Connect with us

Svijet

Što se događa kada papa umre

Objavljeno

-

S obzirom na to da je papa Franjo u bolnici zbog obostrane upale pluća i u kritičnom je stanju, svijet je na visokom stupnju pripravnosti zbog mogućeg izuzetnog medijskog događaja – smrti rimskog prvosvećenika. Papa Franjo prošle je godine odobrio da mu se organizira jednostavan pogreb, bez tajanstvenih obreda kakvi se inače izvode kada papa umre, piše Politico.

Njegova smrt, kad god da se dogodi, odmah će pokrenuti strogo koreografiran slijed događaja brušen stoljećima za stotine papa. Neke vatikanske tradicije potječu još iz Starog Rima.

Sve će završiti odabirom novog poglavara Katoličke Crkve na jako neizvjesnim izborima na kojima se progresivni i konzervativni kardinali bore za kontrolu nad institucijom koja okuplja milijardu vjernika širom svijeta.

Irski kardinal Kevin Farrell mora potvrditi smrt
Kardinal kamerlengo tradicionalno mora potvrditi papinu smrt. Tu dužnost trenutačno obnaša irski kardinal Kevin Farrell.

Po tradiciji, on treba doći u prostoriju gdje će ležati njegovo tijelo i pozvati ga po imenu ne bi li ga probudio. To je sada u biti ceremonijalna dužnost jer će liječnici do tada već potvrditi njegovu smrt standardnom medicinskom metodom. (Često se spominje i mit da kamerlengo treba nježno lupnuti papu po glavi srebrnim čekićem, što Vatikan već dugo niječe.)

Kada papa ne odgovori, po tradiciji, njegov prsten biva uništen, što označava kraj njegova pontifikata, a njegove odaje zapečaćene. Kamerlengo će zatim obavijestiti kardinalski zbor da je papa umro, nakon čega će Vatikan tu vijest objaviti svijetu.

Razdoblje žalosti
Nakon papine smrti slijedi devet dana žalosti poznatih kao novendijal, što je izvorno starorimski običaj. Italija obično proglašava i razdoblje nacionalne žalosti.

Papino tijelo bit će blagoslovljeno, odjeveno u papinsko ruho i izloženo javnosti u bazilici sv. Petra gdje će mu počast odati stotine tisuća ljudi, uključujući strane dostojanstvenike i svjetske čelnike.

Papino tijelo u prošlosti se izlagalo na podignutom odru katafalku, ali budući da je papa Franjo pojednostavio pogrebni obred, njegovo tijelo bit će izloženo u otvorenom lijesu bez mnogo pompe i raskoši. Dnevne molitve i mise zadušnice održavat će se u bazilici i širom katoličkog svijeta.

Pape se u prošlosti često prije pogreba balzamiralo, a nekima se i znalo ukloniti organe. Crkva u blizini fontane di Trevi u Rimu čuva srca više od 20 papa u mramornim urnama kao svete relikvije. Taj običaj je u međuvremenu napušten.

Istodobno u Vatikanu nastupa prijelazno razdoblje koje se zove sedisvakancija, što znači „prazna stolica”, tijekom kojeg Crkvom privremeno upravlja kardinalski zbor na čelu s kamerlengom, ali ne može donositi važne odluke dok se ne izabere novi papa.

Pogreb
Pogreb pape Franje održat će se vjerojatno na Trgu sv. Petra četiri do šest dana nakon njegove smrti, što će u Vatikan privući mnoštvo ožalošćenih ljudi. Predvodit će ga dekan kardinalskog zbora, 91-godišnji Talijan Giovanni Battista Re.

Pape se tradicionalno pokapa u kriptama ispod bazilike sv. Petra. Ondje je pokopano gotovo 100 papa, uključujući papu Benedikta XVI., Franjinog prethodnika, koji je 2013. odstupio s dužnosti, a umro 2022.

Međutim, papa Franjo rekao je u intervjuu 2023. da je za svoje posljednje počivalište izabrao rimsku baziliku sv. Marije Velike, jednu od svojih omiljenih crkvi koju je najčešće posjećivao. Time će biti prvi papa u stotinu godina koji će biti pokopan izvan Vatikana.

Pape se do sada pokapalo u tri lijesa: jedan od čempresa, jedan od cinka i jedan od brijesta, položene jedan u drugi. No papa Franjo je naredio da ga se pokopa u jednom lijesu načinjenom od drveta i cinka.

U lijesu pape Benedikta XVI. bili su i novčići iskovani tijekom njegova pontifikata te metalna cijev u kojoj je bio papirnati svitak zvan rogito, dokument od tisuću riječi koji govori o njegovu životu i vladavini. Papa Franjo će vjerojatno biti pokopan s vlastitim rogitom u kojem će biti detaljno opisan njegov pontifikat.

Konklava
Dva do tri tjedna nakon pogreba, Kardinalski zbor okupit će se u Sikstinskoj kapeli na konklavi, tajnovitom izboru novog pape. U teoriji, svaki kršteni muškarac rimokatolik može biti izabran za papu, ali zadnjih 700 godina papu se uvijek biralo iz redova kardinalskog zbora.

Velika većina od 266 papa izabranih kroz povijest bili su Europljani. Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio u Argentini, prvi je neeuropski papa u 1300 godina.

Kandidati za papu ne vode otvorenu kampanju za izbor na tu dužnost. Na dan glasanja, Sikstinska kapela, poznata po stropu koji je oslikao Michelangelo, fizički bude odvojena od svijeta i kardinali, koji moraju prisegnuti na tajnost, u njoj budu zaključani.

Glasati mogu samo kardinali mlađi od 80 godina. Oko 120 glasat će ih u tajnosti za kandidata po vlastitom izboru, ispisujući njegovo ime na listiću koji će staviti u kalež na oltaru.

Ako nijedan kandidat ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu, održava se novi krug glasanja. Na dan se mogu održati do četiri kruga glasanja. Konklavi koja je izabrala papu Franju 2013. trebalo je oko 24 sata i pet krugova glasanja, ali proces može biti i dulji. Konklava u 13. stoljeću trajala je oko tri godine, a konklava u 18. stoljeću četiri mjeseca.

Kada se listiće prebroji, spali ih se u peći u Sikstinskoj kapeli, koju prije izbora postave vatikanski vatrogasci. U drugoj peći spali se kemikaliju koja otpušta dimni signal kroz dimnjak. Crni dim znači da novi papa nije izabran, a bijeli da jest.

Novi papa
Nakon što se papu izabere, predstavnik kardinalskog zbora pročita na balkonu bazilike sv. Petra, s pogledom na tisuće vjernika, latinsku izreku „Habemus papam”, što znači „Imamo Papu”.

Novi papa, izabravši papinsko ime i odjeven u bijelu reverendu, tada izlazi na balkon kako bi se prvi put obratio javnosti. Time katolički svijet ima novog poglavara.

Osim što određuje Crkveno učenje i moral, papa ima značajnu diplomatsku i političku moć u svjetskoj politici, posredujući u globalnim sukobima i predvodeći humanitarne inicijative.

Većina papa služi sve do svoje smrti. Papa Benedikt XVI., koji je 2013., u dobi od 85 godina, odstupio s dužnosti zbog lošeg zdravlja, bio je prvi papa koji je to učinio u 600 godina.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Hrana u Europi poskupljuje: Evo gdje najviše, a u 14 država cijene padaju

Objavljeno

-

By

AI/Ilustracija

Cijene hrane u Europi ove su godine relativno umjereno rasle, no svježe namirnice sve su skuplje. U Francuskoj su poskupjele za osam posto, dok su poremećaji u opskrbi na jugu Italije doveli do praznih polica u trgovinama.

Svatko tko je krajem listopada ušao u supermarket u Napulju ili bilo kojem drugom dijelu južne Italije mogao je zateći gotovo prazne police s voćem.

Naime, vozači kamiona, nezadovoljni visokim cijenama dizela, gotovo su dva tjedna blokirali ceste i luke diljem južne Italije.

Skladišta su prestala s utovarom robe, a police s mesom, svježim mlijekom, voćem i flaširanom vodom u Kampaniji, Apuliji i Kalabriji počele su se prazniti. U nekim manjim trgovinama zalihe su nestale već u jednom danu, piše Euronews.

Prema preliminarnim podacima talijanskog statističkog zavoda Istata, cijene neprerađene hrane u Italiji u listopadu bile su 7,5 posto više nego godinu dana ranije, nakon rasta od 5,5 posto u rujnu. Cijene tipične potrošačke košarice, koja uključuje hranu, kućanske potrepštine i proizvode za osobnu higijenu, porasle su za 2,5 posto, u odnosu na 1,5 posto prethodnog mjeseca.

Italija je ekstreman primjer, ali pokazuje trend koji se ponovno pojavljuje diljem Europe: nakon relativno mirne godine, svakodnevna kupnja namirnica ponovno postaje sve skuplja.

Energenti u središtu pozornosti, cijene hrane rasle umjerenije

Prema preliminarnim podacima koje je Eurostat objavio u srijedu, inflacija u eurozoni u listopadu je dosegnula četiri posto, što je najviša razina u više od tri godine.

Glavni pokretač rasta cijena bili su energenti. Gorivo, električna energija i grijanje poskupjeli su za 20,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Cijene hrane, za usporedbu, rasle su znatno sporije.

Hrana, alkohol i duhan u eurozoni su u listopadu bili 1,6 posto skuplji nego godinu dana ranije. Na razini cijele Europske unije hrana i bezalkoholna pića u rujnu su poskupjeli za samo 0,6 posto, prema posljednjim dostupnim podacima za sve države članice.

Međutim, detaljniji pogled na podatke otkriva velike razlike među pojedinim kategorijama proizvoda.

Cijene prerađene hrane, alkohola i duhana u listopadu su porasle za samo 0,5 posto na godišnjoj razini.

S druge strane, neprerađena hrana, koja uključuje voće, povrće, meso i ribu, poskupjela je za 4,6 posto, nakon rasta od 2,7 posto u kolovozu.

“Energenti i hrana potaknuli su rast cijena, dok temeljna inflacija ostaje uglavnom stabilna unatoč aktualnom energetskom šoku”, izjavio je Nicola Nobile, glavni ekonomist za Italiju u Oxford Economicsu, u komentaru dostavljenom elektroničkom poštom.

Takav razvoj događaja postaje jasniji kada se uzme u obzir način na koji hrana dolazi do trgovina.

Traktori koriste dizel, staklenici trebaju grijanje, a gotovo sva roba prevozi se kamionima.

Kada ti troškovi naglo porastu, posebno su pogođene svježe namirnice, koje se, za razliku od trajnih proizvoda, ne mogu mjesecima skladištiti.

Sličan trend i u najvećim europskim gospodarstvima

U Francuskoj su ukupne cijene hrane u listopadu porasle za 1,2 posto. Međutim, svježi proizvodi bili su osam posto skuplji nego godinu dana ranije, prema podacima francuskog statističkog zavoda INSEE. To je ipak nešto manje od rujanskog rasta od 9,5 posto.

U Njemačkoj je hrana poskupjela za samo 0,4 posto.

U Portugalu su cijene neprerađene hrane porasle za 3,7 posto, jednako kao i u rujnu.

U Španjolskoj su cijene hrane nastavile rasti i u listopadu, ali sporijim tempom nego godinu dana ranije.

Cipar na vrhu, Švedska na dnu ljestvice

Podaci za rujan, posljednji dostupni za sve članice Europske unije, pokazuju u kojim su državama potrošači najviše osjetili rast cijena hrane.

Najveće poskupljenje zabilježeno je na Cipru, gdje su hrana i bezalkoholna pića bili četiri posto skuplji nego godinu dana ranije.

Slijede Španjolska s rastom od 2,7 posto, Rumunjska s 2,6 posto, Malta s 2,5 posto i Portugal s 2,4 posto.

Izvan Europske unije posebno se ističe Turska, gdje su cijene hrane u godinu dana porasle za čak 27,6 posto.

Zanimljivo je da su u 14 od 27 država članica EU-a hrana i bezalkoholna pića zapravo bili jeftiniji nego godinu dana ranije.

Najveći pad cijena zabilježen je u Švedskoj, gdje su cijene hrane pale za 6,3 posto.

Takav razvoj događaja uslijedio je nakon smanjenja poreza na dodanu vrijednost (PDV). Švedska vlada 1. travnja prepolovila je PDV na hranu, s 12 na šest posto, a ta će mjera ostati na snazi do kraja 2027. godine.

Pad cijena hrane zabilježen je i u Latviji, Mađarskoj i Češkoj, gdje su cijene bile niže između 3,8 i 4,8 posto.

U posljednjih pet godina najveći teret poskupljenja snosi istočna Europa

Današnji relativno mali rast cijena dolazi nakon višegodišnjih velikih poskupljenja.

Od rujna 2021. godine, kada su cijene energenata počele naglo rasti, hrana je u Europskoj uniji poskupjela za otprilike trećinu.

U Mađarskoj su cijene porasle za više od 50 posto. U Bugarskoj, Estoniji i Rumunjskoj rast je također nešto veći od 50 posto.

S druge strane, u Luksemburgu, Švedskoj i Francuskoj poskupljenje je bliže 25 posto.

Neke od država s najvećim rastom cijena ujedno su i one u kojima hrana zauzima najveći udio u potrošnji kućanstava.

Zbog toga povećanje cijena od dva posto na blagajni za obitelj u Bukureštu ili Sofiji može predstavljati znatno veće opterećenje za kućni proračun nego jednako poskupljenje u Luksemburgu.

Ekonomisti očekuju nastavak rasta ukupne inflacije.

Analitičari Pantheon Macroeconomicsa predviđaju da bi inflacija u eurozoni u siječnju mogla dosegnuti vrhunac od 4,5 posto te očekuju da će Europska središnja banka u prosincu povećati kamatne stope.

Listopadski podaci upućuju na to da bi rast cijena hrane mogao ponovno ubrzati upravo u trenutku kada kućanstvima počinju pristizati veći računi za grijanje tijekom zime.

U pojedinim dijelovima južne Italije potrošači su posljedice takvog razvoja događaja već osjetili.

Nastavi čitati

Svijet

Kolika je neto plaća potrebna za ugodan život u Europi?

Objavljeno

-

By

Markus Kammermann/Unsplash

Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.

Ugodan život za svakoga znači nešto drugo. Euronews Business izračunao je koliki je mjesečni neto prihod kućanstva potreban da bi dosegnuo 150 posto nacionalnog medijalnog dohotka, što predstavlja donju granicu višeg srednjeg dohodovnog razreda.

Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.

Prije svega, pojam „ugodnog života” vrlo je subjektivan. Osim toga, razine cijena znatno se razlikuju među državama, ali i unutar njih. Razlikuje se i broj članova kućanstva, a sam dohodak ne uzima u obzir imovinu ni vlasništvo nad nekretninama.

Ipak, određeni pokazatelji dohotka mogu dati okvirnu sliku o tome koliko je ljudima potrebno za ugodan život.

Jedan od njih je ekvivalentni raspoloživi dohodak.

Riječ je o pokazatelju koji obuhvaća sve novčane prihode članova kućanstva, uključujući prihode od rada, ulaganja, socijalnih naknada i drugih izvora. Od ukupnog iznosa zatim se oduzimaju porezi i socijalni doprinosi.

Dobiveni iznos dijeli se s brojem članova kućanstva preračunatim u ekvivalentne odrasle osobe, što znači da nije riječ o izravnom individualnom dohotku.

Dohodovni razredi srednje klase

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) definira srednju klasu kao kućanstva čiji se ekvivalentni raspoloživi dohodak kreće između 75 i 200 posto nacionalnog medijalnog dohotka.

OECD tu skupinu dijeli u tri kategorije:

  • Niži srednji dohodovni razred: od 75 do 100 posto medijalnog dohotka
  • Srednji dohodovni razred: od 100 do 150 posto medijalnog dohotka
  • Viši srednji dohodovni razred: od 150 do 200 posto medijalnog dohotka

Ne postoji općeprihvaćena granica koja određuje koliki udio nacionalnog medijalnog dohotka kućanstvo mora imati da bi živjelo ugodno.

“Ako su nam dostupni samo podaci o dohotku, vjerojatno možemo pretpostaviti da većina kućanstava s prihodima iznad 150 posto medijalnog dohotka ima dovoljno sredstava za razmjerno ugodan život”, rekao je za Euronews Business Sebastian Königs, viši ekonomist OECD-a.

Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju da prihod veći od 150 posto medijalnog dohotka ne jamči nužno financijsku sigurnost.

Euronews Business izračunao je koliko iznosi 150 posto medijalnog dohotka za tri vrste kućanstava kako bi pokazao koliki je neto prihod potreban za ulazak u viši srednji dohodovni razred.

Koliko je potrebno za ugodan život u Europi?

U 2025. godini medijalni ekvivalentni raspoloživi dohodak u Europskoj uniji iznosi 22.939 eura godišnje, odnosno 1912 eura mjesečno.

To znači da je samcu koji živi sam potrebno 2867 eura mjesečno kako bi dosegnuo 150 posto medijalnog dohotka.

U 34 europske zemlje taj se iznos kreće od 603 eura mjesečno u Sjevernoj Makedoniji do čak 6491 euro u Švicarskoj.

Unutar Europske unije raspon je od 1023 eura u Rumunjskoj do 6256 eura u Luksemburgu.

Mjesečni neto prihod potreban za dosezanje tog praga premašuje 4000 eura i u nekoliko drugih europskih zemalja:

Norveška – 5240 eura

Austrija – 4568 eura

Danska – 4524 eura

Irska – 4392 eura

Nizozemska – 4308 eura

Među četiri najveća gospodarstva Europske unije najviši prag ima Njemačka, gdje iznosi 3611 eura.

Slijedi Francuska s 3307 eura, što je oko 15 posto više od prosjeka EU-a, dok je Italija nešto ispod europskog prosjeka, s 2758 eura.

Španjolska ima najniži prag među te četiri zemlje, 2546 eura.

Razlika je znatna: samcu u Njemačkoj potrebno je 1065 eura mjesečno više nego samcu u Španjolskoj.

U Albaniji (723 eura), Turskoj (755 eura), Crnoj Gori (825 eura) i Srbiji (975 eura) taj je prag niži od 1000 eura mjesečno.

Zajedno sa Sjevernom Makedonijom, svih pet zemalja imaju status kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji.

U 11 država članica EU-a prag se kreće između 1000 i 1900 eura mjesečno, uključujući Portugal (1808 eura), Poljsku (1799 eura), Grčku (1463 eura), Bugarsku (1108 eura) i Mađarsku (1099 eura).

Dohodak nije jedino mjerilo, važna je i imovina

Königs ističe da dohodak otkriva samo dio priče.

Nejednakost u bogatstvu, osobito kada je riječ o mogućnosti posjedovanja vlastite nekretnine, velik je problem u mnogim zemljama OECD-a.

„Neki ljudi mogu sasvim dobro živjeti i s niskim prihodima jer posjeduju vlastiti dom i možda žive u području gdje su cijene niže”, rekao je.

Caminada je također naglasio važnost imovine i štednje.

Prema njegovim riječima, kućanstvo sa skromnim prihodima, ali i ušteđevinom koja mu je lako dostupna, može se bolje nositi s neočekivanim troškom ili gubitkom posla nego kućanstvo s višim prihodima, ali bez štednje i s velikim dugovima.

Nastavi čitati

Svijet

Objavljen popis najboljih mirovinskih sustava u Europi: Gdje je Hrvatska?

Objavljeno

-

By

Unsplash/Ilustracija

Novo istraživanje koje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava diljem svijeta pokazalo je kako stoje europske zemlje kada je riječ o mirovinama, ali i upozorilo na zabrinutost zbog dugoročne održivosti mirovinskih primanja u nekim od najvećih europskih gospodarstava.

Prema globalnom indeksu mirovinskih sustava Marsh CFA Institute (MCGPI), Nizozemska ima najbolji mirovinski sustav na svijetu, javlja Euronews.

Prvoplasirana zemlja ostvarila je 85,8 od mogućih 100 bodova, a slijede Danska s 84,1 i Island s 84 boda. To su jedine europske zemlje koje su dobile najvišu ocjenu. U istoj kategoriji nalaze se još Singapur, Izrael i Australija.

Istraživanje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava koji pokrivaju 66 posto svjetskog stanovništva.

Prema kojim kriterijima su ocjenjivani mirovinski sustavi?

Svaki sustav ocjenjivan je prema trima glavnim kriterijima: Primjerenosti mirovinskih primanja, dugoročnoj održivosti sustava te kvaliteti upravljanja, nadzora i zaštite korisnika.

Poredak se znatno mijenja kada se promatra svaki kriterij zasebno. Prema indeksu, Kuvajt ima najbolji rezultat u kategoriji primjerenosti mirovina, Danska prednjači po održivosti, dok je Finska najbolje ocijenjena prema kvaliteti upravljanja i pouzdanosti sustava.

Za prvo mjesto u ukupnom poretku mirovinski sustav mora osiguravati primjerena primanja, dugoročnu održivost i visoku razinu pouzdanosti.

Upravo je ta kombinacija Nizozemskoj donijela prvo mjesto četvrtu godinu zaredom.

Zašto je Nizozemska na prvom mjestu?

Izvješće nizozemski model opisuje kao snažan mirovinski sustav u kojem državna mirovina osigurava pouzdanu osnovu prihoda, dok dodatni mirovinski programi povezani sa zaposlenjem obuhvaćaju većinu radnika.

Velika imovina uložena kroz mirovinske fondove pridonosi sigurnosti budućih isplata. Sustav se također ističe kvalitetnim propisima, upravljanjem i zaštitom korisnika.

Nizozemska trenutačno provodi reformu mirovinskog sustava. Umjesto modela u kojem su mirovinska primanja unaprijed određena, najčešće prema plaći i godinama radnog staža, postupno se prelazi na individualnu mirovinsku štednju, pri čemu iznos mirovine više ovisi o uplatama doprinosa i prinosima od ulaganja.

Reforme su potaknute, među ostalim, dugotrajnim razdobljem niskih kamatnih stopa, zbog kojih je bilo teže financirati zajamčene mirovine. Pravila financiranja također su ponekad odgađala povećanja mirovina radi usklađivanja s inflacijom.

Osim toga, postojeći sustav dodatnih mirovina nije bio dovoljno prilagođen osobama koje često mijenjaju posao ili rade kao samozaposlene osobe.

Očekuje se da će prijelaz na novi model biti dovršen do 2028. godine.

Kako stoje europske zemlje i gdje je Hrvatska?

Indeks uspoređuje 19 europskih zemalja, uključujući Tursku.

Nakon Nizozemske, Danske i Islanda, najbolje ocijenjene mirovinske sustave imaju Švedska, Finska i Norveška, a slijede Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska, Belgija, Njemačka, Portugal i Hrvatska.

Te su zemlje dobile ocjene B+ ili B, što znači da njihovi mirovinski sustavi imaju kvalitetnu strukturu i brojne pozitivne značajke, ali i određena područja koja zahtijevaju poboljšanja.

U sljedećim kategorijama, C+ i C, nalaze se Španjolska, Poljska, Italija i Austrija. Njihovi sustavi imaju određene prednosti, ali i znatne rizike ili nedostatke koji bi mogli ugroziti njihovu učinkovitost i održivost.

U tim su kategorijama i Sjedinjene Američke Države te kontinentalna Kina, dva najveća svjetska gospodarstva.

Neke od najvećih europskih ekonomija suočavaju se s ozbiljnim problemima

Iako pojedine velike europske zemlje osiguravaju razmjerno dobre mirovine, njihovi se sustavi suočavaju s ozbiljnim izazovima dugoročnog financiranja.

Među europskim zemljama s najvećim dugoročnim rizicima izdvajaju se Austrija, Italija i Španjolska.

Posebno je izražen primjer Španjolske, četvrtog najvećeg gospodarstva Europske unije. Ta je zemlja za primjerenost mirovina dobila 83 boda, što upućuje na razmjerno visoka mirovinska primanja i odgovarajuće resurse, ali je za održivost ostvarila samo 33 boda.

Sličan problem ima i Francuska, drugo najveće gospodarstvo Europske unije, koja je za primjerenost mirovina dobila 85 bodova, a za održivost svega 49,3 boda.

Rezultati pokazuju da visina mirovina nije jedino mjerilo kvalitete sustava. Jednako je važno može li država dugoročno osigurati njihovu isplatu budućim generacijama umirovljenika.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu