Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić blagoslovio je novopostavljeni križ s korpusom ispred župne crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja na Relji u Zadru, nakon mise zornice koju je predvodio u toj župnoj crkvi u ponedjeljak, 22. prosinca.

„Mise zornice nas svake godine iznova uče strpljenju. Uče nas da Božić nije događaj koji se dogodi „preko noći“, nego otajstvo koje se polako priprema u srcu, koje dozrijeva u sabranosti, molitvi, u vjernosti malim koracima svakodnevnog života“, rekao je nadbiskup.

Razmatrajući Marijin hvalospjev Veliča u navještenom evanđelju, nadbiskup je rekao da je on nastao nakon što je Bog u potpunosti promijenio Marijin život i kad je izložena velikim izazovima, pitanjima i mogućem odbacivanju. „Ipak, Marija ne zatvara srce pred Božjom riječi, nego ga otvara Bogu. Usklikom „Veliča duša moja Gospodina“ Marija priznaje da Bog postaje središte njenog života. Marija ne želi živjeti okrenuta sebi, svojim planovima i sigurnostima, nego Božjoj volji koja često vodi putem koji ne razumijemo, ali koji uvijek vodi prema životu, prema dobru, dapače, našem vječnom dobru.

Marija ne veliča sebe; ne stavlja u središte pažnje svoju osobu. Ona ne gradi sliku vlastite veličine, nego prepoznaje da je sve Božji dar, da je sve milost, da je sve djelo Boga koji se saginje nad neznatnošću svoje službenice. Upravo u toj neznatnosti započinje najveće djelo spasenja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasio je da Bog kojega Marija veliča i slavi „nije daleki i hladni Bog. To je Bog koji vidi, ljubi, koji se sjeća svojih obećanja i ostaje vjeran i onda kad se čovjek umori, posrne ili izgubi nadu. U svojoj pjesmi Marija obuhvaća cijelu povijest spasenja, „od koljena do koljena“ i pokazuje nam da Bog nije Bog trenutka, nego Bog vjernosti koji sigurno vodi povijest prema ispunjenju“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da se „Marija ne boji izgovoriti riječi koje uznemiruju: govori o oholima koji su raspršeni, o silnima koji su zbačeni s prijestolja, o bogatima koji ostaju prazni. Ona zna da je Božja pravda istina koja oslobađa. Bog ruši lažne sigurnosti koje se grade na moći, položaju i samodostatnosti, ne da bi ponizio čovjeka, nego da bi mu vratio izgubljeno srce koje se više ne oslanja na Boga, nego na sebe“, poručio je mons. Zgrablić, dodavši da „Marijina vjera ne ostaje na lijepim riječima i pobožnim osjećajima, nego se pretače u konkretno služenje, u strpljivu prisutnost, u vjernost svakodnevici. Marija ostaje, jer ljubav uvijek ostaje“.

Nakon mise, nadbiskup je blagoslovio novopostavljeni križ s korpusom Isusa Krista koji se nalazi ispred župne crkve, a ovo ljeto križ i korpus bili su nehotice oštećeni prolazom jednog visokog prijevoznog sredstva.

„Križ je u komunizmu bio skinut, otuđen i uklonjen. Bio je uklonjen onda kad je križ nekima smetao, kad je vjera bila potiskivana, a Bog guran na rub društva. Ipak, Božja providnost ima zadnju riječ.

Taj isti križ, nakon više desetljeća, vraćen je samostanu i to po rukama onih koji su ga nekoć skinuli i odnijeli. Te iste osobe koje su u svom životu donijeli odluku pomiriti se s Bogom i Crkvom, vratili su križ koji su ukrali. To je i nama snažno svjedočanstvo da nijedna rana nije jača od milosti i da nijedno zlo nema posljednju riječ“, poručio je mons. Zgrablić u propovijedi mise zornice.

Originalni pozlaćeni korpus za vrijeme mise koju je bio je izložen ispred oltara na misi zornici, „kao snažni svjedok povijesti, patnje, gubitka, ali i povratka, obraćenja, oprosta i vjernosti. Križ ponovno stoji ondje gdje treba stajati – ne kao ukras, nego kao poziv na odgovor ljubavi i obraćenje. Križ postaje slika Crkve i vjernika koji su pozvani ostati uz Gospodina i kad je teško, ostati vjerni i kad se čini da je vjera slaba, krhka ili ugrožena“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Poželio je da nas „Marija, žena bdjenja i vjernosti, nauči kako se čuva ono što je sveto. Neka nas nauči ostajati uz križ, ali i vjerovati u uskrsnu snagu Boga koji ljubi, liječi i koji uvijek iznova donosi svjetlo u tamu života“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši značenje postojanja toga križa na toj lokaciji, fra Tomislav Vrsaljko, župnik Relje, rekao je da je osobito osjetio koliko taj križ znači župljanima i prolaznicima kad je primijetio kako bi se ljudi naklonili pred tim mjestom, i u vremenu kad se križ tu vidljivo nije nalazio.

Povijest postavljanja i otuđivanja križa na Relji

Korpus kojeg je blagoslovio nadbiskup Zgrablić na sadašnjem novopostavljenom križu je odljev originalnog korpusa koji se čuva u crkvi sv. Ivana Krstitelja, a nekad je bio na križu na križanju ulica Zrinsko-Frankopanske i Put Murvice. Križ na tom zadarskom raskrižju, koji je u nazočnosti papinog legata bio postavljen 1933. o jubilarnoj 1900. obljetnici Kristove smrti, bio je više puta tijekom povijesti uklanjan i korpus  s njega otuđivan.

Zadarski nadbiskup Marijan Oblak, tada umirovljeni, blagoslovio je na prvu nedjelju došašća, 30. studenog 2003., križ s korpusom koji je tada bio ponovno postavljen na izvornu lokaciju, visok 4,10 m i širok 1,30 metara.

Križ na toj lokaciji uz raskrižje na Relji komunisti su rastrgnuli na svetkovinu Duhova 6. lipnja 1954. godine. Korpus na križ te 2003. godine bio je vraćen na svoje izvorno mjesto nakon 49 godina.

Naime, dijelovi obeščašćenog križa bili su pronađeni i na obližnjoj livadi, a doživio je nekoliko progona: 21. lipnja 1954. g., dan nakon klanjanja koje je bilo pod nadzorom komunista, a vjernici su ga prikazali kao naknadu za svetogrđe, jedan mladić je provalio u crkvu, u potrazi za ostacima raspela. U provali je zanjihao konop zvona te ga je zvonjava omela u naumu.

Obnovljeni križ 1955. g. opet je postavljen, ali je bio opet bačen na tlo. Godine 1957. korpus raspela blagoslovio je tadašnji zadarski nadbiskup Mate Garković – no tada je bio postavljen na ulazu u dvorište župne crkve. Original korpusa tada je bio pohranjen na čuvanje u crkvi.

U toj prigodi kad je križ bio vraćen na svoje mjesto, župnik na Relji gdje djeluju franjevci trećoredci glagoljaši i gdje je jezgra nastanka hrvatske Franjevačke provincije trećoredaca glagoljaša u 13. st., bio je sadašnji požeški biskup Ivo Martinović, TOR.

Župa na Relji u srpnju te 2003. godine bila je proslavila 50 godina svoga postojanja. U prigodi te proslave, na poticaj tadašnjeg provincijala fra Pave Milkovića i preporuku zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, župa je 7. travnja 2003. bila uputila poglavarstvu Grada Zadra molbu za izdavanjem dozvole o ponovnom vraćanju i postavljanju križa koju je Gradsko poglavarstvo 19. rujna 2003. bilo odobrilo.

U nazočnosti brojnih svećenika, predstavnika gradske vlasti i stotine vjernika, koji su se prilozima i molitvama zauzimali za vraćanje križa, križ na svom izvornom mjestu uz zadarsko raskrižje na Relji od 2003. opet je postao simbolom; naime, roditelji su djecu bili slali da idu kupiti kruh “kod križa”.

Ines Grbić