Connect with us

Arijana Baraba

Domagoj Margetić – izdajnik, egocentrik, plačipizda, zgubidan i provokator

Objavljeno

-

Hrvoje Bajlo iz Zadra i Domagoj Margetić iz Zagreba – bilo je samo pitanje trenutka u vremenu kada će se sresti i, posljedično, manifestirati užas i kaos.

I Bajlo i Margetić nazivaju se „slobodnim novinarima“ (svi ostali zovu ih drukčije). U prijevodu, zna svatko tko se bavi novinarstvom, novinar koji ne voli radno vrijeme, čak ni rad sam, te koji, kao u slučaju koji ćemo opisati – novinarstvo zamišlja kao formu uzdizanja vlastite iskompleksirane veličine.

Druženje dvojice novinarskih marginalaca s druge strane ogledala, pameti, zakona i čega tko već hoće, kroz proteklih sedam dana u Zadru dakako da nije urodilo nikakvim novinarskim plodom ili poslom, čime se da prevariti samo tisuću, dvije pratitelja iz Srbije i Republike Srpske na YouTube kanalu kojeg je Margetić kao slamku spasa vlastitog džepa i ega otvorio početkom godine, već upravo suprotno – uznemirivanjem, praćenjem, prisluškivanjem, tajnim snimanjem i presretanjem po ulicama grada odabranih nekoliko meta za koje su najvjerojatnije plaćeni da ih provociraju.

Shema je dobro uhodana i već viđena, i za jednog i za drugog. Odabereš metu, ili je za tebe kao u ovom slučaju, najvjerojatnije, odabere netko drugi, i dalje sve klizi. Ne radiš ništa posebno, ništa ne istražuješ, ne daj Bože, ne kopaš, ne sastaješ se ni sa kime niti bilo što slično što bi sličilo na novinarski posao, već snimiš sam sebe tu i tamo i objaviš da ti je taj isti kog ti danima javno i tajno proganjaš – “teško prijetio”.

Naravno, nije to učinio osobno, nije lud. Preko prijatelja, susjeda, tekliča… I naravno da nećeš podastrijeti dokaz, pa ti si slobodan novinar, jadan, ugrožen, napadnut… Nije valjda na tebi da nešto dokazuješ?! Digneš na noge par tisuća krezubih pristalica iz RS ili RS2 i tko ti što može? Onda se okuražiš, pa prijaviš prijetnje i ružne snove i policiji. E tad si tek nedodirljiv. Samo nek te NN nazove pitati za zdravlje i što si se na njega nakačio… Odmah zoveš 192 i NN je završio karijeru.

Margetić u Zadru provocira upravo to. Dok se snima samozadovoljno i sav važan priča da ga taj i taj navodno hoće istjerati iz grada, izdevetati ili sl., on upravo to i priželjkuje. Već sedam dana u Zadru i, osim priče nezadovoljnog Šarića, nema ništa.

Nitko njega zapravo nije zvao, nitko mu ni poruku nije poslao, pitao za njega, a on je već je popio kavu u Tonija, napravio barufu, pa je otišao u Tamaris, i otamo se snimao i plakao da ga hapse, pa opet ništa. Nije čak ni ispitan kako treba, a na što je navikao i s time računao.

To je u neku ruku i jedini pravi potez zadarske policije. Ako ga privedu, a mogu birati po kojoj bi osnovi to učinili – remećenje javnog reda i mira, protupravno snimanje i prisluškivanje, zastrašivanje… tek tada je show. Dotadašnji light paćenik, postaje legitimna žrtva sustava. Ne može nitko to dovoljno dugo demantirati koliko je dugo i glasno on u stanju plakati nad samim sobom. Odjednom nova teza – policija nije privela zlostavljača, uhodu i klevetnika, nego novinara!?

Kakvog bre novinara? Koji je standardiziran tekst s glavom, tijelom i repom taj čovjek potpisao tijekom desetljeća i desetljeća života i umiranja u javnom prostoru Hrvatske, dijelom i Srbije, gdje je pod ruku sa Savom Šrtbcem javno objašnjavao koliki je kriminalac Ante Gotovina, odnosno u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, gdje je afirmirao srpske, obrušavajući se na hrvatske i bošnjačke političare:

Najbolje ga je u neku ruku obradila bh. TV1 nakon što se dokačio i Milorada Dodika:

Biografija Domagoja Margetića ne sadrži nikakve podatke o velikim novinarskim uspjesima, već je krcata crnokronikaških naslova koji svi redom imaju njega za glavnog aktera, tipa – štrajka glađu jer je nezaposlen, umire jer ga je ostavila djevojka, jer je usamljen…; žele ga ubiti (tko, kada, zašto… manje je važno); proganjaju ga; uništavaju mu život; nema za kruh; “pomozite Margetiću”… I sam Plenković ga je prije kraćeg vremena morao primiti jer je javno objavio da će se ubiti ako to ne učini. Otprilike tako.

Ima ipak nešto suvislo, ili bolje rečeno logično u cijeloj ovoj sumanutoj priči o „novinarstvu“ Domagoja Margetića, no to opet nema nikakve veze s njime.

U Zadar nikako nije doveden slučajno, niti je nabasao sam, ispitujući kao fol Šaričevu priču o 3, 30 ili 300 milijuna (oko koje nije ispitao baš ništa!?), a ispitujući sve redom – od piljarica do čuvara groblja o tome „postoji li Kalmetina mafija“ – prošao je više puta pored samog Kalmete… ne pitajući ga ništa.

U priči oko Margetića i Zadra, i nekih Margetićevih domaćina u Zadru, opasno smrdi po našem starom frendu i njegovom modusu operandi – ekskluzivnom čistaču zadarske Elektre, Antunu Novoseloviću Baji. Nijedan drugi genijalni um ne bi se ovog sjetio, a pouzdane informacije su da motiva ima i previše.

Prije dvadesetak godina, kad je novinarstvo u Hrvatskoj bilo opterećeno senzacionalizmom, jedan stariji kolega je usred očaja glavnog urednika da nemamo čime “zatvoriti” list, predložio da „demantiramo“ neku vijest za koju nitko još niti nije čuo. Naravno, kad vijesti nije niti bilo. „Kakav problem?“ – pitao je ovaj. Mi ćemo je plasirati, ali u vidu demantija. Dakle, NN ćemo nazvati i umjesto da mu prišijemo da je lopov, napisat ćemo – „NN demantira da je lopov“. Tko je ikad rekao suprotno, Boga pitaj. To je Margetić.

Da sumiramo, Domagoj Maregtić nije sramota hrvatskog novinarstva. On sa hrvatskim novinarstvom niti nema neke velike veze. Sa onim u Republici Srpskoj i u Srbiji, možda. On je u prvom redu sramota za ljudski, potom muški rod, a onda i sramota hrvatskih institucija od kojih bi se makar jedna trebala s njime trajno pozabaviti.

Neće njega nitko u Zadru ni tući ni rješavati ga bombama, kako on kaže. Dapače, postoji ideja da zauvijek ostane u Zadru, i to besplatno, uz pun pansion i redovite obroke. Pored Zadra su najmanje dvije takve adrese. Na pravome je mjestu, ako ništa drugo.

(Nastavlja se.)

 

 
Nastavi čitati
2 komentara

2 Comments

  1. hehe

    22. lipnja 2020. at 20:20

    Pošto članak?

     
  2. Ime

    22. lipnja 2020. at 21:45

    Već sedam dana u Zadru i, osim priče nezadovoljnog Šarića, nema ništa.

    Maloooo li je i ovo ili ko ga jebe srbin je?

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Objavljeno

-

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Objavljeno

-

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Objavljeno

-

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu