U izdanju izdavačke kuće 3000 godina Za dar izišla je zbirka pjesama „Ništa nije isto“ u hispanskome svijetu poznatoga portorikanskoga pjesnika Davida Cortésa Cabána, a u prijevodu poznate hrvatske prevoditeljice sa španjolskog jezika, gospođe Marije Roščić Paro, koja je do sad prevela mnoge latinskoameričke autore, među kojima i Antonia Skármetu. Kao urednik izdanja, pogovora i opreme zbirke potpisuje se književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, koji će o poeziji Davida Cortésa Cabána reći i ovo:

„David Cortés Cabán (Arecibo, Puerto Rico, 1952.),dakle, portorikanski je pjesnik, esejist i kritičar s njujorškom adresom. Autor je više pjesničkih zbirki i pripada samom vrhu suvremenog karipskog pjesništva. Zbiljski je zastupnik karipske duhovne pozadine, s osjećajem piše o mukama života američkog juga. Objedinjujući civilizacije, Cortés Cabán svoje Karibe povezuje s početcima i krajem svijeta u širokom rasponu sadržajne strane jezika. Atmosfera samoće, krajnosti tjeskobe, narušena tišina, poticajem su potrage ovog pjesnika širokog raspona tema, izraza i stila, za vlastitom simbolikom i osobnim poimanjem zbilje. David Cortés Cabán svoje pjesme slaže poput niske ogrlice, tako da i nama koji ne poznajemo španjolski jezik, ostavlja slobodu prepoznavanja igre jezikom, riječima koje su bitne koliko su pokretne, toliko jake da uspijevaju ući u svoju tišinu, dok u njima sve vrije, iskri, kipte gejziri i rigaju vulkani.

Ovaj Portorikanac živi poeziju rječita svijeta, onu koja zbori istinu i njezine suodnose sa životom, u težnji da napiše sveobuhvatnu knjigu vrtoglavo izmjenjujućeg pulsa, knjigu energije zatočenu u riječima. „Ne znam starjeti“, reći će pjesnik, vrtoglavo izmjenjujući puls riječi kratkog izraza i širokog daha, transcendentno „zatvara oči da ne vidi kraj“ i „hoda parkom sna“ s pitagorejskim upitom sebi i drugima – „da me sada vidiš, da me samo vidiš“, znao / znala bi mjesto nastanka moga govora, otvorenoga za sve nadolazeće, jer „ja sam odsutnik izgubljenog vremena“ u kojemu je „čak i daleko nebo drukčije“.

Mitologija, psihologija, metafizika i svakodnevna zbilja, u ovim su pjesmama življena povijest, kroz apsurd, samoću i grotesku, oblikovana kao lirski naboj za sve upitniju povijesnu egzistenciju. Cortés Cabán pjesnik je karipske energije i dosljednosti, otvoren beskraju, neposredan i individualan baš kao prostor njegovog individualnog postanka i opstanka. Pjesnik mitskih slika vječne ljudske pučine“, zaključuje o Cabánu Tomislav Marijan Bilosnić.

Cabánove pjesme prethodno su objavljene u časopisu „Zadarska smotra“ 1-2. od 2024. godine, u izdanju Matice hrvatske Zadar.