Fra Pavle Ivić, OFM, zaređen je za svećenika na naslov Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru po rukama zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je mons. Puljić predvodio u subotu 26. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Slavlje je okupilo rodbinu i prijatelje fra Pavla pristiglih iz krajeva od sjevera do juga Hrvatske, jer je fra Pavle rodom iz Đulovca pokraj Daruvara te iz njegove obitelji, osobito s majčine strane, potječe više duhovnih zvanja, redovnica i svećenika. S. Ljubica Šilar iz Družbe sestara Služavki Malog Isusa sestra je fra Pavlove majke te su kao podrška na ređenje u Zadar došle s. Anđa Vranješ, zamjenica vrhovne poglavarice te Družbe iz Zagreba i s. Marija Filipović, u ime provincijalne glavarice Služavki Malog Isusa iz Sarajeva.

„Svećeničko zvanje spada u otajstvo vjere, to nije poput drugih zvanja. Ono je ‘dar i otajstvo’, kako je govorio sv. Ivan Pavao II. U rađanju zvanja i njegovom hodu uključeni su Bog i čovjek, obitelj i zajednica vjernika. Bog uvijek prvi započinje razgovor i očekuje odgovor. Ne prisiljava, ali očekuje odgovor. On čovjeka zna i slobodno poziva“ rekao je mons. Puljić u propovijedi, navodeći biblijske primjere Božjeg poziva njegovim odabranicima. „Mojsije, izuj obuću svoju jer mjesto gdje stojiš sveto je“ (Izl 3,5). „Abrahame, idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslivljat ću te, ime ću ti uzveličat i sam ćeš biti blagoslov“(Post 12, 1-2). „Petre, izvezi na pučinu i baci mreže za lov“ (Lk 5, 4).

„Iako je Bog onaj koji bira i poziva, nije uvijek lako ni jednostavno odlučiti se i prihvatiti Božji poziv. Kandidati za ređenje to najbolje znaju. Toliko je bilo razgovora, nagovora, premišljanja, molitve, duhovnih vježbi, borbi i traženja, kao i bojazni i straha. Odlučujući je uvijek onaj Božji poticaj i poziv: ‘Ne boj se! Odvaži se!’. Zadaća je velika i teška, ali naprijed“ potaknuo je nadbiskup, potkrijepivši to ohrabrenje Božjim poticajima: „Ne boj se, Abrahame, krenuti tamo kamo te šaljem! (Post 15,1). Ne boj se, Jeremija. Poznajem te još od utrobe majke tvoje! Ne boj se, narode, Bog sam hita da te spasi (Iz 35, 4). Ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: Ti si moj! (Iz 43, 1). Ne boj se, ređeniče, svoje slabosti, kad Bog zove. Predaj mu se, jer on te tješi i hrabri i sve ćeš moći u Onome koji te jača“.

„Poziv je potpun i  trajan. Tvoj sam, Gospodine, cijelim svojim bićem. I kad radim i kad spavam, i kad hodam i kad se molim. Potpuno i trajno. Nema privatnog ni povremenog služenja. Stoga se i pita kandidata prije nego primi ređenje: „Hoćeš li se trajno posvetiti službi, usklađujući ponizno svoj život s primjerom Krista Gospodina?“ rekao je mons. Puljić, upitavši zašto priprema za svećeništvo i studij teologije dugo traju: malo sjemenište 4 godine, bogoslovija 6 godina.

„Deset godina, što toliko rade? Pokušava se onima koji su odlučili biti služitelji svetih tajni, na stotinu načina i prilika dati prigodu da odgovore na pitanje: ‘Tko smije prebivati u šatoru tvome, Gospodine?’. Taj odgojni hod odvija se u vidu razgovora, nagovora. Apostol Pavao kaže da je danju i noću, bdijući u suzama, odgajao one koje mu je Gospodin povjerio. Taj se hod događa u razgovoru. Bog bira i govori, čovjek odgovara“ rekao je mons. Puljić. 

Nadbiskup je rekao da su navještena čitanja sugestivna i govore o dva povijesna događaja, o dva rastanka. O rastanku apostola Pavla od njegovih učenika i svećenika, đakona koje je on godinama poučavao, „suzama uvjeravao da ostanu u onome što jesu“ i o rastanku Isusa od njegovih učenika prije nego se vratio Ocu, kad Petra tri puta pita: ‘Ljubiš li me, Petre?’. Na tebi ostavljam Crkvu svoju. Već sam to davno najavio. Dira Petrov odgovor kako Gospodin zna, sve mu je poznato“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je i fra Pavle, poput apostola Petra, u zadnje dvije godine tri puta rekao: ‘Gospodine, volim te, svim srcem’: kad je položio vječne zavjete, kad je zaređen za đakona i za svećenika.

Geste u obredu ređenja pune su simbolike i značenja. „Tu je najprije poziv i odgovor. Poziv je dar neba i nezaslužena milost. Nitko od nas nema pravo na poziv. Poziv i odgovor je osobna stvar pojedinca i ne može se dogoditi po delegaciji. Samo osobno“ istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je podsjetio kako je umirovljeni papa Benedikt XVI., otvarajući 2010. g. Svećeničku godinu, spomenuo svoga prvog župnika uz kojeg je kao mladi bogoslov rastao, rekavši kako je on „bio posve predan pastoralnoj službi“.

„Svatko od svećenika mogao bi reći da su im svjedočanstvo i primjer njihovih župnika i kapelana kojima smo posluživali kod oltara, bili poticaj i nadahnuće da krenemo njihovim stopama. Riječi potiču, ali primjeri privlače. To nas potiče ‘biti zahvalni za neprocjenjivi dar kojega svećenici predstavljaju za Crkvu i za čovječanstvo’. Njihov apostolski rad, samozatajno služenje i njihova ‘vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao’ zaslužuju našu pozornost i zahvalu“ poručio je nadbiskup, rekavši da je za Svećeničku godinu Benedikt XVI. Crkvi ponudio „divni lik velikodušnog pastira, sv. Ivana Mariju Vianneya, koji je izgarao od ljubavi prema Bogu i dušama“.

„Uz osobiti dar poniznosti, on nije nalazio riječi kako opisati veličinu svećeništva, pa je govorio: „Kad bi svećenik shvatio koliko je velik, umro bi, ne od straha, nego od ljubavi. Jer, svećeništvo je ljubav Isusova srca“. Kako prekrasna definicija koju je Crkva usvojila pa je stavila u Katekizam Katoličke Crkve (br. 1589) kako bi se potkrijepilo veličinu Svetog reda“ rekao je nadbiskup.

Poželio je fra Pavlu da bude čovjek molitve, rada i reda. Po ređenju postaje molitelj i predmolitelj, zagovornik i odvjetnik duša koje će mu biti povjerene. „Moli pobožno i sabrano, odano i zauzeto za sebe i za druge, na misi, drugim liturgijskim pobožnostima i u molitvi Časoslova, kojeg si preuzeo kao dnevnu obvezu moliti u ime Crkve. Ne zaboravljaj dnevnu krunicu i čitanje Svetog Pisma. Sve to neka bude učinjeno u radosti duha. „Molite da ne padnete u napast“, govorio je Isus svojim učenicima (Mt 26,41). Radi, moli i drži se reda staro je monaško pravilo koje nije izgubilo na važnosti i aktualnosti. Drži se reda i red će ti pomoći“ potaknuo je mons. Puljić fra Pavla.

Podsjetivši da je fra Pavle kod polaganja prisege vjernosti potpisao Izjavu o preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio obrednog čina, nadbiskup je ohrabrio ređenika da čuva čistoću. „Neka te prirodni i instinktivni čovjek ne prevari i ne zavede. Tvoje riječi neka budu jasne, čiste i bistre, kako bi ćudorednim izlaganjem oduševljavao slušatelje da se upute prema vrelu života. Jer, živimo u svijetu u kojem se moralne vrijednosti olako otpisuju, a grijeh i devijacije nude i obrazlažu kao nečije ‘pravo’. Crkva suočena s pritiscima i podmuklim zavođenjima koja ruše ono što je uvijek bilo moralno i pristojno, traži hrabre i zauzete svjedoke koji znaju komu su povjerovali, kome su ispovjedili svoju ljubav, kome su rekli, ‘Gospodine, volim te’ i koji se ne boje govoriti, naučavati, prekoravati i prenositi na nova pokoljenja ono što su primili od Gospodina“ poručio je nadbiskup Puljić.

