Ako se gospodarstvo ne spasi, onda nema ni države, rekao je Branko Roglić, jedan od najbogatijih hrvatskih poduzetnika, u današnjoj HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, u kojoj je između ostalog govorio o svojoj karijeri, gospodarskoj situaciji za vrijeme koronavirusa i korupciji u Hrvatskoj – uključujući i slučaj u kojemu je od njega otvoreno tražen mito.

Roglić, vlasnik Orbico grupe, najveći distributer robe široke potrošnje u Europi, pričao je o tome kako je svojedobno prijavio traženje mita od 300.000 eura.

– Htio sam kupiti jedno skladište u Dugome Ratu, i onda su mi dvojica prišli – pazite, dvojica, nije to jedan, nego dvojica! – i pitali su me 300.000 eura. Oni su to otvoreno pitali. Oni su dvojica, ja sam sam! Mogli bi sutra reći da sam ja htio njima dati, a oni nisu htjeli uzeti i takve stvari. Tako da sam odmah, isti čas, išao doma, sa ženom se dogovorio i prijavio USKOK-u, ispričao je Roglić.

USKOK ga je ozvučio i na kraju je došlo do presude.

– To nije bilo jednostavno ni lako odlučiti. Ja sam u to vrijeme bio savjetnik predsjedniku Mesiću. Prije nego što sam se odlučio, otišao sam kod predsjednika Mesića, objasnio mu situaciju i pitao: “Predsjedniče, što vi mislite, da li da prihvatim ponudu USKOK-a?”. On je rekao: “Branko, meni ih je puna kapa, učini to”. I onda sam se ja ohrabrio, uz podršku predsjednika Mesića, i ja sam dozvolio da se saslušavaju naši telefonski razgovori i nekoliko sastanaka je bilo ozvučeno, rekao je Roglić.

Avantura s ozvučenjem mu nije bila jednostavna.

– Bio sam James Bond i to mi nije bilo baš jednostavno napraviti, ali me ta nepravda jako brinula i razočaravala, rekao je Roglić, dodavši da su u Hrvatskom proljeću, u kojemu je i sam sudjelovao, drugačije zamišljali domovinu.

Na koncu je, kaže, ipak sve prošlo kako je trebalo.

– Čini mi se da je jedan dobio 10 mjeseci zatvora, jedan šest, a glavna osoba, koja je bila stečajna upraviteljica, u međuvremenu je umrla, otkrio je Roglić.

Što se korupcije u Hrvatskoj tiče, uvjeren je da situacija polako ide nabolje.

– To treba iskorijeniti, inače naša država neće imati šansu, poručio je Roglić.

Smatra da u javnom sektoru ima uhljeba, ali da to nisu svi. Proračun Hrvatske, kaže, puni se gospodarstvom i strah ga je da se ono preopterećuje.

– Kad je gospodarstvo dugoročno održivo, stvara višak vrijednosti od kojeg se razvija država. Ako potrošite taj cijeli višak na javnu potrošnju, onda se država ne može razvijati, upozorio je. Koronavirus je, kaže, stvorio situaciju koja nije laka.

– Ako se gospodarstvo ne spasi, onda nema ni države, rekao je Roglić.

Osvrnuo se i na svoje ranije komentare o bivšem čelniku Agrokora Ivici Todoriću. Smatra da nije istina da protiv njega postoji politička urota – svaki Hrvat koji je pratio situaciju zna da mu je tvrtka praktički bila u stečaju, kaže.

– Firma je vrijedila 20 milijardi, a dugovala je 56. Ako je to rezultat nečijeg rada, onda je to vrlo slab rezultat, poručio je.

Roglić se zalaže za privatizaciju koja u Hrvatskoj, kako smatra, nije provedena, već je došlo do kvaziprivatizacije. Uzor mu je, kaže, pokojni vlasnik Ikee Ingvar Kamprad.

– Kad su mu rekli “Zašto ne kupite novi auto”, odgovorio je “Što ću kad mi je dobar”, čovjek se vozio tramvajima na posao. Ja nisam otišao u taj ekstrem, ali poštujem tog čovjeka jer smatram da poduzetništvo nije luksuz, nisu crveni tepisi, jahte… Prva briga za pravog poduzetnika je briga za svoje ljude. Dakle, stvoriti dugoročno održivo poduzeće, rekao je Roglić.

Kaže da su vlasnici svoj novac zaradili na idejama, a ne na šljakanju.

– Poduzetnik nema radno vrijeme, ja radim 17 sati dnevno. Vi i na večeri radite, ako ste pravi poduzetnik. Ali ključ poduzetništva je dugoročna održivost poduzeća. Ja svoje ljude plaćam onoliko da su pristojno plaćeni, možda bi se moglo platiti više, ali ja brinem hoće li on dogodine tu plaću primiti, i prekogodine i idućih deset godina. Moja je briga dugoročna održivost, a briga radnika je da radi što može bolje, da to poduzeće što više napreduje i da ima mogućnosti isplatiti im što veće plaće, rekao je Roglić.

Prisjetio se početaka svoje tvrtke – imao je ušteđenih 60.000 maraka, što je bio temeljni kapital Orbica kod osnutka u Švicarskoj.

– Radili smo ja i supruga i putovao sam dosta po svijetu, bile su dnevnice, i 60.000 maraka nije bio baš tako veliki novac. Moja plaća tada je bila 2000 maraka mjesečno, rekao je Roglić. Profit su upotrijebili za razvoj poduzeća.

Na pitanje voditelja Aleksandra Stankovića kako to da se učlanio u Partiju za vrijeme Hrvatskog proljeća odgovorio je – “Onda smo bili na tragu Hrvatskog proljeća, Savka, Tripalo, mi smo ušli u Mikinu i Savkinu partiju”. Međutim, ubrzo je izbačen, knjižicu mu nisu ni izručili.

– Nismo bili nikakvi revolucionari, mi smo htjeli da Hrvatska ima veću samostalnost u odnosu na Beograd, da imamo više kontakata sa Zapadom i da polako implementiramo slobodno tržište, rekao je Roglić.

– Mi nismo bili neprijatelji ni Srbima ni bilo kome, mi smo samo htjeli da Hrvatska ima svoja prava, dodao je.

Što se politike tiče, rekao je da ima i lijeve i desne osjećaje te da država ne može funkcionirati bez lijeve i desne opcije. Simbolički je financijski pomagao Most jer je mislio da oni mogu pomoći zdravom dijelu HDZ-a.

– To se na koncu nije dogodilo, rekao je.

Za predsjednika Zorana Milanovića rekao je pak da je iskričav, ali i pošten.

Osvrnuo se i na slučaj Bernarda Jakelića, bivšeg zamjenika glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca kojeg je više žena optužilo za zlostavljanje. Roglić, bivši čelnik HUP-a, rekao je da je 24 godine poznavao Jakelića te da mu se nijedna žena nije žalila.

– I svih tih 10 su došle odjedanput i sve su prijavile za neka događanja od prije 15 godina. Čekamo da DORH to raščisti, ne bih se sad miješao, rekao je Roglić.

Roglić je također naveo da podržava mlade umjetnike, mlade slikare, jer smatra da poduzetnik treba pomagati kulturu svoga naroda.