Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Bdijenje za duhovna zvanja i susret roditelja zadarskih svećenika u katedrali sv. Stošije

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Bdjenje za duhovna zvanja ususret Nedjelji dobrog pastira predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 8. svibnja.

Susret je okupio i roditelje svećenika iz Zadarske nadbiskupije koji su prvi put dobili poziv za sudjelovanje na tako organiziranom susretu.

Bdjenje je izraz zahvalnosti Bogu za duhovna zvanja i molitva da Bog nastavi pozivati mlade da ga slijede u služenju Crkvi, rekao je nadbiskup i zahvalio Bogu za izbor novog pape, Roberta Francisa Prevosta. „Zahvalni smo Bogu za dar njegovog izbora i molimo da ga osnaži darom Duha Svetoga te da s mudrošću, ljubavlju i hrabrošću služi Crkvi i cijelom svijetu. Neka njegov pontifikat bude svjetionik nade i Kristova mira, a njegova teška i odgovorna služba svjedočanstvo Kristove ljubavi svima nama“, poručio je mons. Zgrablić.

Jedan od važnih putova kojima Bog vodi narod je put duhovnih zvanja. „Duhovna zvanja su dar i poziv. Oni su odgovor na Božji zov koji zahtijeva predanje i povjerenje. Na tom putu nismo sami; Crkva, zajednica vjernika hoda s nama, podržava nas molitvom i potiče da ustrajemo“, istaknuo je nadbiskup. Potaknuo je na molitvu za novog Papu, svećenike, redovnike i redovnice, da njihova služba bude „plodonosna i znak svjetla u svijetu koji traži smisao i istinu“.

U duhu navještenog evanđelja, nadbiskup je razmatrao Isusovu riječ: „Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlost svijeta“. „Sol daje okus. Svjetlo daje smisao prostoru. To je duhovno zvanje – biti netko tko donosi smisao, ‘dobar okus životu’, tko, usprkos mraku, ne skriva svjetlo, nego ga nosi drugima“, rekao je mons. Zgrablić.

Isusovi učenici pozvani su biti sol i svjetlo da riječima i djelima preobražavaju svijet. „Sol štiti od kvarenja. Kršćanin nije pozvan prilagoditi se tamnim silama, nego svjedočiti istinu, čuvati dobro i buditi žeđ za Bogom. Svjetlo postoji da drugima pokazuje put. U vremenu površnosti, lažnih identiteta i moralne zbunjenosti, biti sol znači biti dosljedan, čestit i pravedan. Biti svjetlo znači biti onaj koji se ne skriva, nego svojim životom pokazuje smjer“, istaknuo je nadbiskup.

Podsjetio je da je Bog najprije stvorio svjetlo i da je on izvor svjetla. „Bog je simbol svjetla jer po njemu sve postaje vidljivo i smisleno. Svjetlo se ne nameće nego nježno, ali sigurno, ispunjava prostor, vodi nas, otkriva istinu. Takav je Bog. On je svjetlo koje rasvjetljuje tamu našeg postojanja i daje nam orijentir“, rekao je mons. Zgrablić. Isusov poticaj da budemo svjetlost svijeta poziva nas da budemo odraz Božje prisutnosti, da kroz nas svijet vidi lice milosrdnog Oca.

Nadbiskup je podsjetio da je 8. svibnja rođen bl. Alojzije Stepinac. On je svjedočio „što znači biti vjerni službenik Kristov, bez obzira na cijenu. Njegov život i mučeništvo primjer su hrabrosti, vjernosti i duhovne zrelosti iz koje niče autentično zvanje“, koje „izlazi iz svoje udobnosti, svojih sigurnosti i svojih planova“ i kreće na put s Bogom, rekao je nadbiskup.

Svećenici i redovnici „usmjeravaju korake drugih prema Kristu, daju okus Kristove ljubavi kroz sakramente, molitvu, služenje. Njihovo ‘Da’ Bogu je most koji mnoge vodi prema otkriću vlastitog poziva. Oni nisu savršeni, ali su posvećeni i u tome je njihova snaga“, poručio je mons. Zgrablić.

Molitva za zvanja je važna jer potiče otvorenost za Božji glas, njome „otvaramo vrata Neba da Duh Sveti djeluje u srcima mladih“. „Molitva je odnos sa živim Bogom. U tišini molitve srce postaje plodno tlo na koje Bog može posijati sjeme poziva. Molitvom stvaramo duhovnu klimu u kojoj zvanje može dozrijevati“, rekao je nadbiskup i potaknuo da svi „budemo tlo u kojem Božji poziv može rasti“.

Sakramenti ovise o služenju svećenika te „nitko nije izuzet od potrebe molitve za duhovna zvanja. Odgovornost za zvanja nije samo na biskupima i animatorima duhovnih zvanja, nego na svima nama: obiteljima, župama, školama, molitvenim zajednicama“, naglasio je nadbiskup.

Mnogi mladi žive u nesigurnosti, krizi identiteta i smisla te tiha vjernost i podrška roditelja duhovnom zvanju postaje proročki znak. Roditelji svećenika i redovnika proživjeli su put duhovnog poziva svoga djeteta.

„Vi ste svojim životom rekli ‘Da’ životu svoga djeteta, ali i Božjem pozivu u njegovom srcu. Vi najbolje znate što znači darovati Bogu ono najdragocjenije. Nije to jednostavno. Vi ste prvi svjedoci koji su povjerenjem poduprli zvanje kad se tek rađalo, kad je bilo krhko, kad još nije imalo riječi ni sigurnost. Hvala što ste dali Crkvi ono najdragocjenije i najvrijednije. Hvala što ste znali pustiti da vaša djeca postanu ono na što ih je Bog pozvao. Hvala što ste svojim životom svjedočili da se nada ne živi riječima, nego izborima i darom onoga najdragocjenijeg“, poručio je nadbiskup roditeljima svećenika i redovnika.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu da Gospodin oslobodi mlade od straha, da im hrabrosti osluhnuti što im govore srce i Bog. „Zvanja ne nastaju u vakuumu. Ona se rađaju u obitelji, molitvi, tišini, u malim, svakodnevnim odlukama vjernosti. Crkva mora biti mjesto koje ne gasi, nego molitvom i primjerom života svijetli kako bi oni koje Bog poziva otkrili Njegove planove“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Potaknuo je na molitvu za nova zvanja, za pastire, redovnike, misionare, za obitelji koje će reći ‘Da’ Gospodinu, da mladi „ne ‘vegetiraju’ u svijetu nesigurnosti, nego budu svjedoci Krista“.

Nadbiskup je pozvao na molitvu i za one koji su sablaznili i ranili druge i za žrtve duhovnih zvanja. „Crkva pati zbog njihovih padova. Molimo za sve žrtve sablazni i rane žrtava koje su prouzročili oni koji su krenuli u duhovno zvanje i u svom padu ranili druge. Neka Gospodin zacijeli sve njihove rane“, potaknuo je mons. Zgrablić.

„Nije manjak zvanja, Bog uvijek zove. Manjak je odaziva! Zato treba moliti za odaziv!“

Nakon propovijedi, don Tomislav Dubinko, član nadbiskupijskog Povjerenstva za duhovna zvanja koje je organizator toga susreta, održao je nagovor o značenju molitve. Istaknuo je primjer Alojzijeve majke Barbare Stepinac koja nije prestala moliti i postiti za sina Alojzija, za svaku fazu njegovog zvanja i života, još dok se nije odazvao, pa i kad je postao nadbiskup, sve do Stepinčeve smrti.

„Molitva je način čovjeka da uzvrati na Božju ljubav koja je uvijek prva. Bog nam svoju ljubav želi darovati i po poslanju, obiteljskom i duhovnom. Kao što je majka bl. Alojzija činila, molitva treba biti najprije zagledanost u Boga. Ne u svoju nakanu, u sebe, što bi Bog trebao učiniti, nego u Boga koji ima najbolji plan za naše poslanje. Molitva treba biti uporna, ustrajna, bez kolebanja, poput dječjeg vapaja, povjerenje u živoga Boga“, rekao je don Tomislav.

U molitvi je važna i šutnja. „Ako molitva treba biti dijalog, kakav je to dijalog ako mi ispričamo svoje, odemo svojim putem, a Bogu koji uporno govori ne damo da dođe do riječi. Kod poziva su važni poziv i odaziv. Nije manjak zvanja, Bog uvijek zove. Manjak je odaziva! Zato treba osobito moliti za odaziv! Odazvati se trebaju svi: Crkva, obitelji, župe, da zvanja dođu iz moje obitelji, župe, grada“, potaknuo je don Tomislav.

Predložio je molitvu desetice krunice za zvanja, prikazivanje svoga trpljenja, bolesti, starosti i teškoća za duhovna zvanja i ustrajnost u postojećima; svake prve subote u mjesecu biti na misi i klanjanju za zvanja te postiti, „čime se oslobađamo sebe kako bi Bog imao više mjesta u našem srcu“, rekao je don Tomislav.

Nakon Službe Riječi, održano je klanjanje za vrijeme kojega je don Antonio Oltran čitao prigodna razmatranja o dinamici Božjeg poziva i odaziva i u svjetlu evanđeoskih primjera Isusovih učenika. Nakon Bdjenja, za sve sudionike priređeno je druženje u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’.

Pjevanje na Bdjenju predvodio je zbor mladih zadarske župe Puntamika pod vodstvom Saše Miočića.

Ines Grbić

 

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Blagoslovljen novi oltar i 120. godišnjica dolaska relikvije sv. Ante Padovanskog u Vinjercu

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Ante Padovanskog u petak, 13. lipnja, u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Vinjercu, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Za vrijeme mise, nadbiskup je blagoslovio novi drveni oltar „prema puku“. Ovogodišnji župni blagdan bio je i u znaku 120. godišnjice kako je relikviju sv. Ante u Vinjerac donio don Kamilo Franchini, porijeklom iz Dicma, 13. lipnja 1905., na dan „župničkog umještenja“, kako je zapisano na poleđini relikvijara.

„Taj dar relikvije postao je znak Božje blizine po sv. Anti i duhovno blago koje se već 120 godina časti s poštovanjem i zahvalnošću. Pred tom relikvijom molile su generacije u tišini osobno, u zajedničkoj euharistiji i procesiji koja je javni znak da vjerujemo u snagu svetaca i u Božju blizinu“, rekao je nadbiskup.

Oltar je središte liturgije i mi trebamo staviti Krista u središte našeg života, potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da nam oltar u tome bude trajni izvor, a relikvija sv. Ante da nas „podsjeća na snagu svetosti koja se ne zadržava u prošlosti, nego i danas oblikuje živote“.

U želji da nas život sv. Ante potakne na svakodnevno obraćenje, rast u vjeri i novu blizinu s Kristom, nadbiskup je govorio o kreposti strpljivosti i upozorio na duhovnu lijenost.

Misao sv. Ante: „Ako imaš Boga, imaš sve, jer imaš onoga koji je stvorio sve, koji te sam može nasititi i bez kojega je sve što postoji ništa“ proizašla je iz njegovog osobnog iskustva, potvrđena je kroz djelovanje sv. Ante, rekao je nadbiskup, istaknuvši da sv. Ante nije govorio iz teorije, nego iz živog susreta s Bogom. Rekavši da Bog ispunjava čovjeka i daje smisao, nadbiskup je poručio: „U Božjoj prisutnosti sve dobiva svoje mjesto i gubi prividni sjaj, jer sve postaje samo odsjaj Onoga koji je vječan, savršen i neprolazan. Tko ima Boga, ima izvor svega, ima Stvoritelja svega što postoji. Bog daje smisao čak i kada se sve drugo raspada. Kada materijalno nestane, duhovno opstaje, Bog nam ostaje – i to je najvažnije. U trenucima tuge, Bog je naša utjeha. Kada se sve oko nas ruši, On je stijena na kojoj čvrsto stoji naš život. Kada ljubav izblijedi među ljudima, Njegova ljubav se ne mijenja, ostaje vječna“.

Potaknuo je da ne tražimo ispunjenje u prolaznome, nego u Vječnome, da ne tražimo sigurnost u stvarima koje nestaju, nego u Bogu koji ostaje.

Za biti s Bogom treba voditi krepostan život, a sv. Ante je osobito njegovao krepost strpljivosti. „Kršćanske kreposti nisu samo vanjski čin dobrote, već nutarnja odluka volje i snaga srca koje ustraje u dobru i onda kad ono postane teško, neugodno ili sporo.

Kršćanska strpljivost je aktivno pouzdanje u Boga, vježbanje srca u smirenosti i ustrajnosti usred nepravde, boli ili nesigurnosti. Krepost općenito, a strpljivost osobito, oblikuje naš karakter i vodi nas prema tome da budemo poput Krista koji nije tražio trenutno rješenje, nego je s ljubavlju i postojanošću prihvatio križ.

Strpljivost je snaga koja nas vodi da ne odustanemo kad dođe bol, nepravda ili razočaranje. Ona nas uči gledati dublje – preko trenutnih osjećaja i ostati vjerni Bogu čak i kad ne razumijemo Njegove putove. Strpljiv čovjek nije slab nego duboko jak, jer zna trpjeti bez gorčine, čekati bez nestrpljenja i ljubiti bez uvjeta“, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši da nestrpljivost razotkriva duhovnu krhkost: „Tko nije ukorijenjen u kreposti, lako posrne, lako odustaje od dobra, povlači se i zatvara u sebe. No, strpljiv čovjek ostaje tih i čvrst, kao dobro kaljeno željezo koje ne puca ni pod udarcem“.

„Krepost je poput kuće. Temelj joj je pouzdanje u Boga, zidovi su vjernost i ustrajnost, a krov je strpljivost koji štiti od kiše i udara vjetrova. Temelj drži kuću uspravnom, zidovi joj daju oblik, ali krov je taj koji nas štiti kad navale kiše i udare vjetrovi. Bez dobrog krova sve propada.

Ako su temelji kuće izložene jakom nevremenu duboki ili na čvrstom kamenu, zidovi čvrsti, a krov stabilan, može izdržati i jaku buru koja nosi ili ruši sve pred sobom. Tako je i s čovjekom.

Kad u životu naiđu jake bure i oluje – nepravde, bolesti, neuspjesi, tjeskobe, a to nam sigurno dolazi, krepost strpljivosti djeluje poput krova: ne zaustavlja vjetar, ali štiti dušu od lomljenja. Strpljivost nas uči čekati, podnositi, ostati mirni i kad oko nas sve zadrhti“, naglasio je nadbiskup, rekavši da strpljiv čovjek nije slab.

„On ne zatvara oči pred problemima, nego ih gleda s povjerenjem. On sabire snagu, zna da je u oluji Gospodin čvrsta stijena pod nogama i zaklon nad glavom“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši kako nas sv. Ante potiče da izgrađujemo „krepost koja se ne lomi pod pritiskom, koja ne uzvraća zlom na zlo, nego snagom vjere nadvladava svaku kušnju“.

Sv. Ante upozorava da je duhovna lijenost velika opasnost našoj vjeri i kreposti. „Duhovna lijenost nije samo nedostatak aktivnosti. Duhovna lijenost je stanje duše koja gubi volju za traženjem Boga, prestaje težiti višim stvarima i postaje ravnodušna prema vlastitom posvećenju. Čovjek postaje zadovoljan površnošću, duhovnom mlakošću i komforom te traži samo što je ugodno, brzo i bez križa. Duhovna lijenost se često maskira kao mir, uravnoteženost ili čak realizam, ali u svojoj bîti, ona je odustajanje od svetosti“, upozorio je mons. Zgrablić, dodavši da „duhovna lijenost čovjeka zaustavlja, uspavljuje i veže za zemaljsko i prolazno. Lijenost u duhovnom životu otupljuje savjest, slabi volju i udaljava dušu od Božje milosti“.

Sv. Ante je rekao: „Lijenost nam ne dopušta da se uzdignemo u visine, već uvijek želi da se hoda po zemlji, komotnim putovima”.

„Duhovna lijenost odvlači čovjeka od Božjeg poziva da raste, da se uzdiže prema nebu i postane svet. Umjesto toga, duša se zadovoljava osrednjošću, izbjegava napor molitve, pokore i unutarnjeg obraćenja. Komotni putovi možda izgledaju lakši, ali vode u duhovnu prazninu“, upozorio je nadbiskup.

Nasuprot duhovnoj lijenosti, revnost proizlazi iz ljubavi prema Bogu.

„Gdje vlada revnost, ondje je plodna molitva, čežnja za sakramentima, zauzetost za druge i želja za rastom u ljubavi i dobroti, napredovanju prema Bogu. Gdje zavlada duhovna lijenost, ondje se gase te duhovne vatre. Čovjek tada počinje ‘hodati po zemlji’, u krugu navika, briga i prolaznih zadovoljstava, zaboravljajući da je pozvan „gledati gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu“; prestane čeznuti za vječnim i neprolaznim, zanemaruje da mu je  domovina na nebesima“, upozorio je mons. Zgrablić, poručivši da smo pozvani „hodati stazama koje nisu uvijek komotne, ali vode prema nebu.

Duhovna lijenost nas drži prizemljenima, dok nas Božja milost poziva u visine. Neka nam primjer sv. Ante bude poticaj da se svakodnevno budimo iz duhovne tromosti, da ne biramo lagani put, nego onaj koji vodi do vječnosti“, potaknuo je nadbiskup.

„Sv. Ante poziva nas na dublje zajedništvo s Bogom i međusobno, autentične kreposti i oslobođenje od duhovne lijenosti koja nas sputava. Ako uistinu želimo imati ispunjeno srce, biti bogati neprolazni i vječnim, moramo živjeti s Bogom. Ako želimo biti kreposni, moramo ostati postojani u kušnji; ako želimo duhovno napredovati, rasti, moramo se osloboditi okova duhovne lijenosti“, poručio je predvoditelj slavlja.

