Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA Dan škole Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar

Objavljeno

-

Dan škole Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar proslavljen je na blagdan sv. Ivana Pavla II. u petak 22. listopada. Osobitost ovogodišnjeg obilježavanja Dana škole bio je pohod relikvije sv. Ivana Pavla II. toj školi koja baštini tradiciju najstarije odgojno – obrazovne ustanove u Zadarskoj županiji.

Relikvija zaštitnika i naslovnika škole koju je zadarskom nadbiskupu darovao kardinal Stanislav Dziwisz tijekom blagdana bila je na oltaru u školskoj kapeli sv. Josipa koju su od ranog jutra pohodili učenici u grupama, svih osam razrednih odjeljenja škole. Učenici su bili u osobnoj i zajedničkoj molitvi pred relikvijom, moleći Litanije sv. Ivana Pavla II. u zajedništvu s duhovnikom škole, don Tomislavom Dubinkom. Učenike je Dubinko na kraju molitve blagoslovio relikvijom. Zadnja grupa molitelja pred relikvijom bili su profesori i djelatnici škole. S njima je molitvu predmolio i relikvijom ih je blagoslovio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.    

Prigodni program održan je u sportskoj dvorani škole gdje su učenici, njihovi roditelji, profesori i djelatnici škole pogledali i dokumentarni film o sv. Ivanu Pavlu II. koji je za svog pohoda Zadru 2003. g. na Forumu blagoslovio kamen temeljac njihove nove školske zgrade. 

Prigodnu riječ uputio je dr. don Ante Sorić, ravnatelj Gimnazije. „Zahvaljujući nadbiskupu Želimiru Puljiću, ove godine proslavljamo Dan škole u posebnoj blizini našeg sveca zaštitnika. Učenici i djelatnici imali su prigodu moliti pred relikvijom sv. Ivana Pavla II. i prepoznati njegovu zagovorničku blizinu i zaštitu. Sveci Katoličke Crkve naši su zaštitnici na nebu, a njihovi životni putovi traže od nas da se poput njih zagledamo u Boga i onostranost“ rekao je dr. Sorić, istaknuvši da je papa Ivan Pavao II. bio „čovjek koji je zračio božanskom toplinom i u najtežim vremenima svoga pontifikata. Još nam odzvanjaju njegove riječi: Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu!“.

U prošloj teškoj i izazovnoj školskoj godini, „u duhu našeg zaštitnika Ivana Pavla II., možemo prepoznati brojne svijetle primjere. To je zajedništvo djelatnika, učenika i roditelja koje se ostvarivalo na više načina, a prepoznatljivo je u ljudskoj i kršćanskoj brizi. Zasluge za to pripadaju djelatnicima škole koji su nesebično pronalazili načine da bi odgojno – obrazovni sustav mogao funkcionirati u takvim prilikama“ rekao je dr. Sorić, istaknuvši da su se profesori nesebično darivali kad su i iz svojih domova održavali nastavu u realnom vremenu. „Veći dio njih bio je na raspolaganju učenicima i za pripremu državne mature i za brojna druga pitanja, ne gledajući je li nastavni dan ili nedjelja“ rekao je dr. Sorić, istaknuvši da je klasična gimnazija poznata po brizi za učenike. I kolege su se međusobno pomagali u zamjenama, nazvali su bolesnoga i ponudili pomoć u poslovnom i privatnom smislu.

Od 191 učenika u Gimnaziji, njih 64 završilo je razred s odličnim uspjehom 2020. g. Na školskim natjecanjima sudjelovao je 71 učenik, na županijskim 32 a na državnom natjecanju sudjelovala su tri klasičara.

„Dok zazivamo pomoć Ivana Pavla II. u izazovima koji nas čekaju, nemojmo zaboraviti jedni drugima biti ono što jesmo – ljudi. Budimo jedni drugima prije svega ljudi! Biti čovjek temelj je svega. Sveci su bili prije svega ljudi. Nikada nisam vidio Ivana Pavla II., pa i u najtežim situacijama njegovog života, ljutog, negativnog, namrgođenog. Ljutnja i umor jesu sastavni dio našeg života i posla, ali nikad to ne smije opsjednuti nutrinu odgojitelja, profesora, djelatnika, radnika, svih koji služe kao primjer mladima“ rekao je dr. Sorić, istaknuvši da profesori mladima trebaju donositi kršćansku radost, a ne samo gledati koju će im ocjenu dati kako bis zadovoljili svoj posao.

„Učimo se svi od sv. pape Ivana Pavla II. čije je lice sjajilo božanskom dobrotom i onda kada je upozoravao, kritizirao, korio, odnosno, odgajao mlade ljude. Ne bojeći se novih izazova, slijedimo primjer Pape Svetoga koji čuva našu školu i dopustimo da njegov duh preko odgojitelja mladim ljudima bude putokaz do Boga“ potaknuo je dr. Sorić, rekavši da svjetovno geslo koje poziva na optimizam glasi Idemo dalje, a kršćansko geslo može glasiti jedino Idemo dalje s Bogom!

„Mladi naši učenici, iako vam Klasična gimnazija nudi vjerski odgoj, vi ste u svakom trenutku slobodni uzeti ponudu tisuću drugih odgojitelja i primjera. Pluralni svijet vam nudi brojne alternative. Ipak, izaberite siguran put, jedini put Istine i Života, ponudu sadašnju i vječnu, Isusa Krista, kome je život posvetio i naš zaštitnik, sv. Ivan Pavao II.“ poručio je ravnatelj Sorić gimnazijalcima.

Dr. Sorić zahvalio je školskoj pedagoginji s. Ani Lipovac „na nesebičnom darivanju vremena i trudu“ u tromjesečnom razdoblju 2020. g. kada je Sorić bio fizički odsutan. Zahvalio je i profesorici Mireli Zubčić na kratkom preuzimanju uloge vršiteljice dužnosti ravnatelja u lipnju 2021. godine.

Zahvalio je svim djelatnicima „koji neumornim radom, predanim duhom, kreativnošću i ljubavlju prema Gimnaziji, nose cjelokupni program i njene aktivnosti“. Zahvalio je učenicima i njihovim roditeljima koji su prošle školske godine imali strpljenja i razumijevanja za izvanredne prilike.

Na Danu škole gostovao je Tonći Maleš, ravnatelj Humanističke gimnazije u Zagrebu. Profesor je Grčkog i Latinskog jezika te je pojasnio zašto je važno učenje tih jezika i predmeta koji se naizgled čine beskorisni. Kao ljubitelj Afrike, prikazujući i fotografije za svoga boravka u Keniji, pokazao je u kako oskudnim uvjetima afrička djeca pohađaju nastavu.

Prof. Maleš podsjetio je da je još prije 70 godina bilo privlačno učiti klasične jezike, Latinski i Grčki jezik bili su atraktivna pozivnica za upis u škole gdje se uče ti jezici. Kakva se promjena dogodila u društvu, da većini mladeži to više nije poželjno za učiti?

„Smatram da je to zato jer je to teško, zahtjeva dugotrajan trud i napor da bi se shvatilo i beskorisno je. A mi živimo u svijetu koji hoće sve sad i odmah, koji hoće da sve bude lagano i korisno. No, ono što steknemo lagano, korisno i brzo, smatramo bezvrijednim i to brzo i odbacimo“ upozorio je Maleš, ilustriravši to primjerom kako brzo mijenjamo uporabu tehnoloških sredstava, novih mobitela, a svi nam nude iste potrebne funkcije.

„Nema znanja koje se stječe brzo i lagano. Vrijedno je učiti ono što je teško i što se naizgled čini beskorisno. Jer ono ostavlja duboki trag u duši, srcu i na obrazu čovjeka i zove se mudrost“.

Pritom je citirao književnika Marka Twaina: „Nemojte dopustiti da vaše školovanje stane na put vašem obrazovanju“. Jer, rekao je prof. Maleš, u korijenu riječi školovanje je škola, „a obrazovanje ima veze s obrazom“ i potiče ljudski, duhovni i intelektualni rast čovjeka.

„Kraj ovog svijeta će doći kad iskoristimo sve tehnološke mogućnosti i sve mogućnosti ljudske pameti, a istovremeno u potpunosti zaboravimo ljudsku i Božju mudrost. Oni koji uče prividno beskorisne, teške, sporije savladive stvari, predmete, npr. klasične jezike, čuvari su mudrosti, gotovo čuvari svijeta od propasti“ poručio je prof. Maleš.

Prof. Maleš posredovao je kupovinu 10 000 pari cipela u  zadnjih pet godina za kenijsku djecu koju je pohodio. U njihovim školama nema podova, struje, vode, dvorane su zapravo prostori na otvorenom, na livadama i prašnjavom putu, ali djeca se marljivo obrazuju i u krajnje oskudnim uvjetima. U dolini, u krateru vulkana nema ničega, ali djeluje 10 osnovnih i pet srednjih škola. „Krasi ih beskrajna radost i jako su zahvalni. Afrika je bogata životom, no tamošnje veliko siromaštvo ne možemo niti zamisliti. Nikad nisam vidio toliko bijede i ljepote u jednome“ rekao je prof. Maleš, istaknuvši da ga je jedna kolegica upitala: Može li biti ljepote u bijedi? „Najtužniji prizor je raspeti goli čovjek, Isus Krist na križu. A taj prikaz najveće patnje i bijede ujedno je i najuzvišeniji izraz ljubavi“ odgovorio je na to pitanje prof. Maleš. 

Prof. Maleš je autor udžbenika, suradnik u kurikularnoj reformi, profesor savjetnik, dobročinitelj u Franjevačkoj misiji Mali dom u Keniji, kreator i suradnik u nizu odgojno – obrazovnih procesa u Hrvatskoj i svijetu. Dobitnik je državne nagrade Ivan Filipović 2016. g. a 2020. g. dobio je godišnju nagradu za najbolje prosvjetne djelatnike.

Ines Grbić 

Foto: I. Grbić

Izvor: Zadarska nadbiskupija/Ines Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu