Ideja o ženi koja obavlja više stvari u isto vrijeme je nusproizvod 20. stoljeća. Dobile smo cijeli spektar kućanskih proizvoda u nadi da će nam biti lakše. Ovo je vrijeme kada preuzimamo inicijativu, pokazujemo inteligenciju i naš položaj u društvu! Sada radimo tri posla, obrazovane smo, elegentne i brinemo o svom izgledu. Umjetni nokti, kosa, botox i sva čuda kozmetičkih proizvoda učinile su od nas umjetnice oslikavanja, pretvaranja i manipuliranja. Sada otvoreno zavodimo muškarce, sudjelujemo u financijama i postajemo vođe država.
Zar stvarno sav teret preuzimamo i dalje na svoja leđa? I dalje želimo biti bolje? Muškarce i dalje nazivamo jačim spolom i naravno ne možemo bez njih jer postajemo seksualne proždrljivice koje brinu za svoj spolnim život. Koliko god tvrdile da sve možemo sami, oni nam trebaju. Kao i potomci i kućni ljubimci!
Prije svega, nitko nam ne može osporiti titulu manipulatorica riječima. O stanju u Japanu ubacimo temu o njezi noktiju i kose, o onim predivnim cipelama koje su preskupe. Manipulatorice riječima, situacijama, mišljenjima, novcem, mužjacima, ali prečesto i same izmanipulirane.
Vjerujem kako žene vole stvoriti problem. Druženje s istim spolom koje zovemo prijateljice ponekad donose najviše glavobolje, ali kao i bez pudera, maskare i dobrih cipela, tako ne možemo ni bez njih. Često jedna drugu dovodimo u neugodne situacije. Svađamo se i krademo jedna drugoj muškarce, a sve to jer volimo dramu, adrenalin i puno akcije.
Tračanje ma koliko god bilo negirano, glavna je tema svih ženskih razgovora. To, naime, radimo potpuno nesvjesno. Obraćamo pažnju na svaku sitnicu. Volimo razgovarati, brbljati, komentirati druge i otkrivati tajne, tračati. Ta zlonamjerna riječ u 21. stoljeću postala je sinonim žena.
Nedavno izađem s prijateljicama na kavu. Gradska špica! Subota ujutro. Sjedimo, gledamo dobro ukomponirane mame s kolicima. Stare dečke koji još uvijek traže dobar prijmerak vlastite partnerice. Kreću tračevi.
– Molim te pogledaj što je ona obukla. Ma da Bog da je uslikaju ovi fotografi i stave kao najgore odjevenu. Pa ja ovo ni u maškare ne bi obukla.
Mlade djevojke s prvim proljetnim suncem sve se više skidaju, pa ti dođe muka kako sve kod njih izgleda zategnuto, glatko i svi modni noviteti izgledaju tako svježe i tako jednostavno dobro! Ljubomorna sam.
Mi “tete” se i dalje trudimo. Nakon kave odemo na tržnicu, kupimo nešto za ručak, popričamo s bakama. One ti uvijek kažu: mlada damo i kako si lijepa. Znam da je sve to još jedan njihov marketinški trik, ali bolje i to nego kad prodavačicu u modnosovještenoj trgovini pitam broj 36, pa me pogleda onako podmukla i da dva broja veći.
Zato cure, samo polako. Imate vremena još promijeniti ovaj suludi svijet. Ima vremena za sve nas da nađemo svoje mjesto. Da se izborimo za svoja mjesta. Muškarce ne treba ignorirati. Samo im pokazati kako smo mi tu i baš kao i oni borimo se za svoju egzistenciju. Ono što oni ne mogu, mi možemo. Zar ne?
Kad sve malo bolje pogledam, lijepo je biti žena 21. stoljeća. Ali najljepše je probuditi se i ispiti kavu na terasi s frendicom, prekriženih nogu. Jer, pravi muškarci ne mogu prekrižiti noge.