Hrvatska
Zašto ljudi u vrijeme pandemije masovno daju otkaze?
Tijekom pandemije koronavirusa, s kojom se svijet bori već dvije godine, pojavio se zanimljiv fenomen – masovni otkazi. Neizvjesnost u kojoj živimo u svakoj bi nas drugoj situaciji nagnali na sigurnost posla, no to se nije dogodilo. U SAD-u je u studenom rekordnih 4,5 milijuna zaposlenika dala otkaz čime je stopa otkaza povećana na 3 posto. O ovom fenomenu u emisiji “Studio 4” govorio je Zvonimir Galić, s Katedre za psihologiju rada Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
– Obično se za vrijeme krize javlja anksioznost, želite se držati posla. Ono što se dogodilo u SAD-u je nevjerojatno. Ukupni broj ljudi koji su dali otkaz je preko 30 milijuna, to je ogroman broj, rekao je Galić te dodao da je počeo dobivati pozive naših organizacija koje su zabilježile sličan fenomen.
Galić je rekao da su dvije stvari važne.
– Jedna je povećani udio rada od kuće, a drugi je izgaranje jer smo svi ili većina radili u specifičnim okolnostima koje je karakterizirala briga.
Istaknuo je kako je makroekonomska situacija generalno dobra – plaće rastu, a na tržištu nedostaje radne snage.
– Dogodilo se nešto u načinu na koji ljudi poimaju poslove. Za dio ljudi pandemija je bila okidač da razmisle kuda idu sa svojim životom i onda su se odlučili na otkaz. Ekonomija je dobra pa možete jer imate alternativu. Druga komponenta je rad od kuće koji je promijenio prirodu posla, način na koji izgleda naša svakodnevica, rekao je Galić.
Burnout ili izgaranje je psihološko stanje u koje se dovedete kada radite dugo u stresnim uvjetima.
– To nije zezancija. Prepoznat ćemo ga po kroničnom osjećaju nezadovoljstvu – ako ste stalno niskog raspoloženja, ništa vas ne veseli na poslu, ne vidite smisao u onome što radite i cinični ste, pojasnio je Galić dodajući da je izgaranje zeznuto jer je posljedica ozbiljnih stanja.
Suština je, poručio je, da moramo upravljati stresom na radnom mjestu.
– Za vrijeme pandemije to dijelom nije bilo moguće. Svatko od nas mora paziti da se psihološki obnavlja. Ako te dugo iscrpljuje i opterećuje posao to će završiti burnoutom i depresijom, rekao je.Gdje je točka ‘pucanja’ prije davanja otkaza

Rad od kuće je promijenio tržište rada
Galić je rekao kako je jedno istraživanje pokazalo da je na početku pandemije oko 30 posto ljudi povremeno radilo od kuće, a tek 20 do 25 posto stalno.
– Pratili smo ih jedno vrijeme, zanimalo nas je o čemu će ovisiti njihovo zadovoljstvo i produktivnost? Ljudi su bili zadovoljniji i uspješniji. Muškarcima je bilo lakše jer je na žene pao veći teret usklađivanja obiteljskog i poslovnog života. Dvije su se stvari pokazale kao važne. Jedna je koliko ste uspjeli strukturirati radni dan? Ljudi su bili zadovoljniji i uspješni u stupnju koliko su uspjeli napraviti si radno vrijeme i odvojiti ga od privatnog života. Druga stvar, koja je povezana i s burnoutom, je da su bili zadovoljniji i uspješniji u stupnju u kojem su se kod kuće uspijevali psihološki odvojiti od posla, rekao je Galić.
Istaknuo je kako su tijekom pandemije mnogima pukle veze s kolegama s posla te način na koji obavljamo posao.
– Iskustvo rada se jako suzi, odrađujete radne zadatke, ali nemate komponente rada koje su ljudima važne, recimo druženje s kolegama. Kad radite od kuće nemate jasnu povratnu informaciju. Odnos koji imamo prema poslu postao je transakcijski – prodajemo svoj rad za više novca i gledamo kako ćemo bolje proći na tržištu, rekao je Galić.
Nakon pandemije će, istaknuo je, ostati dva trenda. Jedna stvar je online kupovina gdje je Hrvatska dosta zaostajala, a druga je rad od kuće.
– Ne mislim da će biti u punom opsegu, ali fleksibilnost koju rad od kuće pruža je stvar od koje radnici neće lako odustati, rekao je Galić.
– Jedna od stvari na koje će poslodavci biti prisiljeni je upravljanje kvalitetom poslova. Suvremene tehnologije su utjecale na to da su ljudi stalno dostupni. To je loše za radnike, ali i poslodavce. Ljudi koji su kontinuirano dostupni, ne mogu biti dugoročno dobri radnici i to je prepoznato. Ako želite imati kontinuirano visoko motivirane radnike morate paziti da oni ne izgore. Svak posao troši i nosi sa sobom kronični stres. Kako se ljudi od toga oporavljaju – odvajanjem od posla, poručio je.
Hrvatska
PROGNOZA / Kiša se na kopnu ledi u dodiru s tlom, evo gdje se očekuje grmljavina
Pretežno oblačno je diljem Hrvatske, kiša pada kako u unutrašnjosti tako i duž Jadrana, stoga se u mnogim mjestima vozi po mokrim i skliskim kolnicima.
Na kopnu lokalno ima oborine koja se smrzava u dodiru s tlom. Također na mnogim mjestima ima magle koja smanjuje vidljivost, stoga se vozače poziva na oprez. U nastavku srijede uglavnom će biti oblačno, kiša će biti češća duž Jadrana i uz Jadran, gdje može biti i grmljavine.
Tijekom četvrtka će biti manje oborine, uglavnom će još malo kiše i pljuskova biti duž Jadrana i uz Jadran. Na kopnu uglavnom suho, bit će i sunčanih razdoblja.
Petak će u unutrašnjosti biti tmurniji, kao i na sjevernom Jadranu, gdje lokalno može pasti malo kiše. Sunčanije u Dalmaciji. Temperature malo više.
Za vikend stabilnije, ali na kopnu često s maglom i niskim oblacima, moguće dugotrajnijim. Sunčanije će biti duž Jadrana.
Hrvatska
Prosječna hrvatska obitelj svaki mjesec treba gotovo 500 eura samo za osnovne potrepštine
Temeljna košarica za četveročlanu obitelj, koja uključuje prehranu i osnovnu higijenu, u studenom je na nacionalnoj razini stajala prosječnih 486,07 eura te je bila za 2,51 euro skuplja u odnosu na listopad, pri čemu po skupoći prednjači Požeško-slavonska županija, pokazuje mjesečno istraživanje portala za usporedbu cijena koliko.hr. Istraživanje jeprovedeno u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača (HUZP), a pokazalo je da su se, nakon blagog popuštanja u listopadu, cijene vratile na rujansku razinu.
Drugi mjesec zaredom najskuplja “košarica za preživljavanje” je bila u Požeško-slavonskoj županiji te je stajala 495,55 eura. Istovremeno, najjeftinija je bila u Sisačko-moslavačkoj županiji, 477,39 eura. Druga najskuplja košarica je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 494,58 eura, a treća u Gradu Zagrebu, 491,06 eura. S druge strane, nakon Sisačko-moslavačke, najjeftinija košarica za četveročlanu obitelj je u Koprivničko-križevačkoj županiji, 478,19 eura, a slijedi je Virovitičko-podravska s 478,78 eura.
Slično je i kod tročlanih obitelji, pa tako nacionalni prosjek temeljne košarice iznosi 386,33 eura, što je 2,04 eura više no u listopadu. Najskuplja ostaje Požeško-slavonska županija s košaricom koja je stajala 393,95 eura, a najpovoljnija Sisačko-moslavačka s 379,68 eura.
Samački život najskuplji
Samački život i dalje je najskuplji pa je temeljna košarica u studenom samca koštala 250,31 euro, uz skok za 1,61 euro na mjesečnoj razini. I tu je najskuplja Požeško-slavonska županija s cijenom od 255,91 eura, dok je najjeftinija Koprivničko-križevačka županija u kojoj se ta košarica mogla kupiti za 245,69 eura.
Temeljna košarica sadrži 51 artikl i pokriva skromne, ali uravnotežene mjesečne potrebe kućanstva. U njoj su osnovne namirnice poput kruha, brašna, tjestenine, riže, krumpira, voća, povrća, mesa, jeftinije ribe, mliječnih proizvoda i začina te sredstva za osobnu i kućansku higijenu kao što su sapun, šampon, deterdžent i toaletni papir. Količine su prilagođene stvarnim minimalnim potrebama, bez raskoši i viškova i zato se ova košarica naziva “košaricom za preživljavanje”. Prednost se daje domaćim proizvodima koji su dostupni u većini trgovačkih lanaca, pojašnjavaju s portala.
Pritom, cijene po županijama izračunate su kao prosjek kontinuiranog praćenja maloprodajnih cjenika koje su trgovački lanci dužni svakodnevno objavljivati prema Vladinoj odluci od 2. svibnja ove godine. Cijena nacionalne košarice predstavlja prosjek županijskih vrijednosti i daje najtočniji prikaz troškova prehrane i higijene u Hrvatskoj.
Umirovljenici samci si mogu priuštiti samo pola košarice
Portal je izračunao i cijenu standardne košarice, koja uključuje širi izbor prehrambenih i higijenskih proizvoda, njih ukupno 77, te odražava stvarne potrošačke navike hrvatskih obitelji. U studenom je njezina cijena za četveročlanu obitelj dosegla 721,34 eura, 2,44 eura više no u listopadu, za tročlanu obitelj 575,82 eura ili dva eura više, a za samce je iznosila 326,59 eura, uz rast za 1,45 eura na mjesečnoj razini.
Prema riječima Siniše Domislovića s portala koliko.hr, u odnosu na listopad značajno su poskupjeli deterdžent za pranje rublja, šunka u ovitku, napolitanke, kao i povrće kojem završava sezona. No s druge strane, pojeftinili su luk, grah, svinjsko meso i toaletni papir. U priopćenju se prenosi i izjava predsjednice HUZP-a Ane Knežević, koja ističe da si umirovljenici samci mogu priuštiti kupnju samo pola košarice.
“Pojeftinjenje je bilo kratkog vijeka, a tek nas čeka ‘veselje’ s blagdanskim cijenama. Najviše nas žalosti to što su najskuplje košarice samačkih domaćinstava, a takvih je u Hrvatskoj čak 400.000 od njih ukupno 1,4 milijuna. Osobe starije od 65 godina čine 60 posto samačkih domaćinstava pri čemu imaju vrlo niske mirovine. Vidimo da je temeljna košarica za samca 250,31 eura, a ona s malo više proizvoda čak 326,59 eura. To znači da, kad podmire sve režijske troškove, ti naši sugrađani imaju poluprazne košarice. O tomu bi više računa trebali povesti oni koji vode ovu zemlju“, poručila je Knežević.
Hrvatska
Nedovoljan broj djece u Hrvatskoj ide u vrtiće. Poseban problem među siromašnijima
U državama članicama EU-a raste jaz u uključenosti djece u vrtiće, što u Hrvatskoj, u kojoj se i dalje bilježe velike regionalne i socioekonomske nejednakosti, zahtijeva snažnije djelovanje države i lokalnih vlasti, kaže se u tekstu osvrta Instituta za javne financije.
U periodičnoj publikaciji Instituta za javne financije ističe se da ciljne razine uključenosti djece mlađe od tri godine u rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RPOO) nisu postignute ni na razini EU-a ni u Hrvatskoj, neovisno o socioekonomskoj skupini.
Da 2030. godine 45 posto djece mlađe od tri godine trebalo bi biti uključeno u RPOO, te 96 posto starije djecu predškolske dobi, ciljevi su Europske komisije.
Problem izraženiji kod siromašnijih
Ukupna uključenost se povećala, ali razlike među djecom različitog socioekonomskog statusa dodatno su porasle za čak 8,2 postotna boda u razdoblju od 2015. do 2024., odnosno s 12,1 na 20,3 postotna boda, kaže se.
Ni u skupini djece od tri godine do polaska u školu ciljevi još nisu ostvareni u EU-u i Hrvatskoj, no vidljiv je znatno veći napredak i u ukupnoj uključenosti i u smanjenju razlika.
Hrvatska je i dalje daleko od ciljne razine od 45 posto: u 2024. programe RPOO-a pohađalo je 34,6 posto djece koja nisu u riziku od siromaštva, dok je među djecom u rizičnoj skupini uključenost iznosila samo 8,2 posto, ističe se.
Iako je u proteklome razdoblju zabilježen rast uključenosti, razlike između djece različitoga socioekonomskog statusa znatno su se produbile. U odnosu na 2015., u 2024. je u Hrvatskoj jaz u uključenosti djece mlađe od tri godine prema socioekonomskome statusu narastao za 18,9 postotnih bodova (sa 7,5 na 26,4), što je dvostruko više od rasta zabilježenoga u EU-u. Dok je u Hrvatskoj jaz porastao, u susjednim zemljama poput Slovenije i Mađarske on se smanjio.
Pravo na mjesto u vrtiću
Uz socioekonomske razlike, u Hrvatskoj su izražene i značajne regionalne nejednakosti. Rezultati pokazuju veću uključenost djece u primorskim županijama i razvijenijim dijelovima u unutrašnjosti, dok je uključenost manja u slabije razvijenim područjima. Na takve razlike utječu ponajprije dostupnost vrtića i ukupna razvijenost pojedinog područja, kaže se.
Autorica Sara Čulo zaključno predlaže uvođenje zakonskog prava na mjesto u vrtiću, zatim uspostavu nacionalnog fonda za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji bi pomogao smanjiti regionalne razlike, kao i razvoj posebnih mjera usmjerenih na djecu iz ranjivih skupina. Naposljetku, ona smatra da bi određivanjem maksimalne cijene vrtića usluga mogla postati pristupačnija svim obiteljima.
Uključenost djece u RPOO ključna je za njihov kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj, ali i za dugoročnu dobrobit društva. No vjerojatnost sudjelovanja u ranim obrazovnim programima i dalje uvelike ovisi o socioekonomskom statusu obitelji, zbog čega su djeca iz nepovoljnijih okruženja rjeđe uključena u RPOO, što dodatno produbljuje društvene nejednakosti. Osiguravanje dostupnih i kvalitetnih programa jedan je od najučinkovitijih načina smanjenja tih nejednakosti, kaže se.







