Nema razloga vjerovati da smo mi kao ljudi zaštićeni od izumiranja – 99 posto svih vrsta koje su ikad postojale nestalo je, uključujući sve čovjekolike pretke

Za neke katastrofe bi mogli biti odgovorni ljudi, a druge mi mogle biti posljedica sila na koje nemamo utjecaja i od kojih se ne možemo zaštititi:

1. Erupcija supervulkana

Vulkani su roditelji života, ali i sljedbenici smrti. Pakleno su vrući, negostoljubivi i nasilni, a ipak su prije tri milijarde godina unijeli toplinu i potentan kemijski koktel u juhu u kojoj se rodio život. Prije gotovo 600 milijuna godina život je zapeo u velikom ledenom dobu s prosječnom temperaturom od -50 Celzijevih stupnjeva, a vječna zima okovala je Zemlju. Tad su erumpirali supervulkani i u atmosferu izbacili golemu količinu CO2 koja je zadržala toplinu u atmosferi te ponovno Zemlji vratila proljeće. No zaštitnici života u trenu mijenjaju ćud i postaju glasnici smrti. Prije 70.000 godina na Sumatri u Indoneziji jezero Toba, a zapravo grotlo supervulkana dugačkog 100 i širokog 30 km, erumpiralo je i lansiralo u atmosferu 2800 kubičnih kilometara prašine, pepela i vulkanskih ostataka, što je promijenilo cjelokupnu klimu planeta, a čovječanstvo dovelo do ruba izumiranja. Od tog paklenog vatrometa, najvećeg u posljednjih 25 milijuna godina, preživjelo je tek nekoliko tisuća ljudi.

Za usporedbu, najmoćnija i najsmrtonosnija erupcija u posljednjih 10.000 godina dogodila se 1815., kad je eksplodirala planina Tambora u Indoneziji i izbacila 100 kubičnih kilometara vulkanskog materijala do 43 km u stratosferu. Od eksplozije, otrovnih sumpornih kiša, pepela i gladi umrlo je više od 90.000 ljudi. Oblak prašine kružio je planetom nekoliko godina sprečavajući zrake sunca da dođu do tla, a 1816. bila je “godina bez ljeta” – snijeg je padao u srpnju, a žito nije rodilo. Snaga eksplozije bila je 8000 atomskih bombi. Ipak, za razliku od supervulkana Yellowstone u SAD-u, ti vulkani nalikuju na ljetni povjetarac. Iako svaki vulkan ima životni ciklus, vulkanolozi upozoravaju da postoji pravilo za sve – tajne budućnosti skrivaju se u prošlosti.

Najstarija erupcija Yellowstonea bila je prije 2,1 milijun godina, a izbacila je 2500 kubičnih km eksplozivnih plinova, pepela i lave snage 70 najjačih hidrogenskih bombi svijeta. Druga je bila prije 1,3 milijuna, a posljednja prije 640.000 godina. Sad još treba samo nastavit niz… i zamisliti golemi kontraevolucijski skok unatrag. Većina vulkana mirna je stoljećima, a zatim iznenadi kao opasna gerila. Prije 35 stoljeća i Kreta je isijavala umjetnošću i znanošću, a zatim je eksplodirao Santorini i plimnim valom uništio prastaru civilizaciju. No legenda o Atlantidi, poput oblaka pepela, zauvijek ostaje arhetip budućnosti.

2. Klimatske promjene

Klima se na Zemlji oduvijek mijenja, ali stopa se promjena ubrzava. Zemlja je sve toplija, a većina se znanstvenika slaže da su ljudi dijelom odgovorni. Zbog globalnog zatopljenja, oluje postaju žešće, obrazac oborina nepravilniji, a neka područja trpe strašne suše.

Nastavak nepovoljnih promjena mogao bi poharati usjeve i uzrokovati glad kakvu planet još nije iskusio. Poraste li razina mora, obalna područja nastanjena stotinama milijuna ljudi bit će poplavljena. Viša prosječna temperatura stvorila bi i povoljnije uvjete za širenje ljudskih i biljnih bolesti dosad ograničenih na tropska područja. U najgorem scenariju, zatopljenje bi proizvelo kritičnu količinu stakleničkih plinova, koji bi zarobljavali sve više topline u blizini površine tla i uzrokovali nezaustavljivu spiralu zatopljavanja sve dok Zemlja ne bi postala nenastanjiva.

Saznajte koji ste tip duše, no prije toga, molimo Vas, izdvojite minutu i podijelite s nama svoje mišljenje o astrološkim uslugama u Hrvatskoj. Svoje mišljenje možete podijeliti ovdje.

3. Svjetski rat

Sve veći broj ljudi nadmeće se za sve manje planetarnih resursa. Prema podacima UN-a, ljudska je populacija u listopadu 2011. premašila sedam milijardi, a nastavi li rasti po sadašnjoj stopi do 2040. doseći će deset milijardi. Prije ili kasnije, narodi će se sukobiti oko ključnih, a manjkavih dobara kao što su tlo, hrana, pitka voda i gorivo. Osim oko namirnica i energenata, sukob je moguć i oko vjerskog i civilizacijskog identiteta. Činjenica da brojne suprotstavljene zemlje imaju nuklearno oružje daje naslutiti da bi idući rat mogao završiti potpunim uništenjem.

Ne treba zanemariti ni rizik od nehotičnog ispaljivanja nuklearnog oružja. Iako mnoge države imaju sustave za rušenje projektila, dovoljno je da se samo jedan provuče pa da pogođena strana uzvrati jednakom mjerom. Osim nuklearnog, valja strahovati i od biološkog oružja. O njemu javnost manje zna, jer ih ga mnogo lakše proizvesti i sakriti nego nuklearno. Zašto bi, ako ne iz zlih namjera, SAD i Rusija držale zalihe virusa velikih boginja?

4. Pandemija neizlječive bolesti

Patogeni i sisavci dugo žive zajedno u relativnom miru, ali povremeno njihov odnos postaje neprijateljski. Često tome prethodi unošenje novih patogena u populaciju. Prije 12.000 godina strašna je epidemija naglo pokosila brojne vrste sisavaca u obje Amerike. Ross MacPhee iz Američkog muzeja za prirodnu povijest tvrdi da je krivac bila vrlo zarazna bolest, koju su ljudi prenijeli iz Azije u Sjevernu Ameriku.

Širenje naselja i poljoprivrede u divljinu dovodi ljude u doticaj s nepoznatim životinjskim patogenima. Širenju zaraze pogoduju gusto naseljena područja bez dobrih sanitarnih uvjeta, kao i mogućnost brzog prenošenja uzročnika bolesti. Znamo li da pola čovječanstva živi u gradovima te da je planet premrežen zrakoplovnim linijama, uviđamo da je rizik od pandemije neizlječive bolesti veći no ikad.

Ljudi i životinje nisu jedine žrtve patogena, jer zarazne bolesti jednakom snagom pogađaju i biljke. Budući da mnogi poljoprivrednici kupuju jednake sojeve sjemena od velikih korporacija poput Monsanta, njihovi su usjevi podložni jednakim zaraznim bolestima. Pandemija poljoprivrednih kultura može uništiti velik dio godišnje žetve i uzrokovati globalnu glad ili ratove za preostale živežne namirnice.

5. Udar nebeskog tijela

Kad scenarij katastrofe padne u ruke holivudskim filmašima, izaziva više smijeha nego straha, no u padu pozamašnog nebeskog tijela na naš planet nema ničeg duhovitog. Putanje tijela koja jure sunčevim sustavom ponekad se ukrštaju sa Zemljinom. A neka od tih tijela, asteroidi i kometi, dovoljno su velika da naprave zastrašujuću štetu.

Komad kometa promjera 1908. je proletio kroz atmosferu i eksplodirao iznad Tunguske oblasti u Sibiru. Iako mu je promjer bio samo 65 metara, njegov je pad uništio 80 milijuna stabala, oslobodivši energiju tisuću puta veću od atomske bombe bačene na Hirošimu. Astronomi procjenjuju da tijela takve veličine padaju na naš planet prosječno svakih 200 godina. Budući da je većina Zemlje prekrivena vodom, a da su mnoge kopnene površine nenaseljene, mala nebeska tijela poput tunguskog kometa ne uzrokuju ljudskih žrtava.

No, stijena promjera između 800 i 1000 metara, kakav pada na naš planet prosječno svakih četvt milijuna godina, izazvala bi globalnu katastrofu neovisno o mjestu udara. Padne li u ocean, potaći će cunamije, koji će poplaviti široka obalna područja. Tresne li o kopno, zapalit će strahovite požare i podići milijarde tona prašine, koja će zastrti sunce na više mjeseci. A kilometarski asteroid nije najgore što nas može zadesiti. Sunčevim sustavom kruže i stijene poput one koja je po mišljenju paleontologa prije 65 milijuna godina zbrisala dinosaure.

“Asteroidi i kometske jezgre, čiji je promjer veći od desetak kilometara, mogli bi uzrokovati globalnu katastrofu pri kojoj bi stradao najveći dio čovječanstva”, rekao nam je zagrebački astronom Ante Radonić. “Vjerojatnost za tako nešto je izuzetno mala, recimo jednom u milijun godina. Međutim, teško je zamisliti da bi takav događaj uništio sve žive organizme. Neki organizmi bi preživjeli.”

Saznajte koji ste tip duše, no prije toga, molimo Vas, izdvojite minutu i podijelite s nama svoje mišljenje o astrološkim uslugama u Hrvatskoj. Svoje mišljenje možete podijeliti ovdje.