U nedjelju, 26. listopada 2025. u 3:00 ujutro, sat ćemo pomaknuti jedan sat unazad, na 2:00. Ljudi bi bili zdraviji kada bi se ukinulo proljetno i jesensko pomicanje sata, pokazalo je nedavno istraživanje. Tom bi se promjenom moglo spriječiti desetci tisuća moždanih udara i smanjiti broj pretilih.

Svako proljeće savjesno pomičemo satove naprijed na ljetno računanje vremena, a u jesen ih vraćamo na standardno odnosno zimsko računanje vremena. Mnogima to ne odgovara, ali ideje da se ukine pomicanje sata zasad se nisu ostvarile.

Pomicanje sata dvaput godišnje nije samo neugodno, nego i vrlo štetno za naše zdravlje. Već je poznato da je gubitak jednog sata sna u ožujku povezan s većim brojem srčanih udara i smrtonosnih prometnih nesreća u idućim danima.

Zdravstveni rizici

Novo istraživanje znanstvenika s medicinskog fakulteta američkog sveučilišta Stanford pokazuje da je pomicanje sata povezano i s dugoročnim zdravstvenim rizicima – ponajviše s pretilošću i moždanim udarima.

U studiji su usporedili tri mogućnosti: trajno standardno (zimsko) vrijeme, trajno ljetno vrijeme i dvaput godišnje pomicanje sata. Ispitivali su kako svaka od tih opcija utječe na tzv. cirkadijalni ritam ljudi i time na njihovo zdravlje.

Cirkadijalni ritam je urođeni biološki sat našeg tijela koji regulira brojne fiziološke procese, među ostalim izlučivanje hormona, metabolizam, krvni tlak i rad srca. Glavni “mjerač vremena” cirkadijalnog ritma je dio mozga koji se prvenstveno usklađuje s izloženošću svjetlu.

Istraživanje otkriva da je s gledišta cirkadijalnog ritma najlošija opcija dvaput godišnje pomicati satove. Najbolje bi bilo ukinuti tu praksu i ostati na zimskom računanju vremena, a i stalno ljetno računanje bilo bi za zdravlje povoljnije od sadašnjeg režima.

Američki znanstvenici proveli su istraživanje tako da su kod stanovnika svih okruga kontinentalnih saveznih država SAD-a simulirali tipičnu izloženost unutarnjem i vanjskom svjetlu tijekom cijele godine. Za predviđanje učestalosti bolesti koristili su podatke Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

“Otkrili smo da bi svakako bilo bolje ostati cijele godine u zimskom ili ljetnom vremenu nego dvaput godišnje pomicati satove”, rekao je profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti te glavni autor studije dr. Jamie Zeitzer.

Zimsko ili ljetno?

U Europskoj uniji dosadašnji pokušaji da se ukine pomicanje sata nisu uspjeli. Slično je i u SAD-u, gdje je posljednjih godina u Kongresu više puta bio predložen zakon koji bi uveo trajno ljetno vrijeme, ali nikada nije dobio dovoljnu podršku. “Na obje strane postoje ljudi koji su strastveno vezani uz to pitanje i imaju vrlo različite argumente”, rekao je Zeitzer.

Čak ni među onima koji žele okončati sezonske pomake sata nema suglasja o tome koju vremensku politiku prihvatiti.

Pristalice trajnog ljetnog vremena tvrde da bi više svjetla u večernjim satima moglo štedjeti energiju, smanjiti kriminal i ljudima omogućiti više slobodnog vremena nakon posla. No kada je 1974. u SAD-u zbog naftne krize uvedeno cjelogodišnje ljetno vrijeme, ljudi su se pobunili jer su djeca morala ići u školu po mraku ujutro, a povećao se i broj nesreća. Mjera je tako ukinuta nakon manje od godinu dana.

S druge strane, zagovornici trajnog zimskog vremena tvrde da je više jutarnje svjetlosti optimalno za zdravlje. Nekoliko organizacija, među njima Američka akademija za medicinu spavanja i Američko liječničko udruženje, podržalo je uvođenje cjelogodišnjeg standardnog (zimskog) vremena.

“Temelj te ideje je teorija da je ranojutarnja svjetlost bolja za naše opće zdravlje”, rekao je Zeitzer. “Problem je bio u tome što se ta teorija nije temeljila ni na kakvim podacima – a sada te podatke napokon imamo.”

Usklađivanje s 24 sata

Ljudski cirkadijalni ciklus nije točno 24 sata, nego je kod većine ljudi otprilike 12 minuta duži. Može se usklađivati svjetlom.

“Kada ujutro primite svjetlost, ubrzavate cirkadijalni ciklus. Kada je primite navečer, usporavate ga”, objasnio je Zeitzer. “Općenito, potrebno vam je više jutarnje i manje večernje svjetlosti kako bi vaše tijelo ostalo dobro usklađeno s 24-satnim danom.”

Neusklađen cirkadijalni ciklus povezan je s brojnim negativnim zdravstvenim ishodima. “Što ste više izloženi svjetlosti u krivo vrijeme, to je slabiji vaš cirkadijalni sat. To utječe na imunološki sustav, razinu energije i druge aspekte zdravlja”, upozorio je Zeitzer.

Istraživači su koristili matematički model kako bi preveli izloženost svjetlosti u svakom od triju režima. U obzir su uzeli lokalno vrijeme izlaska i zalaska sunca te izračunali tzv. cirkadijalno opterećenje – koliko se unutarnji sat čovjeka mora pomaknuti da bi pratio 24-satni dan.

Otkrili su da bi većina ljudi tijekom godine doživjela najmanje cirkadijalno opterećenje ako bi se uvelo trajno zimsko vrijeme, koje donosi više jutarnje svjetlosti. Koristi se donekle razlikuju ovisno o lokaciji unutar vremenske zone i o kronotipu osobe – skloni li ona ranom buđenju, kasnim večerima ili nečemu između.

Paradoksalno, ljudi koji su ranoranioci (oko 15 % populacije) i koji obično imaju cirkadijalne cikluse kraće od 24 sata, doživjeli bi najmanje opterećenje u trajnom ljetnom vremenu, jer bi im dodatna večernja svjetlost produljila ciklus bliže 24 sata.

Zdravstvene posljedice

Kako bi povezali cirkadijalno opterećenje s konkretnim zdravstvenim ishodima, istraživači su analizirali podatke CDC-a o učestalosti artritisa, raka, kronične opstruktivne plućne bolesti, koronarne srčane bolesti, depresije, dijabetesa, pretilosti i moždanog udara.

Njihovi modeli pokazuju da bi trajno standardno vrijeme smanjilo učestalost pretilosti diljem SAD-a za 0,78 % i učestalost moždanog udara za 0,09 %. Iako se čini malo, u zemlji s oko 340 milijuna stanovnika, gdje svakih 40 sekundi nekoga pogodi moždani udar, a gotovo polovica odraslih je jako pretila, to bi značilo oko 300.000 manje slučajeva moždanog udara godišnje te smanjenje broja pretilih za 2,6 milijuna. Uvođenjem trajnog ljetnog vremena postiglo bi se otprilike dvije trećine tih koristi.

Kako se i očekivalo, modeli nisu predvidjeli značajne razlike kod stanja poput artritisa, koji nisu izravno povezani s cirkadijalnim ritmovima. Prema riječima glavnog autora, ovo istraživanje možda je najtemeljitija analiza dugoročnih zdravstvenih posljedica različitih vremenskih politika. “Ali ovo nije ‘zadnja riječ’ na tom području”, dodao je Zeitzer.

Istraživači nisu uzeli u obzir mnoge čimbenike koji bi mogli utjecati na stvarnu izloženost svjetlosti, poput vremena, geografije i ljudskog ponašanja. U svojim su izračunima pretpostavili dosljedne navike izloženosti svjetlosti – spavanje između 22 i 7 sati, boravak na suncu prije i poslije posla te vikendom, kao i izloženost unutarnjem svjetlu od 9 do 17 sati te nakon zalaska sunca. U stvarnosti, međutim, mnogi ljudi imaju neredovite rasporede spavanja i provode više vremena u zatvorenom prostoru.

“Ljudi vjerojatno imaju puno lošije navike vezane uz svjetlost nego što pretpostavljamo u modelima”, priznao je Zeitzer. “Čak i u Kaliforniji, gdje je vrijeme odlično, ljudi provode manje od 5 posto dnevnog vremena na otvorenom.”

Zeitzer se nada da će studija potaknuti i istraživače u drugim područjima, poput ekonomije i sociologije, da prouče utjecaj pomicanja sata. No upozorava i da se vremenskom politikom odlučuje samo “koji sat predstavlja izlazak i zalazak sunca, ali ne utječemo na ukupnu količinu svjetlosti” te da “niti jedna politika neće dodati svjetlost mračnim zimskim mjesecima”.