Poželio je da nas sv. Ante zagovara da „ti poticaji ne ostanu samo riječi, nego da ih živimo svakodnevno, s pouzdanjem u Gospodina koji nas uvijek poziva u više, dublje i želi nas uvesti u najveće dobro, svoje zajedništvo ljubavi“.

Nakon mise, župljani su počastili relikviju sv. Ante, a nadbiskup Zgrablić je predvodio procesiju s kipom sv. Ante kroz središte Vinjerca, noseći relikvijar sv. Ante.

Na blagdan sv. Ante, nadbiskup Zgrablić predvodio je svečano večernje misno slavlje na Trgu ispred župne crkve sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

I.G.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SPIZA NEDJELJOM? / Danas rade ove trgovine u Zadru…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru danas, 15. lipnja 2025.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

od 7 do 22

EUROSPIN:

od 8 do 21

HEY PARK

od 7 do 21

TOMMY

Krešimirova obala 47 – od 7 do 21

Put Dikla 60 – od 7 do 21

Put Bokanjca 37 – od 7 do 21

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Trg pet bunara 1 – od 8 do 21

KONZUM:

Uvala Bregdetti 23 – od 7 do 13

Josipa Strossmayera 6 – od 7 do 13

Dalmatinskog Sabora 8 – od 7 do 13

Ulica bleiburških žrtava 17 – od 7 do 20

A.G Matoša 22 – od 7 do 13

LIDL:

od 8 do 22

SPAR

Akcije Maslenica 1 – od 8 do 22

PLODINE

Put Cerodola 1 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

od 9 do 22

STUDENAC:

Put Murvice 49, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

Ulica Dalmatinskog Sabora 2, Zadar
Otvoreno: 07:00-21:00

Velebitska ulica 14, Zadar
Otvoreno: 07:00-20:30

Zrinsko Frankopanska 4, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

Zadarska ulica 24, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

Šibenska ulica 9C, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

Ulica Stjepana Radića 26, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

Ulica Stjepana Radića 1, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

Mate Balote 54, Zadar
Otvoreno: 07:00-22:00

RIBOLA

Put Šimunova 2 Zadar 7:00-21:00

Ulica Miroslava Krleže 1A, Zadar 7:00-21:00

Ulica Krste Odaka 5a, Zadar 7:00-21:00

PEVEX

od 8 do 14

METRO

Od 7 do 15

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

Zatvoreno

CITY PARK ZADAR

Zatvoreno

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

BILOSNIĆ: “Posljednji pozdrav velikom hrvatskom fotografu i čovjeku svjetla”

Objavljeno

-

By

Zauvijek nas je napustio Ante Jaša – fotograf, umjetnik, vizionar, donator, kulturni organizator, i prije svega – čovjek. U njegovu objektivu Mediteran je disao, more govorilo, a ljudi – oni jednostavni, svakodnevni – dobivali su trajnu vrijednost. Bio je kroničar života na otoku, tihi i samozatajni svjedok ljepote koja nestaje, i neumorni pokretač koji je znao kako umjetnost može povezivati svjetove.

Nositelj međunarodnog priznanja FIAP-a (Fédération Internationale de l’Art Photographique), Jaša je iza sebe ostavio opus koji ne stari – zbirke fotografija, kataloge, donacije muzejima, ali i ono što se ne može mjeriti: generacije fotografa koje je inspirirao i potaknuo.

Njegova djela nisu bila tek estetska zabilješka – ona su bila iskrena priča o moru, čovjeku i svetosti mjesta. Kroz međunarodne izložbe fotografije poput Čovjek i more i Sveti otok, koje je pokrenuo i godinama gradio, Ante Jaša je otvorio prostor za dijalog između lokalnog i globalnog, tradicije i suvremenosti. Njegov rad bio je most između svjetova, između prošlog i budućeg.

Bio je jedan od onih rijetkih ljudi koji su tiho činili velika djela. Nije tražio pozornicu, ali je uvijek bio prisutan – u kadru, u prostoru, u srcima onih koji su ga poznavali.

Danas, kad se opraštamo, ne nestaje samo umjetnik – nestaje dio jednog svijeta. Ali ono što je ostavio za sobom ostat će zauvijek: svjetlost zarobljena na papiru, more koje šumi u crno-bijelom, lice ribara koje gleda u vječnost.

Zbogom, Ante. Hvala ti na svemu.
Neka ti more bude mirno, a svjetlo vječno.

Tomislav Marijan Bilosnić

Zemunik, 14. lipnja 2025.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu