Connect with us

Nekategorizirano

Stipina kapela

Objavljeno

13 godina prije

-


Sreo me prije par dana, ni krivog, ni dužnog, u gradu jedan prijatelj i umjesto pitanja kako si, odmah je onako cinički, s nogu pitao – što ima novo u Zračnoj luci? Čitao je moje posljednje tekstove o spomenutoj temi, naime. Da mu, opet onako s nogu, ne objašnjavam priču koja bi se mogla ispričati kao poduža sapunica sa elementima komedije, sjeli smo na kavu.
– Pao im je strop. Cijela jedna strana se srušila, rekoh mu.
– E, bit će to ona koju su radili sa jeftinijim knaufom, pa je slabije držao!? Zato je i palo. I, kad malo bolje pogledaš, što će im strop na kraju krajeva? Jesu li Zračna luka ili nisu? Pa daj onda zraka! – odvrati onako neozbiljno, cereći se ispod brka i srčući vruću kavu.
– Daj, budi ozbiljan. To su ozbiljne stvari. Mogao je netko tamo i stradati. – upozorio sam ga.
– Ma ‘ko, kad su rekli na televiziji da nije bilo nikoga, samo radnici koji tamo rade. A vidija sam i zračnolučku direktoricu. Kako se ono ona zove? Je l’ Kantica Papica Bubić? Tako nekako, je l’? – neodoljivo se pravio glup.
– Ne! Gospođa se zove Katica Pupić Bakrač. Joj, stvarno si neotesan!
– E, pa, ta mi je na onom televizijskom prilogu izgledala kao da su je netom izvukli ispod srušenog stropa. Oni to tamo malo prošire. Pa onda sruše strop. Pa malo suze. Pa nestane im para, onda opet sruše po zgrade, pa opet nešto krpaju. I, što ti je rekla ta Papica?
– Lijepo mi je objasnila da rade na proširenjima terminala dolazaka i odlazaka putnika, domaćih i stranih.
– To sam nešto čuo, da. Je l’ to ono di se naš naivni slikar župan Zrilić slika sa čašom u ruci?
– Da. Zar i ti znaš za tu sliku? – pitao sam ga trljajući ruke jer je bilo prohladno, a sjedili smo vani, pošto smo obojica pušači.
– Bogati, di neću znati. O toj slici svi govore jer je to navodno jedina slika na kojoj se župan smije. A nije ni čudo da se smije kad je tuka’ po šampanjcu. Ma vraga je to bija šampanjac, bit će prije Bakarska vodica, hahaha… Pari kolonjska vodica. Pa je on s tom kolonjskom vodicom blagoslovio aerodrom, a onda se poslije njegovog blagoslova srušio strop. Sve me je strah kad im naprave podvožnjak da se u dogledno vrijeme i on ne sruši!? Pogotovo ako ga opet župan blagoslovi s nekom vodicom. – nije odustajao moj prijatelj ni pod pritiscima hladnog zraka koji je već dobrano bridio naše sasvim pocrvenjele ruke.
– Pa jesi ti zvao župana? – upitao me onako nezainteresirano.
– Jesam. – odgovorih, paleći cigaretu.
– I, što si ga pitao? Je li pio šampanjac ili Bakarsku vodicu? – kroz smijeh je završio svoje pitanje.
– Ne. Za tvoju informaciju, pitao sam ga da mi kaže što se događa u Zračnoj luci. Pošto je on u Nadzornom odboru, morao bi znati. Ali, samo me je zamolio da mu ne prijetim. Premda ne znam gdje je uočio prijetnju u mom pitanju…
– Pa dobro ti je i rekao čovjek. Vjerojatno je vidio negdje tvoju sliku, povezao je sa tvojim pitanjem i eto ti prijetnje! Hahaha… Uostalom kakve on veze ima sa palim stropom? Njega se zove samo kada bude otvaranje tog novog stropa, kada se bude opet pio šampanjac. On pije šampanjac, direktorica popravlja srušene stropove i sa lavorima trči po aerodromu loveći kišne kapi, a Stipe, on ti je moj brate umjetnik, slikar. I to, kako sam imao čuti, jako dobar. On bi mogao taj strop oslikati kada ga završe. Nešto slično k’o Sikstinska kapela. Ličenje zračnolučkog stropa vodenim bojicama. Naslika lijepo na krovu direktoricu kako bdije nad svima. Mogla bi se zvati Stipina kapela? – opet je moj prijatelj razbacivao svoj cinizam oko sebe.
– Vidim ja da se s tobom ne da ozbiljno pričati. Ma kakva god tema bila, sve ti je zafrkancija. Pa jesi li ti ikada, bar jednom u životu, bio ozbiljan? – pitam ga najozbiljnije.
– Jesam brate. Ozbiljan sam bio zadnji put kada sam posjetio Stipinu izložbu slika. Naprosto nevjerojatno što taj radi sa svojim kistom. Zamisli kako ga umoči u neku od toplih boja, pa raspali po nevinom bijelom platnu. To ja zovem umjetnost.
– Uopće mi se ne zamišlja kako ga umače. Imam pametnijih stvari trenutačno od toga. Ali tebi, vidim, dobro idu te vizionarske slike. Ajme meni, s kime ja sve kave pijem? – cvokotao sam zubima, a on je samo nastavio kao da ga se ne tiče.
– Znaš li ti, je li on onaj LUD?
– Tko?
– Pa Stipe.
– Pitaš me je li župan lud?! Dobro, što je tebi? – upitah ga smrtno ozbiljan, sa gestom ljutnje na licu.
– Ma, pogrešno si me razumio. Je li on član onog društva, kako se ono zove, gdje su slikari? Na vrhu jezika mi je… – dok je govorio para mu mu je izlazila iz usta.
– HDLU, misliš to?
– Da, e to. Je l’ on taj HDLUD?
– Okud znam čovječe. Bože moj, koja si ti krtica. E, ajde, slušaj nemam baš previše vremena. Ajd, čujemo se, moram krenuti, već je kasno. – kazao sam mu skočivši na noge lagane kada sam shvatio koliko je već sati.
– Ajde. Čujemo se. – odgovorio je i izgubio se među tajnovitim ulicama Kalelarge.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

22 sata prije

-

19. svibnja 2024.

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

3. izdanje Nagrade Goncourt – hrvatski izbor

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

1 tjedan prije

-

13. svibnja 2024.

By

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

17. siječnja 2024.

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu