U nastavku donosimo govor gradonačelnika Branka Dukića u povodu Dana grada Zadra:

“Postoji jedna, jako mi draga pjesma autora Slavka Mikolčevića u kojoj je to jučer lijepo opisano: ‘Tko kaže da grada ovog nesta ispod neba? Staro mu kamenje samo sazvati treba na stara mjesta i bit će grad. Kamen do kamena, ulice povijesne, a tako tijesne za naša ramena…’

Opisuje Zadar u teškim ratnim vremenima nakon Drugog svjetskog rata, a isti citat vrijedi i za vrijeme nakon Domovinskog rata.

Što god bilo i tko god bio za ovaj grad vrijedi jedno „’samo da je mira i grad Zadar će rasti i biti ono što oduvijek je bio – središte Mediterana’.

Nismo se vidjeli dvije godine i moram priznati da sam sretan što smo danas tu prije svega da bi naši nagrađeni, najbolji među nama, ove godine dobili priznanja i pljesak kakav zaslužuju.

Drago mi je što ponovno možemo ugostiti sve prijatelje Zadra, na poseban način i brojne kolege gradonačelnike kojima smo domaćini ovih dana.

Moram se vratiti na naše nagrađene. Ti ljudi danas primaju nagrade, naša najveća priznanja, a siguran sam da nitko od njih nije imao ni u primisli nagradu grada kad su krenuli poučavati, učiti, trenirati, volontirati ili samo činiti dobro.

Znam da moji suborci nisu išli braniti Zadar jer su očekivali povlastice. Znam da kolege iz raznih udruga nisu krenuli volontirati da bi dobili nagrade. Zadar je prepun motiviranih i iznimno talentiranih ljudi, ali svake godine izdvojimo vas nekoliko pojedinaca i organizacija koji se razlikujete po tome što ste ostavili poseban utjecaj na naš grad i naše sugrađane. To vas izdvaja neovisno jeste li snimili film o Zadru, okupljali i svojim radom obogaćivali naše mlade ili brinuli o potrebnima.

Pomagali ste, inspirirali, mijenjali nas kao društvo na bolje i zato molim sve okupljene dajmo im na početku pljesak kakav zaslužuju.

Moji prethodnici, od neovisnosti pa do danas, dali su svoj doprinos da Zadar nakon rata potpuno promijeni svoju budućnost. Projektima i mjerljivim rezultatima prestigli smo gotovo sve u okruženju i omogućili našoj djeci perspektivu kakvu mi stariji nismo imali.

Ne pada mi najbolje to što sebe moram svrstati među starije. Na meni, mojim suradnicima i svima vama, je slijediti taj put, ne usporavati ritam i čuvati dostojanstvo i sigurnost svakog sugrađanina.

Statistike govore u prilog tome: kroz proteklih par kriznih godina u Zadru kontinuirano raste broj zaposlenih. Zadarsko gospodarstvo već prošle godine bilježilo je neke od najuspješnijih bilanci u suvremenoj povijesti. Raste i broj učenika, studenata, baš kao i broj novodoseljenih osoba i obitelji u naš grad.

Kao što sam rekao, nismo bili zajedno u ovoj prigodi pune dvije godine i koliko god svaki dan na našoj lokalnoj političkoj sceni čujemo grintanja, nismo mirovali. U tih tridesetak mjeseci Zadar je veći za dva vrtića, za dvije osnovne škole, studentski dom i restoran, Centar Mocire, Centar za mlade, muzej, plaže. Samo kroz dvije godine, ali zapravo kroz kontinuitet rada naša djeca su dobila toliko toga što mi, nismo mogli ni sanjati.

Zadar je veći za kilometre novih uređenih gradskih prometnica, kilometre vodovodne i kanalizacijske mreže, odvodnje, novih dječjih i sportskih igrališta, zelenih površina i uređenog i slobodnog obalnog pojasa. Uređuje se Riva, gradi infrastruktura novoj gospodarskoj zoni i dovršava novi poduzetnički inkubator. Uređuje se Muzej podmorske arheologije, novi sveučilišni prostori. Uspostavlja se novi sustav prikupljanja otpada s novim centrom za gospodarenje otpadom, digitalizira sustav javnog prijevoza i prometnica…

Uz sve to, vodili smo brigu o potrebitima, širili programe socijalne pomoći, ulagali u bolnicu. Brinuli smo i o obrtnicima i poduzetnicima koji su teško podnosili teret Covid krize. Kome pravo, kome krivo, ali ja kao gradonačelnik želim naglasiti da smo u svemu ovome imali nikad veću pomoć Vlade Republike Hrvatske koja je pratila naš razvoj i pronašla nikad bogatiji i održiv sustav potpora i pomoći u vremenima koja su bila sve samo ne laka. Hvala dragom prijatelju, ministru Ivanu Malenici, koji je ovih dana i danas u ime Vlade s nama u Zadru.

Imamo na što bit ponosni. Živimo bolje nego iti jedna generacija koja je živjela na ovim prostorima, a istovremeno grintanje, nezadovoljstvo, destrukcija pojedinaca su nikad veći, ali i to je dio Zadra danas.

Pet i po godina sam tu. Nikad nisam sanjao o tome da ću biti gradonačelnik. Nisam studirao za to, nisam išao u rat da bih danas držao govor. Nisam djelovao kroz humanitarne udruge zbog pozicije, nisam se čak ni stranački aktivirao zbog toga, ali tu sam i trudim se najbolje što mogu. Znam da mnogi misle da bih mogao bolje, moji ukućani bi se također složili s tim jer uvijek može bolje.

Zahvaljujem se ovom prilikom mojim suradnicima koji prethodnih mjeseci nerijetko trpe razne ispade i osobne napade. Želim im reći da sam ponosan na njih i da su oni ti koji također ponosno mogu proći kroz grad i vidjeti što smo zajedno postigli.

Imamo viziju kako dalje: gledamo prema novim stanovima i obiteljskim kućama za mlade, prema novim vrtićima, školama, garažama, novim urbanim parkovima i javnim perivojima, još važnije točno znamo kako i s kojim sredstvima realizirati našu viziju. Na žalost po prvi put u novijoj povijesti da vozimo s podignutom ručnom kočnicom. Trenutno nam i ne ide baš realizacija budućih planova kroz gradsko vijeće, ali plivamo kako možemo. Ne upirem na današnji dan prstom ni u koga. Ne tražim krivca. Otvoren sam mijenjati se, koliko to stariji čovjek kao ja uopće može, ali vjerujem da će se suradnja zadarskih političkih opcija popraviti jer odgovor kakav će Zadar biti sutra, u ovakvim okolnostima nije moguće dati bez svih vas.

Kao što znate, a i redovito vidite, nisam veliki govornik, ali učili su me da je kraj govora važan. Namjerno sam za kraj ostavio zahvalu Predsjedniku gospodinu Zoranu Milanoviću. Rado se odaziva i svaki put kad je u našem gradu biranim riječima i s poštovanjem govori o našim postignućima zato mu imam potrebu zahvaliti što o Zadru i Zadranima govori na takav način.

Blagdan svetog Krševana prilika je da još jednom u sebi probudimo ponos što pripadamo Zadru, da se podsjetimo da smo tu radi Zadra.

Podsjetimo se zašto volimo svoj grad, što je sve u nama i s nama zadarsko i nek nam to, a ne ego i osobna neslaganja budu pred očima barem dok predstavljamo naše sugrađane.

Dragi laureati, nadam se da ćemo biti poput vas. Ne možemo biti ponosniji, ne možemo biti sretniji što vas imamo i za vas sam siguran da ćete i dalje naš grad i naše društvo činiti boljim.

Hvala svima koji su danas s nama i prepoznaju jedan dio sebe u hrvatskom Zadru.”