Pod uvjetom da im se zaštiti identitet, članovi inicijative Stop pedofiliji pristali su govoriti za Potragu zašto su se organizirali

Mjesto radnje internet. Čim otvore lažni profil maloljetnika krenu im se javljati deseci starijih osoba opasnih namjera. Kad se ulove u njihovu mrežu – sve javno objave, a slučaj prepuštaju policiji. Tako radi inicijativa Stop pedofiliji. Pod uvjetom da im zaštite identitet, pristali su govoriti za Potragu RTL-a zašto su se organizirali i kako su otkrili i brojne pedofile u Hrvatskoj.

Dio razgovora maloljetne djevojčice s odraslim muškarcem preko interneta tekao je ovako:

“Šaljem ti jednu fotku za ugodan dan.”

“Ja imam 12 godina. Zašto ovo meni?”

“Pa da li znaš što je to?”

“Ne razumijem zašto?”

“Zato što si mi draga. mlada si ali jako privlačna i to me uzbuđuje.”

“Idem sada. moram sad u školu. pozdrav.”

“Mlada si, ali si jako draga i pališ me, sorry, ali istinu govorim.”

“Da li ste još nekada to radili…mislim slali poruke djevojkama mojih godina?”

“Da.”

Policija zna za ovog muškarca koji živi na istoku Hrvatske. Djevojčica nije prava. Riječ je o lažnom profilu. Iza njezinog imena stoji grupa ljudi iz Srbije koja se lažno predstavlja kako bi ulovili i raskrinkali predatore. Pristali su na razgovor, no samo telefonom jer zbog onog što rade ne žele da ih itko vidi.

“Traže podatke odakle, koliko ima godina, s kim žive, to im je jako bitno zatim prelaze na razgovore jel imaju momke, odnose, itd. To je kod prostih igrača. Lukaviji igrači se trude djetetu približiti kroz 3 ili 4 mjeseca, mjesecima će se praviti da su dobri, a onda će pozvati dijete da dođe po njega kolima”, rekli su iz inicijative Stop pedofiliji.

Članovi grupe stop pedofiliji pokušavaju ih razotkriti već pet godina. Imaju otvorene na desetke lažnih profila. “Na svaki novi u par dana javi se stotinjak tih koji ima neke afinitete prema djeci”, poručili su iz Inicijative Stop pedofiliji.

Grupa je nastala spontano. javljali su se roditelji koji su pronalazili razne neprimjerene sadržaje na profilima svoje djece da ima onih roditelja koji sve teže prate razvoj tehnologije. Što predatorima ide u korist. ne moraju izlaziti, iz dnevnog boravka traže žrtvu.

“Ono što u tome treba zabrinjavati je da to krene kao gruming, znači proces zavođenja djeteta putem interneta, proces uspostavljanja povjerenja i proces uspostavljanja poslušnosti djeteta u čuvanju tajne. Nakon što uspostave povjerenje traže od djece da im pošalju eksplicitne sadržaje, obično djeca znaju da razgovaraju s odraslima jer 50 posto njih kaže svoju dob, ali do tada su djeca već zavedena”, kaže ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Gordana Buljan Flander.

Novi termin među mladima je tzv “sekstanje”. Šalju, primaju i prosljeđuju izazovne i eksplicitne seksualne sadržaje. Prema istraživanju poliklinike za zlostavljanu djecu 60 posto mladih priznalo je da to radi. 2015. to ih je činilo 40 posto. Značajan dio njih priznao je da takve sadržaje šalju i nepoznatim osobama.

“Onda često dolazi do ucjenjivanja tzv. seks torčinga a gdje počinitelji ucjenjuju žrtvu ako ne pošalješ nešto novo oblijepit ću slikama tvoju školu, poslat ću roditeljima i djeca nastave slati i onda uđu u tzv spiralu očaja. žive u svakodnevnom strahu što je sljedeće i pokazalo se da je taj vid ucjene vrlo rizičan faktor za pokušaj suicida”, poručila je Gordana Buljan Flander.

Neki će pokušati doći do žrtve neki ne. Iz iskustva grupe za lov na predatore, sa žrtvama će se pokušati naći njih 10 posto. Američka istraživanja pak pokazuju da se 8 posto seksualnog zlostavljanja događa preko interneta, a da 85 posto seksualnih zlostavljača poznaje svoju žrtvu od ranije.

“Rijetko je počinitelj nepoznat djetetu. Već imaju neki odnos s njim i onda u to unesu element prisile. mogu prijetiti da će dijete završiti u domu, ako znaju da je dijete nešto sakrilo svima ću reći, da će nauditi majci, da nitko za tu tajnu ne smije saznati. dijete je u odnosu prema odraslom uvijek u slabijoj poziciji. Dijete se boji odraslih, ne zna da može na policiju, dijete misli da se to treba reći mami ili nekom bliskom a često je to netko blizak, ponekad se povjeri pa majka ne povjeruje”, rekao je psihijatar Klinike za psihijatriju Vrapče Goran Arbanas.

“Pod pedofilijom mi u psihijatriji smatramo one osobe kojima seksualno uzbuđenje predstavljaju djeca i to djeca koja nemaju sekundarne spolne osobine znači prije puberteta 5, 8, 10 godina. Najvjerojatnije danas smatramo da je ona biološki determinirana – znamo da postoje određene promjene u mozgu i da drukčije reagira nego mozak nepedoifilične osobe pa to govori da je to organski, a ne odgojno stvoreno – ne smijemo izjednačavati kazneno djelo seksualnog odnosa s djecom i pedofiliju zato što često oni koji počine takvo kazneno djelo nisu pedofili”, objasnio je Goran Arbanas.

Ni motiv nije isti, tvrdi psihijatar. Ima objašnjava onih koji ne razumiju da se radi o djeci, ima i onih koji žele kazniti dijete ili mu nauditi. U Hrvatskom uzorku među svim seksualnim zlostavljačima onih s dijagnozom pedofilije je otprilike 15 posto što je i europski prosjek.

“Kod zlostavljanja je puno veći broj motiva koji mogu biti uzrok. Neki će imati psihičke smetnje, ali velika većina zlostavljača su osobe, bez prave duševne smetnje. oni imaju poremećaj ličnosti – to su prenaglašene crte ličnosti zbog kojih pati osoba ili okolina nastaju do mlađe odrasle dobi i traju tijekom cijelog života i većina zbog toga treba odgovarati jer znaju što čine”, kaže Goran Arbanas.

U tzv. registru pedofila, a zapravo seksualnih zlostavljača, nalaze se imena 1558 osoba. No, sve je to, kaže psihologinja Buljan Flander vrh sante. U prosjeku je tamnih brojki mnogo više. Tek 10 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja se otkrije.

“Radila sam s 1600 seksualno zlostavljane djece – ona ostanu sama samcata na svijetu – nitko im ne vjeruje, a na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko je bilo fizičkih dokaza, sve ovisi o iskazu djeteta i zato nudimo sucima da mi razgovaramo s djecom, ima djece koja su po 10 puta morala govoriti što im se dogodilo”, kaže Gordana Buljan Flander.

Njihove traume, zahtijevaju ozbiljne psihološke tretmane, jer seksualno zlostavljanje ostavlja posljedice. “Brojne su posljedice i fizičke, ali od psiholoških razvoj depresije, ptsp-a, u dječjoj dobi poremećaj hranjenja, granični poremećaj ličnosti niz psihičkih poremećaja kasnije i seksualnih od smanjenje seksualne želje, problema orgazma, kod muških odgođena ejakulacija itd”, poručio nam je Goran Arbanas.

I pedofilija kao bolest može se staviti pod kontrolu, ako osoba za to ima motiv i surađuje. “Kao i kod zdrave seksualnosti. to što je netko pedofil ne znači da se on ne može kontrolirati – jer bi onda netko s heteroseksualnim sklonostima skočio na ženu na ulici, ali neće – tako i pedofila možemo naučiti da se kontrolira”, kaže Goran Arbanas.

Istraživanje provedeno u marici, kaže Buljan Flander, pokazalo je da ako prođu zatvor i tretman sedam posto počinitelja ponovi djelo, a ako prođu samo zatvor i do 70 posto. “Djeci treba objasniti da se radi o zlostavljanju, koja je razlika između dobrih i loših dodira, što je dobra i loša tajna već s pet šest godina. i u školi to treba objasniti što je dodir bliskosti, što je normalan dodir a što seksualni dodir”, rekla je Gordana Buljan Flander.

Jer prevencija je uvijek bolja, od saniranja posljedica. Osnivači grupe Stop pedofiliji uvjereni su da rade dobar posao i ne misle odustati. “Naš je cilj da javno otkrijemo osobu koja želi nauditi djetetu da im se oduzme kompjutor jer će u njima naći prave žrtve. On ne mora odgovarati za profil lažne djevojčice ali može mu naći sve i svašta”, poručili su iz inicijative Stop pedofiliji.

No u hrvatskoj policiji bili bi sretniji, da prije nego sve javno objave, dojavu o pedofilima pošalju njima. Jer nerijetko kad otvore istragu, kao u slučaju muškarca s početka priče – sve padne u vodu jer ne pronađu nikakav dokaz. Predatori su već imali dovoljno vremena da sve izbrišu. A i iza lažnog profila nema prave žrtve.