Dikasterij za nauk vjere Katoličke crkve u prosincu 2023. godine objavio je Deklaraciju Fiducia Supplicans (Molitveno povjerenje) o pastoralnom značenju blagoslova, uz dopuštenje i potvrdu pape Franje. Tekst Deklaracije potpisuju kardinal Victor Manuel Fernandez, prefekt Dikasterija te mons. Armando Matteo, tajnik Doktrinarne sekcije. Od prvoga dana objavljivanja Deklaracija izaziva prijepore u Katoličkoj crkvi, ponajviše pitanjem omogućuje li se njome da svećenici blagoslove par u istospolnoj zajednici. Na tu temu u Riječkoj nadbiskupiji nedavno je održana i tribina na kojoj je predavač bio izvanredni profesor na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. sc. Nikola Vranješ, svećenik Riječke nadbiskupije, koji se intenzivno bavi pastoralom, a to, između ostalog, znači i načinima na koje biskupi i svećenici trebaju postupati u svom poslanju s vjernicima.

Vranješ je za Novi list pojasnio o kakvom se dokumentu radi i što on zapravo znači. “Ovaj dokument primarno je posvećen pastoralnim ili spontanim blagoslovima, kako ih se naziva. Blagoslovi su dosad bili više vezani uz liturgiju, a Fiducia Supplicans proširuje perspektivu, iako se može reći da do neke mjere i potvrđuje praksu koju smo već imali. Dokument se poziva na Rimski obrednik blagoslova, u kojem se navodi da se mogu blagoslivljati različite stvarnosti: osobe, predmeti, djela i tako dalje. No, u Deklaraciji se razvija forma pastoralnog blagoslova, geste koja nema liturgijsku formu, ne iziskuje liturgijsku odjeću ni prostor, ali može jako puno značiti osobi koja prima taj blagoslov. Primjer imamo u priopćenju za javnost koje je objavljeno nakon Deklaracije. Na hodočašćima se mogu naći različite osobe, pa i u takozvanim neredovitim situacijama, u zajednicama koje iz katoličke perspektive nisu brak. I oni na hodočašću mogu zamoliti svećenika za jednostavni blagoslov, na primjer za zdravlje, za pronalazak radnoga mjesta, za dijalog, za duh služenja. Svećenik u tom slučaju može, bez ikakve liturgijske forme, izmoliti kratku molitvu i udijeliti blagoslov. To osobama koje primaju taj blagoslov može jako puno značiti, a to je važno, jer konkretni kršćanski život i odnos s Bogom često idu ponad kanala i načina koje smo mi kao Crkva normirali, kanonski i obredno”, objašnjava svećenik.

Na pitanje donosi li Deklaracija mogućnost da se blagoslovi nešto što je protivno Božjem nauku, Vranješ odgovara: “Liturgijski obredno ne možemo blagosloviti ništa što nije u skladu sa Stvoriteljevim planom te učenjem Katoličke crkve. No, pastoralno, treba gledati šire i ne tražiti iste preduvjete za pastoralni blagoslov, kao što se traži za liturgijski i obredni blagoslov. Jer, živa osoba je uvijek u skladu sa Stvoriteljevim planom, kao i njezino dobro te poziv te osobe na spasenje, gdje god ona bila i u ma kakvoj zajednici ona živjela. Ovim se dokumentom otvara veća mogućnost za primjenu pastoralnih blagoslova.”

“Dokument treba gledati u cjelini, jer ako se stvari izvlače iz konteksta onda se može doći do raznih uvjerenja, što je, na primjer, slučaj i s proizvoljnim tumačenjem Svetog pisma. U broju 31. Deklaracije stoji: »Unutar tako ocrtanog obzora nalazi se mogućnost blagoslova parova koji žive u neredovitim situacijama i istospolnih parova, čiji oblik ne smije biti obredno određen od strane crkvenih vlasti, kako ne bi došlo do brkanja s blagoslovom vlastitim za sakrament ženidbe.« Ako svećeniku dođu dva muškarca ili dvije žene, mi njih ni u kom slučaju ne blagoslivljamo u smislu sakramenta ženidbe – braka. U priopćenju za javnost navodi se kako se blagoslov završava znakom križa na svakoj od dviju osoba. No, iako je to pojedinačno, već čim se udijeli blagoslov osobi, dotiče se i kontekst zajedništva u kojem ta osoba živi. Ako se blagoslivlja jednu osobu za zdravlje, mir, duh služenja, dijalog, to znači da se dotiču i životni odnosi u kojima se ta osoba nalazi”, pojašnjava.

Nadbiskup Mate Uzinić rekao je kako ne vidi problem u blagoslivljanju istospolnih parova. “Da, ali ne u smislu braka, ženidbe, nego u smislu zdravlja, mira i dijaloga i slično. Čini mi se da nadbiskupovu izjavu treba razumjeti upravo u smislu završnih rečenica moga prethodnog odgovora. U istom broju 31. ističe se da se radi o parovima koji blagoslovom ne traže potvrdu legitimiteta svojega statusa, nego traže da sve ono što je istinski dobro i ljudski valjano, a prisutno je u njihovu životu i odnosima, bude obogaćeno, ozdravljeno i uzdignuto prisutnošću Duha Svetoga, kako bi i njihovi odnosi mogli sazrijevati u poruci Evanđelja. Ja u tome kontekstu mogu razumjeti da početak broja 31. Deklaracije po sebi nije problematičan kada govori o blagoslovu para, ali opet valja ponoviti, ne u smislu braka, tj. ne u smislu dokidanja katoličkih uvjerenja, nego za one stvarnosti koje su u tom zajedništvu dobre i pozitivne, a ima ih. To je već naglasila i Kongregacija za nauk vjere 2021. godine”, kaže Vranješ.

Vranješ se osvrnuo i na primjer dvojice muškaraca koji žive u istospolnoj zajednici i pozovu svećenika da im blagoslovi kuću. “To me pitao jedan kolega svećenik, to jest, pitao je treba li on onda zamoliti jednog od njih da ode u drugu sobu, da pričeka dok blagoslovi prvoga, pa tek kad njega blagoslovi pozvati drugoga pa njega posebno blagosloviti? Kako će to konkretno izgledati? Po meni je to pomalo »nategnuto« pitanje i mislim da ne bismo trebali ići u krajnosti. Ako se oni nalaze u tom kontekstu, kao par, zajedno u kući primaju blagoslov za zdravlje, za dijalog, za rješavanje teških situacija, za stvarnosti koje nisu brak ni ženidba. Ja po sebi ne vidim problem u tome. Taj je blagoslov minimalna gesta prisutnosti Crkve u životu bilo koje osobe i zajednice, za koju ne smijemo tražiti iste moralne preduvjete kao za sakrament ženidbe ili liturgijske blagoslove. To je, po meni, pitanje pastoralne širine i bogatstva, a te su stvarnosti nesvodive isključivo na područje suočavanja s grijehom”, kaže.

“Imam dojam da papa Franjo pokušava napraviti iskorak prema cijeloj jednoj društvenoj skupini i kulturi. To je korak za koji smatram da je pozitivan i nužan, jer se mi kao Crkva ne možemo pretvarati da se po tom pitanju ništa ne događa ili da pak ništa ne postoji. Ne možemo homoseksualne osobe promatrati isključivo pod prizmom grijeha, osude, prozivanja… Papa Franjo želi dijalog, a to možemo gledati i kroz prizmu onoga što je nadbiskup Uzinić tijekom tribine nazvao otvoreniji pastoral. Mi smo kao Crkva pozvani i poslani svim ljudima, bez obzira u kakvim situacijama živjeli. Također, ne mislim da je dobro da se naš katolički identitet vrti samo oko toga kako se postavljamo prema pitanju homoseksualnosti, a upravo se takav dojam prečesto dobiva u javnosti”, govori svećenik.

Cijeli razgovor pročitajte u Novom listu.