Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

ŽUPA PLOČA/DUHOVNA OBNOVA O ČISTOĆI Don Josip Mužić: “Muškarac može manipulirati osjećajima žene da ostvari spolni odnos”

Objavljeno

-

Foto: Zadarska nadbiskupija

Don Josip Mužić predvodio je duhovnu obnovu o temi predbračne i bračne čistoće u župnoj crkvi sv. Petra apostola u predjelu Ploče u Zadru u subotu, 12. studenoga, na poziv pločanskog župnika don Damira Šehića.

Za vrijeme susreta don Josip je održao prigodni nagovor, potom su mnogi pristupili sakramentu ispovijedi za koje vrijeme je puk molio krunicu, a onda je don Josip predvodio misno slavlje.

„Čistoća je sredstvo postizanja svetosti, ona je dio poziva na svetost. Spolnost je izvorno dobra, stvorio ju je Bog, no bitno je da čovjek gospodari spolnošću. Suprotnost čistoći je bludnost čije je širenje brzi način da se uništi vjera i čistoća. Čistoća je krepost, a svaka krepost označava snagu i čovjeku daje snagu da može činiti više“ rekao je don Josip, istaknuvši da krepost čistoće obuhvaća i krepost umjerenosti.

„Čistoću treba živjeti radosno, iz uvjerenja, ne kao frustraciju; ne je doživljavati kao opterećenje vjernosti, nego kao pomoć da osoba još više razvija ljubav. Čistoća živi od ljubavi i za ljubav“ rekao je don Josip, potaknuvši na izbjegavanje dviju krajnosti: skrupuloznosti koja vidi grijeh u svemu, i gdje ga nema te opsesivnosti koja vidi samo vlastiti užitak i može voditi u ovisnost.

„Širenje bludnosti je i način kako se kreativne energije ljudi koje mogu pozitivno pokrenuti svijet usmjeravaju u krivo, s dubokim posljedicama na život. Čistoću nalažu vjera i razum, ona ima naravni i nadnaravni cilj. Bog traži od čovjeka da živi čisto kroz vjernost i nerazrješivost braka, u ljubavi prema bračnom drugu“ rekao je don Josip, upozorivši kako iskustva ljudi koji često mijenjaju partnere pokazuju da se ti ljudi osjećaju zapravo prazni.

„Hodanje je ozbiljna stvarnost tijekom koje se čovjek raščišćava je li to prava osoba za brak za dotičnu osobu. Ako netko iz ljubavi prema osobi s kojom hoda živi čistoću, time pokazuje da osobu istinski voli i pomoći će joj da se prije odluči na brak“ rekao je predavač.

Glede čistoće u području spolnosti i emocija, don Josip je rekao da osobu može privući izvanjski izgled, osobito muškarca, pri čemu postoji opasnost da se drugoga, ženu, gleda kao objekt požude. Upozorio je na iskrivljeni pogled na spolnost, samoblud koji se događa kada osoba izgubi spolnu čistoću, kao i pornografiju s djecom, čak i životinjama.

Govoreći o tjelesnoj i emocionalnoj čistoći, don Josip je rekao kako su žene osobito osjetljive u području osjećaja, koje muškarac može iskoristiti i njima manipulirati da ostvari spolni odnos.

Predavač je poručio da treba izbjegavati prigode koje mogu stvoriti emocionalnu bliskost osoba koje nisu u braku, pa se dogodi da bračni partneri više vremena provode s kolegom/-icom na radnom mjestu, nego sa supružnikom u obitelji. Ako osobe i ne sagriješe bludno, stvori se povezanost u području emocija više s kolegom nego sa suprugom, pa treba paziti na takve situacije kako bismo zaštitili svoje srce.

Glede čistoće u braku, predavač je rekao da bračni čin treba biti usmjeren prenošenju ljudskog života. „Imati otvorenost životu uvećava ljubav bračnih partnera i sagorijeva egoizam. Otvorenost životu nadilazi naše snage jer živimo u kulturi smrti“ rekao je don Josip, podsjetivši na Božju zapovijed čovjeku Plodite se i množite i napučite zemlju.  

U propovijedi misnog slavlja, tragom navještenog Evanđelja, don Josip je istaknuo potrebu upornosti u molitvi, ustrajnost u odnosu s Bogom, što donosi plod u životu.

Naime, skloni smo odustati od molitve i nismo ustrajni. Molimo kad smo sabrani, skoncentrirani i kad osjećamo molitvu. „To nije realno. Nikad nismo potpuno sabrani, osjećaj ne prati uvijek našu molitvu. Najgora molitva je nikakva molitva“ upozorio je don Josip, istaknuvši da je pravi izazov kako uopće početi molitvu.

„Treba imati osnovu molitve, a onda misliti o kvaliteti molitve. Najprije treba steći naviku molitve i ne dovoditi je u pitanje. Teško je doći do dobre navike, a lako je izgubiti. Kad smo se osvjedočili da nam je molitva korisna i potrebna, onda držimo vrijeme za nju i borimo se da molitva bude kvalitetna. To je stalna molitva. Nikad nećemo biti potpuno sabrani, ali možemo se truditi oko sabranosti“ ohrabrio je don Josip, rekavši da bi molitva trebala biti sastavni dio našeg života ne samo za postizanje onoga što nam je potrebno, nego i za rast u kršćanskoj savršenosti i krepostima, za rast u bračnoj ljubavi, da napredujemo u svetosti.

Istaknuo je da treba stvoriti odluku krenuti s molitvom, npr., moliti 15 minuta dnevno, ili krunicu moliti u hodu, automobilu. Tada osoba vidi koristi li joj ta molitva, ima iskustvo u raznim stanjima i raspoloženjima svoga duha, raznim okolnostima pa može zaključiti što joj molitva daje. Na temelju svoga iskustva trebamo razlučivati situacije koje nam pomažu da nam molitva bude privlačna ili odmažu, što nas odbija od molitve.

Da bi se mlade naučilo molitvi i prenijelo im vjeru, treba krenuti od obiteljske molitve. Propovjednik je podsjetio kako su naši stari molili svaki dan, svaku večer, obitelj bi zajednički molila krunicu.

„Danas se vode pregovori s djecom hoće li ići u crkvu i moliti. Kako se ne pregovara s djecom hoće li ići u školu i na izvanškolske aktivnosti? Ali pregovara se s djecom kad se tiče vjere. Šalje se poruka: važna je škola i tolike aktivnosti, o tome se pregovara, ali misa, vjera nisu važni“ upozorio je don Josip, podsjetivši da dnevno djeca i odrasli puno vremena provode na Internetu i društvenim mrežama.

„Dakle, vremena ima za sve, ali nema vremena za molitvu i misu. Vjerski život, nedjeljnu misu, obiteljsku molitvu ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Živeći to dobiva se poseban blagoslov i djeci se prenosi vjera. Bog ulazi u srca djece, daje im dodatnu zaštitu od grijeha i zla i tu se izlijevaju posebni blagoslovi, da obitelj živi u Božjem blagoslovu i da se čuva ljubav među supružnicima“ rekao je don Josip.

Istaknuo je da su mnogi ljudi fizički kompatibilni, ali puno teže i zahtjevnije je da se supružnici slažu emocionalno, da u cijelosti daju srce jedno drugome. „A još teže je da se osobe slažu duhovno, da su se pronašli u duši, da su jedno srce i jedna duša, ne samo jedno tijelo.

Duhovna povezanost bude jača od bilo kakve druge ljudske povezanosti, krvne, osjećajne, interesne. Kad vjera poveže ljude, tada se živi najvažnije za čovjeka, jer Bog poveže. U braku treba živjeti zajedništvo duša, da se potiču, podržavaju, ohrabruju, napreduju u svetosti i na putu prema Bogu“ rekao je don Josip.

Podsjetio je da su roditelji sv. Male Terezije i mnogi drugi, nepoznati roditelji, dali primjer djeci u molitvi i življenju vjere.

„Na nama je da se to prenosi dalje. Kod proglašenja svetih, većina svetaca i blaženika su mučenici, ispovjeditelji vjere koji su bili redovnici, svećenici i redovnice. Međutim, to ne odgovara stanju u Nebu.

Oni su službeno proglašeni svetima jer je iza njih bila određena biskupija, zajednica, redovnička družba koja je uložila sredstva, trud, našla ljude koji su ispitali potrebno, promicali pobožnost pa su došli do toga da se nekoga proglasi svetim, da prođu cijeli postupak. Troškovi jednog takvog postupka su između 300 000 i 400 000 eura, a pripremne radnje i proces traje tri do četiri godine.

Tko će se potruditi i na tome poraditi za laike? Zato imamo malo službeno proglašenih laika, ljudi iz svjetovnog staleža, tzv. običnih ljudi. Ali, oni su većina u Nebu, oni su većina pobjedničke Crkve u raju. To su neznani sveci kojima mi dugujemo svoju vjeru koju su nam prenijeli“ istaknuo je don Josip.

Podsjetio je kako je u 11. st. Hrvata bilo koliko i Engleza, a sada engleskog naroda ima deset puta više nego Hrvata. Također, teritorijalno, hrvatska zemlja sada je u trećini svoga prostora od nekadašnjeg teritorija gdje je bila hrvatska zemlja.

„Dakle, gledano povijesno i ljudski, mi smo gubitnici. Na državnom planu stalno smo se smanjivali kao država, na narodnom planu smanjivali smo se brojčano kao narod. Postali smo narod deset puta manji u odnosu na velike narode.

Ali, u Božjim očima, u Božjem kraljevstvu, stvari stoje drugačije. Imamo daleko više mučenika nego što ih imaju Španjolska, Italija, Francuska, Engleska. Dakle, mi imamo velike zagovornike u Nebu. Većina tih zagovornika u Nebu, većina svetaca su obični ljudi za koje se nije imao tko potruditi da službeno budu proglašeni svetima, ali oni su stvarno sveto živjeli, oni su nam svjedočili i prenosili vjeru“ poručio je don Josip.

Istaknuo je da je za divljenje što su činili naši stari za vrijeme Turaka da sačuvaju vjeru. „Fratri u Bosni i Hercegovini bili su u civilu, zvali su ih ujaci, skrivali su se među narodom. Najavili bi da će misa biti u taj dan na tom mjestu. Ljudi bi se skupili iz raznih krajeva, imali bi misu usred prirode jer nije bilo crkava. Cijeli dan bi ‘potrošili’ da bi došli na misu, ispovjedili se, pričestili, primili sakramente. Vjera je bila velika, ogromna. Taj pritisak i borba za opstanak pročišćavali su i utvrđivali našu vjeru“ rekao je don Josip. Upozorio je da se u našem vremenu „pritisak promijenio i mi pod tim pritiskom lakše padamo. Teže prepoznajemo neprijatelje. Zato je borba za čistoću ujedno borba za vjeru. Jer svaki put kad čovjek izgubi čistoću, izgubi i senzibilitet za Boga“ upozorio je propovjednik.     

„Da bismo sačuvali krepost čistoće, potrebno je izbjegavati prigode. Prirodno je da osjećamo privlačnost, simpatiju, imamo spolni nagon. Ali, od nas se očekuje da činimo koliko je do nas da to držimo pod svojom vlašću. To znači da ćemo od sebe udaljiti prigode koje prepoznajemo kao grešne, koje nas navode na grijeh. I molimo Bogu za čistoću. To donosi rezultat da ono što se ljudski čini nemoguće, postane moguće jer nam je Bog dao milost, jer mi smo surađivali s Milošću, udaljili smo se od grešne prigode. To svatko od nas može učiniti da ne padne u tom planu i da to udalji od sebe. Tražimo Božju pomoć, oslonimo se na njega i Bog će nam otvarati put“ poručio je don Josip Mužić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. GTJ

    14. studenoga 2022. at 9:14

    A kako vi sve ovo znate, don Josipe???? Zar nije modus vivendi katoličkih svećenika- celibat?? Rasprava o ovoj temi za vas je isto, kao da ja, koja sam studirala jezike razglabam o- kvantnoj fizici!!!! Ugodan vam dan!

    No votes yet.
    Please wait...

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) USPJEŠNI ZADRANI NA MANIFESTACIJI EVOLUTION NEXT LEVEL / Karlo Vulin, Ivana Bičanić, Zvonimira Karavida i Vedran Božičev o padovima i uspjesima

Objavljeno

-

By

Jedan od najupečatljivijih panela, nedavno održane, manifestacije Evolution Next Level u Zadr, bio je razgovor pod nazivom „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi”, koji je okupio uspješne poduzetnike i kreativce povezane sa Zadrom i Zadarskom županijom. Na panelu su sudjelovali Karlo Vulin, prehrambeni tehnolog i poduzetnik, Ivana Bičanić, poduzetnica i vlasnica brenda Chic IB Bags, Zvonimira Karavida, akademska umjetnica, te Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, dok je razgovor moderirala Izabela Vrtar.

Panel je otvorio razgovor o poduzetništvu, kreativnosti i osobnim poslovnim putevima, ali i o snažnoj povezanosti sudionika s gradom i regijom iz koje dolaze. Unatoč međunarodnim iskustvima, poslovnim uspjesima i projektima koji prelaze granice Hrvatske, svi su panelisti naglasili kako je upravo Zadar i Zadarska županija prostor kojem se uvijek vraćaju i koji je snažno utjecao na njihov razvoj.

Karlo Vulin, koji često odlazi u Sjedinjene Američke Države kako bi razvio nove poslovne projekte, istaknuo je kako mu upravo iskustvo života u manjim sredinama daje posebnu perspektivu. „Moj put je bio šarolik i imao sam neke specifične interese u životu koje sam jednostavno morao ostvariti, pa i po svijetu. Naravno, ne želim cijelo vrijeme živjeti vani, jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kad malo više putuješ i vidiš razne stvari – možda i najjača od svih destinacija na kojima sam bio”, rekao je Vulin.

Dodao je kako upravo sredine koje možda nisu u središtu globalnih poslovnih tokova često razvijaju snažan poduzetnički duh i inicijativu. „Mislim da mi je jako pomoglo i to što dolazim iz manje sredine koja je vrlo kompetitivna i živa. Mladi iz takvih sredina često su jako proaktivni i poduzetnički nastrojeni, iako možda nisu uvijek na velikoj globalnoj sceni”, rekao je Karlo.

Sličnu priču o poduzetničkim počecima podijelila je i Zvonimira Karavida, akademska umjetnica čiji su radovi danas prisutni u domovima diljem svijeta. „U trenutku kada sam shvatila da je stvaralaštvo nešto čime se želim baviti, ljudi oko mene počeli su koristiti poticaje i pokretati svoje poslove. To mi je dalo ideju da i ja pokušam dobiti poticaj kako bih nabavila prve alate i peć za staklo”, rekla je Karavida. Danas su njezine Periske, male staklene skulpture inspirirane morem, postale prepoznatljiv umjetnički suvenir koji pronalazi put do domova diljem svijeta.

Svoje poduzetničko iskustvo s publikom je podijelio i Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, koji je govorio o tome kako se ideje često razvijaju kroz različita iskustva i projekte, ali i o važnosti okruženja u kojem odrastamo. „Mislim da je ovo sjajna prilika da se na jednom mjestu okupe ljudi koji žele razgovarati o naprednim temama i razmišljati o tome kako ići dalje. Uvijek je gušt vidjeti ovoliko mladih ljudi koji žele učiti i razvijati svoje ideje”, rekao je Božićev te dodao „Moj put je bio šarolik i imao sam različite interese koje sam želio ostvariti, pa i po svijetu. No, ne želim živjeti vani jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kada puno putuješ i vidiš različite destinacije, zaista posebna”, rekao je.

Na panelu je sudjelovala i Ivana Bičanić, poduzetnica, vlasnica brenda Chic IB Bags i jedna od organizatorica manifestacije Evolution Next Level, koja je s publikom podijelila i dio svog osobnog poduzetničkog puta. Nakon godina života i rada u inozemstvu, Bičanić se vratila u Hrvatsku gdje je, kako kaže, prošla kroz vrlo težak poslovni period, uključujući i osobni bankrot. No upravo taj trenutak postao je prekretnica iz koje je krenula graditi novu poslovnu priču. „Prošla sam kroz razdoblje osobnog bankrota i to je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Ali upravo tada shvatiš koliko je važno ponovno ustati, učiti iz vlastitih pogrešaka i krenuti dalje. Danas, nakon svega, mogu reći da sam ponosna što sam ponovno izgradila svoj put i što danas stojim iza projekta poput Evolution Next Levela koji želi ljudima otvoriti perspektivu i pokazati da uspjeh dolazi uz hrabrost, rad i upornost”, rekla je Bičanić.

Dodala je kako vjeruje da upravo ovakvi susreti i razgovori mogu mladima i poduzetnicima dati dodatnu motivaciju. „Željeli smo stvoriti prostor u kojem će ljudi moći čuti stvarne priče o uspjehu, ali i o padovima, jer upravo iz tih iskustava najviše učimo. Ako nekome ova manifestacija pomogne da napravi svoj sljedeći korak ili dobije novu ideju, onda smo napravili veliku stvar”, zaključila je.

Panel „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi” tako je pokazao kako se globalni uspjeh često rađa iz lokalnih priča, iz sredina koje potiču kreativnost, inicijativu i snažnu povezanost s vlastitim korijenima. Događaj se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, Zadarske županije, Grada Zadra te Turističkih zajednica Zadarske županije i Grada Zadra.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

DIES ACADEMICUS / Svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” 

Objavljeno

-

By

U sklopu obilježavanja manifestacije Dies academicus 2026., Sveučilište u Zadru organizira svečani koncert pod nazivom „Sveučilište gradu Zadru na dar”.

Koncert će se održati  u utorak, 24. ožujka 2026. godine u 19 sati, u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.

U programu sudjeluju:

Nela Šarić, sopran

Nera Gojanović, mezzosopran

Gordana Pavić, klavir

Ovaj svečani glazbeni događaj dar je Sveučilišta gradu Zadru i njegovim građanima, a ujedno predstavlja vrhunac obilježavanja važnih akademskih jubileja.

Ulaz na koncert je slobodan.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

300. GODIŠNJICA DOLASKA ARBANASA U ZADAR / Bilosnić o malo poznatim detaljima iz života književnika Augustina Stipčevića

Objavljeno

-

By

U organizaciji Društvo zadarskih Arbanasa, a u sklopu 300. godišnjice dolaska Arbanasa u Zadar, u srijedu, 18. ožujka 2026., s početkom u 18 sati, u prostorijama Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi, održano je predavanje istaknutog hrvatskog književnika Tomislav Marijan Bilosnić pod nazivom „Sjećanje na Augustina Stipčevića“.

Riječ je o kulturnom događaju koji je publici približio život i stvaralaštvo jednog od važnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, ali i po prvi puta ponudio osobnije i intimnije dosad nepoznate detalje iz života ovog autora podrijetlom iz zadarskih Arbanasa. Posebna vrijednost ovog predavanja je u činjenici da je Bilosnić bio blizak prijatelj Augustina Stipčevića, s kojim je dijelio brojne životne trenutke.

Govoreći iz prve ruke, Bilosnić se osvrnuo na njihovo dugogodišnje poznanstvo i druženje, započeto 1970. godine, prisjećajući se zajedničkih susreta, Stipčevićeve suradnje u listu mladih „Zoranić, kojega je te godine Bilosnić pokrenuo u Zadru, razgovora i književnih razmjena koje su obilježile njihovu suradnju. Publika koja je ispunila prostor Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi,  imala je priliku čuti i niz osobnih doživljaja koje je sam Stipčević dijelio s Bilosnićem – od sjećanja na djetinjstvo u Arbanasima, školovanje u Zadru i Splitu, obiteljske prilike, odrastanje, prve književne radove, promišljanja o vlastitom književnom putu, zadarskom kulturnom prostoru, doživljaje i odnose među hrvatskim književnicima u  drugoj polovini 20. stoljeća, te o svojoj neostvarenoj želji da se pred kraj karijere vrati u Zadar.

Uz te osobne crtice, predavanje je obuhvatilo i analizu Stipčevićeva književnog opusa, s posebnim naglaskom na njegova prozna djela u kojima je iznimno živopisno i autentično prikazivao arbanašku sredinu te povijest zadarskih Arbanasa. Upravo kroz ta djela, kako će istaknuti Bilosnić, Stipčević je uspio sačuvati duh jednog vremena i identitet zajednice koja je dala značajan doprinos kulturnom mozaiku Zadra.

Cilj ovog predavanja bio je potaknuti nove naraštaje, osobito mlade Arbanase i Zadrane, na upoznavanje i čitanje djela Augustina Stipčevića, ali i na dublje razumijevanje vlastite kulturne baštine. Zbog velikog interesa publike, zaključeno je da se predavanje Tomislava Marijana Bilosnića o Augustinu Stipčeviču  objavi u zasebnom izdanju Društvo zadarskih Arbanasa, do kraja jubilarne godine dolaska Arbanasa u Zadar.

TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ: Značaj hrvatskog književnika Augustina Stipčevića za književnost i kulturni život Zadra

Razvoj hrvatske književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća obilježen je nizom autora koji su svojim djelima oblikovali kulturni i društveni identitet pojedinih regija. Među njima posebno mjesto zauzima Augustin Stipčević, književnik arbanaškoga podrijetla čiji su život i književno stvaralaštvo snažno i neraskidivo povezani sa Zadrom i njegovom kulturnom sredinom. Iako je veći dio profesionalnog života proveo izvan Zadra, tematska i kulturna povezanost s tim gradom ostala je trajna okosnica Stipčevićevog književnog opusa.

U razdoblju od 1939. do 1999. godine Stipčević je djelovao kao pjesnik, prozaik, esejist, kazališni kritičar i urednik, te je svojim djelima i kulturnim radom pridonio oblikovanju suvremenoga književnog identiteta Zadra. Njegova književnost često tematizira povijest, društvene promjene i mentalitet zadarskoga prostora, osobito arbanaške zajednice, čime je ostavio važan trag u regionalnoj i nacionalnoj književnosti. Podatak iz njegove biografije da je rođen u Kotoru, čini mi se da mnoge buni i u zadarskoj sredini, pa taj životni slučaj, kako je sam Stipčević držao mjesto svoga rođenja,  gotovo da zamagljuje činjenicu da je ovaj književnik životom i djelom vezan za Arbanase i Zadar, da je privatno i u djelima naglašavao činjenicu da potječe iz arbanaške zajednice povezane sa Zadrom. Naglašavam ovaj podatak, jer držim da su Arbanasi, poglavito Zadar, ostali u svojevrsnom kulturnom dugu prema književniku Augustinu Stipčeviću. Njegov književni opus, premda nedovoljno valoriziran i u širem nacionalnom kontekstu, predstavlja iznimno vrijedan doprinos razumijevanju lokalnog identiteta, povijesne memorije i jezične posebnosti arbanaške zajednice. U znanstveno-kritičkom smislu, izostanak sustavne recepcije i analize njegova djela ukazuje na prazninu u regionalnim književnopovijesnim istraživanjima. Time se potvrđuje da kulturne sredine poput Zadra još uvijek nisu u potpunosti integrirale vlastitu književnu baštinu u širi kanon, unatoč njezinoj dokumentarnoj i estetskoj vrijednosti.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima romaneskni ciklus  „arbanaške orijentacije“, koji se sastoji od djela Glad na ledini (1956.), Cesta nema granice (1960.), Vruće ljeto (1966.) i Noć pod nogama (1987.). Iako je Stipčević „svoje cjelokupno djelo vezao uz zadarsku sredinu, bilo da je riječ o pjesničkom, dramskom ili pripovjedačkom / proznom“ djelu, spomenuta tetralogija, se promatra kao šira pripovjedna cjelina, koja prati sudbinu glavnog lika koji se prilagođava različitim društvenim i političkim okolnostima, naglašeno je arbanaškog predznaka. Ovu bi tetralogiju s pravom možemo zvati i arbanaškom i zadarskom tetralogijom. Ovi  romani prikazuju društveni život arbanaške zajednice i povijesne promjene koje su oblikovale širi zadarski prostor.

Arbanasi, etnička skupina albanskoga podrijetla nastanjena u Zadru od 18. stoljeća, predstavljaju važan dio identiteta grada. Stipčević je u svojim djelima prikazivao način života Arbanasa na vratima grada, društvene odnose i prilagodbu modernim promjenama. Zbog toga njegova književnost ima i značajnu etnografsku i kulturno-povijesnu vrijednost. Kroz književni prikaz lokalne zajednice autor je pridonio očuvanju sjećanja na društvene procese koji su obilježili zadarsko područje tijekom 20. stoljeća, pa Stipčevićeva djela svjedoče o tranziciji društva od tradicionalnih struktura prema modernome urbanom životu.

Za Zadar, Stipčevićev je doprinos osobito značajan, jer je Stipčević cijeli svoj životni vijek kroz književnost i kulturnu publicistiku održavao vezu između zadarske kulturne tradicije i šire hrvatske književne scene. Time je pomogao integrirati regionalnu književnu tradiciju u nacionalni književni kontekst.

Zaključimo, Augustin Stipčević nedvojbeno zauzima važno mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice 20. stoljeća. Njegova književnost predstavlja vrijedan dokument društvenih i kulturnih promjena u Dalmaciji i Hrvatskoj tijekom tog vremena, osobito u kontekstu regionalne književnosti povezane sa Zadrom. Zbog toga se Augustina Stipčevića može smatrati jednim od važnih i rijetkih književnih kroničara zadarskoga prostora, čiji rad ima trajnu vrijednost za hrvatsku književnost i kulturnu povijest.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu