Dvije Zadranke sigurno su zaslužile sve pohvale zadarskog sportskog svijeta. Nižu odlične rezultate, počele su vrlo mlade i svijetla je budućnost pred njima. Sestre Paola i Iva Borović zasigurno su ponos svoje obitelji, a i Zadra budući da svojim rezultatima predstavljaju svoj grad u najboljem svjetlu.
Mlađa, 15-godišnjakinja, Paola trenira atletiku i to disciplinu skok u dalj, dok Iva već 11 godina trenira košarku i sa svoje nepune 23 godine iza sebe ima pozamašan broj hrvatskih klubova.
Kako su obje rekle, pomažu si savjetima, Iva više Paoli jer ipak je starija i iako se bave s dva različita sporta jedna drugoj su velika podrška. Svoje uspjehe pripisuje i genima:
– Otac se bavio rukometom, a nona je i dan danas aktivna u svemu tako da nam je u obitelji sportski duh, složile su se sestre.
Iva je počela trenirati davne 1999. godine kod Gordane Ivković:
– Uvijek me zanimao sport. Od malih nogu sam uvijek imala loptu u ruci, a košarku sam izabrala jer je Zadar grad košarke i to me najviše zanimalo, rekla nam je Iva i dodala kako nitko u obitelji nije mislio da će Paola završiti u sportu.
– Paola nikada nije bila u sportu dok je bila mlađa, za razliku od mene, a sada je tu gdje je, pohvalno je Iva rekla o svojoj mlađoj sestri.
Naime, Paolu je profesor tjelesnog u osnovnoj školi molio da se počne baviti sportom jer je vidio da je brza te da ima dobre fizičke predispozicije.
– Najprije me odveo da probam trenirati košarku, tako to ide u Zadru. Čim sam zapucala na koš bilo je jasno da to nije za mene, kroz smjeh će mlađa sestra Borović. Onda sam otišla na atletsku stazu i probala sa skokom u vis, no ni to nije išlo baš najbolje.
Srećom, otkrila je svoju disciplinu, skok u dalj. I dobro da je budući da je već oborila dva državna rekorda, a u svojoj kolekciji ima zavidan broj medalja. Na dvoranskom državnom prvenstvu 2010. godine “skinula” je rekord i to za 10 centimetara, skočivši 5,72 metara. Na državnom prvenstvu na otvorenom također je popravila najbolji nacionalni rezultat, 5,89 metara.
Paola je skupila mnogobrojna priznanja, a neka od njih su: 2008. godine viceprvakinja na dvoranskom i prvakinja na otvorenom prvenstvu. Na 150 metara istrčala je dovoljno za broncu. Te godine bila je i ekipna prvakinja Hrvatske. Slijedeće godine ponovno je bila viceprvakinja države u dvorani, a broncu je osvojila na otvorenom državnom prvenstvu za starije kadetkinje.
– Najdraža od svih medalja mi je ona koju sam osvojila 9. svibnja prošle godine u Varaždinu na državnom prvenstvu za mlađe juniorke kada sam i oborila rekord.
U 2010. održavale su se Olimpijske igre mladih, a Paola nam je rekla kako žali što nije sudjelovala i na tom natjecanju:
– Imala sam normu za Igre, ali bila sam premlada pa se nisam mogla natjecati. Ove godine je Svjetsko prvenstvo za mlađe juniorke u Francuskoj, a tu sam već skočila normu samo je još trebam potvrditi.
Dok je Paola bila još daleko od sportskog svijeta Iva je već skupljala dragocjeno iskustvo. 2004. godine sa ŽKK Zadar bila je kadetska državna prvakinja, dok je slijedeće godine osvojila broncu u juniorskoj konkurenciji.
– To juniorsko će mi uvijek ostati u sjećanju i nikada neću prežaliti što nismo osvojili zlato jer smo izgubile dobivenu utakmicu u polufinalu protiv Montmontaže, istaknula je Iva.
Prije šest sezona, na čelu s Marijom Mazijom i Branimirom Perinčićem Zadranke su ušle u prvu ligu, a Iva je bila kapetanica. U Zadru se zadržala do 2007. kada je predala kapetansku vrpcu Ani Vrsaljko i otišla u Zagreb na studij kineziologije, a obukla je dres Croatie. Jednu sezone odigrala je u ekipi s Pešćenice, a nakon toga potpisuje za Agram gdje se zadržala dvije godine.
– Ovu sezonu igram za Medvešćak i smatram da mi je to korak naprijed u karijeri. Igramo IWBL ligu i tu skupljam iskustvo za dalje. Trener je odličan, odgovara mi to što puno radimo individualno tako da imam još mjesta za napredak, rekla je Iva.
Paola je u školi odlikašica i može se pohvaliti da ima sve petice osim kemije. Iva je treća godina na fakultetu.
– Nije baš lagano uskladiti treniranje i školu, ali profesori imaju razumijevanja, rekla je mlađa sestra, dok je Iva rekla kako joj je u Zagrebu u početku bilo malo teže, ali da se sada već uhodala s usklađivanjem obveza u klubu i na fakultetu.
Pred Paolom su još minimalno četiri sezone u Zadru, a kad završi srednju školu vjerojatno će otići, na žalost, u Zagreb. Iva je rekla kako bi se jednog dana voljela vratiti u Zadar:
– Naravno da bih voljela ponovno obući dres Zadra, tu mi je bilo najdraže igrati. U Zagrebu sam sigurno dok ne završim studij, a poslije bi bilo lijepo zaigrati ponovno za Maziju.
Za kraj pitali smo Paolu koji su joj ciljevi za nadolazeću sezonu:
– Osvojiti naslov državne prvakinje među mlađim juniorkama na dvoranskom te napasti državni rekord. Na otvorenom želim ići na Svjetsko i nadam se finalu. Ove godine pokušat ću osvojiti i seniorsku medalju.