru.

O velikom čašćenju bl. Jakova u Bitettu, južnotalijanskom gradu gdje je bl. Jakov djelovao 40 godina, ali i o nedovoljnom poznavanju bl. Jakova, rodom Zadranina, u njegovom rodnom gradu i Hrvatskoj, govori Anamarija Botica Miljanović, promicateljica čašćenja bl. Jakova Zadranina. Miljanović je voditeljica projekta ‘Muzej u školi – baština i kultura mira’ OŠ Zadarski otoci u Zadru i inicijatorica prvog likovnog natječaja na kojem su se ove godine u čašćenje bl. Jakova uključili i zadarski osmoškolci, koji su slikali prizore iz života bl. Jakova.

Naziv tog dječjeg likovnog stvaralaštva je ‘Blizu je, blizu’. Te je riječi mudro, zaštitnički rekao bl. Jakov lovcima koji su ga pitali je li vidio zeca, koji se u bijegu pred lovcima sakrio pod habit bl. Jakova u samostanskom vrtu. Te su Jakovljeve riječi spasile život zečića te se bl. Jakov i prikazuje s prizorom zečića na nekim slikama.

Zadar ima više svetaca zaštitnika, ali uz proslavu njihovih svetkovina nema procesije gradom s moćima svojih zaštitnika. Prvi put u našoj suvremenosti, održava se procesija kroz grad Zadar s moćima jednog blaženika, i to Zadranina rodom. Relikviju bl. Jakova Zadranina, njegov prst, talijanski franjevci će donijeti iz Bitetta, u čijoj se crkvi već šest stoljeća nalazi neraspadnuto tijelo bl. Jakova.

„Ovih dana u našem gradu Zadru opet je, recimo, nanovo rođenje našeg bl. Jakova. I to na osobiti način i među malenima, kakav je Jakov bio i svjedočio svojim životom. Malen, a velik po svojim djelima. On nam je postao i uzor po svom življenju franjevačke duhovnosti koju često imamo za primjer u življenju životnih, malih pravila. Bili smo svjesni da bl. Jakova ne poznajemo dovoljno. Očito je trebalo i u nama sazrijeti da ga doživimo i u našim srcima, da je trebao još više narasti. Ove godine je bila i milost da naša zadarska djeca sa svojim mentorima krenu u veći projekt ‘Blizu je, blizu’, za kojeg nismo mogli niti pretpostaviti da će biti tako velik. To je prvi likovni natječaj posvećen bl. Jakovu“, istaknula je Miljanović.

Stanovnici Bitetta zadarske hodočasnike zovu rođacima bl. Jakova Zadranina

Jakov Zadranin je rođen 1400. godine na području sadašnje velike tržnice na poluotoku u središtu Zadra. Kršten je u crkvi Gospe od Porta, Marije Velike, koja se nekad nalazila na tom prostoru. „Divna je spoznaja da se u toj crkvi, u vrijeme kad je Jakov bio kršten, nalazila škrinja sv. Šimuna. Ta crkva je bila prvo Šimunovo počivalište u Zadru, gdje je sv. Šime bio čašćen. Jakov kao dječak sudjelovao je u procesijama Zadarskog mira iza Zadarskog procesijskog križa, u spomen na potpisivanje Zadarskog mira kojim je Zadar bio vraćen hrvatskoj matici i oslobođen mletačke vlasti. Jakov s 20 godina odlazi u samostan sv. Frane u Zadru, a onda službom, kao pratnja, odlazi na Kapitul Franjevačkog reda u Italiju gdje živi do svog preminuća u Bitettu, 1496. godine, gdje se časti kao zaštitnik grada. U tom gradu je izgrađeno i svetište njemu u čast“, rekla je Miljanović.

Miljanović je 2023. s grupom hodočasnika iz Zadra, u organizaciji Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar i predvođeni fra Tomislavom Šankom, provincijalom Franjevačke provincije sv. Jeronima, sudjelovala u velikoj proslavi bl. Jakova u Bitettu.

„Bila je velika milost i moja dugogodišnja želja, baš uz njegov blagdan, ići u svetište bl. Jakova u Bitetto gdje je bl. Jakov živio, djelovao i došao na glas svetosti. Cijela grupa hodočasnika je bila izuzetno ganuta. Imali smo čast s našim fra Tomislavom sudjelovati u proslavi glavne svetkovine blaženika. Divan je osjećaj način na koji su nas primili franjevačka zajednica i stanovnici Bitetta. Dobili smo počasna mjesta zahvaljujući tome što smo mi rođaci bl. Jakova. To je bilo fascinantno doživjeti, koliko oni ljube i cijene našeg blaženika, kad smo u cijelom događanju u kojem je bilo 100 000 ljudi, mi imali priliku biti u prvom redu, za nas su bila osigurana mjesta – zahvaljujući tome što smo mi rođaci bl. Jakova, kako nas oni zovu i smatraju, zato što smo mi Jakovljevi  sugrađani iz njegovog rodnog grada. Bio je divan osjećaj doživjeti i osjećati se rođakinjom bl. Jakova. Ljudi su nam izražavali pažnju na razne načine. Prilazili su nam, zahvaljivali što smo došli na proslavu blaženika.

To je u isto vrijeme bio osjećaj izuzetnog ponosa, a opet, ne mogu reći osjećaj srama, bilo bi to grubo reći. Ali, mi Zadrani, iz grada iz kojega je potekao bl. Jakov, da nemamo ni približno tako sličan osjećaj poštovanja, divljenja, ponosa na našeg bl. Jakova Zadranina. Ne poznajemo ga, pa nije ni čudo što nemamo sva ta osjećanja prema blaženiku. Možemo reći da ga veći dio građana Zadra dosad nije upoznao. To je za nas bila još jedna potreba, da te osjećaje koje smo doživjeli u Bitettu, donesemo u naš grad Zadar i da ih prenesemo na naše građane“, istaknula je Miljanović, u želji da bl. Jakov u životima Zadrana ne bude samo dio povijesti, datum u kalendaru, 27. travnja, nego dio oživljene tradicije i svjedočanstvo žive vjere u povezanosti s nebeskom Crkvom.

U procesiji u čast bl. Jakova u Bitettu sudjeluje 100 000 ljudi

„Divno je koje oni poštovanje i ljubav gaje prema Jakovu. On je za njih svetac, po silnim svjedočanstvima i po mjestu koje on zauzima u njihovim životima. On je njima toliko blizak da ga zovu ‘Naš blaženi Jakov’. Nije im blizak samo u srcu, nego u njihovom svakodnevnom životu. I naziv našeg likovnog natječaja ‘Blizu je, blizu’ nije slučajan. To je molitva, uzrečica, misao koja je u svakodnevnom životu svih stanovnika Bitetta. Osjećaj da je njihov bl. Jakov s njima, stalno, u svakom trenutku, u svim njihovim potrebama. Oni bl. Jakova nazivaju svetac i ljubljeni. Bl. Jakov je imao osobine blagosti, nježnosti i predanosti stanovnicima Bitetta. Koliko je on njima blizak, drag i živi u njihovim životima pokazuje i da stanovnici Bitetta u svojim domovima imaju kao male oltare posvećene bl. Jakovu, mjesta koja oni kite, koji ih podsjećaju na prisutnost blaženika i gdje se oni mole blaženiku. Jakov se očitovao u njihovim životima u brojnim njihovim potrebama, oni ga zazivaju. Kao nekad, brojna su svjedočanstva i danas, čuda koja se događaju po zagovoru bl. Jakova Zadranina“, opisala je Miljanović.

U veličanstvenoj procesiji bl. Jakovu Zadraninu u Bitettu sudjeluje 100 000 ljudi. Među njima to nisu samo svi stanovnici Bitetta. Grad Bitetto ima 15 000 stanovnika. Nego, dolaze ljudi i iz okolnih gradova i mjesta. Desetak kilometara od Bitetta je grad Bari. Pobožnost bl. Jakovu ne odnosi se samo na stanovnike Bitetta, nego i na sve ostale stanovnike pokrajine i otkud već dođu.

Procesija bude na blaženikov blagdan, 27. travnja, a Dani bl. Jakova traju više dana. Imaju uočnicu cijeli tjedan prije blagdana popraćenu brojnim događanjima. U procesiji je prijenos moći bl. Jakova, prst blaženika, od Jakovljevog svetišta prema katedrali sv. Mihovila u središtu grada. U toj procesiji sudjeluju brojne bratovštine, svećenici, gradske vlasti, gradska glazba Bitetta koja se također zove Bl. Jakov.

„Kažu da je čast bratovštini koja dobije milost da te godine nosi moći bl. Jakova kroz grad. U svijetu je dvadesetak crkava posvećeno bl. Jakovu. A mi u Zadru nemamo nijedno mjesto, oltar, crkvu u Hrvatskoj koja je posvećena blaženiku, našem Zadraninu. Ali, počele su se događati milosti, naš Jakov se vraća u Zadar. Njegove moći s vjernicima će proći ulicama Zadra kojima se on igrao, hodao i gdje je bio u procesiji koja se održavala u spomen na potpisivanje Zadarskog mira“, rekla je Miljanović.

U procesiji u nedjelju, 5. svibnja će sudjelovati i pedeset folklornih skupina. Voditeljica folklorne skupine s Ugljana je rekla da s tolikom radošću dolazi u tu procesiju baš zato što je ona Talijanka, a njeguje našu baštinu i folklor. „To će biti prekrasan kolaž. Kao što ćemo mi postati ponosni na bl. Jakova, a i bl. Jakov će biti ponosan, već i što su se folklorne skupine odazvale u tako velikom broju. Vjernici Bitetta dolaze u rodni grad njihovog zaštitnika. Fascinantno je koliki broj ljudi i s kolikom radošću su se odazvali u procesiju, da sam i ja bila u nevjerici“, istaknula je Miljanović.

Nakon što su jeli obroke koje je bl. Jakov pripremio, franjevci su se išli ispovijedati

U srpnju 2023. godine samostanu sv. Frane u Zadru je nakon 70 godina vraćen procesijski križ koji je bio ukraden. Ove godine je održan prvi likovni natječaj o bl. Jakovu i sada se prvi put održava procesija s moćima bl. Jakova. Sve to što se održava prvi put naznake su novog početka da će Zadar početi živjeti s bl. Jakovom.

„Kao da je to bl. Jakov pripremio. Procesijski križ za kojim je on išao u procesiji dok je bio dječak u mladosti, kojeg je uz potpisivanje Zadarskog mira 18. veljače 1358. godine kraljica Elizabeta Kotromanić poklonila franjevačkom samostanu u Zadru u kojem je služio bl. Jakov. I sad, priča kao da se slaže. U procesiji u kojoj će biti moći bl. Jakova će biti upravo taj križ iza kojeg je bl. Jakov hodao kao dječak. Ushićena sam da se priča tako lijepo razvija.

Božja je milost da je, nakon što smo mi bili u Bitettu, bl. Jakov došao za nama u Zadar i da ga mi sad možemo pronijeti i u našem gradu, biti u procesiji njemu u čast. Da će se dogoditi tako velika procesija. Kao što je održan i likovni natječaj za kojeg je bilo nevjerojatno da će biti toliki odaziv i odjek, a održava se prvi put. Brojni  su likovni natječaji, drugi imaju puno veću reputaciju, ali, trebala se dogoditi milost; natječaj koji je prvi put pokrenut i još nije bio poznat među učenicima, nastavnicima i mentorima, a ostvario je toliki uspjeh i proširio glas o bl. Jakovu. Djeca su dolazila u samostan sv. Frane, slušala su priče o bl. Jakovu i upoznala njegov život“, rekla je Miljanović.

Bl. Jakov je bio skroman, ponizan brat franjevac. Jedna od njegovih vrlina je bila pripravljanje jela, bio je izvrstan kuhar. „To je bila njegova vrlina, jer on je to radio s tolikom ljubavlju. Kažu da je često bio u zanosu dok je kuhao. Često je molio. Ali, jelo nikad nije zagorjelo. Pripovijeda se da su, dok je on bio tako u molitvi, to jelo miješali anđeli. Od silnog zanosa u molitvi on je znao i zaplakati, pa kažu da su te suze začinile to jelo. A jelo je bilo toliko ukusno, da su njegova braća franjevci govorili da su se poslije jela koje je Jakov pripravio morali ići ispovijedati, zbog užitka kojeg su osjećali dok su jeli njegovo jelo.

Jela koja je Jakov pripravljao bila su od vrlo skromnih namirnica. Najpoznatije jelo koje je pripravljao bl. Jakov je bob. Postoje dani u Bitettu kad se u svim restoranima pripravljaju samo jela od boba. Bio je vješt u začinima pa je i to davalo poseban okus. Od siromašnih namirnica znao je napraviti bogate okuse“, naglasila je Miljanović.

Čudo – da Zadrani svečano dočekaju svog blaženika i postanu svjesni veličine i svetosti bl. Jakova Zadranina

Osobnosti i potrebi čašćenja i širenja glasa o bl. Jakovu, Miljanović je privukla  najprije spoznaja da je on jedini zadarski svetac rodom. „Najprije smo nekako racionalno krenuli u priču s likovnim natječajem, a onda se pojavio i bunt nepravde. Znači, svetac koji je iz našeg grada Zadra, a da ga njegovi sugrađani ne poznaju. A kad ga ne poznaju, ne mogu ga ni voljeti, poštivati ni utjecati se njemu za zagovor. Zadar ima svece zaštitnike, ali svi zadarski sveci zaštitnici su zapravo došli k nama, oni su izabrali Zadar. Ako od svih naših svetaca, a to su Šime, Stošija, Krševan, Zoilo, Donat, dobivamo toliko milosti, koliko bi milosti trebali dobiti i po utjecanju našem zadarskom svecu, Jakovu Zadraninu“, potaknula je Miljanović.

Miljanović potiče na dolazak u procesiju i na misu u čast bl. Jakova jer se naš blaženik prvi put nakon odlaska u Italiju vraća u svoj grad na tako svečani način. „Želimo ga dočekati dostojanstveno i radosna srca. Želimo da naš blaženi Jakov bude proglašen svetim. Kao što su djeca u svojim likovnim radovima željela da baš njihov likovni rad bude na sličici koja je tiskana ove godine, s molitvom za proglašenje svetim bl. Jakova.

Treba doći na tu svečanost da budemo snaga ljubavi, sila, da zajedno uputimo molitve. Kažu, čeka se još jedno čudo za Jakovljevo proglašenje svetim. Možda će to čudo upravo biti da bl. Jakov bude primljen u svom gradu. Da ga njegovi sugrađani dočekaju, da ga priznaju, da postanu svjesni njegove veličine i prisutnosti. Da bl. Jakov bude, kao što je stanovnicima Bitetta, oslonac u svakodnevnom životu. Da on bude trajno prisutan u našim životima. Da svi dobijemo snagu i uzor u ljubavi, da svatko ponese djelić Jakova u svom srcu. I u tom zajedništvu i jedinstvu, da stvorimo grad blaženika, grad koji će po njegovom uzoru biti ljepše mjesto za život.

Kao što kaže naziv našeg likovnog natječaja ‘Blizu je, blizu’ – i naš Jakov će nama uskoro biti sve bliži i bliži, kao što su zadarska djeca to već shvatila. Zahvaljujući franjevcima sv. Frane iz Zadra i franjevcima iz svetišta bl. Jakova u Bitettu, naš blaženik dolazi u grad. Dosad nije bila sazrela situacija za njegov dolazak. Čekao je povoljan trenutak. On ne želi ući na silu, nego da ga mi prihvatimo i da ga dočekamo dobre volje. Zbog Jakovljeve poniznosti, bogobojaznosti, čovjekoljubivosti, Bog je po bl. Jakovu mogao činiti velika djela u životima ljudi i danas ih čini“, poručila je Miljanović.

U zadnje vrijeme, u širenju pobožnosti bl. Jakovu ljudi sudionicima projekta likovnog natječaja o bl. Jakovu, u kojem su, uz Miljanović Željka Diklan i drugi mentori, sami prilaze i nude pomoć. „To je dokaz da smo na pravom putu i da nismo mi ti koji smo izabrali blaženika, nego je on izabrao nas. Kad naiđemo na neku malu prepreku u realizaciji ovog projekta, vrata se jednostavno otvaraju. Ljudi nam prilaze, ljudi dobrog srca. Dogodilo se jedinstvo življenja blaženika. Vjerujem da će naša inicijativa likovnog natječaja o temi bl. Jakova u kojeg ćemo sljedeće godine uključiti i zadarske srednje škole, da će ljudi koji su oko tog našeg puta, hoda prema blizini bl. Jakova, da će se taj naš duh i duh bl. Jakova prenijeti, preliti i na ostale stanovnike Zadra. Da i oni osjete podršku, potporu blaženika u svom duhovnom i svakodnevnom životu, da je on pratitelj i pomoćnik.

Blizu je, blizu – da nam zaista ostane blizu. Ne samo da u jednom trenutku bude, nego da nam trajno ostane blizu. Bilo bi divno da i mi osjetimo da nam je bl. Jakov blizu, u našem srcu. Jakov će nam zaista biti blizu. On dolazi u naš grad, on će biti tu, među nama i vjerujem da će duhom i ostati u gradu. Postoje ljudi koji su dali pečat našem gradu. Postoje velikani Zadra koji su ostavili svoj veliki trag. Među tim velikanima imamo i nebeskog zaštitnika. Imamo blaženika, imamo Jakova Zadranina!

Kažu, treba nam još jedno čudo. Možda će se dogoditi dva čuda. Jedno čudo će biti da stanovnici Zadra dočekaju svog blaženika. To već vidimo, to će se dogoditi. A drugo čudo je da po molitvama djece koja imaju iskreno, čisto srce, naš Jakov postati svetim“, poručila je Anamarija Botica Miljanović, promicateljica čašćenja bl. Jakova Zadranina.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

MISA U SV. FRANE I PROCESIJA / Jakov Zadranin danas će prvi puta kao blaženik proći ulicama svoga Zadra

Objavljeno

-

By

Danas će Jakov Zadranin (oko 1400. – 1496.) prvi će put kao blaženik proći ulicama svoga grada. Franjevci Bitetta doći će u Zadar s moćima blaženika, onim istima s kojima svake godine svečano čine tradicionalnu procesiju u svom gradu.

Poslije Svete mise, koju će u Crkvi Svetog Frane u 16 sati predvoditi nadbiskup Zgrablić, procesija će s moćima blaženika ići: trgom Svetog Frane, ulicom Zadarskog mira 1358., ulicom Božidara Petranovića, Bedemima zadarskih pobuna, ulicom obitelji Stratico, trgom Petra Zoranića, poljanom Šime Budinića, ulicom Elizabete Kotromanić, i Širokom ulicom, do Katedrale.

U procesiji će biti nošen i Zadarski procesijski križ koji je, nakon što je ukraden i gotovo 50 godina izbivao iz Zadra, iz Italije prošle godine vraćen franjevcima.

Križ je franjevcima darovala kraljica Elizabeta Kotromanić u prigodi potpisivanja Zadarskog mira, 18. veljače 1358. u sakristiji franjevačke crkve. Taj mir trajao je 50 godina, pa je križ u funkciji njegova obilježavanja svake godine u procesiji nošen zadarskim ulicama, sve dok 1409. Zadar nije opet potpao pod Veneciju, pa su Mlečani takvu procesiju zabranili. Blaženi Jakov u djetinjoj dobi zasigurno je više puta sudjelovao u toj procesiji.

Ovogodišnja procesija zaustavit će kratko, uz molitvenu stanku, na Bedemima zadarskih pobuna u blizini Crkve Sv. Marije u Luci, u kojoj je Jakov kršten.

U procesiji će biti nošeni i stari barjaci samostana Svetog Frane, a više udruga sudjelovat će u procesiji sa svojim barjacima, kao i članovi folklornih društava i pojedinci u narodnim nošnjama.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu