Život svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga povijesno istinito, ali je njezin kult unatoč tome vrlo raširen u svijetu pa je tako riječ o svetici koja je vrlo omiljena i u hrvatskom narodu, gdje se od milja naziva svetom Lucom.

Datum 13. prosinac je vrlo bitan u božićnom krugu hrvatskih narodnih običaja. U Dalmaciji i na otocima djeca se nisu darivala na Sv. Nikolu, već na blagdan Sv. Lucije.

U čarapama, papučama ili ispod jastuka dočekali bi ih slatkiši i suho voće. Osim toga, uz ovaj blagdan vezani su i drugi stari i mistični običaji.

Tko je bila Sveta Lucija?

Sveta Lucija, zaštitnica vida, krojača i kovača, živjela je u 4 st. u Siracusi na Siciliji u vrijeme vladara Dioklecijana. Bila je iz bogate porodice i bila je zaručena. Jednom je hodočastila grob mučenice Agate u Kataniji da bi izmolila ozdravljenje za svoju bolesnu majku.

Tada joj se ukazala mučenica Agata i predvidjela joj vrlo skoru mučeničku smrt. Odmah po povratku u Siracusu je otkazala zaruke i podijelila sav svoj imetak siromasima.

Uvrijeđeni zaručnik ju je prijavio vlastima sa optužbom da je kršćanka. Takva optužba, po Dioklecijanovim zakonima koji je proganjao kršćane, je bila smrtno opasna.

Zatvorili su je u tamnicu, mučili su je polijevajući je vrelom smolom i vrelim uljem, ali svoju vjeru nije zatajila. Osudili su je na smrt odrubljivanjem glave. Prije toga uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana.

Njeno predviđanje se vrlo brzo ostvarilo. Svetu Luciju su počeli štovati već u 5. stoljeću i vrlo brzo su je štovali u svom zapadnom kršćanskom svijetu. U narodu je sirakuška djevica vrlo poštovana. U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti je Sveta Lucija zaštitnica vida i vrlo često je prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu.

Njen praznik 13. prosinac se po julijanskom kalendaru povezuje sa najkraćim danom u godini i narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.

Legenda govori da si je Lucija sama iskopala oči kako bi se riješila mladića koji ju je želio zaprositi.

Narodni običaji vezani uz blagdan Sv. Lucije

Na dan Sv. Lucije i večer uoči nje djeca i mladi su u manjim skupinama obilazili od kuće do kuće noseći izdubenu tikvu kojoj bi izrezali šupljine u obliku očiju, nosa i usta i osvijetlili je svijećom dajući joj sablasni izgled.

Tikvu su dizali do prozora i njome plašili djecu, govoreći “Ide baba Luca, po selu se smuca”. Tako bi izmamili domaćine da im otvore vrata i da im daruju jabuke, novac i sl.

U mnogim hrvatskim krajevima se na dan sv. Lucije sije pšenica, kako bi ozelenila do Božića, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini.

Narasla se pšenica po tradiciji vezala crvenom trakom koja je štitila od uroka, i stavljala, ovisno o području, u kut sobe, na stol ili pod bor. U sredinu božićne pšenice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a negdje jedna ili čak i tri svijeće.

Blagdan Sv. Lucije i predviđanja

12 dana od Svete Lucije do Božića prepuni su folklornih elemenata kao što su predviđanje uspješnosti godine prema 12 nasoljenih režnjeva crvenog luka koji od soli pusti tekućinu. U tom se periodu predviđalo vrijeme prema 12 brojanica, tj. zapisa vremena svakog dana od Svete Lucije do Božića.

Prema predaji, sljedeće će godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića.

Na dan Sv. Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 ceduljica s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić baca u vatru, a djevojka će se udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na cedulji.

Dragica Šuvak, “Etnografske značajke slatinskog kraja”