Povodom 20. obljetnice pohoda pape Ivana Pavla II. Zadru, zadarski ogranak Matice Hrvatske organizirao je u kazalištu u Zadru u srijedu, 7. lipnja, svečani program ‘Svjedočanstva i videozapisi’ u spomen na pohod toga Pape Zadru 9. lipnja 2003. godine.

Moderator susreta bio je Miljenko Dujela, dugogodišnji televizijski snimatelj, reporter i novinar nacionalne talijanske kuće RAI koji je 40 godina živio i radio u Italiji te je opisao svoja sjećanja na Papin pohod Zadru i njegov odnos prema našem narodu uopće.

Dujela je desetine puta susretao Papu u različitim situacijama kada je obavljao svoju papinsku službu, jer je prenosio i snimao Papina sudjelovanja na raznim događajima. Samo u Godini jubileja 2000., Dujela je 25 puta osobno bio u okruženju Ivana Pavla II.

„Ivan Pavao II. toliko puno volio je hrvatski puk i s pravom ga možemo zvati naš Papa. Papa je u više navrata pokazao da mu je na prvom mjestu, naravno, njegova rodna Poljska, pa Italija koja ga je udomila, a onda Hrvatska! Poznato mi je niz primjera u kojima spominje Hrvatsku kao voljenu zemlju“ istaknuo je Dujela. Otkrio je dirljivu činjenicu koja pokazuje koliko je Karol Woytila suosjećao s hrvatskim narodom, podržavao i pratio nas za vrijeme agresije na Hrvatsku.

Naime, godinu dana nakon smrti Ivana Pavla II., Dujela je otišao u Poljsku i za talijansku televiziju snimio je dokumentarni film ‘Poljska bez Pape’.

„Na svakom koraku čuo sam: ‘Papa vas je toliko volio, Papa je puno volio Hrvatsku!‘. Kardinal Stanislaw Dziwisz, papin dugogodišnji tajnik, rekao mi je: „Ono što je dočekalo Papu u Zadru 2003., bilo je veličanstveno. Papa je rekao da su ga malo kad emocije toliko ponijele, kao tada u Zadru’“ prenio je Dujela Papin dojam. S time je bio upoznat i blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa koji je kao mjesni pastir Papi bio domaćin. Papino oduševljenje susretom u Zadru mons. Prenđi prenijeli su već tada kardinal Dziwisz i ljudi iz Papine pratnje.

U vrijeme agresije na Hrvatsku, Ivan Pavao II. dva puta je posjetio svoju Poljsku. Za vrijeme snimanja reportaže ‘Poljska bez Pape’, Dujela je u Poljskoj pohodio i najpoznatije poljsko svetište Majke Božje u Czestochowi. 

„Bio sam tada u Czestochowi i susreo sam svećenike pavline. Kad su čuli da sam Hrvat, jedan poljski pavlin mi je rekao: „Čekaj. Znaš ti koliko je Papa volio vas Hrvate?“. Odgovorim mu, „Znam, znam“. Kaže on. „Ne možete zamisliti koliko. Slušaj ovo. Czestochowa je najvažnije marijansko svetište u Poljskoj. Svi dolaze moliti pred ikonom Crne Gospe. Dva puta u danu otvara se zastor koji prekriva Gospinu ikonu, što prati zvuk fanfara i jaka melodija. Jednu noć, oko 2, 3 sata ujutro, čujemo mi, sviraju trube. Dakle, otvara se zastor s Gospine ikone. Svi smo skočili iz naših soba i otišli dolje prema kapeli. Pitali smo se jesu li to lopovi, je li požar, što se dogodilo? I nađemo Svetog Oca da moli. I mi smo zastali i počeli moliti. Nakon desetak minuta, Papa je ustao. I mi ga pitamo: „Sveti Oče, za koga ste Vi tu molili?“. Ivan Pavao II. nam je rekao: „Molio sam za Hrvatsku koja krvari“.

To je naš Papa! Mi s pravom možemo reći, to je naš Papa! Isti taj čin, molitvu pred ikonom Crne Gospe, Papa je ponovio još dvije noći u Czestochowi. Možemo samo misliti onda koliko je to puta još učinio u svojim privatnim odajama, kad je molio za Hrvatsku“ otkrio je Dujela javnosti nepoznato svjedočanstvo pavlina iz svetišta Czestochowa koje je ganulo prisutne.

„Moja je davna želja bila doći u Hrvatsku, a sada sam vidio koliko je to bila želja hrvatskog naroda”

Dujela je na akademiji u kazalištu emitirao i video snimku povijesnog trenutka u odnosima između Hrvatske i Svete Stolice. Naime, Dujela je snimao susret kad je papa Ivan Pavao II. u audijenciju primio prvog hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, Ivu Livljanića, Zadranina, kada je Papi predao vjerodajnice kojima ga je Franjo Tuđman, predsjednik RH, imenovao hrvatskim veleposlanikom pri Svetoj Stolici. Ivan Pavao II. tada je rekao da taj čin „predstavlja povijesnu odrednicu“.

U pratnji svoje supruge, kćeri i sina, Livljanić je Ivanu Pavlu II. predao vjerodajnice 3. srpnja 1992. Osobito dojmljivo je vidjeti i čuti na snimci kako za vrijeme toga susreta Ivan Pavao II. Livljaniću u tri navrata, na hrvatskom jeziku, svojim dubokim glasom govori „Dobrodošli!“ i srdačno pozdravlja cijelu obitelj.

Osobni susret Pape i Livljanića ‘u četiri oka’ trajao je duže od predviđenoga, oko 20 minuta. Livljanić je Papi tada poklonio i umjetninu crkvice sv. Križa iz Nina iz 9. st. Papa je Livljaniću uzvratio da su mu poznati Zadar i Hrvatska.

Zadar je poznavao i jer su Woytila i blagopokojni zadarski nadbiskup Marijan Oblak bili u istoj radnoj skupini za vrijeme Drugog vatikanskog sabora. Kad je prvi put zadarski nadbiskup Ivan Prenđa bio kod Pape i predstavio se kao zadarski nadbiskup, Papa ga je upitao: „A gdje je moj kolega Oblak?“. „Evo ga, tu je“, uzvratio je nadbiskup Prenđa, pokazujući na mons. Oblaka koji je bio iza mons. Prenđe te je čekao pozdraviti Papu.  

U povratnom letu za Rim, nakon Papinog pohoda Hrvatskoj 1994., prije početka slijetanja preko razglasa bio je pozvan veleposlanik Livljanić. To je za njega bilo neočekivano, da dođe kod Pape u posebnom dijelu aviona. Papa je tada novinarima rekao: „Ovaj je dan znamenit. E un giorno memorabile. Dan za pamćenje. Moja je davna želja bila doći u Hrvatsku, a sada sam vidio koliko je to bila želja hrvatskog naroda”. Također, novinaru Radio Vaticana u zrakoplovu Ivan Pavao II. je rekao: “Osjećao sam se kao kod kuće. Ovo mogu doživjeti samo u Poljskoj”.

Kada se kao bivši veleposlanik pozdravljao s Ivanom Pavlom II. u Castel Gandolfu, 4. rujna 1998., Papa je Livljaniću rekao da se „veseli novom dolasku među Hrvate i kako je čuo da imamo vrlo lijepu obalu“. Livljanić mu je rekao da će daljnju diplomatsku karijeru nastaviti u Čileu, a Papa je na to uzvratio: „U Čileu postoji jaka hrvatska zajednica!“.

Ivan Pavao II. pozvao Hrvate u Rimu da s njim mole krunicu za napadnutu Hrvatsku

„Shvatio sam koliko Papa voli Hrvatsku i da je ‘naš Papa’ još na početku Domovinskog rata. Početkom listopada 1991., desetak dana nakon granatiranja Zadra, Ivan Pavao II. pozvao je nas Hrvate u Rimu da dođemo moliti s njim krunicu. U Cortile di San Damaso bili smo s Papom tri puta. To je bilo prije nego je Vatikan međunarodno priznao Hrvatsku. Zadnji put susreo sam Papu kad su mu hrvatski biskupi došli zahvaliti u Rim za njegov treći pohod Hrvatskoj“ rekao je Dujela.

Tijekom svoje reporterske karijere, Dujela je pohodio desetine država prije nego je Papa došao u zemlju najavljenog pohoda i snimao reportaže o zemlji koju će Papa pohoditi kako bi je Talijani upoznali. Mjesec dana prije nego je Papa došao u treći pohod Hrvatskoj, Dujela je pohodio hrvatske gradove i snimao reportaže da pokaže Italiji u kakvu zemlju Hrvatsku Papa ide.

Kao veliki promicatelj Hrvatske u svijetu, prije Papinog pohoda Zadru, Dujela je u Zadru snimio ansambl za ranu glazbu Zadarski madrigalisti u crkvi sv. Donata, klapu Intrade ispred škrinje sv. Šimuna i Đanija Maršana na pozornici s koje je Papa predmolio Slavlje Šestog časa, čiji je idejni autor arhitekt Nikola Bašić. Nakon pohoda Hrvatskoj, Dujela je snimio nekoliko emisija ‘Hrvatska i Papa’. Nakon svakog putovanja Pape, Dujela je na vatikanskoj televiziji snimao priloge koji su se slali u svijet za emitiranje na drugim nacionalnim televizijama.  

U spomenu Papinog pohoda Zadru treba naglasiti kako isprva nije bilo predviđeno da Papa pohodi Zadar. Papi su savjetovali da se zbog svoga krhkog zdravstvenog stanja ne opterećuje dodatno pohodeći još jedan, peti hrvatski grad, u njegovom 100. apostolskom putovanju. Inače, Papa je za svog pontifikata posjetio 129 država, proputovavši 1.167.000 kilometara, što odgovara činjenici da je 30 puta obišao zemaljsku kuglu.

No, Woytila je osobno odlučio pohoditi Zadar, i time dodatno pokazao koliko voli naš narod. Uz veliko zalaganje mons. Prenđe, kojemu je baš na Papin pohod Zadru 9. lipnja 2003. bila 13. godišnjica biskupskog posvećenja, i u dragoj uspomeni osobnog poznavanja mons. Marijana Oblaka s Koncila, Papa je nepokolebljivo odlučio i svom okruženju osobno potvrdio vlastitu odluku: „Idem i u Zadar!“. 

Dodatnu vrijednost tih Papinih riječi potvrđuje i izjava kardinala Dziwisza, tadašnjeg Papinog tajnika, koji je za vrijeme vožnje papamobilom od Zračne Luke u Zemuniku do Foruma, nadbiskupu Prenđi rekao: „Pobijedili ste! Evo Svetoga Oca u Zadru! Ovaj grad djeluje moćno. Sav je obilježen kršćanskom kulturom. Sad razumijem zašto ste toliko željeli da Papa dođe u Zadar. Ovaj grad sjajno reagira. Ovo je otmjeni narod. U ovom gradu osjeća se zamah razvoja. Vidim mnoge lijepe kuće. Puno se gradi. Preferirate bijelu boju“ – te su misli kardinala Dziwisza zapisane u službenom, posebnom izdanju Vjesnika Zadarske nadbiskupije, koje je Nadbiskupija izdala uz 1. obljetnicu Papinog pohoda Zadru 2004. godine.

Iz pravca Rijeke, Papa je u Zračnu luku u Zemuniku sletio u 10,28 sati, kada su zazvonila zvona svih crkava u Zadarskoj nadbiskupiji. Zrakoplovom Croatia Airliensa Papa je krenuo iz Zemunika u 13,47 sati put rimske zračne luke.

Kardinal Angelo Sodano: „Impresioniran sam sudjelovanjem naroda u molitvi Šestog časa na Forumu“

Osobitost susreta u Zadru bila je u tome što se s Papom molila liturgijska molitva Božanskog časoslova, Slavlje šestog časa, a nije slavljena misa, kako je to inače uobičajeno na susretima naroda s Papom. Slavlje Šestog časa na Forumu trajalo je jedan i pol sat, s pogledom na more gdje je uz zadarsku rivu bilo usidreno 270 okićenih brodova i lađa.

Dirigent velikog zbora od 1200 članova na susretu s Papom bio je Žan Morović, regens chori zadarske katedrale sv. Stošije.

„Molitva Slavlje Šestog časa bio je izazov ne samo za nas, Zadarsku nadbiskupiju, nego i za sâmi Vatikan, jer je to bilo prvi put da je Papa na svojim pohodima u susretu s narodom, na tako velikom prostoru, predvodio Službu Božanskog časoslova s narodom. Nije se moglo sasvim predvidjeti kako će to izgledati ‘na terenu’. Bilo je to neuobičajeno, da Papa i narod zajedno mole Časoslov. Služba časova izvodi se u dva kora, naizmjence, to je zahtjevnija molitva. Ljudi više poznaju red mise i sudjelovanje u misi, nego Službu časova. U liturgijskom i glazbenom smislu to je bio veliki izazov za sve nas. No, sve je izvedeno izvanredno. Papina pratnja nam je rekla: ‘Pokazali ste da se može i drugačije’. To je i na koncilskom tragu. Uz Sveto Pismo, vratiti liturgiju Časoslova među narod. Mi smo položili ispit, a iz Vatikana su kasnije po svijetu govorili, ‘Može se! Može se i tako, drugačije, organizirati susret s Papom’“ rekao je Morović na akademiji sjećanja na Papin pohod Zadru. 

I to su potvrdile osobe iz Papine pratnje nadbiskupu Prenđi, što je također zapisano u službenom Vjesniku Zadarske nadbiskupije uz prvu godišnjicu Papinog pohoda Zadru. Kardinal Angelo Sodano, tada državni tajnik Svete Stolice, bio je rekao: „Impresioniran sam sudjelovanjem naroda u molitvi Šestog časa. Svi su pjevali. Tako se događa kad se narodu vrati njegovo“.  Kardinal Dziwisz: „Molitva Šestog časa bila je izvanredna i na visokoj kulturnoj razini“. Mons. Renato Boccardo, voditelj protokola: „Sve je bilo dobro organizirano. Jedan divan susret“. Mons. Piero Marini, glavni ceremonijar: „Bogata Služba riječi. Ovo je poticaj za druge, jer se u susretu s Papom, osim Mise, može organizirati i drugo. Obogatili ste Šesti čas sadržajnim elementima. Drugi Vatikanski sabor definitivno je okrenuo stranicu u tretiranju Božanskog časoslova. On je vraćen narodu Božjem. Zato je tako bilo ovdje“.

Uz župne zborove, u Velikom zboru koji je predvodio pjevanje na Forumu, bili su i članovi ‘svjetovnih’ zborova, klape i KUD-ovi. Uspješno je savladan i izazov skladne i harmonične povezanosti i uvježbanosti 1200 glasova u jedan zbor, čemu su prethodile duge pripreme. Od susreta s Papom u Zadarskoj nadbiskupiji oživljeno je pjevanje himna Zdravo, Zvijezdo mora, prikladno izabran jer je susret bio na blagdan Marije, Majke Crkve.

„Ponosni smo na sve što smo učinili i zahvalni koliko je Božja ruka sve to vodila. Zahvalni smo Božjoj prisutnosti i Providnosti koja nam je to omogućila i darovala. S ove distance gledano, tada nismo bili dovoljno svjesni značaja ni veličine sâmog toga događaja, u organizacijskom i duhovnom smislu, i u kasnijoj refleksiji na taj događaj, koje je tragove ostavio na Gradu Zadru i na habitusu našeg naroda uopće“ rekao je Žan Morović.        

Na akademiji je govorio i Đani Maršan. „Doživjeti da budete pri diplomatskoj misiji pri Svetoj Stolici je izuzetna čast. Ponosan sam na te dane. Vjerujem da sam svoje zadaće i poslanje izvršio stručno, odgovorno i časno“ rekao je Maršan. Ivana Pavla II. susreo je desetak puta kad mu je predstavljao grupe iz Hrvatske.

Nakon drugog pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kad je papa Stepinca proglasio blaženim, veleposlaniku Livljaniću završio je mandat pri Svetoj Stolici. Maršan je bio ministar savjetnik. „Kad nema veleposlanika, uobičajeno je da drugi čovjek Veleposlanstva obavlja dužnost veleposlanika, to se zove otpravnik poslova. Obavio sam i tu službu, i to smatram vrhuncem svoje karijere“ rekao je Maršan, koji je i svojom pjesmom Zahvalnica želio zahvaliti Papi

Mons. Ivan Mustać – idejni pokretač organizacije susreta, velikih zasluga u pripremi Papinog pohoda Zadru

Božidar Kalmeta bio je gradonačelnik Grada Zadra u vrijeme Papinog pohoda Zadru. Dočekao je i ispratio Papu u Zračnoj luci u Zemuniku. Na akademiji Kalmeta je rekao: „Primio sam i doživio osobno i kao gradonačelnik Papin pohod Zadru kao dar s neba. Znao sam kako Zadrani dišu i da će to biti veličanstveni doček. Jako me se dojmila blagost, mir i dubina toga čovjeka. Zračio je nečim posebnim. Sada znamo da je to bila svetost“ rekao je Kalmeta.

Podsjetio je da nas je Papa razumio kao narod jer je i sâm bio iz komunističke zemlje. „Jako je držao do demokratskih procesa i davao podršku tome. Papa je bio veliki europejac. Puno toga što imamo i jesmo mi Hrvati moramo zahvaliti tom Papi. Mnogi kažu da je on bio i jedan od najvećih državnika 20. st.“ istaknuo je Kalmeta, slažući se s tvrdnjama brojnih povjesničara i stručnjaka da je Ivan Pavao II., papa Poljak, doprinio urušavanju komunizma u Europi.

„Bio je veliki papa. Učinio je ogromna djela u Crkvi. Bio je uz Hrvatsku i volio je posebno Hrvatsku. U najtežim trenucima Hrvatske bio je uz Hrvatsku, pohodio nas je 1994. dok je još trećina naše zemlje bila okupirana i u ratu. Prvi je priznao Hrvatsku, prije drugih zemalja Europe. Poznavao je našu povijest i razumio nas je jer je došao iz zemlje komunističkog režima. Aktivno je dao notu demokratskim procesima u svijetu“ rekao je Kalmeta. U prisjećanju na susret „s takvom veličinom, s takvom povijesnim osobom, na antologijskom, povijesnom događaju u Zadru i Hrvatskoj, mislim da se ništa jače nije dogodilo od toga. Ostavio je trag na mene kao čovjeka i kao gradonačelnika“ rekao je Kalmeta koji je 1997. bio na audijenciji i kod Pape u Rimu. Tada je Papa primio skupinu od 250 Hrvata povodom 600 godina osnivanja Sveučilišta u Zadru. Kalmeta je Papi tada darovao srebrnu umjetninu crkve sv. Donata.

Svoja sjećanja na Papu u Zadru u kazalištu su iznijeli i Bernard  Kotlar i Radomir Jurić. Sudionici su istaknuli veliko zajedništvo svih ustanova i struktura koje je vladalo u pripremi za Papin pohod Zadru: Zadarske nadbiskupije, Grada Zadra i Zadarske županije. Održana su brojna pastoralna, duhovna, molitvena, kulturna i društvena događanja. Ta žarka sjedinjenost u suradnji kulminirala je susretom na Forumu kada su bili vidljivi plodovi strateški osmišljene pripreme i marljivog rada i zalaganja svećenika, župnih suradnika i tisuća volontera na župnoj, dekanatskoj i nadbiskupijskoj razini. Na Forumu je bilo i 7 500 članova crkvenih pokreta i zajednica.

Veliki idejni pokretač, konceptualno glavni organizator i realizator iznimno i detaljno promišljenog, bogato osmišljenog i crkveno – duhovno – tradicijski sadržajno realiziranog susreta bio je blagopokojni mons. Ivan Mustać, predsjednik Organizacijskog odbora za doček Pape u Zadru, u suradnji s devet pododbora zaduženima za pojedine segmente priprave pohoda. Mons. Mustać bio je tada generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

Višemjesečna organizacijska, tehnička i duhovna priprava za Papin pohod kulminirala je održavanjem Bdjenja na Forumu na svetkovinu Duhova, 8. lipnja, kada je u 21,30 sati bio upriličen veliki vatromet na gatu zadarske rive. Dolazak Svetog Oca u Zadar najavila su već tada zvona svih zadarskih crkava i pjesma U čast Svetom Ocu koju su izveli zadarski umjetnici.

Na duhovski ponedjeljak, 9. lipnja, u 6,00 ujutro na pozornici u obliku lađe, simbol Crkve kao lađe, s latinskim jedrom i višekilometarski ispletenom zelenom girlandom na pozadini pozornice, na kojoj je ispred kamenog reljefa Krista Učitelja, akademskog kipara Dragana Kwiatkowskog, Papa sjedio, počeo je dvosatni duhovno molitveni pretprogram predstavnika svih staleža Crkve, sa svjedočanstvima i pjesmama. Za vrijeme liturgije, Papa je blagoslovio deset kamena temeljaca za izgradnju crkvenih zdanja u Zadarskoj nadbiskupiji koje su bile srušene u Domovinskom ratu. 

Crkveni povjesničar dugo godina djelatan u Rimu, prof. dr. Stjepan Krasić, komentirao je Papin pohod Hrvatskoj za talijansku televizijsku postaju Telepace. U osvrtu na Papin pohod nadbiskupu Prenđi, dr. Krasić, što je također zapisano u službenom Vjesniku Zadarske nadbiskupije, rekao je: „Cijeli posjet Svetog Oca Hrvatskoj bio je veličanstveno organiziran, a vrhunac je doista bio u Zadru. Moji kolege i prijatelji koji su pratili svečanost u Zadru, puni su pohvala za program i njegovu besprijekornu izvedbu! Jedan prijatelj Amerikanac mi reče: „Pratio sam desetke Papinih pohoda u cijelom svijetu, a ovaj u Zadru bio je najljepši i najbolje organiziran. Pa vi ste ipak mali narod!“. Rekao sam mu da se veličina jednog naroda ne mjeri brojem njegovih stanovnika, nego njihovom sposobnošću. Dijelim mišljenje tolikih ljudi koji su mi rekli da ste Vi, Preuzvišeni, vaši crkveni i državni suradnici, doista položili vrlo zahtjevan ispit s najvišom mogućom ocjenom!“. 

Uz veliki transparent na zidu Nadbiskupskog doma koji se nalazi na Forumu gdje je bio Papa, s natpisom ‘Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje’, u duhu zadarskog sportskog navijanja, Forumom je 9. lipnja 2003. odjekivalo ‘Mi smo Papini, Papa je naš’ i ‘Ostani s nama’.

U duhom i ljubavlju natopljenom susretu s Papom, Ivan Pavao II. čuo je razdragane poklike oduševljenja i zahvalnog pozdravljanja prisutnih, a, prema njegovom osobnom kazivanju suradnicima, osjetio je i vatromet duša; bujicu i toplinu emocija kojima ga je dočekao puk iz svih krajeva Zadarske nadbiskupije na Forumu, na lokaciji koja zbog toga povijesnog događaja sada nosi naziv Poljana Ivana Pavla II.

Ines Grbić