Prostracijom za vrijeme obreda ređenik iskazuje potpunu raspoloživost otajstvu, da ga Duh Sveti obuče silom odozgor, obdari poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. „Dok leži pred oltarom, a mi zazivamo nebeske svece i blaženike, posebice one koji su iz našega roda, to predstavlja vanjski izraz naše nemoći. Ne možemo sami, priteci nam, Gospodine. Uključimo se u molitvu zemaljske i nebeske Crkve koju molimo da nam dođe u pomoć. Molimo neka Duh Sveti izvede do kraja što je Otac nebeski fra Pavlu odvjeka odredio i što je započeo na njegovom krštenju. Neka kao Kristov vojnik bude na visini zadataka koje mu Crkva povjerava. Neka mu molitva Božanskog časoslova, navještaj njegove Radosne vijesti i dijeljenje svetih otajstava pomognu biti svjesnim onoga što radi te se sve više suobličavao otajstvu križa Gospodnjega“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da Božji odabranik fra Pavle, koji je „dar Crkvi i narodu, bude dar ljubavi bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja“.

Na kraju mise prisutnima se obratio i koncelebrant fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je zahvalio „Bogu Stvoritelju što nas je stvorio i što je ostavio Crkvu da nas dostvari, da nas preporađa za dioništvo u božanskom životu“. Zahvalio je  nadbiskupu Puljiću koji je „na Pavla prenio dioništvo u Isusovom svećeništvu“.

„Sveta misa je trajanje, Crkva je trajanje Božjeg utjelovljenja u svijetu. Bog je ostavio Crkvu i trajanje svog utjelovljenja u svijetu da bi ljude preporađao. Nadbiskup je ovlast u ime Crkve prenio na fra Pavla“ rekao je fra Andrija, zahvalivši i roditeljima za život Pavla.

„Iz vaše obitelji niču duhovna zvanja. To je najpotrebnije Crkvi i čovječanstvu. Bez osovine, bez odnosa s Bogom, čovjek je kao kotač koji nema svoju osovinu i koliko god bio učen i moćan, bez osovine u Boga valja gluposti, donosi kojekakve zakone i širi kulturu smrti, čega smo i ovih dana svjedoci. I to navodno u ime zdravlja i sloboda. Potrebni su nam duhovni ljudi koji će čovjeka osoviti i pokazati mu put istini. Vi ste dali i odgojili u svojoj kućnoj Crkvi, u svom otajstvenom zajedništvu, redovničko zvanje i svećeničko zvanje“ rekao je fra Andrija u obraćanju Pavlovim roditeljima, Josipu i Terezi.

Ređenika je provincijal Bilokapić ohrabrio: „Fra Pavle, trajanje si Isusove ljubavi u svijetu. Molim te, nikad to ne zaboravi. Što god budeš činio, pitaj: A što misli Isus? Ja nisam više svoj, ja nisam više privatnik, nego ja sam tvoj svećenik. Ja uprisutnjujem tebe, odnosno, ti se po meni uprisutnjuješ u svijetu. Dragi Pavle – to nikad, nikad neće ići bez žrtve. Nemoj odustati od žrtve. Jer ako od toga odustaneš, odustao si od ljubavi, odustao si od Isusa Krista“ poručio je fra Andrija, zahvalivši svima svi koji će fra Pavla pratiti molitvom i podrškom.

Svećeničko geslo fra Pavla je „Ljubim ljepotu doma tvojega i mjesto gdje slava tvoja prebiva“. U svom govoru na kraju mise, fra Pavle je zahvalio Bogu za dar života i za dar poziva. „Svim silama, svojim životom i nastojanjima ću se truditi uvijek iznova, iz susreta s Gospodinom, iz kušanja njegove blizine, biti služitelj drugima kroz sve što svećenička služba donosi i traži. Neka moja povezanost s Gospodinom bude pokazatelj redovničke radosti, poslušnosti prema crkvenim redovničkim poglavarima“ rekao je fra Pavle, zahvalivši mons. Puljiću što je po njegovim rukama ušao u velika otajstva vjere. Fra Pavle je zahvalio i provincijalu Bilokapiću i Provinciji sv. Jeronima na bratskoj blizini, pratnji i poticajima.

„Blagoslovljen je Gospodin koji je odlučio moj život povjeriti u ruke onima koji se nisu bojali biti otvoreni životu, mojim roditeljima, koji su me svojom vjerom odgajali i svojim primjerom poticali da Bog uvijek bude na prvom mjestu i da se njemu sve vraća. Dragi oče, hvala ti što si mi svojim životom pokazao kako izgleda ljubav milosrdnog oca koji je na nebesima. Majko, hvala ti što si svojim primjerom pokazala koliko je žrtve potrebno da bi se ostalo u Božjoj blizini. Hvala ti za svaki tvoj post, molitvu kojima si pratila svoje dijete do oltara“ rekao je fra Pavle u obraćanju roditeljima, zahvalivši i svojoj braći i sestrama „koji su ga pratili molitvom, podrškom, snagom koja je u vremenima kušnje bila poticaj da uz Gospodina krene dalje“.

Na razvoj zvanja fra Pavla osobito je utjecala njegova sestra Marija Ivić, redovnica u zajednici Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća u Dubrovniku. „Hvala Bogu na onoj koja me dovela u samostan i pokazala svu svoju ljubav, žrtvu, spremnost, odricanja, molitve, da svoga rođenog brata sada i gleda i sluša kao svećenika. Moja Mare, Gospodin ti bio nagrada za sve“ obratio se fra Pavle svojoj sestri, redovnici Mariji.      

Mladomisnik je zahvalio na molitvi župljanima rodne župe Duha Svetoga u Đulovcu i župniku don Josipu Mariću koji je došao na ređenje, u kojem je sudjelovao i fra Serđo Ćavar, odgojitelj bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije iz Zagreba.

Zahvalio je župljanima zadarske župe Presvetog Srca Isusova koji su ga pratili osam mjeseci na đakonskom putu i čija ga ljubav i blizina nisu ostavili ravnodušnim te župniku te župe fra Bojanu Rizvanu, na suradnji, razumijevanju i spremnosti da ga nauči potrebnome u svećeničkoj službi. Zahvalio je poglavarima i bogoslovima iz Rijeke i Zagreba s kojima je proveo veliki dio svoje formacije te svima koji su doprinijeli organizaciji slavlja.

Fra Pavle je rođen 2. studenog 1995. g. u Virovitici, u obitelji Josipa i Tereze kao osmo od devetero djece. Ivići imaju trojicu sinova i šest kćeri. Kršten je 12. studenog 1995. u Đulovcu gdje je 2010. g. i krizman. Te godine ulazi u Nadbiskupsko sjemenište Zmajević u Zadru kao kandidat Franjevačke provincije sv. Jeronima. Novicijat u franjevačkom samostanu na Trsatu počeo je 2014. g. Na Trsatu 2015. g. polaže prve redovničke zavjete te počinje studirati na KBF-u u Zagrebu. Svečane zavjete u Redu male braće položio je 29. rujna 2020. g. u Zadru.

Nakon završenog KBF-a, nadbiskup Puljić podijelio je fra Pavlu đakonat 24. listopada 2020. g. u crkvi sv. Frane u Zadru. Đakonsko služenje proveo je u zadarskoj župi Presvetog Srca Isusova. U organizaciji Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu završio je program đakonske pastoralne godine, 12. svibnja 2021. g. uspješno položio završni ispit te stekao potrebnu spremu za svećeničku pastoralnu službu. Duhovne vježbe fra Pavle je obavio od 14. do 20. lipnja 2021. g. u samostanu sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu pod vodstvom benediktinaca.

Ines Grbić