Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Izviđači donijeli Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Djeca iz Udruge izviđača ‘Zarus’ iz Zadra donijeli su na Treću nedjelju došašća, 17. prosinca, Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime u Zadru, za vrijeme misnog slavlja koje je u crkvi sv. Šime predvodio don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

Prije nego je predao Betlehemsko svjetlo don Damiru koji ga je postavio podno oltara, na početku mise izviđač je pročitao poruku: „Donosimo vam svjetlo s vječnog plamena iz bazilike Rođenja Isusova u Betlehemu, poruku mira, ljubavi i zajedništva, iz nemirne Svete Zemlje. Tisuće donositelja s pažnjom prenose ovaj mali, treperavi plamen, sa željom da vam njegova toplina ugrije ruke, a poruka nađe mjesto i u vašem srcu.

U ovom nemirnom i promjenjivom vremenu, mi sami možda ne možemo činiti velike stvari, ali kad drugima pružamo mala, nekad i nezapamćena djela dobrote i ljubavi, činimo puno, jer sreću čine male stvari. Bolje je i jednu svijeću zapaliti, nego biti u mraku. A kako svijeća ne gubi ništa od svog sjaja kada predaje plamen drugoj svijeći, tako i vi nesebično činite dobra djela drugima, da zajedno budemo sretniji. Ne čekajte Božić ili novu godinu da budete bolji. Neka vam već sada ovo Betlehemsko svjetlo s lijepim željama bude naš dar kojeg ćete radosno primiti i od srca darovati drugima. Sretan vam Božić“, poručili su zadarski izviđači.

Donijeti Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime ima osobito značenje, jer je sv. Šimun u jeruzalemskom hramu, kad je primio u naručje dijete Isusa četrdeseti dan od njegovog rođenja, prepoznavši u njemu Mesiju, za Isusa rekao da je „Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraleskoga“.

„Betlehemsko svjetlo koje je donijelo svjetlost i toplinu, neka nas vrati u događaj kada je starac Šimun, čije tijelo prebiva u crkvi sv. Šime, dijete Isusa prikazao u hramu. Sv. Šime je znao da je Isus ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda’. Sv. Šime je znao da će to Svjetlo rasvijetliti cijeli svijet. Nije to znao svojom pameću, nego snagom Duha kojeg mu je Gospodin darovao. A to mu je darovao jer je prije toga molio. Nemojmo se umoriti moliti za sve što nam u životu nedostaje, za osjećaje i potrebe koje nosimo. Bog je bogat milosrđem, Bog će nas rado uslišati ako mu predamo svoje srce i svoj život“, potaknuo je don Damir u propovijedi.

„Svjetlo rasvjetljuje tminu i vrijedno je upaliti svjetlo koje može raspršiti tmine koje su u našoj prisutnosti. Tmine mogu biti u svijetu, društvu, obitelji, a mogu biti i u nama samima. Mi smo pozvani i poslani pronositi svjetlo. Da bismo pronosili svjetlo, moramo upoznati i primiti svjetlo. Onda možemo biti svjetlonoše koji će drugima pomoći da bolje vide put kojim idu“, rekao je don Damir, istaknuvši da uz plamen svijeće dolazi svjetlo, ali i toplina. „Toplina simbolizira prisutnost i blizinu, sigurnost koju možemo imati. Preko topline nudi nam se ambijent jasnoće, sigurnosti, da nećemo upasti u neko pothlađivanje. Ambijent svijeće vraća nas i na trenutak Isusovog rođenja. Taj trenutak je bio siromašan, jednostavan, bio je izvan društva, u štalici. Ali, bio je bogat Bogom, bogat Božjom ljubavlju, Božjom prisutnošću“, istaknuo je propovjednik, potaknuvši da i mi stavimo naše srce u Božju prisutnost, u Božju ljubav, Božje sebedarje, kako bismo mogli biti bogati Bogom.

„To nije lako, jer duboko smo protkani svakodnevicom, životom koji nas opterećuje. Imamo posao, brige, obveze i to nas prožima da se ne možemo tek tako toga rasteretiti i biti otvoreni za Boga. Ali, moguće je u svakodnevici pronaći Boga, ukoliko zavirimo u svoju nutrinu“, rekao je don Damir. Potaknuo je da zahvaljujemo Bogu za dar života i „dar mogućnosti da možemo činiti dobro. Da možemo drugima biti bliži i da možemo drugima donositi svjetlo“.

U kontekstu Evanđelja koje spominje sv. Ivana Krstitelja, don Damir je rekao da je Ivan odlučio radikalno slijediti Mesiju, onoga koji ima doći. „Nije mu znao identitet, ali je znao da Bog neće ostaviti čovjeka u kušnji, neuslišanoga. Zato je molio, pripravljao narod. Ivan je bio glas koji viče u pustinji. Pustinja je u starozavjetnom shvaćanju bila mjesto gdje nema života, gdje prebivaju zlodusi i Đavao. I na tom surovom mjestu gdje ne prebiva život, postoji glas koji donosi istinu. I mi vjernici, u situacijama kada svi govore negativnosti, loše stvari, možemo donijeti glas utjehe i reći da su važni obitelj, djeca i njihova zaštita, stari i nemoćni. Domovi u kojima žive stari i nemoćni ne moraju biti samo mjesta čekanja smrti, nego trebaju postati mjesta pohoda njihovog potomstva, sinova i kćeri koji ih pohode i tjedno, ako je moguće, dovode u svoju kuću.

Živimo u kulturi odbacivanja gdje smo spremni odbaciti sve što nam više ne služi, bez obzira je li to još uvijek vrijedi i funkcionira. Kultura odbacivanja nije samo kod tehničkih uređaja, taj mentalitet preslikao se na sve razine našeg života; starije ukućane, bake i djedove, roditelje, stavimo ih sa strane. Nije problem odvesti svoga staroga i nemoćnoga u dom, Bogu hvala na tim ustanovama. Ali, problem je kada mi u srcu imamo osjećaj da smo ih se riješili, da više ne trebamo brinuti o njima, da im ne trebamo donijeti svjetlo“, upozorio je don Damir.

Loše je i kad jedni druge stavljamo na margine, jer nam netko više nije zanimljiv. Netko u određenom trenutku ima probleme, a mi bismo nekoga tko će donijeti radost. „Budi pravi bližnji, vjernik, pa otiđi ususret osobi kad joj je potrebna tvoja blizina i prisutnost. Isus Krist nije se bojao doći ususret problemu, poteškoćama, kriznoj situaciji i donijeti mir. Pozvani smo, ali i potrebiti biti primatelji Božjeg mira i ljubavi“, rekao je don Damir. Potaknuo je da posvijestimo da je svaka misa trenutak Božjeg susreta s nama. U pričesti primamo živog, uskrslog Isusa. Veliko je već kad bismo to posvijestili, da „postajemo hodajuće svetohranište ulicama grada i da Gospodina, svjetlo od svjetla, donosimo bližnjima. Čineći dobra djela, donosimo svjetlo jedni drugima“, rekao je don Damir.

Geslo ovogodišnjeg slavlja Betlehemskog svjetla glasi „Mirotvorstvo čini sretnim“. S djecom iz Udruge izviđača ‘Zarus’ u crkvi sv. Šime bili su Irina Kozličić Juraga, načelnica odreda izviđača, Ana Majica, starješina Odreda i voditeljica Sanja Smodlaka Vitas. Nakon što su na Drugu nedjelju došašća preuzeli svjetlo u Zagrebu, protekli tjedan zadarski izviđači predali su Betlehemsko svjetlo službama vatrogasaca, policije, Zavodu za hitnu medicinu, Zavodu za javno zdravstvo, HGSS-u i Hrvatskom crvenom križu, „jer te službe brinu za građane i one su svjetlo grada Zadra“, rekla je Juraga.

Na kraju mise, don Damir je blagoslovio djecu po zagovoru sv. Šime i poškropio ih blagoslovljenom vodom. Tko želi, u ovim danima može doći u svetište sv. Šime te zapaliti svijeću s Betlehemskog svjetla i odnijeti je u svoje župe i domove.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu