Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

SELAK RASPUDIĆ, MITRIKESKI I BRIGLJEVIĆ U ZADARSKOM SJEMENIŠTU “Oni koji promoviraju moralno poboljšanje čovjeka kažu da je cijeli naš moral uvjetovan biološki!?”

Objavljeno

-

„Život između biokonzervativizma i transhumanizma“ tema je panel rasprave u kojoj su u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru sudjelovali izv. prof. dr. Marija Selak Raspudić, bioetičarka, doc. dr. Petar Tomev Mitrikeski, genetičar i izv. prof. dr. Vuko Brigljević, fizičar.

Dr. sc. Damir Šehić, prof. moralne teologije, bio je moderator i idejni pokretač aktualizacije te teme koju nameće suvremeno društvo i kultura. Tribina je održana u sklopu 19. Festivala Znanosti koji promišlja o temi života, u organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru te je prisutne pozdravio i ravnatelj toga Odjela, dr. sc. Zdenko Dundović.

Interdisciplinirani pristup toj temi predstavljen je iz perspektive različitih znanstvenih područja kojima se bave predavači. Dr. Selak Raspudić je profesorica filozofije i bioetike s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. Vuko Brigljević je profesor fizike s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu a dr. Mitrikeski je profesor genetike s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu.

„Tema očituje napetost u kojoj se život odvija. Osobito današnji postmoderni život u kontekstu suvremenog razvoja biotehnologije i bioznanosti ostaje priklješten između biokonzervativizma koji ljudski život i ljudsku prirodu nastoji očuvati od promjena i redefiniranja i transhumanizma koji napredak biotehnologije i znanosti nastoji implementirati u samu ljudsku prirodu, smatrajući kako je neodrživo konzerviranje tradicionalnog pogleda na čovjeka“ rekao je dr. Šehić, istaknuvši da je „znanost popularna i poželjna“, što je pokazala i brojnost zainteresiranih slušatelja na tribini.

Problematika biokonzervativizma i transhumanizma „otvara ogroman spektar novih pitanja i problema. Pitanja poboljšanja čovjeka i njegove konačne prirode sve očitije postavlja suvremena kultura, nošena rastućom dominacijom biotehnoloških i bioznanstvenih intervencija koje redefiniraju kategorije ljudskoga te stavljaju u pitanje dosad poznatu koncepciju ljudske prirode i ljudskog dostojanstva i identiteta“ upozorio je dr. Šehić, navodeći pitanja: „Što se poima pod ljudskom prirodom? Jesu li granice ljudske prirode stvorene i fiksne ili su fleksibilne i podložne biomedicinskim poboljšanjima? Jesu li ona čovjeku postmoderne kulture i znanstveno-tehnološke civilizacije neizbježna i nužna? To pitanje postavila je i nedavna situacija biomedicinskog tehnološkog dostignuća prevencije i zaštite ljudskog zdravlja koja je otvorila pitanje nužnosti transhumanističkog radi opstanka ljudskoga“ rekao je dr. Šehić, govoreći o „napetosti u kojoj se nalazi ljudski život između biokonzervativizma i transhumanizma“.

U razmatranju odnosa između biokonzervativizma i transhumanizma, „treba odgovoriti osnovna pitanja gdje se stvar odmah počinje i komplicirati. A to je, što je uopće čovjek i što je ljudska priroda? Jer, kako ćemo govoriti da nešto poboljšavamo, ako ne znamo o čemu se radi“ rekla je dr. Selak, istaknuvši da je današnje vrijeme uvelike obilježeno tehno-znanstvenim napretkom. Tehnika je puno prožela naše živote i više ne možemo zamisliti odreći se osnovnih pomagala.

„Pitanje tehnike živi snažnije nego ikada. Oni koji promiču uporabu tehnike u svrhu poboljšanja čovjeka često kažu da je razlog za promišljanje tehničke intervencije u ljudsku prirodu činjenica da danas svjedočimo situaciji kako je porasla moć razaranja. Međutim, nisu narasli naši moralni kapaciteti koji su u stanju pravilno rukovati tom istom tehnikom. Dakle, gotovo svaki pojedinac koji je u poziciji moći, danas može postati destruktivan, možda čak i za cijelo čovječanstvo, jer imamo tako opasno oružje na raspolaganju, što nije bio slučaj nekada, kada je tehnika bila slabije razvijena“ upozorila je dr. Selak.

Budući da moral ljudi kaska za tehnikom, transhumanisti smatraju da bi se i moral trebalo unaprijediti putem tehnike. „Tehnikom – to znači i bilo koji oblik biomedicinske intervencije, bilo koji oblik farmakološkog poboljšanja, bilo kakav oblik tehničkog unaprjeđenja čovjeka“ naglasila je dr. Selak.

Da bi se odgovorilo na pitanje kako se unaprijediti putem tehnike i možemo li se moralno unaprijediti, treba reći što je ljudska priroda. Kroz cijelu povijest filozofije proteže se i razumijevanje čovjeka kao manjkavog bića. Da čovjek, u odnosu na životinju, nema toliko snažne razvijene instinkte i fizičku opremu za preživljavanje u okolini.

„Od tuda ide stalna potreba čovjeka da se biološki unaprijedi, a s druge strane ide kreacija kulture i cijelog ljudskog svijeta koji je kompenzacija za našu manjkavost i nesavršenost. Transhumanisti podržavaju upotrebu tehnike u svrhu poboljšanja čovjeka. Smatraju da smo mi trenutno tek u ranoj fazi našeg razvoja i da trebamo koristiti sve mogućnosti koje nam tehno znanost pruža da bismo unaprijedili našu prirodu, da nadiđemo naše postojeće kapacitete. Misle da će tehnika biti rješenje za mnoge probleme. Biokonzervativci smatraju da bi takav oblik intervencija u ljudsku prirodu mogao biti poguban za čovjeka jer bi se time narušila specifičnost, bit ljudske prirode koja nas čini ljudima i u koju ne bismo smjeli tek tako intervenirati“ rekla je dr. Selak.

„Transhumanisti smatraju da ‘majka priroda’ nije bila dobar roditelj, pa su mnogi ljudi rođeni s različitim nesavršenostima, oblicima hendikepa. Stoga smatraju da imamo pravo iskoristiti tehniku da bismo omogućili svim ljudima da poboljšaju svoju osnovnu kvalitetu života.   

Biokonzervativci kažu da je ta ideja opasna jer pred nas stavlja izbor u kojem mi dio ljudi gledamo kao pogreške u šiframa. Dakle, ti ljudi ne zadovoljavaju, uvjetno rečeno, ‘biološki standard’, a kamoli biološko savršenstvo. Promoviranje takvih ideja vodi nas u opasnost da kao društvo degradiramo i isključimo sve osobe s invaliditetom i poteškoćama u razvoju, smatraju biokonzervativci“ poručila je dr. Selak.

Navela je primjer kako se danas zaista „neke zemlje hvale da se u njima više ne rađaju djeca s Down sindromom jer se to rješava vrlo rano, različitim postupcima kojima se može unaprijed otkriti ima li dijete drugačije gene i onda intervenirati. To otvara brojna etička pitanja. Iz perspektive transhumanizma, pozitivno je da unaprijedimo naš genom, a iz pozicije biokonzervativizma, ljude koji su inače ranjiva društvena skupina može dovesti u nezavidnu situaciju“ upozorila je dr. Selak.

Dio rasprave između biokonzervativizma i transhumanizma je i da se ljudi „neće moći promatrati kao moralna bića koja samostalno politički odlučuju, ako naši roditelji unaprijed odluče kakve će gene za nas izabrati. Jer ideja da samostalno odlučujem proizlazi iz toga da prije meni nisu bili na raspolaganju moji geni. To je oblik slobode iz koje donosim odluke. Ovako se govori o nekom determinizmu, kao da je mene netko ranije zadao“ rekla je dr. Selak, naglasivši da se danas „već na nekoj razini bira koga će se roditi. A do koje mjere će se dalje birati, tek ćemo vidjeti“.

Glede upotrebe različitih sredstava za poboljšanje čovjeka, to više ne ide samo na nadilaženje naših bioloških kapaciteta, pa postoje kiborzi koji mogu činiti što ljudi ne mogu, nego se govori o tome da se čovjeka moralno poboljša. Postoje i lijekovi koji smanjuju agresiju. Transhumanisti smatraju kako bi se i određeni lijekovi mogli koristiti da nas se moralno poboljša.

Oni koji promoviraju moralno poboljšanje čovjeka kažu da je cijeli naš moral uvjetovan biološki. Pa se kaže da su žene više altruistične.   

„Što bi se dogodilo kada bi mi, bez mogućnosti izbora, s moralnom pilulom rehabilitirali zločince ili tražili da se različitim farmakološkim sredstvima intervenira u našu ljudsku prirodu, pod idejom da se moralno poboljšamo? Koliko je uopće ta ideja realna? Jer ako bismo bili manje agresivni, možda bismo bili i manje u stanju boriti se za pozitivne promjene u društvu“ istaknula je dr. Selak, upozorivši kako kao ljudi „upravo u području morala nikako da napredujemo. A sva bit ljudske prirode i što je čovjek često se objašnjava kroz naš kapacitet za moral koji je podrazumijevao mukotrpan rad na samorazvoju“.  

Dr. Selak je spomenula i kontekst klasične teološke interpretacije prema kojoj „Bog koji je istinit, jedini poznaje cjelinu, vidi sve činjenice i kreira najbolji od svih mogućih svjetova. Bog ili Stvoritelj ima na raspolaganju cijelu istinu. Istina je cjelina. Istina uzima u obzir sve činjenice. Zato je opasno kada se čovjek ponaša kao da ima uvid u cijelu istinu, a ima uvid samo u partikularne činjenice“ poručila je dr. Selak.

U kontekstu teološke perspektive, dr. Vuko Brigljević rekao je da je čovjek Božji suradnik. „Bog čovjeka postavlja u vrt da ga obradi. Čovjek je jako promijenio zemlju, pa i sebe. Bitno pitanje je što je dobro. Dakle, što je stvarno na dobro, a ne stati samo na materijalnome. Svaki tehnološki zahvat je opasnost da ne znamo koje će točno biti njegove posljedice. Dirajući u genom, mi ne znamo koje su posljedice. A da sam sto posto siguran da neće biti nikakvih negativnih posljedica, da će neka intervencija stvarno ukinuti određenu bolest, bih li onda smio nešto učiniti? Nisam siguran da je odgovor ne“ rekao je dr. Brigljević, s čime se složio i dr. Mitrikeski.

„Bioraznolikost je presudna za biologiju. Kloniranje i sve što na bilo koji način ujednačava ljudsko biološko ili sociološko postojanje, takvo jednoumlje je sigurna biološka smrt za populaciju. Čovjeku je dan način kako će poboljšati svoju nesavršenost. Kroz sakramente može bit u sinergiji s Tvorcem i onda ide u pozitivnom smjeru. Zbog slobodne volje ne moramo to prihvatiti“ rekao je dr. Mitrikeski, upozorivši na opasnost uvođenja u distopijsko društvo koje bi bilo opasnije od komunizma. „Jer na slobodnom tržištu sve je dozvoljeno. Dakle, da ljudi ne postavljaju ključna pitanja. Pilula postigne neki učinak na kognitivnoj razini, pa se pomisli, napravimo veću pilulu. A nema ljudi koji postavljaju pitanja, ‘A zašto?’. E, to je već potpuna, apsolutna distopija. Takav problem u povijesti nismo imali nikad dosada“ upozorio je dr. Mitrikeski.

Dr. Mitrikeski upozorio je i na iskorištavanje naše slobodne volje protiv nas samih. „Neslobodan čovjek nije čovjek. Teološki gledano, slobodni smo kada se pokušavamo osloboditi grijeha, jer nas grijeh sputava. Činjenica je da s tehnologijama povećavamo grijeh – zato jer smatramo da nam je sve dozvoljeno. Sami sebe ograničavamo i stavljamo u poziciju da nismo slobodni“ poručio je dr. Mitrikeski.

„Ako mi nismo slobodni, mi nismo sposobni spoznati istinu“ istaknuo je dr. Brigljević, naglasivši da je „bitno pitanje što je zapravo dobro čovjeka i što to znači biti bolji? Što je cilj? Ako je cilj samo materijalno, hraniti se dobro, preživjeti, često dobijemo veliko osiromašenje čovjeka. U ime toga, u ideologijama najprije često strada pojedinac“ upozorio je dr. Brigljević.

U nastojanju da se poboljša čovjeka, što se može čak i algoritamski računati, „tu uvijek stradamo“, strada čovjek, rekao je dr. Brigljević. Smatra da kao civilizacija u odgovoru na pitanje ‘Što je dobro?’ nismo puno dalje odmakli od prethodnih stoljeća, iako smo u 21. st.

„Transhumanizam je dijete svoga vremena i brojnih drugih materijalističkih ideologija koje su djelomično prisutne u tehnološkom svijetu. U konačnici, to je posljedica apsolutnog materijalizma. Kemija je podložna fizici. Biologija je podložna kemiji i fizici. Nema nijedan proces u biologiji koji krši fizikalne i kemijske zakone. Ali, to ne znači da biologija nije ništa više od fizike i kemije. Ta ideja apsolutnog materijalizma – čak i vjernost prirodnoj znanosti to ne traži. Ali, puki materijalizam automatski vodi do toga da je sloboda kao takva iluzija“ upozorio je dr. Brigljević.

Dr. Selak je rekla kako je danas sva naša stvarnost sve više pod nadzorom tržišta te je i život sve više shvaćen kao proizvod.

„Transhumanisti će reći je li fer da Etiopljanin trči velikom brzinom jer ima takve biološke predispozicije, za razliku od mene koja uz sav trud i napor, u sportu neću moći doseći njegove visine jer sam ograničena nekim svojim predispozicijama. Misle, zašto ne bismo imali savršen vid, zašto ne bismo spavali malo, a mogli učiti puno. Iz njihove perspektive, oni se bore za jednakije društvo u kojem će poništiti nepravdu ‘majke prirode’ koja nas je darivala samim rođenjem, neke više, neke manje. Oni promoviraju upotrebu tehnike i znanosti u svrhu nadilaženja ljudskih i bioloških ograničenja, s naglaskom da to mora biti individualni izbor. Da bi se spriječilo strašno iskustvo eugenike čija je namjera bila da svi moraju biti obuhvaćeni“ rekla je dr. Selak.

Biokonzervativci su pružili otpor shvaćanju tehno znanosti u svrhu nadilaženja ljudskih i bioloških ograničenja. „Ali, nadilaženja u smislu poboljšanja, ne dovođenja u normalno stanje, kada je bolest u pitanju. Jedno je eliminirati bolest, a drugo je poboljšati zdravog čovjeka. Za eliminaciju bolesti treba iskoristiti tehno – znanstvene mogućnosti. No i to nije jednostavno jer to se može iskoristiti i u komercijalne svrhe“ rekla je dr. Selak.

Upozorila je da, iz etičke perspektive, nekim bio-tehnološkim intervencijama „šaljemo poruku ljudima koji su, uvjetno rečeno, biološki nesavršeni, da nisu dobro došli u ovo društvo i da ih treba eliminirati. A cjelokupni sustav demokracije razvio se na uvažavanju naše različitosti, tako i područje ljudskih prava“ poručila je dr. Selak, upozorivši da bi u takvom postupanju, nakon meritokracije bila genotokracija, koja podrazumijeva ljude koji imaju savršene gene.

„Suvremena definicija zdravlja je da to nije samo eliminacija bolesti, nego i psihičko blagostanje. Dakle, imati pravo biti i sretan. A što znači biti sretan, što sve smijemo koristiti da bismo bili sretni i što sve mene čini nesretnim – tu stvari postaju sive. Stvaranjem nekog determinističkog svijeta može se izgubiti kapacitet za potencijalnu izvanrednost.

Mi se danas više moramo boriti da očuvamo postojeći sivjet, nego da ga unaprijedimo, npr. u ekologiji. Konzervativizam znači očuvati, u smislu očuvanja postojećeg. Drugo je što nam društvo nameće da konzervativno znači negativno ili zaostalo. Da bi bilo zaostalo, moramo se prvo pitati što je postojeće. A danas je postojeće i puno toga što je tekovina demokracije i što je napredno. Ne znači da je negativno ako to želimo sačuvati, pogotovo ako je s druge strane potpuna negacija ili destrukcija. Danas konzervativno znači sačuvati temeljna ljudska prava koja su demokratsko dostignuće. Alternativa tome, potpuna relativizacija svega, mogla bi dovesti do erozije ljudskih prava koja smo počeli shvaćati kao samorazumljiva“ poručila je dr. Selak Raspudić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE / Austrijski profesor razotkrio bogati život zadarskih urbanih elita u 16. stoljeću 

Objavljeno

-

By

Na Sveučilištu u Zadru danas je predstavljeno drugo, prošireno izdanje knjige prof. dr. sc. Stephana Sander-Faesa „Urban elites of Zadar: Dalmatia and the Venetian Commonwealth (1540–1569)“ (Urbane elite Zadra: Dalmacija i Mletački Commonwealth), u kojoj austrijski povjesničar baca novo svjetlo na urbane elite Zadra u razdoblju 1540.–1569., u kontekstu općeg slabljenja moći Mletačke Republike i uspona Španjolskog i Osmanskog Carstva. Autor analizira gospodarske aktivnosti, društvene odnose, materijalnu kulturu i prostorne obrasce u Zadru, tada glavnom gradu mletačke Dalmacije.

Sander-Faes naglašava da je 16. stoljeće dugo bilo zanemareno u historiografiji te da je potrebno preispitati tvrdnje o stagnaciji. Razdoblje prije Ciparskog rata bilo je teško za stanovništvo: „neprijatelj je stajao pred vratima“, a Venecija je prvenstveno štitila svoje pomorske rute. Analizom više vrsta notarskih isprava, posebno prokura, autor rekonstruira komunikacijske mreže između Zadra, Venecije i drugih jadranskih središta. Uočava se porast komunikacije s Venecijom i pad važnosti drugih odredišta na istočnoj obali Jadrana.

Drugi dio knjige donosi detaljnu analizu kupoprodaje nekretnina u Zadru i njegovoj okolici, pokazujući da je u 1560-ima došlo do gospodarskog oživljavanja, iako nije jasno je li riječ o iznimci. Treći dio uspoređuje plemstvo i neplemićke gradske elite, pokazujući da su potonje imale važnu ulogu u administrativnom i gospodarskom životu.

– U tih nekoliko desetljeća između četrdesetih i sedamdesetih godina 16. stoljeća Zadar doživljava društveni i gospodarski procvat, što ne bismo očekivali u tom za Europu zlosretnom stoljeću, obilježenom ratnim, gospodarskim i svjetonazorskim krizama. Na scenu dolaze nove generacije građana, a Stefan donosi revolucionarni pogled na povijest mletačke države, posebice na istoku Jadrana, pokazujući kako se radi o nekoj vrsti Commonwealtha,  u kojem se pokušava uspostaviti transnacionalni i transimperijalni karakter mletačke republike. Venecija vlada gradovima ali oni zadržavaju visok stupanj svoje autonomije, političkih struktura i komunalnih sloboda, istaknuo je na predstavljanju izv. prof. dr. sc. Laris Borić.

Stalna osmanska prijetnja, promjene granica i skupi vojni projekti snažno su utjecali na svakodnevni život tadašnjeg Zadra. Izvještaji mletačkih dužnosnika i bogata zadarska arhivska građa omogućuju „pokretnu sliku“ urbanog života i odnosa dalmatinskih gradova s Mediteranom. Sander-Faes istaknuo je potrebu za daljnjim istraživanjima, osobito odnosa grad–otok–zaleđe, društvene mobilnosti i materijalne kulture.

Sander-Faesova knjiga dubinski proučava povijest mletačkog Zadra. On grad postavlja kao središte presudne važnosti za mletačke trgovačke, pomorske i političke interese na Jadranu. Težište knjige čvrsto počiva na gradu Zadru, njegovim stanovnicima i događajima, pobjedama, porazima ili međunarodnim zbivanjima. Povijesna kontekstualizacija počinje Zadarskim mirom (1358.), kojim je Venecija bila prisiljena prepustiti svoje dalmatinske posjede ugarskom kralju Ludoviku Velikom. Zatim se u potpunosti osvjetljava urbani život Zadra u svim njegovim raznolikim izrazima, dajući djelu snažnu sadržajnu jezgru koja nadilazi opseg sugeriran naslovom. Sustavno proučavanje do sada neobjavljenih dokumenata otvara važne prozore u različite društvene aspekte: svjetovne i crkvene aktere, odnose između Mlečana i domaćih ljudi, obiteljske odnose, prisutnost stranaca, brak, strukture migracija, židovske i hrvatske zajednice, tržište nekretnina, raspodjelu urbanih prostora, obrasce ponašanja dalmatinskog plemstva, obrtnika, seljaka i pastira.

Peto poglavlje drugog izdanja, naslovljeno „Zločin, kazna i nagodbe arbitražom“, potpuno je novo i predstavlja značajan doprinos proučavanju povijesti kriminala u renesansnoj Dalmaciji.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

UZ SVJETSKI DAN ASTME / U utorak besplatni pregledi u zadarskoj Poliklinici

Objavljeno

-

By

Sutra, na Svjetski dan astme, Opća bolnica Zadar organizira javnozdravstvenu akciju od 10:00 do 11:00 sati u Poliklinici OB Zadar.

Svim će zainteresiranima biti dostupno besplatno alergološko testiranje, spirometrija te stručno savjetovanje i edukacija o astmi i bolestima dišnog sustava. Primarno je akcija usmjerena na edukaciju oboljelih osoba, ali i senzibiliziranje šire javnosti da astma nije akutna, već kronična bolest dišnih putova. U konačnici cilj je podizanje svijesti o važnosti pravovremenog prepoznavanja simptoma i kontrole bolesti.

Astma se najčešće očituje kroz simptome poput piskanja u prsima, zaduhe, kašlja i osjećaja pritiska u prsima. Rano prepoznavanje simptoma i pravodobno liječenje ključni su za sprječavanje težih oblika bolesti i očuvanje kvalitete života. U Hrvatskoj od astme boluje oko 200 tisuća osoba, dok se svake godine bilježi i do 12 tisuća novooboljelih. Posebno zabrinjava podatak da svaka druga osoba s astmom nema adekvatnu kontrolu bolesti. Bolesti dišnog sustava nalaze se među deset vodećih uzroka smrtnosti u Hrvatskoj, što dodatno naglašava važnost prevencije, ranog otkrivanja i pravilnog liječenja.

Opća bolnica Zadar poziva sve zainteresirane građane da se odazovu akciji i iskoriste priliku za besplatnu provjeru funkcije pluća i savjetovanje sa stručnjacima.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

U Zadru uručeni ugovori za Ravnice i APN: 370 novih parkirnih mjesta i do 130 stanova za mlade obitelji

Objavljeno

-

By

U nastavku posjeta Zadarskoj županiji potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić u Zadru je uručio ugovore o darovanju zemljišta između Grada Zadra i APN-a za potrebe izgradnje stanova za priuštivo stanovanje te ugovor o zakupu dijela državne nekretnine za uređenje parkirališta na Ravnicama.

Riječ je o dva ključna projekta koji istodobno rješavaju dugogodišnje prometne izazove u užem gradskom području te povećavaju stambenu dostupnost mladim obiteljima.

Gradonačelnik Zadra Šime Erlić istaknuo je važnost uređenja prostora Ravnice, naglasivši kako se radi o jednom od najvrjednijih gradskih prostora.

„Ravnice su jedan od najvažnijih i najatraktivnijih prostornih resursa našega grada, praktički prirodni ulaz u Zadar, koji je godinama bio neuređen zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Zahvaljujući Vladi i ministru Bačiću, napokon dolazimo do faze u kojoj taj prostor možemo privesti svrsi“, rekao je Erlić.

Projekt na Ravnicama predviđa izgradnju organiziranog parkirališta s više od 370 parkirnih mjesta, uključujući mjesta za osobe s invaliditetom, novi prometni režim s jasno definiranim ulazima i izlazima te izgradnju rotora radi bolje protočnosti prometa.

„Na ovaj način stvaramo dodatne parkirne kapacitete u obodu centra grada i rasterećujemo poluotok koji je u sezoni pod velikim prometnim pritiskom“, dodao je gradonačelnik.

U sklopu projekta planirano je i premještanje pojedinih gradskih službi, uključujući pretovarnu zonu Čistoće te pauk službu, koja će biti izmještena na novu lokaciju u zoni kampusa.

Erlić je najavio i izradu studije novog prometnog režima poluotoka te studiju širenja parkirnih zona, ističući kako je cilj „bolja organizacija prometa izvan povijesne jezgre i uspostava održivog prometnog sustava“.

Dodao je kako će se ovime riješiti i ulazak turističkih autobusa u grad koji tijeko sezone stvaraju dodatnu gužvu.

Ministar Branko Bačić istaknuo je kako su pred Zadrom tri ključna razvojna pravca – Ravnice, Smiljevac i sustav priuštivog stanovanja.

Govoreći o Ravnicama, Bačić je naglasio kako je riječ o prostoru koji „vapi za uređenjem“ te koji predstavlja važnu kontaktnu zonu između povijesne jezgre i novog dijela grada.

„Ovaj prostor doista je krajnje vrijeme urediti i privesti svrsi jer je neuređen i u prometnom i komunalnom smislu“, poručio je Bačić.

Dodao je kako će se prostor privremeno urediti kroz zakup na pet godina, tijekom kojih će Grad Zadar izraditi i donijeti Urbanistički plan uređenja, uz izradu konzervatorske studije zbog blizine UNESCO-ove zaštićene fortifikacijske baštine.

„Cilj je da se taj prostor dugoročno kvalitetno uredi i uklopi u urbanu strukturu grada Zadra“, istaknuo je ministar.

Drugi projekt odnosi se na Smiljevac, gdje je planirana izgradnja oko 120 do 130 stanova u okviru programa društveno poticane stanogradnje (POS) na parceli od oko 5.000 m².

„Riječ je o stanovima koji će biti namijenjeni mladim zadarskim obiteljima uz povoljnije uvjete kupnje“, rekao je Bačić.

Treći segment odnosi se na razvoj sustava priuštivog stanovanja, pri čemu Grad Zadar priprema novu urbanu stambenu zonu s pripadajućom društvenom i komunalnom infrastrukturom.

Bačić je naglasio kako je riječ o zahtjevnim projektima koji će se realizirati kroz izradu urbanističkih planova i projektne dokumentacije.

„Pred nama je ozbiljan posao, ali cilj je jasan – povećati dostupnost stanovanja i poboljšati kvalitetu urbanog života u Zadru“, zaključio je ministar.

Realizacijom ovih projekata Grad Zadar nastavlja s prometnim rasterećenjem centra grada te jačanjem stambene politike usmjerene prema mladim obiteljima.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu