Sljedeće godine prijeti novi temperaturni rekord, a meteorolozi upozoravaju na Super El Niño, piše njemački Bild.

Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO), od sredine ove godine mogao bi se razviti fenomen El Niño, piše Bild. To bi imalo osjetne posljedice na temperature i obrasce oborina diljem svijeta. Daniel Swain s California Institute for Water Resources smatra da će 2026. i 2027. donijeti globalne rekordne temperature. Meteorolog i klimatski stručnjak Jeff Berardelli rekao je za američku televiziju WFLA-TV: „Mislim da ćemo doživjeti vremenske pojave kakve moderna povijest još nije vidjela.

Što je Super El Niño?

Super El Niño posebno je snažan oblik El Niña. Tada se more u Pacifiku zagrijava neuobičajeno jako, što može poremetiti vremenske prilike diljem svijeta. Posljedice mogu biti veće vrućine, suše, obilne kiše ili poplave. U Njemačkoj su tla već sada izrazito isušena.

El Niño je vremenski i klimatski fenomen u Pacifiku kod kojeg se površinska voda u središnjem i istočnom tropskom Pacifiku neuobičajeno zagrijava. Time se mijenjaju vjetrovi i strujanja zraka, što može utjecati na vrijeme diljem svijeta – primjerice uzrokovati suše, obilne kiše ili blaže zime u nekim regijama. Fenomen se pojavljuje nepravilno, najčešće svakih tri do osam godina. Jedan El Niño obično traje nekoliko mjeseci do više od godinu dana.

Prema WMO-u, posljednji El Niño zabilježen je 2023. i 2024. godine. Kako prenosi „ZDF heute“, pridonio je tome da 2024. postane najtoplija godina otkako postoje mjerenja. Klimatski znanstvenik Carlo Buontempo kaže da bi već 2026. mogla postati nova rekordna godina.

Povećana opasnost od požara

Posljedice su ozbiljne. Theodore Keeping, stručnjak za šumske požare s Imperial Collegea u Londonu, upozorio je da El Niño povećava vjerojatnost ekstremnih vrućina i suša u Australiji, Kanadi, SAD-u i amazonskoj prašumi. Ako se razvije snažan El Niño, opasnost od ekstremnih požara mogla bi dosegnuti najvišu razinu u novijoj povijesti.

Klimatolog Tido Semmler iz irske meteorološke službe smatra da bi posljedice klimatskog fenomena 2027. mogle biti još jače. „Zemljinoj atmosferi treba vremena da reagira na El Niño“, objašnjava on. Zato prema njegovim riječima za 2027. postoji „povećani rizik da postane godina rekordnih vrućina ako se El Niño razvije u drugoj polovici 2026.“. Već i sama faza razvoja fenomena može imati posljedice.

Veliki dijelovi Europe pripremaju se za visoke temperature ovog vikenda, jer stručnjaci upozoravaju da intenzivne vrućine u proljeće postaju “novo normalno”.

Španjolska nacionalna meteorološka agencija AMET kaže da se očekuje da će Iberijski poluotok doživjeti razdoblje “iznimno visokih temperatura za ovo doba godine”. Očekuju se opće maksimalne temperature od 34°C u glavnim dolinama tijekom vikenda, dok će se u dolinama Guadiane i Guadalquivira temperature popeti i do 38°C.

Tropske noći, gdje temperatura ne pada ispod 20°C, pogodit će doline Guadiane i Guadalquivira, kao i doline Tagusa, Ebra i donjeg Duera u nadolazećim danima, piše Euronews.

Da bi se toplinski val i službeno tako kvalificirao, visoke temperature trebale bi biti dugotrajnije. Ipak, prognozirane dnevne i noćne temperature tipične su za sredinu ljeta, a ne za kraj svibnja, kaže AMET.

Neuobičajeno vruće u Britaniji

Britanski meteorološki ured također je najavio da će temperature u Engleskoj rasti tijekom vikenda, posebno na jugu, gdje će u subotu vjerojatno biti zabilježeno 30°C, a u nedjelju 32°C. Prognozira se da će temperature dosegnuti vrhunac u ponedjeljak, kad bi južna Engleska i Midlands mogli biti pogođeni s neuobičajeno vrućih 33°C.

“Vjerojatno će se svibanjski i proljetni temperaturni rekordi u Velikoj Britaniji srušiti tijekom vikenda praznika, a prognozirane temperature premašit će postojeći rekord od 32,8°C”, rekao je Steve Kocher iz Meteorološkog ureda.

Rim će imati nešto “hladniji” prosjek

U Njemačkoj, prognostičari očekuju temperature od oko 30°C tijekom vikenda. “Duž Gornje Rajne, u regiji Rajna-Majna i na mjestima prema Brandenburgu, moguće su čak i najviše vrijednosti do 31°C”, kaže meteorološki stručnjak Dominik Jung.

Trenutna prognoza Meteorološkog zavoda za Pariz predviđa najviše temperature od 33°C ovog vikenda, koje će se nastaviti i sljedeći tjedan, dok će Rim imati nešto “hladniji” prosjek od 31°C. U Lisabonu će temperature danas dosegnuti 31°C, zatim 28°C u subotu i 27°C u nedjelju.

Jesu li visoke proljetne temperature “novo normalno”?

Klimatski modeli procjenjuju da su lipanjski toplinski valovi u Europi danas oko 10 puta vjerojatniji nego što su bili u predindustrijskim uvjetima, a ista putanja postaje vidljiva i za svibanj.

“Njemačka je koristan primjer: dan s 30°C oko Duhova, koji se nekad smatrao neobičnošću, promijenio se od rijetke pojave u 1980-ima do nečega što zemlja sada redovito doživljava”, kaže za Euronews Earth Ionna Vergini, osnivačica svjetske vremenske prognoze WFY24.

“Ta vrsta promjene u temeljnoj distribuciji zapravo znači ‘novo normalno’. Ne radi se o jednom ekstremnom događaju, već o pomicanju same temperaturne krivulje”, dodala je.

Vergini upozorava da su infrastruktura, poljoprivreda i javnozdravstveni sustavi još uvijek “kalibrirani prema starom kalendaru”, što znači da zemlje nisu spremne za visoke temperature tako rano u godini. “Dan s 38°C u južnoj Španjolskoj sredinom svibnja dolazi u zemlju čiji turistički, energetski i bolnički sustavi još nisu u ljetnom načinu rada”, pojasnila je.

Sredozemni bazen (Italija, Grčka, Portugal, Španjolska i južna Francuska) ostaje epicentar ovog problema. Prošle godine te su zemlje doživjele niz smrtonosnih toplinskih valova, suša i požara koji su opustošili kontinent.

Međutim, sve češći udari ekstremnih vrućina utjecali su i na inače hladne nacije, čiji stambeni fond, prometne mreže i bolnice nikada nisu bili projektirani za toplinu. “Popodne od 32°C u Helsinkiju remeti više od popodneva od 40°C u Sevilli”, kaže Vergini.

“Ujedinjeno Kraljevstvo odgovara istom obrascu. Svibanjske temperature u niskim tridesetima znatno su iznad povijesnih normi za ovu točku u proljeće, a građevinski fond i željeznička mreža zemlje i dalje se bore svaki put kada se to dogodi”, naglašava.

Veliko izvješće koje je 20. svibnja objavio Odbor za klimatske promjene Ujedinjenog Kraljevstva (CCC) upozorilo je da će klimatizacija uskoro biti “neizbježna” za zaštitu građana od nepodnošljivih ljetnih vrućina, posebno u domovima za starije i nemoćne, u bolnicama i školama.

Kako se Europa priprema za intenzivnije vrućine?

Europski žarki temperaturni period sve je teže ignorirati, a neki stručnjaci opisuju intenzivne vrućine kao “najsmrtonosniju opasnost za okoliš” našeg vremena.

Istraživači s Imperial Collegea u Londonu i Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu proučili su 854 europska grada i otkrili da su klimatske promjene odgovorne za 68 posto od 24 400 procijenjenih smrtnih slučajeva uzrokovanih vrućinom prošlog ljeta, povisivši temperature za do 3,6 °C.

Ljudske aktivnosti glavni su pokretač globalnog zagrijavanja, prvenstveno izgaranje fosilnih goriva poput ugljena, nafta i plin.

Zemlje koje je najteže pogodila jedna toplinska valova bile su Rumunjska, Bugarska, Grčka i Cipar, gdje se od 21. do 27. srpnja dogodilo procijenjenih 950 smrtnih slučajeva od vrućine na temperaturama do 6°C iznad prosjeka. To je oko 11 smrtnih slučajeva dnevno na milijun ljudi.

S toplijim temperaturama dolazi i povećani rizik od poplava. To je zato što za svaki porast temperature zraka od 1℃, atmosfera može zadržati oko sedam posto više vlage, što može dovesti do intenzivnijih i obilnijih kiša.

Prošlogodišnja smrtonosna vrućina potaknula je više razgovora o tome kako se Europa može bolje nositi s klimatskim promjenama i njihovim posljedicama. “Zemlje koje će se najbolje snaći u nadolazećem desetljeću nisu one s najviše novca – one su one koje vrućinu tretiraju kao javnozdravstvenu krizu, a ne kao vremensku priču”, tvrdi Vergini.

U tom su smjeru, dodaje, krenule Atena, Barcelona i Sevilla, dokvećina ostatka Europe još nije ni započela.

Klimatska skloništa

Klimatska skloništa sve više postaju “kritične komponente” urbanih strategija, jer broj smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom u Europi nastavlja rasti.

“Kako se ekstremni toplinski događaji povećavaju, mjere prilagodbe u urbanim okruženjima postaju sve potrebnije”, kaže za Euronews Earth Elvira Jiménez Navarro, doktorandica na Istraživačkom centru za digitalnu transformaciju i upravljanje (UOC-DIGIT) Otvorenog sveučilišta Katalonije.

Španjolska predvodi utrku s jednom od najnaprednijih svjetskih mreža klimatskih skloništa. Nakon prošlogodišnjeg rekordnog ljeta, u kojem je 16-dnevni toplinski val podigao temperature do smrtonosnih 45°C, španjolski premijer Pedro Sanchez najavio je da će se niz vladinih zgrada također koristiti kako bi se građanima ponudilo sklonište od intenzivne vrućine.

Nacionalna mreža nadovezuje se na programe koje su već uspostavile regionalne vlade, uključujući one u Kataloniji, Baskiji i Murciji. U Barceloni, na primjer, već postoji 400 klimatskih skloništa dostupnih u javnim zgradama poput knjižnica, muzeja, sportskih centara i trgovačkih centara.

Ovi prostori, koji su obično klimatizirani i opremljeni sjedalima i besplatnom vodom, osmišljeni su kako bi zaštitili ljude koji nemaju resurse kod kuće za suočavanje s visokim temperaturama – poput starijih osoba, beba i onih s postojećim zdravstvenim problemima.

Ta inicijativa za spašavanje života polako dobiva na snazi. Prošlog mjeseca, Opće vijeće Bukurešta u Rumunjskoj odobrilo je uspostavu mreže klimatskih skloništa kako bi se građani zaštitili od toplinskih valova i visokih temperatura.

Atena koordinira napore zaštite od topline

Gradovi su već topliji od okolnih područja zbog efekta urbanog toplinskog otoka, koji je uglavnom uzrokovan materijalima koje je stvorio čovjek, poput asfalta i betona, koji apsorbiraju i zadržavaju sunčevu toplinu.

Do 2050. godine toplinski valovi će pogoditi više od 3,5 milijardi ljudi diljem svijeta, a polovica njih će živjeti u urbanim središtima. Kako bi se suočio s ovom opasnošću, američki Centar za otpornost na klimatske promjene stvorio je i pilotirao prve pozicije glavnih službenika za toplinu (CHO) na svijetu.

Ovi dužnosnici odgovorni su za “ujedinjavanje odgovora svojih gradskih uprava na ekstremne vrućine” i usredotočuju se na ubrzanje postojećih napora za zaštitu od vrućine i pokretanje novih radova za smanjenje javnog rizika.

Atena je bila prvi europski grad koji je imenovao CHO-a, ponudivši tu ulogu Elissavet Bargianni 2021. godine. Bargianni, koja je ujedno i voditeljica Odjela za otpornost i održivost Atene, radila je na ažuriranju Akcijskog plana za klimu Atene (2022.) i sudjelovala u programu EIB-ovog Instrumenta za financiranje prirodnog kapitala (NCFF) za stvaranje četiriju visoko utjecajnih zelenih i plavih infrastrukturnih gradskih projekata.

Do sada je Bargianni proveo studije izvedivosti i krajobraznog uređenja raznih javnih prostora u Ateni, uveo metodologiju za nove aleje drveća te pokrenuo GIS mapiranje i inventarizaciju drveća za Nacionalni vrt i grad. “Odgovornost za planiranje grijanja na jednoj točki pokazala se učinkovitijom od raspodjele odgovornosti na pola tuceta općinskih odjela”, kaže Vergini.

Pariz se priprema za budućnost od 50°C

Iako se ideja o temperaturama od 50°C može činiti distopičnom, Europa je već zabilježila užasnih 48,8°C na Siciliji 2021. godine. Još 2023. godine grad Pariz organizirao je kriznu vježbu “Pariz na 50°C” u dva pariška okruga kako bi pripremio grad za potencijalne ekstremne toplinske valove.

Dio inicijative uključivao je oko 70 djece ulazi u hladan, mračan tunel koji uspijeva održavati ugodnih 18°C. Nakon što su se našli pod zemljom, djeca su zamoljena da odglume učinke ekstremnih temperatura koje bi uskoro mogle postati uobičajeni dio života.

Izvješće o vježbi “Pariz na 50°C” otkrilo je da ekstremna vrućina predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju, posebno za ranjive skupine stanovništva poput starijih osoba, djece, radnika na otvorenom i osoba s niskim primanjima. Infrastruktura poput metro sustava i željezničkih pruga također bi se mogla suočiti s velikim poremećajima zbog intenzivne vrućine.

Izvješće predlaže pretvaranje Pariza u “grad oaze” povećanjem vegetacije, stvaranjem zasjenjenih javnih prostora, smanjenjem površina koje zadržavaju toplinu, razvojem rashladnih otoka i prilagodbom škola i javnih objekata ekstremnim toplinskim uvjetima.

Povjerenstvo za rizik od topline

U travnju je Velika Britanija predstavila novu Nacionalnu komisiju za rizik od topline kako bi istražila kako poboljšati napore diljem zemlje u rješavanju “široko rasprostranjenih utjecaja” visokih temperatura.

“Ova komisija će pružiti plan kako bi se osiguralo da je Velika Britanija otporna na visoke temperature bez ugrožavanja naših ekonomskih ili klimatskih ciljeva”, kaže Emma Howard Boyd CBE, predsjednica Komisije za rizik od topline. “Vlada mora prilagodbu ekstremnim vrućinama učiniti prioritetom ili će se izgubiti dodatni životi”, poručila je.

Izvješće Odbora za klimatske promjene (CCC) pozvalo je i na uvođenje pravila o maksimalnoj radnoj temperaturi, tvrdeći da je zemlja “izgrađena za klimu koja danas više ne postoji”.

U Coober Pedyju stanovnici žive u prilagođenim starim rudnicima opala, održavajući stalnu temperaturu i prirodnu toplinsku ugodnost, a istovremeno prednjače u svjetskoj proizvodnji opala.

Smješten 846 kilometara sjeverno od Adelaidea, u južnoaustralskoj pustinji, nalazi se grad u kojem se život odvija pod zemljom. Na površini Coober Pedy izgleda poput postapokaliptičnog krajolika – crvena zemlja, prašina, pješčani brežuljci i gotovo bez prirodnog drveća. Ispod površine nalaze se kuće s tri spavaće sobe, kupaonicama, kuhinjama, dnevnim boravcima, internetom i tekućom vodom, uklesane u stijenu u kojoj je temperatura tijekom cijele godine između 22 i 24 °C.

Prema Encyclopaediji Britannici, časopisu Smithsonian i Wikipediji, grad se naziva „svjetskom prijestolnicom opala” jer čak 70 posto svih opala na svijetu dolazi upravo odande. Većina stanovnika doslovno živi u rupama uklesanima u brdima – ne zbog siromaštva, nego zato što stijena rješava problem koji klima-uređaji ne mogu: pustinjske temperature koje prelaze 50 °C u hladu.

Tinejdžer, opal i početak svega

Prvog veljače 1915. godine Willie Hutchison, četrnaestogodišnji dječak, pratio je oca i dvojicu partnera na neuspješnoj ekspediciji u potrazi za zlatom u australskoj unutrašnjosti. Dok su odrasli tražili vodu, Willie je pronašao komade opala koji su jednostavno ležali na površini tla. Naknadna istraživanja pokazala su da se ispod suhe zemlje kriju golema nalazišta dragog kamenja.

Vijest se brzo proširila. Rudari su počeli pristizati, među njima i mnogi vojnici koji su se vraćali iz Prvog svjetskog rata tražeći novu priliku. Naselje je službeno dobilo ime Coober Pedy 1920. godine. Naziv dolazi od aboridžinskog izraza kupa-piti, što znači „rupa bijelog čovjeka”. Domorodački narodi tog područja, koji ondje žive tisućama godina kao nomadski lovci-sakupljači, mjesto nazivaju Umoona – „dug život”.

Problem: 52 °C u hladu

Prvi rudari pokušavali su živjeti na površini i graditi obične kuće, kao u bilo kojem drugom gradu. No pustinja nije dopuštala takav način života. Ljeti temperature dosežu i 52 °C u hladu – kad hlada uopće ima, što je rijetkost u krajoliku bez drveća. Vlažnost zraka rijetko prelazi 20 posto, a noću se pustinja zimi naglo hladi. Takve temperaturne oscilacije čine život na površini izuzetno teškim.

Rješenje je proizašlo iz onoga što su rudari već najbolje znali – kopanja. Ako su cijele dane provodili u tunelima na ugodnoj temperaturi dok su tražili opal, zašto tamo ne bi i živjeli? Koristeći iste rudarske alate, počeli su kopati kuće u pješčenjačkim brežuljcima – takozvane „zemunice”, kako ih nazivaju lokalni stanovnici. Stijena prirodno održava temperaturu između 22 i 24 °C tijekom cijele godine, bez potrebe za grijanjem zimi ili klimatizacijom ljeti.

Kuća s tri spavaće sobe uklesana u stijenu

Iskopavanje podzemne kuće s tri spavaće sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom stoji otprilike jednako kao gradnja klasične kuće na površini. Razlika je u tome što podzemni domovi gotovo ne trebaju klimatizaciju, što znači ogromnu uštedu energije u pustinji gdje je električna energija skupa, a infrastruktura ograničena.

Kuće imaju struju, tekuću vodu i internet. Nemaju prozore, ali stanovnici unutrašnjost opisuju kao prostranu i iznenađujuće ugodnu. Narančasti zidovi od pješčenjaka prostoru daju toplu atmosferu.

Neki stanovnici urezuju police izravno u stijenu. Jedan je mještanin čak izgradio podzemni bazen. Bar bivšeg lovca na krokodile poznatog kao „Krokodil Harry”, otvoren za javnost nakon njegove smrti 2006. godine, ima zidove prekrivene ekscentričnom umjetnošću i raznim neobičnim predmetima, uključujući lažnog krokodila i golemu skulpturu žene.

Crkve, knjižare i muzeji pod zemljom

Život pod zemljom u Coober Pedyju nije ograničen samo na stanovanje. Grad ima i crkve uklesane u stijenu. Srpska pravoslavna crkva, izgrađena 1990-ih, ima vitraje s pozadinskim osvjetljenjem i likove svetaca uklesane u zidove od pješčenjaka. Anglikanska katakombna crkva, ručno iskopana 1970-ih, jednostavnijeg je izgleda. Katolička crkva sv. Petra i Pavla, otvorena 1960-ih, oblikovana je u obliku križa.

Tu je i „Underground Books”, knjižara smještena u starom rudarskom oknu. Underground Art Gallery izlaže lokalnu aboridžinsku umjetnost, didžeridue i slike u tehnici točkastog slikanja.

Rudnik i muzej opala Umoona nekadašnji je rudnik pretvoren u muzej, gdje posjetitelji mogu prošetati originalnim tunelima i učiti o povijesti rudarstva. Hotel Desert Cave turistima nudi podzemne sobe – iskustvo koje je Smithsonian opisao kao „podzemni spokoj”.