Connect with us

Svijet

Moderno ropstvo u Libanonu: Što je sustav kafala?

Objavljeno

5 mjeseci prije

-

U Libanonu deseci tisuća kućnih pomoćnica iz inozemstva rade u okviru sustava kafala bez djelotvorne zaštite. Organizacije za ljudska prava govore o modernom ropstvu. Sharon je imala 21 godinu kada 24. travnja 2024. iz Kameruna stigla u Libanon. Ima jedan cilj: raditi, zaraditi nešto novca kako bi pomogla svojoj obitelji. Sve je organizirala posrednička agencija. No u jednom videu kasnije sažima svoje iskustvo: „Radila sam u otrovnoj obitelji.“ Bez plaće, bez pouzdanog ugovora, bez zaštite – i uz stalni osjećaj kako joj nitko ne može pomoći, piše Deutsche Welle.

Za njezinog prvog poslodavaca je radila samo jedan dan i to bez ikakve plaće. Druga obitelj zapošljava je dva tjedna, ali posredničkom uredu plaća samo 60 američkih dolara, a Sharon od toga nije vidjela ništa. U trećem kućanstvu izrabljivanje postaje sustavno.

Sustavno izrabljivanje
Od svibnja 2024. ne čisti samo stan, nego dodatno i dva poslovna prostora svojih poslodavaca. Osam mjeseci ne prima nikakvu plaću. Dogovorena mjesečna plaća iznosila je 200 američkih dolara. U globalnim razmjerima malo, za Sharon egzistencijalno. No poslodavci tvrde da su agenciji platili 2000 američkih dolara kako bi je „doveli“ – kao da taj iznos onda nadoknađuje njezino pravo na plaću.

Dok Sharon nastavlja raditi, njezino zdravlje se pogoršava. Govori o bolovima u prsima i čestim krvarenjima iz nosa. Hrana postaje sredstvo pritiska: kada kaže da više ne želi raditi, tvrdi kako joj su uskraćeni obroci.

Tek kada stupa u kontakt s organizacijom „This Is Lebanon”, stvari se počinju pomalo mijenjati. Ta se neprofitna organizacija se od 2017. zalaže za prava stranih radnica i ne ustručava se javno imenovati njihove „jamce“ tj. poslodavce, ako drugačije ne ide. Organizaciji uspijeva vratiti barem dio novca. No, poručuju iz „This Is Lebanon”, potrebne su strukturne reforme i stvarna odgovornost poslodavaca.

Kafala kao sustav
Ono što je Sharon doživjela nije iznimka, već dio poznatog sustava. Kafala je arapska riječ za jamstvo, a kafala-sustav veže migrante uz njihove jamce. Taj sustav čini migrantice pravno ovisnima o poslodavcima. Najviše su pogođene žene iz afričkih i azijskih zemalja koje rade u privatnim kućanstvima. Kućne pomoćnice isključene su iz radnog zakonodavstva, nedostaje im osnovna radno-pravna zaštita, a “jamci” im često oduzimaju pasoše. Kafala-sustav tako u potpunosti predaje “jamcima” svu moć i stvara uvjete u kojima dolazi do izrabljivanja, pa i nasilja.

Ovaj sustav je raširen u mnogim arapskim zemljama gdje je potreba za stranom radnom snagom velika, posebice u bogatim zemljama Arapskog zaljeva.

Samoorganizacija umjesto državne zaštite
Melissa Kouame N’Guessan Epiphanie iz sindikata „UNION fait la force” ovu stvarnost opisuje s vjerodostojnošću koja se temelji na vlastitom iskustvu, jer je i sama prije nekoliko godina iz Obale Bjelokosti došla u Libanon: „Kafala-sustav ima goleme negativne posljedice za žene iz inozemstva. Mnoge doživljavaju da im se oduzimaju pasoši, da ih se ne uopće ne plaća ili sa zakašnjenjem i potpuni gubitak slobode.”

Njezin sindikat osnovan je u kolovozu 2023., a danas okuplja 30 žena iz više zemalja. „Zajedno smo već puno postigle“, kaže ona. Pružaju pomoć u slučajevima nasilja, za djecu, bolesne i beskućnike. Opisuje i kako pomoć često funkcionira: ne preko institucija, nego preko mreža. Kada je neka žena u opasnosti, najprije se obavještava njezina zajednica; potom se ljudi mobiliziraju i alarmiraju sindikalnu mrežu koja organizira pomoć. Uz međunarodne i libanonske inicijative, važnu ulogu ima i organizacija Egna Legna Besidet koja pomaže ponajprije ženama iz afričkih zemalja, osobito iz Etiopije koje su u Libanonu zlostavljane ili zlorabljene.

Pravna stvarnost
Pravnu perspektivu iznosi Mohana Ishak, pravnica u organizaciji Kafa. Ta organizacija je osnovana 2005. i isprva se bavila problemom žena koje su bile žrtve nasilja u obitelji, a od 2010. intenzivnije prati i pitanje kućnih pomoćnica iz migracije. Ishak objašnjava temeljno načelo: kafil, odnosno jamac, plaća novac kako bi „doveo“ kućnu pomoćnicu i to mu, čini se,daje dojam prava vlasništva. Ovisno o zemlji porijekla, plaća se više ili manje. Također imaju ulogu znanje engleskog jezika, obrazovanje, ali i boja kože. Žene u pravilu smiju živjeti samo kod „jamca”, često bez vlastite sobe; neke spavaju u kuhinji ili na balkonu. Neke se čak vode u druga kućanstva obitelji ili rade u tvrtkama – uglavnom bez dodatne naknade, kao u Sharoninom slučaju.

Tko ode, riskira kriminalizaciju. Ako netko napusti jamca, može biti uhićen. Prijete prijave zbog „kršenja ugovora“. Zaključak Mohane Ishak je jasan: „Ono što se ovdje u Libanonu događa jest moderno ropstvo.“

Sustav s ekonomskim interesom
Iako postoji telefonska linija Ministarstva rada za strane kućne pomoćnice, prema navodima organizacija „This Is Lebanon” i Kafa ona u praksi ostaje neučinkovita. Pritužbe često završe bez ikakvog ishoda. Dakle, radi se o formalnoj usluzi države koja ostaje bez posljedica. Još se ne nazire, hoće li se nova vlada ozbiljno pozabaviti tim pitanjem.

Unatoč godinama kampanja migrantskih organizacija i skupina za ljudska prava, kafala-sustav dosad nije ukinut. Jedan od glavnih razloga njegova je ekonomska važnost: samo posredničke agencije, koje se opetovano suočavaju s optužbama za izrabljivanje, prisilni rad i trgovinu ljudima, ostvaruju oko 57,5 milijuna američkih dolara godišnje. 2022. uspješno su blokirale uvođenje jedinstvenog standardnog ugovora o radu za migrantske kućne radnice. Najviši upravni sud presudio je da bi ugovor “štetio interesima agencija” – bez razmatranja obveza o ljudskim pravima.

Pomoć i politički pritisak
Organizacija Kafa stoga djeluje na dvije razine: pruža izravnu pomoć pogođenima i lobira kod politike. Riječ je o zaštiti, smještaju, pravnoj pomoći – ali i o političkom pritisku, jeziku, standardima i odgovornosti. No Ishak svjedoči kako to zapinje: i dalje nedostaje svijest o problemu, a mnogi jamci sebe vide kao žrtve i od žena traže zahvalnost.

Libanon doduše zabranjuje diskriminaciju, ali još uvijek postoje na primjer kupališta u koje kućne pomoćnice zbog rasističkih razloga ne smiju ući i ulaz im je zabranjen. Ishak je takve natpise zabrana vidjela vlastitim očima. Ono što opisuje podudara se s onim što se može vidjeti u svakodnevici: strane kućne radnice i u restoranima sjede odvojeno od ostalih gostiju.

Golem broj slučajeva
Razmjeri su veliki. Kafa procjenjuje da je prije pandemije korone u Libanonu po kućama bilo oko 250.000 stranih radnika. Nakon pandemije broj je pao na oko 60.000, a u međuvremenu ponovno porastao na približno 150.000. Iza tih brojki stoje životne priče poput Sharonine.

U veljači 2025. Sharon se uspijeva vratiti u Kamerun. Napustila je Libanon. U početku se od posrednika uspijeva izboriti se za samo 300 američkih dolara; poslodavci i agenti prebacuju odgovornost jedni na druge. Tek kada je „This Is Lebanon” bila nadomak toga da slučaj učini javnim, posrednik pristaje na nagodbu – vjerojatno kako bi izbjegao negativan publicitet. To što je dobila barem dio novca nije bilo zahvaljujući državnim strukturama, nego privatnim organizacijama, mrežama i javnom pritisku. Ili, kako to „This Is Lebanon” formulira: nedopustivo je da je Sharon ovisila samo o tome hoće li moguća objava na društvenim mrežama zaštititi njezina prava.

No votes yet.
Please wait...
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Stvara se najjači klimatski fenomen u povijesti: Što to znači za svijet?

Objavljeno

2 dana prije

-

12. svibnja 2026.

By

Severe Weather

Klimatski znanstvenici upozoravaju da bi se kasnije ove godine mogao razviti najjači El Niño dosad zabilježen, što bi moglo donijeti još više ekstremnih vremenskih pojava.

Sezonski klimatski modeli predviđaju razvoj obrasca El Niño koji bi mogao biti rekordno snažan i uzrokovati češće valove ekstremnog vremena.

“Mislim da ćemo svjedočiti vremenskim događajima kakve moderna povijest još nije zabilježila”, upozorio je Jeff Berardelli, glavni meteorolog i klimatski stručnjak televizije WFLA-TV iz Tampe na Floridi, prenosi Euronews.

Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), razvoj El Niña očekuje se od sredine ove godine, a utjecat će na globalne obrasce temperature i oborina. Iako modeli upućuju na mogućnost snažnog događaja, WMO upozorava da su proljetne prognoze često manje pouzdane.

Što je El Niño?

El Niño, što na španjolskom znači “dječak”, prirodni je ciklički fenomen zagrijavanja dijelova ekvatorijalnog Pacifika koji zatim mijenja vremenske obrasce diljem svijeta. Njegova suprotnost je La Niña, koju karakteriziraju hladnije oceanske vode od prosjeka.

Berardelli objašnjava da El Niño zapravo preraspodjeljuje toplinu na Zemlji. Trenutačno se podzemna toplina u Tihom oceanu kreće prema istoku i iz dubina izlazi na površinu, što predstavlja početnu fazu El Niña.

Globalno sezonsko klimatsko izvješće WMO-a pokazuje da temperature površine mora brzo rastu. Prema riječima Wilfrana Moufoume Okije, voditelja klimatskih prognoza u WMO-u, postoji velika sigurnost da će se El Niño razviti i dodatno ojačati u mjesecima koji slijede.

El Niño se obično pojavljuje svakih dvije do sedam godina i traje između devet i 12 mjeseci, navodi WMO.

Zašto su znanstvenici zabrinuti?

Klimatski znanstvenik Daniel Swain s Kalifornijskog instituta za vodne resurse smatra da modeli vjerojatno točno predviđaju razvoj situacije. Kaže da su količina i intenzitet toplih anomalija u podzemnim vodama Pacifika, odnosno pulseva neuobičajeno tople vode koji su ključni dio fizike El Niña, među najvećima zabilježenima u povijesti mjerenja.

Najsnažniji događaji često se nazivaju “super El Niño”, iako američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) službeno ne koristi taj izraz.

“Jedan od ključnih elemenata potreban da se takav scenarij razvije već je prisutan”, rekao je Swain prošlog tjedna. “Još uvijek ne znamo točno što će se dogoditi. Nije sigurno da će se razviti super El Niño, ali potencijal za nešto doista izvanredno postoji.”

Ako Pacifik oslobodi veliku količinu topline, to dodatno pojačava klimatski sustav i izaziva ozbiljne vremenske poremećaje, objašnjava Berardelli. Više topline znači snažnije toplinske valove i ozbiljnije suše u nekim područjima, ali i više vlage u atmosferi, što može dovesti do intenzivnijih poplava.

El Niño također slabi sezonu uragana na Atlantiku jer golema količina topline u Pacifiku potiskuje razvoj oluja u Atlantiku, dodaje Berardelli. Upozorava da će područja poput Kariba ovog ljeta biti izrazito suha i vjerojatno imati manje tropskih oluja.

Kakve bi mogle biti posljedice?

El Niño ima globalne posljedice. U Sjedinjenim Državama se ovog ljeta očekuju temperature više od prosjeka i izraženiji toplinski valovi. Iako je još prerano za precizne prognoze, Berardelli očekuje i češće svakodnevne oluje s grmljavinom na jugozapadu SAD-a.

Degradacija šuma Amazone, uzrokovana požarima, sječom i sušom, već pogađa oko 40 posto tog područja, a snažan El Niño mogao bi dodatno pogoršati stanje tijekom 2026. godine.

Swain upozorava da će višak topline koji El Niño donosi na površinu, u kombinaciji s globalnim zagrijavanjem uzrokovanim klimatskim promjenama, dovesti do rekordnih globalnih temperatura. Očekuje da će ove ili sljedeće godine, ili obje, biti zabilježene rekordno visoke temperature na svjetskoj razini.

“Svi pokazatelji trenutačno upućuju na to da će iduća godina biti vrlo burna iz perspektive globalne klime”, dodao je Swain.

Klimatski znanstvenik Michael Mann sa Sveučilišta Pennsylvania ističe da El Niño privremeno podiže globalne temperature tijekom godinu ili dvije, ali da se dugoročno radi o svojevrsnoj ravnoteži.

Nakon El Niña obično slijedi La Niña, koja potom privremeno snizuje globalne temperature. Ono što bi, prema Mannu, trebalo izazivati najveću zabrinutost jest dugoročni trend stalnog zagrijavanja planeta, koji će se nastaviti sve dok čovječanstvo bude sagorijevalo fosilna goriva.

Nastavi čitati

Svijet

WHO: Potvrđeno šest slučajeva hantavirusa

Objavljeno

5 dana prije

-

9. svibnja 2026.

By

Do 8. svibnja potvrđeno je šest slučajeva hantavirusa od osam sumnjivih slučajeva prijavljenih nakon izbijanja zaraze na kruzeru MV Hondius u Atlantskom oceanu, objavila je u petak Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

“Do 8. svibnja ukupno je prijavljeno osam slučajeva, uključujući tri smrtna slučaja (stopa smrtnosti od 38 posto). Šest slučajeva laboratorijski je potvrđeno kao infekcija hantavirusom, a svi su identificirani kao posljedica virusa Anda, za koji se zna da se prenosi između ljudi”, navodi se u priopćenju WHO-a. Dodaje se i da se druga dva slučaja smatraju „vjerojatnim“.

Do danas, napominje WHO, četiri pacijenta su trenutno hospitalizirana. Jedan je na intenzivnoj njezi u Johannesburgu u u Južnoafričkoj Republici , dva su u različitim bolnicama u Nizozemskoj i jedan u Zürichu u Švicarskoj.

WHO je pojasnio i da je osoba koja se liječi u bolnici u Düsseldorfu u Njemačkoj testirana negativno te se “stoga više ne smatra slučajem“.

Kruzer MV Hondius, koji je putovao iz Argentine za Zelenortske Otoke, u središtu je međunarodne pozornosti otkako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila da su tri putnika umrla i da se sumnja da su bili zaraženi hantavirusom.

Nastavi čitati

Svijet

Koje europske zemlje imaju najzdraviju vodu iz slavine?

Objavljeno

5 dana prije

-

9. svibnja 2026.

By

Ilustracija: Swanky Fella on Unsplash

Podzemna voda jedan je od najugroženijih resursa u cijeloj EU. Više od 20 posto podzemnih voda u cijelom bloku je u lošem kemijskom stanju, što znači da su štetne tvari, poput žive, kadmija i drugih, iznad razina propisanih Okvirnom direktivom EU o vodama, navodi Europska agencija za okoliš.

Pritisku pridonose ogromni društveni i ekološki troškovi obrade za piće i sanitaciju. Smatra se da samo obrada nitrata, koji se često nalaze u gnojivima, EU košta čak 320 milijardi eura godišnje. Ograničenje EU-a je 50 miligrama po litri, ali prema Europskoj komisiji, ta je razina prekoračena na 14% europskih mjernih stanica za podzemne vode.

Tko ima najzdraviju vodu iz slavine?

Međutim, čini se da su ogromna europska ulaganja u sanitaciju podzemnih voda učinkovita. Devetnaest od 20 zemalja s najboljom sanitacijom i pitkom vodom na svijetu su europske. Prema podacima Indeksa ekološke učinkovitosti, Japan je jedina iznimka, piše Euronews.

Finska, Island, Nizozemska, Norveška, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo postigli su savršenih 100 bodova za zaštitu ljudskog zdravlja od nesigurne pitke vode i sanitacije. Najgore stope na kontinentu zabilježene su u Moldaviji (50 bodova), Gruziji (51,7) i Albaniji (54,1), a tri zemlje EU također su među najnižih 10 mjesta u Europi: Latvija (59,10), Litva (58,40) i Rumunjska (56).

Osim toga, postojećim zakonodavstvom EU pomno prati svoje vodne resurse. U siječnju 2022. godine usvojen je prvi popis za praćenje pitke vode s ciljem praćenja razine beta-estradiola i nonilfenola – dvaju spojeva koji ometaju endokrini sustav i oponašaju, blokiraju ili ometaju hormone u tijelu.

Koliko je zabrinjavajuće onečišćenje podzemnih voda u EU?

Unatoč tome, kemikalije u podzemnim vodama i dalje su problem, posebno s obzirom na to da podzemne vode opskrbljuju otprilike 25% poljoprivrednog navodnjavanja i 65% pitke vode u EU.

“Oko 80 posto svih otpadnih voda diljem svijeta ulazi u vodene površine bez pročišćavanja”, kažu istraživači iz Water Atlasa, indeksa čistoće podzemnih voda koji je stvorio njemački think tank Heinrich Böll Foundation. “Ideja da će se rijeke same čistiti ubrzo se pokazala kao iluzija: rijeke i jezera postala su smrdljive, otrovne septičke jame”, dodaju.

Water Atlas mapirao je podzemne vode s dobrim i lošim kemijskim stanjem u Europi, na temelju standarda EU Direktive o vodama.

Rezultati u nekim zemljama su zabrinjavajući. U Luksemburgu 79% mapiranih podzemnih voda nije postiglo dobro kemijsko stanje u 2025., 55% u Češkoj, 41% u Belgiji i 40% u Njemačkoj, piše Euronews.

Pesticidi ostaju jedna od glavnih prijetnji kvaliteti vode. Na primjer, trifluoroctena kiselina (TFA) otkrivena je u 94% od 36 uzoraka vode iz slavine prikupljenih u 11 zemalja EU, prema Water Atlasu.

Mnogi pesticidi također sadrže PFAS (per- i polifluoroalkilne tvari, poznate i kao kemikalije zauvijek), koje su otkrivene na 23 000 lokacija diljem Europe. Farmaceutski spojevi – s više od 175 identificiranih u europskim podzemnim vodama – i mikroplastika predstavljaju dodatne pritiske na okoliš.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu