Povodom proslave 180. godišnjice župne crkve sv. Kuzme i Damjana u Slivnici, svečano misno slavlje na blagdan sv. Kuzme i Damjana u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Slivnici u subotu, 27. rujna, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Sadašnja župna crkva proširena je 1845. godine na temelju prethodne. U pisanim dokumentima Slivnica se spominje 1301. god., a prema pronađenim tragovima, područje je naseljeno od kamenog doba.

„Spomen 180. godišnjice obnove i proširenja crkve je svjedočanstvo vjere koja se prenosila s koljena na koljeno, kroz ratove i suše, ali i kroz mnoge radosti i blagoslove, milosti i darove, molitve i sakramente, kroz slušanje i tumačenje Riječi Božje“, rekao je mons. Zgrablić, u zahvalnosti Bogu na tom velikom daru i što nas i dalje okuplja kao živu Crkvu, kako to zdanje ne bi bili samo zidovi i krov, klupe i oltari.

U vremenu u kojem se lako zaboravlja Božje, sveto i vječno, tom obljetnicom činimo suprotno – sjećamo se graditelja koji su tu crkvu podigli s vjerom i ljubavlju, naših djedova i baka koji su tu slavili Boga i utjecali mu se s povjerenjem, rekao je nadbiskup.

Podsjetio je da su mnoge generacije u toj i prethodnoj crkvi molile, krstile djecu, slavile mise, opraštale se od svojih dragih, slavile radosti i nosile tuge.

Kao što su naši preci podigli crkvu na starim temeljima, ta obljetnica je prigoda obnoviti temelje vjere, ljubav prema Bogu i Crkvi kako bismo ostavili trag vjere za buduće generacije, rekao je nadbiskup te pohvalio i najnoviju materijalnu obnovu župne crkve ususret ovom župnom jubileju.

Razmatrajući navješteno Evanđelje u kojem Isus poziva da se ne bojimo  onih koji ubijaju tijelo, nego onih koji mogu dušu i tijelo pogubiti u paklu, nadbiskup je rekao da je velik dio našeg života oblikovan strahom.

„Pitamo se: Što će ljudi reći? Hoće li me sredina osuđivati i odbaciti ako živim pošteno, vjerujem iskreno? Hoće li me drugi ismijavati ako se javno prekrižim, pomolim? Hoću li izgubiti posao ako stanem na stranu poštenja, istine i želim se zauzeti za pravdu? Hoću li izgubiti mir ako se suprotstavim grijehu?

To nas vodi prema zatvorenosti i nemiru duše, prema šutnji i kompromisu. Ne čujemo više Božji glas „Ne boj se“ kojeg uskrsli Krist izgovara učenicima, jer stalno razgovaramo sa svojim strahovima“, upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši da prava opasnost nije gubitak statusa, zdravlja ili ovozemaljskog života, nego gubitak duše.

Isus kaže: “Ne bojte se onih koji vas ogovaraju, vrijeđaju, ne razumiju; koji vas mogu poniziti ili izbrisati s društvene scene. Jer to nije prava prijetnja“.

Mnogi kršćani, poput sv. Kuzme i Damjana, mogli su ići u miru pred sudove, mučitelje i smrt, jer su znali da oni mogu slomiti njihove kosti, ali ne njihovu vjernost, ljubav prema Bogu i ne mogu ušutkati istinu; mogu „ubiti tijelo“, ali ne mogu „ubiti dušu“, rekao je nadbiskup.

„Sv. Kuzma i Damjan nisu se bojali prefekta Lysiasa, upravitelja u Egeji u 4. st. u Maloj Aziji ni Dioklecijanove vlasti, smrti ni mača. Bili su liječnici i s tom cijenjenom službom mogli su birati lagodan život, ali nisu. Odabrali su vjernost Bogu, Krista i postali su svjetionici hrabrosti predanja Kristu za sve naraštaje.

U Kuzmi i Damjanu vidimo čvrste i žive dokaze da se, ako treba, isplati izgubiti sve ako sačuvaš čistu savjest, neokaljanu i Bogu vjernu dušu. Jer tijelo prolazi, ugled blijedi, društveni položaj se ruši. Svaka bolest, poraz i neuspjeh imaju kraj. Ali, duša je besmrtna i ide pred Boga, gdje neće biti važno što si i koliko posjedovao, nego što si sve bio spreman dati, što si dobro učinio – da ostaneš vjeran Stvoritelju koji te ljubi“, poručio je mons. Zgrablić.

Braća liječnici Kuzma i Damjan „nisu liječili samo tijelo, nego su ranjenim i izgubljenim ljudima pokazivali put k Bogu. I nisu svoj trud i znanje naplaćivali, jer nisu služili sebi, nego Kristu. Kad su ih mučili tražeći da se odreknu Krista, mogli su odustati od vjere, povući se, prilagoditi se okolnostima u kakvima je i većina drugih ljudi živjela; mogli su spasiti svoj mladi život, ali nisu. Nisu se bojali onih koji mogu ubiti tijelo. Njihova vjera bila je jača od straha, prijetnje i mučenja“, istaknuo je nadbiskup.

U svijetu gdje se često mjeri sve po korisnosti i profitu, sveti Kuzma i Damjan „podsjećaju da najvrijednije u životu ne dolazi s materijalnom zaradom, naplatom. Ljubav, milosrđe, nada se ne prodaju, time se ne trguje po principu „Dam da daš“ ili „Kako ti meni, tako ja tebi“. Te vrline se daruju, kako bi se umnožile dijeleći. Kuzma i Damjan liječili su bez naknade zato što su razumjeli da ljudska bol traži više od lijeka; traži suosjećanje, vjeru, ljubav, Boga“, poručio je mons. Zgrablić.

Oružje današnjih “progonitelja tijela” su „oružje riječi, javno mnijenje, pritisci, liberalna ideologija, opasnosti iz raznih političkih i odgojno – obrazovnih procesija, institucija i medija.

Ideja da nema istine koja vrijedi za sve, da je sve stvar osobnog mišljenja ili osjećaja; kad sve postane relativno, kad svatko ima “svoju istinu”, gubi se zajednički temelj na kojem gradimo život i društvo“, upozorio je nadbiskup.

Iz relativizma proizlazi „diktatura ravnodušnosti“, prema papi Franji. „Ako ništa nije istinito, apsolutno dobro ili zlo, onda nam je svejedno. Gubimo osjećaj za pravednost, prestajemo reagirati na nepravdu, okrećemo glavu od patnje bližnjega i govorimo: “Neka svatko živi kako hoće, mene se to ne tiče”, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da se u društvu često izruguje sveto, ismijava molitva. „Čistoća i bračna vjernost nazivaju se naivnošću, tko se trudi odgajati djecu u vjeri osjeća kao da pliva protiv struje. Djecu se već od malena uči da nema razlike između dobra i zla, da svatko sam stvara svoju istinu, pa čak i da može birati svoj spol, a vjernost Kristu i autentični navještaj Evanđelja označava se kao ekstremizam desničara“, upozorio je nadbiskup.

„I mi ponekad osjećamo strah biti drugačijima. Radije šutimo pred zlom, nepravdom, abortusom, eutanazijom, nego da se jasno izjasnimo za život, pravednost, za Krista, poštovanje Boga. Radije se prilagodimo kako bismo bili prihvaćeni i ne bismo izazvali osudu okoline“, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da je kušnja „hoćemo li se prilagoditi svijetu ili ostati vjerni Kristu, Bogu, obitelji, Evanđelju? Hoćemo li žrtvovati istinu radi prividnog mira i ugode ili ćemo i uz cijenu neprihvaćanja, stati na stranu Krista?“.

„Prvi kršćani su mijenjali svijet, ali ne mačem, oružjem, politikom, silom, relativizmom i ravnodušnošću. Mijenjali su ga svojim životom. Oni su doista živjeli Evanđelje. Slavili su Krista uskrsloga: radosno slavili euharistiju, zajedno molili, živjeli u osluškivanju poticaja Duha Svetoga. Brinuli su za siromašne, hranili gladne, tješili bolesne. Nisu ubijali nerođenu djecu, a spašavali su odbačenu. Njihove male zajednice bile su oaze Božjeg djelovanja, ljubavi i solidarnosti.

Tako su, bez oružja i nasilja, promijenili lice velikog Rimskog Carstva, urušili robovlasnički sustav. Njihov autentični kršćanski identitet bio je najjače oružje. Njihova hrabrost vjere bila je njihova snaga, a beskompromisna ljubav prema Kristu i bratu čovjeku bila je njihova revolucija“, poručio je nadbiskup, rekavši da i nas danas Krist zove na isto.

„Vjera traži da mijenjamo društvo promjenom vlastitog života, da naš život postane evanđelje koje drugi mogu čitati, da se ne bojimo biti drukčiji, jer tada postajemo Kristovi.

Ako Bogu ostanemo vjerni, Isus nam ne obećava da ćemo biti pošteđeni boli, trpljenja, nerazumijevanja, ali obećava da ćemo biti spašeni. Božje obećanje je naša sigurnost, štit protiv svakog straha. Zbog te nade sveci se nisu bojali bolesti, siromaštva, osude ni smrti. Znali su da sve to prolazi, a Krist ostaje zauvijek“, poručio je predvoditelj slavlja.

Potaknuo je na molitvu sv. Kuzmi i Damjanu „da nas iscijele od bolesti tijela, ali i od umora duše, od beznađa, sebičnosti i straha.

Neka nas nauče kako sačuvati duhovno zdravlje, kako liječiti svijet dobrotom, strpljenjem i istinom i da se ne bojimo onih koji mogu ubiti tijelo; jer život s Bogom ne završava smrću, nego tek tada počinje u punini radosti“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Govor don Luke Šustića

Slivnički župnik Luka Šustić rekao je da ta crkva nije tek djelo ljudskih ruku, nego prije svega plod vjere naših predaka. „Oni su u vremenu koje nije bilo lako ni bogato imali hrabrosti i snage sagraditi hram u kojem će se okupljati narod Božji, moliti, primati sakramente i crpiti snagu za život. Ta njihova žrtva, predanost i vjera su nas održale do danas, i zato im hvala.

Kroz 180 godina crkva je bila svjedok mnogih suza i radosti, krštenja i vjenčanja, molitava za zdravlje, snagu, oproštenje i za pokojne. Tolike su se generacije tu hranile Kristovom riječju i Tijelom, gradeći zajedništvo koje traje i danas.

I mi se želimo uključiti u taj lanac vjere zahvaljujući Bogu za prošlost, svjesni da smo i mi danas odgovorni vjeru prenijeti u budućnost“, rekao je don Luka, poželjevši da obljetnica bude poticaj da vjeru ne doživljavamo samo kao tradiciju, nego kao živu snagu koja nas vodi, ujedinjuje i daje smisao životu.

„Neka obljetnica ne bude samo pogled u prošlost, nego i poticaj za budućnost, da čuvamo vjeru i gradimo zajedništvo u župi, kao što su to činile generacije prije nas“, poručio je župnik Šustić.

Don Luka je poželio da ta proslava bude izvor radosti i duhovne snage te da nas Gospodin, po zagovoru sv. Kuzme i Damjana, učvrsti u vjeri, obogati ljubavlju i daruje ustrajnošću u svakodnevnom životu.

„Krist je živi kamen na kojem je sagrađena crkva, ali i naš život i naša zajednica. Neka nam uvijek bude kuća molitve, utočište mira i znak vjere u  Slivnici“, poručio je don Luka. Potaknuo je na molitvu za sve koji su ugradili svoje živote u župu gradnjom, molitvom, svjedočanstvom vjere i za sve koji su nam prenijeli vjeru, kao i za pokojne župljane.

Don Luka je zahvalio svim župljanima i dobročiniteljima, onima koji su kroz povijest svojim trudom, molitvom i žrtvom gradili i čuvali tu crkvu i svima koji danas nastavljaju to djelo.

Na misi su bili i predstavnici Općine Posedarje s načelnikom Ivicom Klancem. Uz župljane, glagoljaško pjevanje predvodili su članovi KUD-ova Radovin, Rtina i Ražanac pod vodstvom Ivice Dundovića.

Don Luka je zahvalio pjevačima, ministrantima, čitačima i svima koji su  pomogli u pripremi proslave radom, molitvom i dolaskom.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić je predvodio procesiju s kipovima sv. Kuzme i Damjana kroz središte Slivnice koja se nalazi uz obalu Velebitskog kanala i Novigradskog ždrila.

Ususret blagdanu, Trodnevnicu od srijede, 24. do petka, 26. rujna u župnoj crkvi predvodili su nekadašnji župnici Slivnice: Anđelko Buljat, Božo Barišić i Jerolim Lenkić. Večernjem misnom slavlju prethodili su molitva krunice i ispovijed, a u četvrtak je bilo klanjanje pred Presvetim, kad je pjevanje animirala zajednica ‘Misionari svjetla’ sa Smiljevca u Zadru.

Misno slavlje i procesiju izravno je u svom programu prenosila Laudato televizija te su proslavu iz Slivnice putem televizijskog prijenosa mogli vidjeti brojni u domovini i svijetu.

Ines Grbić