Connect with us

Hrvatska

Milanović o popisu stanovništva: “Nije kraj hrvatstva. Plenković za ovo nije kriv”

Objavljeno

-

Predsjednik republike Zoran Milanović referirao se u ponedjeljak na drastičan pad broja stanovnika u Hrvatskoj rekavši da to nije kraj Hrvatske i kraj hrvatstva već je to “naprosto jedna situacija” i da za nju nije kriv premijer Andrej Plenković.

“Isti ljudi koji su prije šest-sedam godina mene optuživali za veleizdaju, sada se suočavaju s duplo lošijim rezultatima i prave se nevinima. Nisu nevini jer se ne ponašaju pošteno. To je jedan dio priče. Neću nikada nikome nabijati na nos i predbacivati nešto za što nije odgovoran. Ovo što se dogodilo bilo je u procesu, dogodilo se većini novih članica EU-a, osjetno su pale u broju stanovnika i počele se oporavljati nakon toga. To čeka vjerojatno i nas. To je činjenica. Na to nema utjecaja Plenković, nisam imao ja”, rekao je Milanović.

Naprosto, ustvrdio je, ljudi odu, steknu nova iskustva, mnogi se vrate.

To će se, uvjeren je hrvatski predsjednik, sigurno dogoditi i nama.

“Nas ima cca 4 milijuna i to je brojka s kojom smo mi, realno, računali sve ove godine, da je to broj ljudi koji će živjeti u Hrvatskoj”, rekao je.
Način da se ovo stanje popravi, dodao je, je imigracija. “Je li Hrvatska za to spremna? Nije. I neće biti spremna jer je mala nacija, delikatnija od nekih drugih”, dodao je.

“Već dvije godine koristim izraz moralna panika, posebno se obraćajući onima koji su mene optuživali, a to je prvenstveno bio i Plenković, očekujući ovakav rezultat, pripremajući sve nas na ono što ćemo dobiti. To nije kraj Hrvatske, naše države, to nije kraj hrvatstva. To je naprosto jedna situacija, neću je čak nazvati niti krizom. Neće Hrvatice i Hrvati izumrijeti”, kazao je Milanović.

“Plenković za ovo nije kriv”, ustvrdio je predsjednik Republike.

Ne vidim ništa u ovome što je Vujčić napravio

Milanović se osvrnuo i na aferu o kojoj je pisao Index oko guvernera Borisa Vujčića HNB-a i trgovanja vrijednosnicama na temelju povlaštenih informacija.

“Vidio sam da je Index došao do podataka do kojih nije smio doći. To je krivično djelo. Ja jesam da se medije zasipa što većom količinom podataka pa i onima koji su tajni, ali ovdje se radi zaista o nečemu što se ne radi”, kazao je Milanović dodavši da u onome “što je Vujčić napravio ne vidi ništa”.

“Što je napravio Vujčić? Prije 30 godina kupio dionice, dok je još nosio kratke hlače i prodao ih prije nego što je to trebao napraviti prema zakonu. Kakav je to prijestup?”, pitao se Milanović i dodao kako ne podnosi hajke.

“Zamjenica guvernera, koja je postavljena usred guvernerova mandata, je konvertirala neki novac u obveznice 2014., to nije bilo zabranjeno. Možemo postaviti pitanje mogu li zaposlenici HNB-a, oni koji rade u direkcijama, imaju li oni pravo imati račune u bankama ili trebaju ići kod kamatara? Neki koji rade u HNB-u će po toj logici uvijek imati nekakvu povlaštenu informaciju i ne bi smjeli imati nikakvog posla s bankama”, ustvrdio je Milanović.

O obnovi: Za to netko treba odgovarati

Milanović se osvrnuo na činjenicu da će Hrvatska iskoristiti manji dio novca za obnovu nakon potresa nego što je bilo planirano.

“S laganom odstupnicom mogu reći da nije bilo moguće uzeti sve, ali na kraju ćemo uzeti premalo. Za to netko treba odgovarati, to je nepružanje pomoći unesrećeniku”, naglasio je Milanović.

Komentirao je i događanja u BiH.

“Dodik je bio ljubimac Zapada i sad je legitiman predstavnik srpskog naroda. Republika Srpska je proglašena 1992., ali je ratificirana pariško-daytonskim sporazumom. Tuđman ga je potpisao, nema natrag. Ne vidim da srpska politika u BiH radi štetu Hrvatima. Bez Srba u BiH mi ovaj problem nećemo riješiti. Meni je stalo, ali nekima očito nije dovoljno”, poručio je Milanović te dodao da je Dodik trenutno partner Hrvatskoj u BiH.

“Čekam Banožića i Plenkovića da objave nalaz”

Komentirao je i inspekciju koja je trebala utvrditi jesu li zapovjedi načelnika Glavnog stožera admirala Roberta Hranja zakonite ili ne. Tvrdi kako je ministar obrane Mario Banožić “poveo ulični linč na admirala Hranja te da je ministar dao inspektorima nalog kako moraju odlučiti”.

“Čekam Banožića i Plenkovića da objave taj nalaz. Hranj njima ne odgovara. Zna se što zapovjednik mora ako mu vrhovni zapovjednik naredi”, rekao je Milanović pa dodao:

“Dat ću gospodi još par dana. Neka se malo dinstaju, kao čobanac. Pokrenuli su javnu hajku za nešto što je trebao biti posao neovisnog tijela. To traje tri mjeseca. Za posao koji traje tri tjedna. Možda zato što ljudi nisu napisali ono što je Banožić htio da napišu. Čekam da mi Plenković pošalje ugovore o avionima. Naime, predsjednik Odbora u Saboru se obratio Banožiću da se dokumenti dostave Saboru. Jeste vidjeli odgovor? Niste? Odgovor je da moraju pitati Francuze za dopuštenje. I rekao kad god se uključuje treća strana, a to je u ovom slučaju Sabor, on mora pitati Francuze. Za Sabor je rekao da je ‘treća strana’. Pričetak ćemo još par dana”.

 

Hrvatska

Britanski list izdvojio 11 mjesta koja se moraju posjetiti u Hrvatskoj

Objavljeno

-

By

Foto: NP Krka

Britanski The Times izdvojio je 11 lokacija u Hrvatskoj koje jamče nezaboravan i autentičan odmor bez gužvi.

To su, prema članku novinarke Lucije Grace, uvala Samograd na Korčuli, izvor rijeke Omble nedaleko od Dubrovnika, restoran Stari fijaker u Zagrebu te vinarija Kozlović u Istri. Istaknute su ljepote slapova NP Krka te otoka Šipana i Mljeta, a kao doživljaj preporučena je i vožnja trajektom iz Orebića na Korčulu, obilazak zagrebačke katedrale i Zmajevih brazdi u Motovunu te vile Čingrije u Dubrovniku. Autorica u članku napominje da se radi o lokacijama i doživljajima popularnim među lokalnim stanovništvom, prenosi Večernji list.

Vidljivosti hrvatske turističke ponude na britanskom tržištu, odakle je u Hrvatsku tijekom pretpandemijske 2019. godine stiglo gotovo 900.000 gostiju, pridonijela je i nedavna objava u Sunday Timesu koji je našu zemlju uvrstio na popis najkvalitetnijih i najpovoljnijih destinacija koje pružaju kvalitetne uvjete i niske troškove života.

Uvrštenjem na ovaj popis naša se zemlja našla uz bok Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Turskoj, a kao najveća prednost Hrvatske, uz niske troškove života, istaknuta je ljepota i očuvanost prirode u sklopu koje se može voditi ugodan, aktivan i dinamičan život.

Turistička Hrvatska, inače, dosta dobro kotira u Britaniji. Ove godine, do petka, našu je zemlju posjetilo oko 85.000 britanskih gostiju, koji su ostvarili 350.000 noćenja. Lani ih u tom razdoblju gotovo da i nije bilo kod nas, pa je ovogodišnji rast veći od 2000 posto. U odnosu, pak, na prvih pet mjeseci 2019., ostvareno je oko 80 posto rezultata te godine.

Zasad su Britanci u skupini top pet hrvatskih turista, zauzimaju četvrtu poziciju, a petka ih je kod nas na odmoru bilo 11.000, što ih također čini četvrtima po brojnosti. U nastavku ove turističke godine, ne bude li nekih nepredviđenih negativnih okolnosti, mogu se očekivati i bolji rezultati nego tijekom prvih pet mjeseci.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Za milijun eura možete dobiti ovaj otočić na Jadranu, ali…

Objavljeno

-

By

Naziv: Mali Kosmač. Cijena: milijun eura. U ovu otočnu mrvicu nadomak Sevida, stranci se zaljube na prvi pogled pa su spremni platiti – koliko treba.

– Ljudi iz kraljevskih obitelji, iz šou biznisa, ljudi koje bismo željeli dobiti kao turiste. Glumci, pjevači, međutim, svi su odustali kad su čuli da je zabranjena gradnja, kaže agentica za nekretnine Jasminka Biliškov

Gradnja na privatnome dijelu otočića, u makiji, zabranjena je prostornim planom. Obalni dio, a uglavnom su to hridi – pomorsko je dobro. 

– Ovo je malo specifično jer je zaista mali, mali, mali otok pa vjerujem da je pobudilo interes javnosti, kao netko će kupiti otok. Oni mogu samo pričati o toj čestici koja je upisana, kao privatna u tom dijelu kao takva. Pomorsko dobro se ne prodaje, kaže pročelnica Upravnog odbora za turizam Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić

Prvi susjed Zdravko Caktaš, kaže, prodavao ne bi ništa. Strancima pogotovo.

– Bilo bi ružno da se ljudi ne mogu doći kupati jer ljeti dolaze tu s barkama, baš na taj Mali Kosmač i ljudi se kupaju, ribari se okolo, a da sad netko tu brani pristup, ne bi bilo dobro, smatra Zdravko Caktaš sa Sevida. 

Privatne otoke u Hrvatskoj vlasnici mogu prodati tek kada kupnju odbiju država, županija i općina, što se većinom i dogodi jer cijene budu paprene.

– Zakon o vlasništvu teško da možemo tu mijenjati. Sad je pitanje da li bi država trebala otkupiti neke manje otoke. Ali definitivno sam protiv gradnje na tako malim otocima, ističe gradonačelnik Trogira Ante Bilić. 

Jasminka Biliškov pak predlaže da ih se da u koncesiju te da se promjenama zakona i prostornih planova – manja gradnja ipak omogući. 

– Naravno, ta gradnja mora biti strogo kontrolirana, na primjer, moj prijedlog je da se na jednom otočiću može napraviti jedna kuća, izgrađena u mediteranskom stilu, kamena, ističe agentica za nekretnine Jasminka Biliškov. 

Trenutačno prodaje desetak otoka. Svjesna je, kaže, da će uz ovakve uvjete teško uspjeti, ali mogući kupci – stalno zovu. 

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Njemački medij: Zašto su Hrvati iznenađeni što im nedostaju konobari, kuhari…

Objavljeno

-

By

Uoči nove turističke sezone u Hrvatskoj opet svjedočimo novim žalopojkama oko nedostatka radne snage u sektoru ugostiteljstva.

Procjenjuje se da će tako i ovog ljeta manjkati približno 35 tisuća konobara, kuhara, sobara, recepcionera i drugih profila turističke branše. No krajnje je napadna činjenica to da pritužbe ugostiteljskih poslodavaca nekako uvijek prati svojevrsna iznenađenost. Svi su na određeni način zatečeni, premda navlas istu situaciju zasigurno možemo očekivati i dogodine.

O čemu je točno riječ? Naravno, enigme nema: hrvatski državljani u naponu radnog vijeka masovno odlaze u zapadnije države EU-a, jer su im plaće u RH premalene. Nema više radne snage u Slavoniji, koja se u ljetnim mjesecima doslovce slijevala na Jadran, ali nema je ni u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji. Iscrpljen je kadrovski bazen u neposrednom susjedstvu, pa se sve više poseže za popunom iz Azije, kao i ranije u sektoru građevinarstva: Nepal, Filipini, Indija, itd, piše Deutsche Welle.

Uvijek isto čuđenje

Nisu pomogli ni pregovori za dopune Kolektivnog ugovora na granskoj razini. Plaće su malo porasle, očito nedovoljno, ali poslodavci tvrde da za veće nemaju mogućnosti. Također, nisu u poziciji dizati cijene koje je inflacija ionako povisila, pa se često mogu čuti zamjerke državi koja se bi se navodno mogla odreći dijela svojih prihoda. No to je ionako već opće mjesto poslodavačkih kritika. „Ipak ne bih rekao da je u tome tajna uspjeha“, rekao je o tome za DW Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu.

„Država bi mogla učiniti nešto drugo”, kaže on, „ali ne bez suradnje s poslodavcima i sindikatima – najprije izraditi strategiju za kompletno gospodarstvo. Pritom odgovoriti na pitanje koliko trebamo radnika iz koje struke. Inače, godinama sam uzalud upozoravao na taj problem u turizmu. No pristup nam je stihijski, a čuđenje svaki put isto, mada je i problem isti. Čudni smo ustvari mi koji se tako čudimo.“

Krešić stoga tumači da rješenje leži u dugoročnoj pripremi obrazovnog sustava, nakon definiranja sektorskih potreba. Uz to treba dodatno regulirati tržište rada, da radnici dobiju primjerenu naknadu za svoj rad, umjesto situacije u kojoj mnogi radije prihvaćaju dohodak na ruke, iliti „na crno“, jer tako dobiju više.

Uostalom, ako je riječ o svega tri ili četiri mjeseca rada godišnje, ne može ni biti riječi o stabilnom zaposlenju i strateškom rješenju za ma čiju egzistenciju. Onda bi logično bilo da radnici odlaze u Irsku i za jednaku plaću, ali na stalno zaposlenje, a kamoli za duplo veću.

Planska proizvodnja kadra

„Suočili smo se među ostalim s izvjesnim nedostacima angažmana radne snage iz Azije u hrvatskom turizmu. Pokazuje se da nisu dobro rješenje za naše ugostitelje, ali sad već nemamo mnogo izbora, barem ne za ovu i sljedeću sezonu. Pritom nemam ništa protiv tih ljudi s drugog kontinenta, da budem jasan. Oni mogu biti marljiviji ili pošteniji radnici od nas samih, nema tu pravila, dakle, ne govorim o tome. Problem je uslužna industrija u kojoj hrvatski radnik ovdje uvijek nudi kvalitetnije autentično iskustvo domaćinstva“, drži Krešić.

Na sličan način niti hrvatska recepcionerka ili konobarica ne bi na Filipinima bila uspješnija radnica od domicilne snage. Ravnatelj IZT-a pojašnjava da turizam jednostavno podrazumijeva kontakt, lokalno iskustvo, razumijevanje konteksta, kulturološku uklopljenost. „Zato nam je neophodna planska proizvodnja kadra“, zaključuje on, „uz adekvatne uvjete kako bismo zadržali radnike, jasno, jer ćemo ih u protivnom uzalud školovati.“

Budućnost se ne gradi na uvozu

Teško će se dugoročno zadržati i radnike iz susjednih zemalja čiji odlazak danas mori tamošnje poslodavce u drugim sektorima. Posljednjih tjedana tako su odjekivale i desperatne konstatacije iz BiH. Bojan Domić, ministar obrazovanja, znanosti i mladih Kantona Središnja Bosna, naglasio je da toj državi treba temeljita prilagodba obrazovnog sustava kako ne bi ostala bez radno aktivnog stanovništva.

Vladimir Blagojević, glasnogovornik Privredne komore Republike Srpske, izjavio je da nema grane kojoj u ovom trenu ne nedostaje radna snaga.

Privukla ju je, naime, gravitacijska sila hrvatskog turističkog tržišta rada. Tako iz Trebinja, grada s oko 30 tisuća stanovnika, ljeti i po dvije tisuće ljudi odlazi na rad u tridesetak kilometara udaljeni Dubrovnik, dok trebinjski poslodavci u raznim sektorima ostaju bez zaposlenih.

Taj se susjedov problem nije vidio iz Hrvatske, sve dok hrvatsko tržište nije zastenjalo uslijed iste nevolje. „Budućnost se ipak ne gradi na uvozu radne snage, a bez domaćih radnika nema ni održivog razvoja“, smatra Goran Rihelj, urednik i komentator turističkog portala HrTurizam.hr.

„Godinama se upozoravalo na problem malih plaća u turizmu”, dodao je on za DW, „kao i jako lošim radnim uvjetima. No vladala je mantra – ako nećeš ti, ima tko hoće na burzi. Sada se to vratilo kao bumerang. Otvorile su se granice, i balon je pukao, a sad se svi čude. To odavno više nije izazov, nego strateški problem kojem nismo strateški pristupili. No kako stalni sezonac može planirati i graditi svoju budućnost, obitelj, kupiti stan, automobil? Kako netko može raditi sedam dana u tjednu, bez dana slobodnog, a pričamo o turizmu gdje je usluga imperativ?”

A onda još i infrastruktura

Rihelj naglašava da su turističke kompanije svakako pod raznim pritiscima, ali se ne može glavnina tereta svaljivati na zaposlenike: „Oni su baza u direktnom kontaktu s gostima, kostur cijele priče. A da ne pričamo o kvaliteti. Strašno je pala zbog kadra koji nije educiran i nema iskustvo. Pitam se kako opravdati cijenu smještaja s lošom uslugom i izvedbom.”

Ovaj turističko-medijski analitičar citirao je zatim kolegicu Marinelu Dropulić Ružić, a na tragu jednog marketinškog slogana: „Država ‘puna života’ treba brinuti da ima djelatnike ‘pune života’.“ No dometnuo je i da se, pored radno-tržišne problematike koja u RH ide pod ruku s općedemografskom, hrvatski turizam suočava s krizom neodržavane i nerazvijene infrastrukture, komunalne i prometne, itd.

“S pravom se zato postavlja pitanje: Treba li nam daljnji razvoj kada cijela infrastruktura ne može podnijeti niti sadašnji broj turista”, postavio je pitanje Goran Rihelj. Jasno je bar to da za Hrvatsku neće biti ni razvoja ni održanja statusa quo bez rješavanja položaja radnika u turizmu.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu