Praksa pokazuje da je prisutno sve više djece s jezičnim teškoćama čemu razlog dijelom možemo tražiti i u suvremenoj tehnologiji. Napretkom suvremene tehnologije sve više i sami postajemo ovisni o istoj, što iz potrebe, što iz navike. No, budući da djeca imitiraju upravo ono što vide u svojoj okolini i ne iznenađuje činjenica o sve većoj izloženosti djece ekranima. Često se iz raznih razloga to i dozvoljava, te kako smo sami „robovi“ tehnologije isto to se od samog početka prenosi na najmlađe, naravno, nesvjesni negativnih posljedica koje mogu ostaviti na cjelokupni razvoj djeteta. U ranom razvoju, odnosno do druge godine života ne preporuča se izloženost ekranima, stoga bi dostupnost ekrana treba biti svedena na nula minuta dnevno – ističe Marija Pokrajčić, logopedinja u Kabinetu za ranu intervenciju. Budući da nije dovoljno samo reći: „Isključimo ekrane.“, da bi što bolje shvatili posljedice potrebno je ući u samu problematiku utjecaja ekrana na cjelokupni razvoj, ali prvenstveno jezični.

Kako ekrani utječu na dijete

Iz perspektive razvoja komunikacije utjecaj ekrana na dječji razvoj nije zanemariv. Naime, kada je dijete izloženo ekranima, odnosno jakim bojama koje se naglo izmjenjuju, kao i svjetlosnim efektima koji okupiraju njegovu pažnju nema potrebu komunicirati s drugom osobom. Upravo ovakvi visoko motivirajući sadržaji kod djeteta dovode do stanja u kojemu je dijete „hipnotizirano“ i isključeno od svijeta oko sebe, ali i sretno i mirno jer je njegova potreba za podražajima zadovoljena. S obzirom na to da se dječji živčani sustav navikava na ono što učestalo radi, s vremenom razvija i ovisnost. Tada dijete želi biti stalno izloženo takvim podražajima, odnosno „stanju sreće i zadovoljstva“ te se nerijetko nakon oduzimanja ili zabrane istih javljaju i nepoželjna ponašanja.

Utjecaj na komunikaciju, jezik i govor

Kod djece koja ne govore ekrani zapravo mogu biti jedna od velikih prepreka na putu njihovog progovaranja. Jezik i govor se u ranom razvoju usvajaju kroz komunikaciju koja je temelj samog razvoja djeteta. Kod izloženosti digitalnim sadržajima direktno se narušava sami temelj razvoja. Djeca ne mogu komunicirati s mobitelom, tabletom, TV-om…, za to smo im potrebni mi! Roditelji najčešće uoče izostanak govora, no govor je jedna od zadnjih etapa razvoja jezičnog razvoja. Teškoće se uglavnom uočavaju kako na području komunikacije tako i na području jezičnog razvoja što će se posljedično odraziti na izostanak prve riječi kao i slaganja riječi u rečenicu.

Što mi trebamo i možemo učiniti?

Važno je napomenuti da ekrani ne mogu zamijeniti nas, ekrani ne mogu biti roditelji niti odgojitelji… Ne trebamo se ugledati na društvo u kojemu se granica „normalnog“ i prihvatljivog pomiče malo po malo, važno je reagirati na vrijeme i ne dozvoliti da ekrani postanu „najbolji djetetov prijatelj“. Često se uočava kako roditelji mobitele ili televizore doživljavaju kao „dadilju“ jer tada imaju nekoliko trenutaka za sebe. Imati nekoliko trenutaka za sebe je sasvim prihvatljivo, ali ne pomoću mobitela/TV-a. Ako postoji određeno kašnjenje u pojavi govora, prva stvar koju je potrebno napraviti jest ukloniti ekrane jer taj period djetetovog ne pričanja nije „razdoblje“ koje će proći samo od sebe. Dijete se razvija pod utjecajem svoje okoline te kako vrijeme prolazi teškoće često postaju veće. Upravo zato na okolinu moramo djelovati kako bi bila razvojno poticajna. S obzirom na to da su najčešće roditelji oni koji određuju izloženost digitalnim sadržajima kod svoje djece, najvažnije je spomenuti da dijete odrasta u interakciji s drugima, jer je upravo to put ka progovaranju.

Stoga, komunicirajte s djetetom u svakodnevnim aktivnostima, zajedno s njim komentirajte sadržaj koji vas okružuje (npr. ručak, odlazak u trgovinu, šetnje ulicom…). Uključite dijete u kućanske poslove (npr. slaganje posuđa), opisujte radnje koje obavljate.

Proširujte rečenični iskaz, na sržne riječi (riječi koje dijete ima u svome ekspresivnom vokabularu) – nadograđujte vokabular. Ako dijete koristi riječ medo, možete upotrebljavati fraze kao što je npr. medo spava, ako ima riječ tata, proširujte s npr. tata sjedi. Ukoliko se dijete izražava jednom riječi, poželjno je obraćati mu se s dvije riječi npr. seka  seka jede. Zajedno čitajte slikovnice, pokazujte djetetu slike koje komentirate. Govorite polako i izražajno – budite pravilan govorni model svome djetetu. Također, iako su svi svjesni da nekada nije lako odviknuti dijete od ekrana, jedna od aktivnosti u sklopu projekta “PRRI- Podrška Razvoju Rane Intervencije na području grada Zadra i Zadarske županije” su i nabava didaktičkih igračaka koje se koriste u neposrednom radu i radionicama s roditeljima naših korisnika – cilj nam je pokazati kako se na kvalitetniji način može provoditi vrijeme s našim najmilijima, što između ostaloga i aktivno podučavamo roditelje.

Ali, ne smije se zaboraviti, najbolja igračka malom djetetu su njegovi mama i tata, a ne ekrani. – poručuje Marija Pokrajčić, mag.log., logopedinja Kabineta za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije.